Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
ponedjeljak, 01.02.2016.
Znanost potvrđuje igru 6: Žene nemaju pojma što ih uzbuđuje
|
Ako ste moj dugogodišnji čitatelj, vjerojatno vam je dobro poznato sljedeće: Ignissovo pravilo #22: Ako želiš biti uspješan sa ženama, prati što žene rade, a ne što govore. Kritičari to vole zlonamjerno interpretirati kao da ja ženama pripisujem nekakvu zlu namjeru ili zavjeru obmanjivanja muškaraca, no realnost je zapravo sasvim nevina i indiferentna: žene jednostavno nemaju ni najmanju ideju što ih uzbuđuje i zašto ih to uzbuđuje. Ne vjerujete? Danas nam stiže ova zamamna studija o seksualnim preferencijama koju nam je ljubazno priredila prof. Meredith Chivers sa sveučilišta Queen's University iz Ontarija u Kanadi: Što žene žele? METODOLOGIJA: Za svrhu studije, istraživači su pripremili po nekoliko kraktih filmova sa sljedećim temama: 1) heteroseksualni spolni odnos između muškarca i žene 2) homoseksualni spolni odnos između muškarca i muškarca 3) homoseksualni spolni odnos između žene i žene 4) muškarac kako masturbira 5) žena kako masturbira 6) nabildani muškarac koji gol šeta po plaži 7) vitka žena koja gola radi aerobik 8) spolni odnos između dvaju patuljastih čimpanzi (majmuna vrste bonobo)  Možemo se samo nadati da su ljudski parovi izgledali ljepše od ovoga. Izvor slike Snimke iz navedenih 8 kategorija su prikazane muškarcima i ženama obje seksualne orijentacije. Seksualno uzbuđenje je istovremeno bilo mjereno na dva načina: objektivno i subjektivno. Sudionici su sjedili u udobnoj kožnoj fotelji u njenom laboratoriju u Centru za mentalno zdravlje i liječenje ovisnosti pri Sveučilištu u Torontu gdje prof. Chivers drži nastavu. Genitalije sudionika su bile spojene na pletizmografe - za muškarce je to uređaj koji se navuče na penis kako bi mjerio nabreklost, a za žene mala plasitčna sonda koja se smjesti u vaginu i mjeri protok krvi u genitalijama. Svaki sudionik je također bio opremljen jednostavnom tipkovnicom kako bi mogao na brojčanoj ljestvici ocijeniti svoju razinu seksualnog uzbuđenja. REZULTATI: Muškarci su u prosjeku genitalno reagirali na način koji je prof. Chivers opisala kao "odgovarajućim kategoriji". Muškarci koji su se izjasnili kao heteroseksualni su doživjeli erekciju gledajući heteroseksualni seks, lezbijski seks i žene koje masturbiraju i vježbaju. U pravilu su bili indiferentni kada su na ekranu bili samo muškarci. Homoseksualni muškarci, s druge strane, su bili uzbuđeni na dijametralno suprotan način. Također, bilo kakva nada da će životinjski seks pobuditi nešto u muškarcima obje orijentacije je propala jer ih uopće nisu uzbudili majmuni. Isto tako, opisi uzbuđenja putem tipkovnice i su se poklapali s očitavanjima pletizmografa. Umovi i genitalije muškaraca su se potpuno slagali. Kod žena je bilo znatno drugačije. Bez obzira na to kao koja su se seksualna orijentacija izjasnili, sve su pokazivale znatno i vrlo brzo uzbuđenje prilikom prikazivanja muškaraca s muškarcima, žena sa ženama i žena s muškarcima. Više ih je objektivno uzbudila žena koja vježba nego muškarac koji šeće po plaži, a genitalije su im bile vrlo prokrvljene i kod scena s majmunima (iako trunku manje nego kod zgodnog muškarca u šetnji). Kod žena se činilo kao da um i genitalije jedva pripadaju istoj osobi. Očitanja s pletizmografa i unosi u tipkovnicu se gotovo uopće nisu poklapali.  