Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Trump: "Svijet bi bio '100%' bolje mjesto kada bi i dalje bili na vlasti Saddam i Gadaffi"

Trump je više puta rekao da će imati 'izvrstan odnos' s Putinom, a Putin je podržao njegovu kandidaturu

"Donald Trump smatra da je Bushevu administraciju trebalo otpustiti zbog njene odluke da napadne Irak"

Trump je ustvrdio da su "tijekom godina američki vođe stalno sklapali katastrofalne sporazume sa zemljama diljem svijeta, pogotovo sa Saudijskom Arabijom. Da nema nas, oni ne bi postojali,' rekao je Trump.


"Luckasti princ Al-Waleed bin Talal želi tatinim parama kontrolirati naše američke političare. Kada ja budem izabran, s tim je gotovo."



Trump: "Assad je loš ali SAD mora prestati sa svojim pokušajima invazija i izgradnje država. Da sam ja na mjestu Obame, naredio bih Ministarstvu obrane da uništi ISIS, koji je rezultat naših invazija Iraka i destabilizacije Sirije i Libije"

"Rick Perry koji me danas napada je na prošlim izborima došao u moj ured moliti me za podršku i financijsku pomoć. Licemjer!"

Tijekom preuzimanja većinskog udjela u WAZ Media Groupu, Petra Grotkamp je zadržala banke UniCredit (vlasnike Zagrebačke banke, op.prev.) i Rothschild. Rotschildi su vodili akreditivne poslove i pregovore s kreditorima. UniCredit je pružio pomoć u financijskom strukturiranju.

'Bilo je nekih incidentnih situacija gdje su ih policajci mogli i privesti, ali to je sve sigurno bilo zbog premorenosti', izvijestio je Andrija Jarak.

Igniss: Koje su osnovne razlike i/ili povezanosti između Živog zida i Saveza za promjene?

Ivan Pernar: Savez za promjene je 2014. promjenio ime u Živi zid, dakle radi se o istoj stranci pod drugim imenom.

Igniss: Hvala vam na pojašnjenju. Vjerojatno nisam jedini koji je do sada mislio da je Živi zid samo neformalna organizacija. Recite mi, kako funkcioniraju proces donošenja odluka i hijerarhija u Živom zidu?

Ivan Pernar: Stranka Živi zid ima 5 supredsjednika koji su jednaki u pravima i obvezama. Takvom podjelom moći predstavlja iznimku u hrvatskom političkom prostoru jer ostale političke stranke u pravilu imaju samo jednog predsjednika, iznimno dva supredsjednika. U teoriji se odluke donose većinom glasova Glavnog odbora (11 članova), ali u praksi konsenzusom.

Napominjem da su svi supredsjednici ujedno i članovi GO.

Igniss: Na web stranicama Živog zida navodite da je moguće pridružiti se kao "aktivni član", "simpatizer", te "donator". Koja su prava i obveze svake od te tri razine članstva?

Ivan Pernar: Aktivan član je onaj koji je spreman stati u Živi zid i na izbornu listu naše stranke kada bude dan izbora. Simpatizeri su fanovi koje zanima program i rad stranke, ali ne žele aktivno sudjelovati u radu.

Igniss: U vašim knjigama "Kako je nastao novac" i "Mehanika novca" se često spominju primjeri ljudi koji simpatiziraju Živi zid i/ili Savez za promjene, ali ne žele biti povezani s njima, najćešće zato što bi ih sudjelovanje u zaustavljanju deložacija moglo koštati radnog mjesta i egzistencije. Smatrate li njihovu tajnovitost lošom, nužnim zlom, opravdanom ili poželjnom, kao što npr. "Taqiyya" u Šiitskom Islamu dozvoljava svojim pobornicima zatajiti svoja uvjerenja ako su u opasnosti od progona?

Ivan Pernar: Ne smatram ju lošom, bitno je gdje se nalaze srca tih ljudi, a ona su tamo gdje im je ruka na dan izbora.

Igniss: Ali, jesu li zbog činjenice da nisu nikada osobno sudjelovali u sprječavanju ovrhe automatski isključeni iz obnašanja funkcija u stranci ili pojave na izbornom listiću?

