Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Igniss: Koje su osnovne razlike i/ili povezanosti između Živog zida i Saveza za promjene?

Ivan Pernar: Savez za promjene je 2014. promjenio ime u Živi zid, dakle radi se o istoj stranci pod drugim imenom.

Igniss: Hvala vam na pojašnjenju. Vjerojatno nisam jedini koji je do sada mislio da je Živi zid samo neformalna organizacija. Recite mi, kako funkcioniraju proces donošenja odluka i hijerarhija u Živom zidu?

Ivan Pernar: Stranka Živi zid ima 5 supredsjednika koji su jednaki u pravima i obvezama. Takvom podjelom moći predstavlja iznimku u hrvatskom političkom prostoru jer ostale političke stranke u pravilu imaju samo jednog predsjednika, iznimno dva supredsjednika. U teoriji se odluke donose većinom glasova Glavnog odbora (11 članova), ali u praksi konsenzusom.

Napominjem da su svi supredsjednici ujedno i članovi GO.

Igniss: Na web stranicama Živog zida navodite da je moguće pridružiti se kao "aktivni član", "simpatizer", te "donator". Koja su prava i obveze svake od te tri razine članstva?

Ivan Pernar: Aktivan član je onaj koji je spreman stati u Živi zid i na izbornu listu naše stranke kada bude dan izbora. Simpatizeri su fanovi koje zanima program i rad stranke, ali ne žele aktivno sudjelovati u radu.

Igniss: U vašim knjigama "Kako je nastao novac" i "Mehanika novca" se često spominju primjeri ljudi koji simpatiziraju Živi zid i/ili Savez za promjene, ali ne žele biti povezani s njima, najćešće zato što bi ih sudjelovanje u zaustavljanju deložacija moglo koštati radnog mjesta i egzistencije. Smatrate li njihovu tajnovitost lošom, nužnim zlom, opravdanom ili poželjnom, kao što npr. "Taqiyya" u Šiitskom Islamu dozvoljava svojim pobornicima zatajiti svoja uvjerenja ako su u opasnosti od progona?

Ivan Pernar: Ne smatram ju lošom, bitno je gdje se nalaze srca tih ljudi, a ona su tamo gdje im je ruka na dan izbora.

Igniss: Ali, jesu li zbog činjenice da nisu nikada osobno sudjelovali u sprječavanju ovrhe automatski isključeni iz obnašanja funkcija u stranci ili pojave na izbornom listiću?

Ivan Pernar: Da bi netko obnašao visoku stranačku funkciju mora staviti "kožu na stol" odnosno stati u živi zid i time pokazati da stvarno misli ono što govori. Za niže stranačke funkcije i bivanje na izbornoj listi nije presudno jesu li ti ljudi spriječavali deložacije ili ne. Primarni smisao te selekcijske mjere jest spriječiti ideološko urušavanje stranke iznutra.


Izvor slike

Igniss: Nedavno je Živi zid bio metom napada od strane Jutarnjeg i Večernjeg lista (novina koje su dio utjecajnog konglomerata koji ja nazivam "škvadra rođena za zgražanje"). Postoje li iti jedne novine ili medijska organizacija koje su vam do sada pružile pošten tretman i koje biste mogli nazvati neutralnima i objektivnima?

Ivan Pernar: Portaloko (tj. Portal Oko)

Igniss: Hvala, počet ću ih pratiti jer mi je uvijek drago čuti za nove nezavisne portale na našim prostorima.

Recite mi, što je s međunarodnom suradnjom? Ostvarujete li kontakt s iti jednom srodnom organizacijom iz PIIGS zemalja (Portugalu, Italiji, Irskoj, Grčkoj i Španjolskoj), ako takva uopće postoji?

Ivan Pernar: Imamo kontakt sa grčkom strankom Syriza.

Igniss: Je li program "quantitative easing" (kojega već par godina provodi SAD, a sada napokon i EU), pojava koja predstavlja suvereno tiskanje i upumpavanje novca u sustav na način koji biste htjeli, ili se i tu radi o novcu kao kreditu koji ste u vašim knjigama opisali kao uzrok kolapsa gospodarstva?