Tijekom lezbijskih scena, heteroseksualne žene su prijavile puno manje uzbuđenja nego na što su upućivale njihove vagine, tijekom scena s dva muškarca je razlika bila još veća, a tijekom heteroseksualnog odnosa su tvrdile da su uzbuđene puno više nego što su zapravo bile. Kod ispitanica koje su bile lezbijke, izraženi i izmjereni rezultat su se donekle približili prilikom scene s dvije žene, no prilikom scene s dva muškarca je njihovo uzbuđenje bilo još veće, unatoč tome što su ustvrdile da im to nije zanimljivo. Također, sve žene su bez obzira na orijentaciju tvrdile da ih nimalo ne uzbuđuje gledanje čimpanzi. Pod uvjetom da je provode ljudi kojima je uistinu stalo do znanstvene metode, a ne do guranja ideologije i silovanja rezultata kako bi potkrijepili tezu, znanost uvijek potvrđuje moje pisanje. I ja i svaki imalo iskusniji čitatelj iz vlastitog iskustva dobro znamo da je "to nikad ne bi radilo na meni" samo tvrdnja bez pokrića, isto kao i "nikada to ne radim na prvom spoju" i "on nije moj tip". To je razlog zašto će savjet iskusnog muškarca uvijek nositi stotinu puta veću vrijednost nego savjet čak i najdobronamjernije žene na svijetu. Oznake: znanost, seks, seksualne preferencije, racionalizacijski hrčak, žene, lezbijke, homoseksualnost |
- 12:19 - Komentari (32) - Isprintaj - #
petak, 04.04.2014.
Rođeni za zgražanje 2: Velika čistka
 Pitanje: kako zovete čovjeka koji je izumio programski jezik koji se koristi u web browserima, web igrama, te na većini web stranica? Odgovor: trik pitanje. Ne zovete njega; zovete na njega. Točnije, na njegov linč. Prvi aprila nije bio značajan samo po mom novom projektu, već i po početku lova na vještice. Počelo je ovako: velika online dating stranica OkCupid pozvala je na bojkot web preglednika Mozilla Firefox zato što je trenutni CEO open-source zaklade i korporacije Mozilla Brendan Eich. Huh? Brendan Eich? Tko zna što je taj učinio? Je li to nekakav pljačkaš banaka, organizator Ponzi piramide, serijski ubojica ili silovatelj? Ime zvuči njemačko - da nije neki nacistički oficir kojeg su tek sada otkrili? Možda je pak kanibal ili pronevjeritelj novca? Koji su njegovi grijesi? Ne, ne i ne. Brendan Eich ima samo jedan grijeh: prije šest godina je glasao "Za" u referendumu o "Prijedlogu 8" u Kaliforniji, SAD, kojim su u Kaliforniji privremeno zabranjeni gay brakovi. Također je organizatorima referenduma od svoje osobne imovine donirao 1000 $. Kada sam prvi put pročitao o ovom novom ludilu OkCupida, jasno je da sam pomislio da je debilno da se jedna korporacija čiji je cilj povezivati ljude upušta u lov na vještice kao da smo u srednjom vijeku, no shvatio sam to samo kao neukusnu šalu. Sama po sebi ta stranica ne bi imala toliko utjecaja da joj se nisu pridružila poznata škvadra rođena za zgražanje: internet portali BuzzFeed, Daily Beast, Huffington Post i sl. No dogodilo se upravo to: jednom kada je netko označen kao "onaj tamo", stvar je gotova. Svi se samo krcaju na vlak dok ne bude dosegnuta kritična masa, te vrše pritisak sve dok dotičnome ne bude uništen život. Samo 3-4 dana kasnije, pod iznimnim pritiskom medija, Brendan Eich je odstupio sa svog mjesta.  Kao i kod našeg referenduma, Prijedlog 8 nije provodio nikakvu diskriminaciju. Kalifornija još od početka milenija ima građanske zajednice za homoseksualce s identičnim pravima kao što ih imaju i heteroseksualne zajednice. Nije bilo žrtava, prijetnji, ugroze ili kršenja ičijih prava. Unatoč tome, nekoliko godina nakon što je referendum uspješno prošao s odlukom o zabrani gay brakova, federalni sud ga je proglasio neustavnim i poništio. Sa stajališta pobornika referenduma, to je bilo grubo kršenje njihovog prava na donošenje zakona putem referenduma. Sa stajališta protivnika referenduma, to je bila uspješna obrana ljudskih prava, iako objektivno ona nisu bila ugrožena. Tresla se brda, rodio se miš, ne? Ne. Na modernom zapadu, svako suprotno mišljenje mora biti temeljito iskorijenjeno, a svi koji ga nose u glavama progonjeni i napadani sve dok ne ostanu bez krova nad glavom i svi ih ne počnu izbjegavati poput Jehovnog svjedoka koji je izopćen iz zajednice. Za zločin je dovoljno da se pouzdano zna da on postoji u nečijem umu: nije važno suditi nekome i dokazati mu krivnju. Dovoljno je da "svi znaju" da je to zla osoba i to je to. Oni koji prokažu zlikovca su naravno heroji koje će Partija nagraditi i veličati za vjeke vjekova. Ukratko, živimo u doba gdje je Orwellova 1984.