Ivan Pernar: Da bi netko obnašao visoku stranačku funkciju mora staviti "kožu na stol" odnosno stati u živi zid i time pokazati da stvarno misli ono što govori. Za niže stranačke funkcije i bivanje na izbornoj listi nije presudno jesu li ti ljudi spriječavali deložacije ili ne. Primarni smisao te selekcijske mjere jest spriječiti ideološko urušavanje stranke iznutra.


Izvor slike

Igniss: Nedavno je Živi zid bio metom napada od strane Jutarnjeg i Večernjeg lista (novina koje su dio utjecajnog konglomerata koji ja nazivam "škvadra rođena za zgražanje"). Postoje li iti jedne novine ili medijska organizacija koje su vam do sada pružile pošten tretman i koje biste mogli nazvati neutralnima i objektivnima?

Ivan Pernar: Portaloko (tj. Portal Oko)

Igniss: Hvala, počet ću ih pratiti jer mi je uvijek drago čuti za nove nezavisne portale na našim prostorima.

Recite mi, što je s međunarodnom suradnjom? Ostvarujete li kontakt s iti jednom srodnom organizacijom iz PIIGS zemalja (Portugalu, Italiji, Irskoj, Grčkoj i Španjolskoj), ako takva uopće postoji?

Ivan Pernar: Imamo kontakt sa grčkom strankom Syriza.

Igniss: Je li program "quantitative easing" (kojega već par godina provodi SAD, a sada napokon i EU), pojava koja predstavlja suvereno tiskanje i upumpavanje novca u sustav na način koji biste htjeli, ili se i tu radi o novcu kao kreditu koji ste u vašim knjigama opisali kao uzrok kolapsa gospodarstva?

Ivan Pernar: Nikakva emisija duga ne rješava problem, ona samo povećava dug i odgađa kolaps za kasnije.

Igniss: U vašim knjigama je čest motiv relativno uspješan čovjek srednje klase koji nema niti jedan kredit i naizgled nije ni u kakvoj opasnosti, no u stvarnosti je on samo obespravljeni siromah kojemu još nije došlo vrijeme. Drugim riječima, čovjek koji je.imao sreće pobjeći od uništenja ali budući da njegovi prihodi ovise o ostatku društva, neminovno je da će i njega prije ili poslije dohvatiti kreditni sustav. Ističete da se srednja klasa stalno smanjuje i prelazi u nižu, a niža u siromahe i beskućnike.

Moje pitanje je: ako se ekonomska situacija privremeno popravi (kao rezultat bilo kojeg vanjskog utjecaja koji će privremeno olakšati kreditnu krizu) i taj proces se privremeno zaustavi, hoće li vaša stranka izgubiti podršku koju trenutno uživa?

Ivan Pernar: Taj proces ne može se zaustaviti, može ići samo na gore jer je trajna tendencija trenutnog sustava negativna. To što oni fiksiraju tečaj franka ili opraštaju dug koji ionako nemaju od kuda naplatiti budući su primanja po socijalnoj osnovi izuzeta od ovrhe, ništa neće riješiti.

Igniss: Jeste li čuli za Nobelom nagrađenog ekonomista Paula Krugmana, koji se nije nikada izrazio protiv kreditnog novca ali se svejedno zalaže za ekspanzijsku fiskalnu i monetarnu politiku? Što mislite o njemu?


Paul Krugman; Izvor slike

Ivan Pernar: Beskonačna ekspanzija duga kakvu zagovara Krugman nije rješenje jer se krediti kad tad moraju vratiti.

Igniss: Kako se moj blog bavi prvenstveno muško-ženskim odnosima i psihologijom privlačnosti i zavođenja, mnogi čitatelji su sa zanimanjem popratili nedavni intervju koji je Ivan Sinčić dao časopisu Story i u njemu opisao svoju vezu s Vladimirom Palfi. Ono što je zapanjilo i mene i velik broj čitatelja je to što su se dopisivali godinama prije nego što su se upoznali uživo, unatoč činjenici da žive na dva sata vožnje jedno od drugog. Kako je to moguće? Što ih je sprječavalo da se upoznaju sve to vrijeme?

Ivan Pernar: Ne ulazim u njihov privatan život.

Igniss: Koji je vaš osobni stav o feminizmu?

Ivan Pernar: Ne bavim se tim pitanjem.