Ivan Pernar: Nikakva emisija duga ne rješava problem, ona samo povećava dug i odgađa kolaps za kasnije.

Igniss: U vašim knjigama je čest motiv relativno uspješan čovjek srednje klase koji nema niti jedan kredit i naizgled nije ni u kakvoj opasnosti, no u stvarnosti je on samo obespravljeni siromah kojemu još nije došlo vrijeme. Drugim riječima, čovjek koji je.imao sreće pobjeći od uništenja ali budući da njegovi prihodi ovise o ostatku društva, neminovno je da će i njega prije ili poslije dohvatiti kreditni sustav. Ističete da se srednja klasa stalno smanjuje i prelazi u nižu, a niža u siromahe i beskućnike.

Moje pitanje je: ako se ekonomska situacija privremeno popravi (kao rezultat bilo kojeg vanjskog utjecaja koji će privremeno olakšati kreditnu krizu) i taj proces se privremeno zaustavi, hoće li vaša stranka izgubiti podršku koju trenutno uživa?

Ivan Pernar: Taj proces ne može se zaustaviti, može ići samo na gore jer je trajna tendencija trenutnog sustava negativna. To što oni fiksiraju tečaj franka ili opraštaju dug koji ionako nemaju od kuda naplatiti budući su primanja po socijalnoj osnovi izuzeta od ovrhe, ništa neće riješiti.

Igniss: Jeste li čuli za Nobelom nagrađenog ekonomista Paula Krugmana, koji se nije nikada izrazio protiv kreditnog novca ali se svejedno zalaže za ekspanzijsku fiskalnu i monetarnu politiku? Što mislite o njemu?


Paul Krugman; Izvor slike

Ivan Pernar: Beskonačna ekspanzija duga kakvu zagovara Krugman nije rješenje jer se krediti kad tad moraju vratiti.

Igniss: Kako se moj blog bavi prvenstveno muško-ženskim odnosima i psihologijom privlačnosti i zavođenja, mnogi čitatelji su sa zanimanjem popratili nedavni intervju koji je Ivan Sinčić dao časopisu Story i u njemu opisao svoju vezu s Vladimirom Palfi. Ono što je zapanjilo i mene i velik broj čitatelja je to što su se dopisivali godinama prije nego što su se upoznali uživo, unatoč činjenici da žive na dva sata vožnje jedno od drugog. Kako je to moguće? Što ih je sprječavalo da se upoznaju sve to vrijeme?

Ivan Pernar: Ne ulazim u njihov privatan život.

Igniss: Koji je vaš osobni stav o feminizmu?

Ivan Pernar: Ne bavim se tim pitanjem.

Igniss: To sam i očekivao, i također držim da je mudro ne baviti se njime.

No, kao što je rekao Lav Trocki, to ne znači da se ta pitanja neće baviti vama. Vjerojatno će vas "razveseliti" spoznaja da vas je jedan utjecajni bijeli vitez (tj. muški feminist) pokušao oblatiti kao "primitivnog seksista" koji objektivizira žene i želi ih vratiti u kameno doba. Mojim čitateljima ne trebam komentirati zašto su taj gospodin i njemu slični temeljito u krivu.

S druge strane, kao vrlo pozitivan primjer bih istaknuo razumnu izjavu LGBT aktivista Dorina Manzina i osnivača udruge "Iskorak" koju ste objavili na vašim stranicama: “Što mi vrijedi pravo na registraciju partnerstva ako nemam pravo na dom?” i "U [svom] aktivizmu sam doživio udare i iz vlastitih redova jer sam se otvoreno suprotstavio radikalizaciji i ideologizaciji LGBT aktivizma. To više nije bila moja borba pa sam otišao."

Iako bi površni promatrač mogao reći da su ljudi koji su dali ta dva citirana komentara dio iste (lijeve) političke strane, razlika između njih je zapravo ogromna. Vjerujem da ta očita razlika pokazuje kome je zapravo stalo do ljudi, a tko je samo demagog.