-a postala zastrašujuća stvarnost.   1984 (Signet Classics) Brendan Eich je samo još jedna žrtva u dugom nizu žrtava: pun popis "očišćenih" nesretnika u posljednjih 20 godina možete pronaći ovdje. Uočite drastično ubrzanje trenda u kasnijim godinama. Stvar se zahuktava i svakom godinom smo sve dublje i dublje u svijetu gdje je bilo kakva javna kritika liberalne politike jednaka samoubojstvu. No da ironija bude još veća, upravo 2008 je i predsjednik SAD-a Barack Obama imao isto mišljenje o gay brakovima kao i Brendan Eich: protiv. Zašto onda ne bismo očistili i njega? I onda se pitate zašto je većina blogera poput mene anonimna, čak i ako naglašavaju da nemaju ništa protiv ni homoseksualaca ni homoseksualnih brakova? Brendan Eich je razlog zašto. Ako jedan utjecajan izumitelj i CEO ogromne open-source organizacije može biti izgnan, osramoćen i njegova karijera uništena samo zato što ga je netko proglasio nepodobnim, kakvu nadu imaju mali ljudi, pogotovo mali ljudi s obiteljima ili koji će se naći na ulici ako i oni budu označeni? Što dulje prolazi vrijeme, to sam više uvjeren da postoji nekakav prirodni ciklus prava i sloboda. Sloboda govora vodi slobodi prava. Sloboda prava vodi toleranciji prema svakoj osobi i svakom izboru. Ta tolerancija vodi do obrane izbora, što vodi do suprostavljanja onima koji ne toleriraju te izbore. To suprostavljanje vodi suprostavljanju svakom kritičaru, bez obzira na to što on tolerira, što dalje vodi uništavanju bilo kakve kritike. To vodi apsolutnoj zabrani kritičara, te se tako vraćamo na početak - nema više slobodnog govora. Svijet je opet u početnom stanju tiranije.  Iako je Ouroboros, zmija koja jede svoj rep, prikladna ilustracija ovog fenomena, može ga se opisati i kao veliko klatno. U zdravoj, uravnoteženoj civilizaciji, to klatno ili miruje ili blago oscilira oko sredine. No kada jednom ode u ekstrem, ono se neće vratiti natrag u sredinu, već će se prvo zaljuljati sve do suprotnog ekstrema. Ekstremni fašizam biva zamijenjen ekstremnim komunizmom, i obrnuto. Ekstremizam na obje strane ima jednake gadosti (cenzura, rulja koja linčuje protivnike, odstrel nepodobnih), i jednom kada su postavljene kao presedan ostaju u društvu poput radioaktivnog otpada, spremne za uporabu protiv bilo koje strane koja je trenutno u nemilosti. Što me vodi do glavnog zaključka: Rulja za linč predvođena OkCupidom, BuzzFeedom, Huffington Postom, Googleom i sličnim ljudima i institucijama rođenima za zgražanje nema ni najmanju ideju što radi. Ti ljudi jednostavno ne razumiju što zapravo stvaraju svojim djelima. Nema nikakve sumnje da Eichovo otpuštanje smatraju velikom pobjedom, ali zapravo samo siju sjeme vlastitog uništenja. "Za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija" - Newtonov treći zakon gibanja Kada se klatno jednom zanjiše na drugu stranu, protu-reakcija će biti brutalna. Bojim se da nimalo ne pretjerujem kada predviđam da ćemo unutar nekoliko generacija posvjedočiti scenama u kojima isti ovi "rođeni za zgražanje" koji trenutno provode teror bivaju izvučeni iz svojih domova i ustrijeljeni na ulici. Kada druga strana bude pritisnuta do kraja, doći će do velikog užasa. Stvari će kao pandan ekstremnom komunizmu prema kojem se trenutno krećemo odmah poslije biti najsličnije zapadnim Talibanima, ili možda III. Reichu. Klatno jednostavno funkcionira na taj način. Jednom kada se zanjiše u jedan ekstrem, nema šanse da se mirno resetira - prvo će se zanjihati do suprotnog kraja.  