Igniss: To sam i očekivao, i također držim da je mudro ne baviti se njime.

No, kao što je rekao Lav Trocki, to ne znači da se ta pitanja neće baviti vama. Vjerojatno će vas "razveseliti" spoznaja da vas je jedan utjecajni bijeli vitez (tj. muški feminist) pokušao oblatiti kao "primitivnog seksista" koji objektivizira žene i želi ih vratiti u kameno doba. Mojim čitateljima ne trebam komentirati zašto su taj gospodin i njemu slični temeljito u krivu.

S druge strane, kao vrlo pozitivan primjer bih istaknuo razumnu izjavu LGBT aktivista Dorina Manzina i osnivača udruge "Iskorak" koju ste objavili na vašim stranicama: “Što mi vrijedi pravo na registraciju partnerstva ako nemam pravo na dom?” i "U [svom] aktivizmu sam doživio udare i iz vlastitih redova jer sam se otvoreno suprotstavio radikalizaciji i ideologizaciji LGBT aktivizma. To više nije bila moja borba pa sam otišao."

Iako bi površni promatrač mogao reći da su ljudi koji su dali ta dva citirana komentara dio iste (lijeve) političke strane, razlika između njih je zapravo ogromna. Vjerujem da ta očita razlika pokazuje kome je zapravo stalo do ljudi, a tko je samo demagog.

"Ako muškarci ne moraju biti agresivni kako bi bili prihvaćeni, onda žene neće biti prisiljene biti submisivne. Ako muškarci ne moraju kontrolirati, žene neće trebati biti kontrolirane."

"Engleski dečki su vrlo suzdržani": Emma Watson sumnja da će ikada više biti u vezi s Englezom

Emma Watson kaže da sumnja da će ikada više biti u vezi s britanskim muškarcem - jer su previše sramežljivi.

Zvijezda serijala "Harry Potter" rekla je da, iako se britanski muškarci lijepo odijevaju i imaju dobre manire, treba im dva mjeseca kako bi je pozvali na spoj.

Umjesto toga, Amerikanac će joj odmah prići i direktno predložiti spoj - što je odvažnost koja joj je vrlo privlačna.

Optuženi za silovanje bi morali dokazivati svoju nevinost po ovom zakonu koji su predložili novozelandski političari

Andrew Little, predstavnik Stranke rada za pravo i unutarnje poslove, ocrtao je planove za korjenitu promjenu pravnog sustava kao dio predizborne kampanje ovog rujna.

"Razlog zašto mnoge žrtve ne prijavljuju seksualni zločin ili ne dovrše prijavu je zbog straha od sudskog procesa i velike šanse za poniženje i ponovno proživljavanje zločina," rekao je.

"Bolja mjera bi bila predati kontrolu ispitivanja žrtve sucu, gdje bi odvjetnici obje strane samo imali pravo ukazati na teme koje ih zanimaju, te tako prebaciti teret dokazivanja pristanka na obranu."

Novozelandska druga najveća politička stranka ako dođe na vlast time želi obrnuti teret dokazivanja u slučajevima silovanja, tako da optuženi moraju dokazivati svoju nevinost kako bi se smanjila trauma koju trpe žrtve.

Ako bi optužba dokazala da se dogodio seksualni čin, slučaj bi se automatski smatrao silovanjem osim ako branitelj ne bi mogao dokazati da je čin bio dobrovoljan.

Zašto? Odgovor je prilično jednostavan: nisam si mogla priuštiti 60 000 $ godišnje koliko košta moj fakultet, moja obitelj je došla pod priličan financijski pritisak.

Moje iskustvo s pornografijom nije bilo ništa osim podržavajućeg, uzbudljivog, napetog i emancipirajućeg. Ne sramim se pornografije. Naprotiv, ona me ispunjava. Za mene, snimanje pornića donosi mi nevjerojatnu sreću.

Lauren (Belle) (Missy) je rekla da je tijekom zimskih praznika otputovala u Los Angeles kako bi snimala filmove za odrasle. Njeno putovanje platio je agent tvrtke Matrix Modeli. Lauren nije rekla koliko je plaćena po snimanju, no nije se libila pokazati mi njen nedavno kupljen iPad Mini i cijeli arsenal skupih dizajnerskih torbica.