Ova neminovna korekcija desetljeća ljevičarskog terora će neminovno rezultirati svojom antitezom - autoritarnim tradicionalnim režimom, tj. fašizmom. Već vidimo prve znakove ovog fenomena sa zabrinjavajućim uspjehom neo-nacističke "Zlatne Zore" u Grčkoj, što će se neminovno proširiti i kroz ostatak zapadnog svijeta. Rak ljevičarske iracionalnosti od kojega trenutno boluje postojeće društvo će biti uništen jednako razornom dozom desničarske kemoterapije, a tijelo (društvo, civilizacija i svi mi kao nedužni mali pojedinci) će iskusiti veliku patnju. Oznake: sociologija, Vijesti, politika, homoseksualnost, U ime obitelji, Referendum, civilizacija, šovinizam, rođeni za zgražanje |
- 20:36 - Komentari (17) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.12.2013.
Ekskluzivno: prve reakcije na referendum!
Ishod referenduma za stranu "Protiv": Ishod referenduma za stranu "Za":  Moje reakcije:   Moja poruka strani "Protiv":  Moja poruka strani "Za":  Oznake: Referendum, U ime obitelji, homoseksualnost, humor, gif |
- 21:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #
srijeda, 20.11.2013.
U ime cirkusa
|
Neki vole pedere, neki mrze pedere, a neki su samo pederčine - Igniss Kako nam se bliži referendum 01.12., tako raste razina povezane drame i histeriziranja. Uz iznimku slučaja Ante Gotovine, gdje je hrvatska javnost bila manje više ujedinjena pa nije bilo nekog konflikta, ne sjećam se kada je neki slučaj ovoliko okupirao nacionalnu svijest. Nema onoga tko se ne osjeća pozvanim reći svoje dvije riječi o ovoj temi, i to što zapaljivije i s više glumatanja, to bolje. Prijatelji i rodbina si stišću ruke oko vrata kao da su partizani i ustaše u II. svj. ratu, a međusobna optuživanja i negativnost dosegla su rekordnu razinu. Ne znam za vas, ali meni je cijela stvar već počela ići na živce.  Počnimo s onim što imam protiv organizatora referenduma. Evo tvrdnje sa službene stranice uimeobitelji.net : Brak je zajednica jednog muškarca i jedne žene, temelj obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece. U Hrvatskoj se 87% djece rađa u braku S prvom rečenicom se mogu složiti u potpunosti. Ja nisam ni posebno tradicionalan ni vjernik, ali itekako prepoznajem vrijednost nekih tradicija za razvoj civilizacije i dobrobit čovjeka općenito, bez ozbira na spol. Također prepoznajem da je degradacija nekog društva prilično snažno vezana za postotak djece rođene i odgojene izvan braka. Ali, ljudi moji, ako vas toliko zanima očuvanje obitelji i idealno mjesto za rađanje i odgoj djece, zašto se onda ne uhvatite neke stvarnije prijetnje? Recimo, mizandrični zakoni i sudska praksa koji omogućavaju bilo kojoj supruzi da katapultira muža u robovlasnički odnos pridonijeli su barem tisuću puta više razvoda i uništenih djetinjstava. Katolička Crkva, koja se toliko zalaže za obitelj, otvoreno radi na njenom uništavanju kroz glorificiranje samohranog majčinstva. Garantiram vam, sve da uvedemo homoseksualne brakove i homoseksualci posvoje tisuće djece i iz nekog razloga svi zlostavljaju tu djecu, ta šteta nanešena djeci i obitelji bi i dalje bila kap u moru u odnosu na ono što su već napravili i još će napraviti upravo kršteni ljudi koji se inače izjašnjavaju kao konzervativni i tradicionalni. Pokušavati riješiti ovaj problem uvođenjem spomenute definicije u Ustav je kao spašavanje Titanica žličicom za kavu. Zapravo, čitajući vaš popis zabrinutosti, nisam siguran da je ova inicijativa uopće svjesna korijena problema.  