Stranica za koju sam radila ima pretežno scene grubog seksa. Tako sam je i da doživjela. Nisam bila prisiljena ili ozlijeđena na bilo koji način tijekom snimanja te scene. Sve što sam napravila bilo je s međusobnim pristankom. Podržavam pravo porno glumaca da proizvode scene grubog seksa.

Missy (Belle) (Lauren) kaže da uživa gledati naše videe, i ono što je najviše napaljuje je "vidjeti mizeriju u djevojčinim očima". To su njene vlastite riječi.

Patrijarhija se boji ženske seksualnosti.

Užasava nas pomisao na to da bi žena mogla preuzeti kontrolu nad svojim tijelom. Želimo zadržati žene na mjestu gdje su podložne muškoj seksualnosti i ovisne o patrijarhiji.

Prijetnja koju ja predstavljam patrijarhiji je enormna.

To da bi žena mogla biti inteligentna, educirana i izabrati da bude seksualna radnica je gotovo nepojmljiva.

Ja sam na papiru Republikanka, ali identificiram se više kao Libertarijanka.

Kubizek je prvi kontakt s Hitlerovom zanesenošću Stefanie ostvario jedne večeri u Linzu 1905., kada je Hitleru bilo 16 godina. Izašli su u šetnju kroz Landstrasse kada ga je Hitler iznenada uhvatio za ruku i uzbuđeno rekao:

"'Gustl, što misliš o onoj djevojci koja tamo šeta ruku pod ruku s majkom? Vidiš je, ona vitka plava? Moraš znati da sam zaljubljen u nju," rekao je odlučno.

Kubizek, koji nije otkrio njeno prezime 'Isak' kada je knjiga prvi put izdana u doba III. Reicha s dosta cenzure, sjećao se da je ona stvarno bila lijepa djevojka. "Imala je predivne oči, vrlo jasne i ekspresivne. Odijevala se lijepo i njeno držanje ukazivalo je na to da dolazi iz dobre obitelji."

Ipak, to je bilo sve što su dvojica tinejdžera znali o Stefanie, tako da su uveli običaj stajati u pokrajnjoj ulici svakog popodneva oko 17h i čekati da ona prijeđe most do glavnog trga.

"Bilo bi nepristojno reći nešto Stefanie," prisjećao se Kubizek, "jer nas nitko nije upoznao s mladom damom. Morali smo je samo gledati umjesto da je pozdravimo. Od tog trenutka nadalje, Adolf nije mogao skinuti oči sa Stefanie. U tom trenutku bio potpuno promijenjen i ne baš sasvim svoj." No za nekoga tko je prezirao društvene buržoaske običaje i često ih kritizirao, Hitler im se prilično podrobno pokoravao kada je u pitanju bila Stefanie, možda zbog sramežljivosti koja ga je ostavljala bez riječi.

Landstrasse je bila glavno okupljalište u Linzu. "Tamo se odvijalo dosta flertovanja i mladi armijski časnici bili su posebno dobri u tome," dodaje Kubizek.

Vidjeti mlade oficire kako pričaju sa Stefanie bacalo je Hitlera u bijes. Kubizeku je bilo iskreno žao. "Siromašni, blijedi mladići poput Adolfa jednostavno se ne mogu natjecati s poručnicima u njihovim zgodnim uniformama." No umjesto da je pokuša privući humorom i šarmom, Hitler je samo stajao u sjenama i kipio. "Uobražene budale," rekao bi o svojoj konkurenciji.

Kubizek dodaje da je Hitlerova mržnja prema časnicima dijelom dovela do njegovog beskompromisnog negativnog stava o svim časnicima bilo gdje, te zatim i o vojsci općenito. Užasno ga je živciralo da se Stefanie družila s takvim muškim bitangama koje su, tvrdio je, nosile korzete i koristile parfeme.

Na svu sreću, dok se zabavljala i čavrljala sa svojim najdražim Austrijskim časnikom, 17-godišnja Stefanie nije imala pojma da je Hitler toliko prati. "Stefanie nije imala pojma koliko je Adolf zaljubljen u nju," nastavlja Kubizek. "Smatrala ga je još samo jednim sramežljivim i vjernim obožavateljem."