Da smo manje uložili u čamce za spašavanje i pažljivu vožnju i samo ponijeli žličicu, ovo nam se ne bi dogodilo. Čak i kada bi bilo dokazivo da će homoseksualni brakovi izazvati nekakvu mjerljivu štetu veću od one koju već izazivaju heteroseksualni brakovi (koji se zatim prikladno transformiraju u samohrano roditeljstvo na način koji svi potpuno prihvaćaju), to bi opet bilo nepotrebno stavljati u Ustav. Lijepo zvuči, ali ne vidim kako to ikome koristi i zašto bi se država trebala miješati. Umjesto toga, trebali biste urediti da se država manje miješa, recimo kroz prijedlog zakona koji podiže teret dokazivanja prilikom optužbi za obiteljsko zlostavljanje tako da više nije dovoljna samo riječ kako bise nekoga uhitilo, ili kroz uvođenje gornje granice alimentacije. Mogućnosti su neograničene, meta ima kao u strjeljani. No nemojte dobiti pogrešan dojam da zbog toga imam nešto protiv ove inicijative. Moj ukupni stav o njoj je "tko voli nek izvoli". Oni koji su mi se posebno zgadili ove vedre jeseni su protivnici referenduma. Gdje da počnem? 1. Protivnici referenduma nemaju pojma uzrokuje li on uopće diskriminaciju Zamislimo da referendum prođe i odredba "brak je životna zajednica muškarca i žene" uđe u Ustav. Što će se dogoditi? Dogodit će se jedno veliko, debelo NIŠTA. Ta odredba ničim ne sprječava postojanje homseksualne zajednice po pravu izjednačene s brakom, kao što nalaže makar osnovno poznavanje prava i kao što organizatori referenduma sami objašnjavaju. Nitko nije diskriminiran. Ako učinak postoji, on ima efekt copyrighta, da se za zajednica ne smije nazivati brakom, već bilo kako drugačije, a to nije diskriminacija. Ali ono što je još luđe od toga je to što protivnici referenduma svi odreda nemaju ni najmanju ideju o efektu referenduma. Opetovano sam najglasnije glasove protiv referenduma pitao "Znate li je li pravni efekt referenduma da A) zabrani bilo kakvu homoseksualnu zajednicu koja bi imala prava poput braka, što bi bila diskriminacija, ili B) samo zabrani da se takva homoseksualna zajednica s pravima poput braka zove brakom, što je samo copyright?" I odgovor je, vjerovali ili ne, uvijek bila ili tišina ili priznanje da se radi o slučaju "B". Niti jedan jedini put nisam dobio odgovor "Mislim da se radi o pravnom efektu "A" i zato smatram da je to diskriminacija koju valja zaustaviti."  Većina protivnika referenduma uopće ne zna protiv čega se buni! Da još jednom ponovim: VEĆINA PROTIVNIKA REFERENDUMA UOPĆE NE ZNA PROTIV ČEGA SE BUNI! Ali nema veze, ustajati za ljudska prava (čak i kada im ništa ne prijeti) je popularno i daje priliku za ispuštanje pravedničkog bijesa. Što nas vodi do... 2. Većina protivnika referenduma se više zgraža na to što se netko usuđuje imati nešto protiv homoseksualaca nego na sam referendum Luđaci. Ispunjeni mržnjom. Bolesnici. Monstrumi. Nezamislivo zli. To su, vjerovali ili ne, etikete koje protivnici referenduma lijepe na organizatore... ne zato što su napravili referendum, već zato što su se usudili reći da imaju nešto protiv homoseksualnosti. Ali zašto je imati nešto protiv homoseksualnosti monstruozno, dokle god ne poziva na nekakvu stvarnu diskriminaciju ili nasilje? Ja nemam baš ništa protiv homoseksualnosti, pa ipak ne smatram one koji imaju bolesnicima osim ako ne idu bacati kamenje. Mnogi ljudi imaju nešto protiv igrača, političara, trgovaca, institucija, država, debelih ljudi, anoreksičnih ljudi, mišićavih ljudi, lijepih ljudi, ružnih ljudi, i tko zna čega već, i ne libe se priznati da su im te stvari odbojne na prvi pogled i to reći na puno otrovnije načine... ali reci da ti se ne sviđaju homseksualci i otvara se pakao. Da sam ja tako osjetljiv (a ja sam zapravo dobivao prijetnje nasiljem zbog ovoga što pišem), već bih odavno počinio samoubojstvo. 