"Kada je osmijehom odgovorila na njegov upitni pogled, bio je sretan i njegovo raspoloženje postalo je bolje nego što sam ga ikada prije vidio.

No kada bi Srefanie, što se događalo jednako često, samo hladno ignorirala njegov pogled, bio je shrvan i spreman uništiti i sebe i svijet."

Hitler je uskoro uposlio Kubizeka da mu pronađe sve što može o Stefanie. Njena majka, saznao je Kubizek, bila je udovica i živjela u obližnjem Urfahru, dok je njen brat studirao pravo u Beču. Sljedeće četiri godine (između 16 i 20), niti jedna žena osim Stefanie nije postojala u Adolfovim očima. Ona je za njega predstavljala svu ženstvenost svijeta.

Hitler bi uspoređivao operne pjevačice koje su mu se sviđale sa Stefanie, pretpostavljajući da i ona automatski ima glas i talent da bi sama mogla biti velika operna pjevačica, samo kada bi to htjela. Njen izgled sličan Valkiri nikada nije inspirirao u njemu ništa manje od nevjerojatnog entuzijazma. Isti taj entuzijazam inspirirao ga je i na pisanje bezbrojnih ljubavnih pjesama posvećenih Stefanie, s naslovima tipa "Himna mojoj obožavanoj".

Možda je sreća što više ne postoje, budući da se Kubizek sjeća kako mu je Hitler recitirao jednu u kojoj "Stefanie, plemenita dama sva u modrom i grimiznom, jaše na bijelom konju preko livada u cvatu, raspuštene kose u zlatnim valovima na svojim ramenima; čisto plavo nebo bilo je iznad nje i sve je bio čisti ushit." Kubizek se sjeća kako je Adolfovo lice sjajilo kada je recitirao takve stihove.

Ipak, tijekom sve četiri godine koje je obožavao Stefanie, Hitler nikada nije niti jednom skupio dovoljno hrabrosti da joj kaže iti jednu jedinu riječ.

"Za tako savršena ljudska bića poput njega i Stefanie", rekao je Kubizeku, "nije bilo potrebe za običnim komuniciranjem riječima iz usta: savršena ljudska bića će se intuitivno razumjeti." Štoviše, Hitler je sam sebe uvjerio da je Stefanie ne samo dobro poznavala njegove poglede i ideje, već i da ih je entuzijastično dijelila. Bio je toliko zaljubljen da je smatrao da bi ona mogla biti sposobna za telepatiju. Kada je Kubizek izrazio sumnju u to da Hitler može znati što Stefanie misli o ičemu, uzevši u obzir da nisu nikada pričali, razbjesnio se i povikao: "Ti jednostavno ne razumiješ jer ne možeš shvatiti pravo značenje savršene ljubavi!"

Hitler se također nekako uspio uvjeriti da je Stefanie samo glumila interes za druge dečke kao diverziju kojom će skriti svoje vatrene osjećaje prema njemu.

Ono za što nikada nije smogao hrabrosti bilo je jednostavno se predstaviti Stefanieinoj majci na jednoj od njihovih šetnji i pitati je za dopuštenje da otprati njenu kćer, što je u to doba bio normalan način upoznavanja.

Hitler je bio uznemiren kada je saznao da Stefanie voli plesati, što je bilo jednako suprotno njegovoj prirodi kao pušenje ili ispijanje piva u baru. Kubizek je u šali sugerirao da Hitler krene na tečaj plesa, no njegovom prijatelju se to nije svidjelo.

"Zamisli prepunu plesnu salu," Hitler je rekao, "i zamisli da si gluh. Ne možeš čuti glazbu po kojoj se ti ljudi kreću, i tako promatraš njihov bezumni napredak, koji ne vodi nikamo. Nisu li ti ljudi potpuno ludi?!" Kada se Kubizek pokušao suprostaviti tom mišljenju, Hitler je počeo vikati na njega: "Ne, nikada! Nikada neću plesati! Razumiješ li? Jednom kada je Stefanie moja žena, neće imati ni najmanju želju za plesom!"

Upravo je depresija izazvana saznanjem da Stefanie voli plesati dovela Hitlera do nove vizije budućnosti. "Pala mu je na pamet luda ideja: otet će Stefanie. Objasnio mi je plan sa svim detaljima i rekao mi da držim njenu majku zabavljenu razgovorom dok on otme djevojku."

Nakon što je plan napušten zbog opetovanog Kubizekovog negodovanja i manjka sredstava za život mladenaca poslije njihovog bijega, Hitler je razmišljao o samoubojstvu. "Skočio bih u rijeku s mosta nad Dunavom," objašnjavao je Kubizeku. "I to bi bilo to. Ali Stefanie bi morala umrijeti sa mnom," inzistirao.je.

Ipak, prije nego je mogao biti izveden bilo kakav očajnički plan protiv Stefanie, Hitlerovo raspoloženje se popravilo. U lipanj 1906. godine na Festivalu cvijeća u Linzu, on i Kubizek promatrali su paradu s ruba ulice Schmiedtorstrasse, koja je bila tako uska da su kočije s djevojkama nakićenim cvijećem morale proći blizu njih.

"Stefanie je okitila svoju kočiju ne ružama kao većina drugih djevojaka, već običnim ali raznobojnijim cvijećem s livade," sjećao se Kubizek. "Vedar pogled pao je na Adolfa. Stefanie mu se nasmiješila i, uzevši u ruke .jedan cvijet, bacila mu ga u ruke."

Efekt koji je to imalo na Hitlera bio je nevjerojatan. "Nikada ga nisam vidjeo tako sretnog kao tog trenutka."

"Voli me!" rekao je svom prijatelju. "Vidiš! Voli me!"

Jedan čin ljubaznosti je, bez da je to znala, spasio Stefanie od mračnih fantazija. Hitler je poslije toga sačuvao cvijet i držao ga u ukrašenoj kutijici još godinama.

Ipak, nastavio ju je stalkati i prisluškivati. Jednom je rekao da Stefanie ima lijep soprano glas jer ju je slijedio iz bliza neko vrijeme i čuo joj glas, nešto što bi se većini ljudi učinilo potpuno poremećenim. Zatim je u renesansnom stilu naslikao kuću u kojoj će jednog dana živjeti sa Stefanie, uključujući sobu s klavirom. Nastavio je visiti po tim dvama ulicama u nadi da će ponekad dobiti osmijeh. I kada je napustio Linz, inzistirao je na izvještavanju o Stefanie putem razglednica.

Uvijek je govorio da će "popričati s njom sutra", ali sutra nikada nije došlo, a tjedni, mjeseci i godine prošli su bez ikakvog pokušaja da promijeni stanje koje ga je tako mučilo. Naravno, da je ikada došao u priliku popričati s njom, uvidio bi da je Stefanie obična tinejdžerka, a ne reinkarnirana Valkira koja dijeli njegove nade, ideale i planove. No to bi ga vjerojatno razbjesnilo, jer u njegovom umu ova inače sasvim obična austrijska djevojka bila je savršena, i bilo kakvo odstupanje od tog ideala bi ga bilo ispunilo neizrecivim jadom.

Unatoč svom prezimenu, Stefanie nije bila ži0dovka. No Hitler i Kubizek to tada nisu znali, što pokazuje da budući organizator Holokausta nije imao ništa protiv toga u to doba, i pokazuje da mu kao mladiću židovi nisu smetali. Je li možda cinično izmislio svoju mržnju prema židovima kao koristan alat za stjecanje moći u Njemačkoj poslije I. svjetskog rata? Ovo objašnjenje kako se zarazio anti-semitizmom je možda najmračnije od svih.

Ne znajući za sve ovo, Stefanie se uskoro udala za jednog oficira i živjela s njim u Beču, gdje je umrla malo poslije II. svjetskog rata.

"Kada svjedoči visokom statusu i utjeacaju bogatog muškarca, promatrač zaboravlja Beta srce koje kuca ispod njega..."
- Herman Melville, Moby Dick, parafrazirano

Spoznaja da najvažniju vojnu i špijunsku silu* na svijetu vode debili** koji bi izgubili glavu*** zbog prve bezvezne žene koja im se ponudi (i obrnuto).
* = stvarno mislite da bi ovakvi ljudi uspjeli organizirati 9/11?
** = još ne mogu vjerovati da je direktor CIA-e koristio Gmail account. Da, GMAIL!
*** = da, da je samo prasnuo i otišao, sve bi bilo u redu