3. Protivnici referenduma oponašaju metode upravo Katoličke crkve i diktatora koje preziru Tvrdnje da je užasno, kriminalno (al' baš ono fakat užasno) kada netko misli ili izjavi da mu se homoseksualnost ne sviđa i obrazloži zašto misli da je to loše za društvo mogu se opisati samo jednom riječju: Inkvizicija. Ne tako davno, upravo Crkva je klala ljude ili ih (ako su imali sreće) napadala i izopćavala iz društva samo zato što bi ih netko optužio da imaju u glavi griješne misli. No vremena su se promijenila i danas je isti tretman rezerviran za griješne misli o homoseksualnosti, samo obrnute.  O pravu na referendum ne trebam ništa ni govoriti, ali kako među ovom publikom očito ima mnogo autističnih trollova, moram to jasno izreći. Čak i da stvarno jest bolesno da netko želi unijeti ovo u Ustav (a nije, samo je beskorisno kako sam naveo na početku) i da postoji nekakva stvarna diskriminacija protiv koje bi svatko moralan trebao glasovati, zašto ljudi ne mogu imati pravo predložiti što hoće? Temelj demokracije je pravo na slobodno izražavanje - ako ono ne uključuje nešto protiv homoseksualnosti, naravno. Neka Ustavni sud ne odobri prijedlog, neka referendum propadne zbog premale izlaznosti ili previše glasova "ne", neka referendum prođe ali ga vlada odbije implementirati zbog savjesti, neka dođe do građanskog štrajka... sve je to ok. Znate što nije ok? Određivati ljudima što smiju misliti i za što smiju uopće prikupljati potpise.  Govoreći o kontroli mišljenja u Big Brother stilu, pada mi na pamet klub zemalja gdje građani nemaju pravo izlagati što god žele i raditi referendume o bilo kojoj temi koja im padne na pamet. Znate, onaj tamo? Počinje sa Sjevernom Korejom, nastavlja se s Iranom, a završava s Rusijom, Kinom i Kubom. Sve uzorne zemlje kojima se liberali i ljevičari inače dive zbog demokracije i razvijenog javnog diskursa. 4. Čak i kada bi se radilo o nekakvoj diskriminaciji, trebali bismo biti zahvalni desničarima što su napokon naučili rješavati svoje probleme kroz okvire pravne države, a ne nasiljem Pribjegavanje nasilju je, mora se priznati, dugo vremena bilo standardna metoda hrvatske desnice. To je bilo uistinu bolesno i osobno sam prezirao većinu desničara zbog toga, makar oni i ne bili nasilni. No vremena su se promijenila i danas desnica zna da nije u redu prijetiti državnim udarima, tući političke protivnike i raditi slične gadarije... i zato je nagrađujemo pogrdama. Ali mislio sam da je upravo to ono što želimo - da se ljudi s kojima se ne slažemo civiliziraju i počnu koristiti civilizirane metode kojima će izraziti svoje suprotno mišljenje? Woooops, zaboravio sam da problem nije bilo nasilje, već to što uopće postoji suprotno mišljenje. Moj bed. Zaključak: iako ću glasati protiv na referendumu jer mi se ovaj prijedlog čini nepotrebnim/beskorisnim, ova epidemija iracionalnosti je osigurala da ću se obradovati ako referendum prođe i time da svojim protivnicima lekciju iz kulture i demokracije. A sve to nikada ne bih mislio da nije ovog medijskog cirkusa i moralnog bankrota koji su mnogi otkrili. Pokret za ljudska prava - uspješno okreće ljude od ljudskih prava još od 2013! EKSKLUZIVNO! PRVE REAKCIJE NA REFERENDUM! Oznake: homoseksualnost, U ime obitelji, brak, razvod, big brother, diskriminacija, filozofija, Vijesti |
- 10:49 - Komentari (35) - Isprintaj - #
petak, 08.11.2013.
Homoseksualaemulatornost
|
Dragi čitatelji, moram vam nešto priznati... ... ja sam homoseksualaemulor. Što je to homoseksualaemulornost? Ova elegantna složenica sastavljena je od latinskih riječi homo (isto), sexual (seksualnost) i aemulator (ljubomora) i opisuje osjećaj ljubomore prema homoseksualcima. Prije nego dođemo do predmeta ljubomore, napominjem da homoseksualci u životu doživljavaju i određene poteškoće. Ovdje prvenstveno mislim na Hrvatsku, a ne ni na zapadne bogate zemlje ni na saudi-arabijske zabiti. Dakle, koje su poteškoće homoseksualaca kod nas? Kao prvo, postoje ljudi koji ih iracionalno mrze do te točke da će ih fizički napasti ako po nečemu pogode njihovu seksualnu orijentaciju - istina, takvih je sve manje, pogotovo u bogatijim zapadnim zemljama, no kod nas su i dalje relativno brojni. Zatim, još ne mogu stupiti u nekakvu zajednicu koja bi bila ekvivalent braka, čak i ako se ne bi zvala "Brakom (TM)" zbog postojećeg copyrighta tog imena. Minusi su to koje će netko ocijeniti kao užasne, a netko kao sitne, ali minusi to svakako jesu. A plusevi? Postoji jedan plus na kojemu im stvarno zavidim - nešto što im istodobno priznaju i mrzitelji i obožavatelji - a to nešto je prirodnost. Naime, homoseksualci su rođeni s homoseksualnom orijentacijom. Čak i ako postanu homoseksualci tek kasnije u životu, opet kažemo da su samo otkrili svoju urođenu prirodu. To je genetska stvar. Neki smatraju da je to negativna mutacija, istina, no svi priznaju da se ne radi o izboru: oni su jednostavno takvi. Sviđalo vam se to ili ne sviđalo, morate poštovati da se homoseksualci jednostavno rađaju kao homoseksualci, i stoga je sve što čine nepovredivo. U najgoru ruku, budući da oni "nisu krivi što su takvi" - jebiga, moramo im se prilagoditi. Nema drugog rješenja. Nitko normalan danas ne drži da se seksualna privučenost osobama istog spola može izliječiti. E sad, ja sam heteroseksualan. Umjesto da me kao muškog homoseksualca privlače penisi, mene kao muškog heteroseksualca privlače vagine. Ne znam kakve muškarce voli tipičan homoseksualac, ali ja osobno volim ovakve žene:  - mlade - vitke - lijepe - duge kose - bez tetovaža ili piercinga - s malim brojim partnera - tople - skromne - brižne - iskrene - lojalne itd. itd. Ne znam za vas, ali mene na svakom koraku progone zbog mojih preferencija. Vrlo je rijetko da netko meni prizna da je sasvim normalno što, recimo, volim vitko žensko tijelo - da je ta moja želja genetski uvjetovana, a ne da mi ju je netko nametnuo lošim odgojem. Rođen sam s idejom da je odnos struka i kukova oko 0.7 nešto pozitivno. Zatim uzmimo u obzir mladost - čim je između mene i cure razlika veća od 4 godine, odmah se moram braniti da nisam perverznjak koji voli mlado meso. Što je s toplinom, ljubaznošću i hraniteljskim instinktom? Nikada me u životu nisu više izgadili nego zbog tih stvari. O mojoj želji za djevicama i averziji prema odgajanju tuđe djece da i ne govorim. To je monstruozno i zaslužuje jedino terapiju elektrošokovima sve dok mi biti rogonja ne postane privlačnije. Licemjerno je to što bi izbio skandal da kažem nekoj lezbijki da će prestati biti lezbijka kada nađe pravog muškarca, ili da voli žene samo zato što su joj isprali mozak, ali istodobno je sasvim prihvatljivo (i dapače, popraćeno odobravanjem) takve stvari reći meni. Nitko, ama baš nitko, ne želi prihvatiti da sam ja jednostavno rođen takav. Umjesto toga, napadaju me, vrijeđaju, prijete nasiljem, posramljuju i proganjaju u nadi da ću jednog dana vidjeti svjetlo i poželjeti debeljuškastu ženu od 40 godina obdarenu naprasnim karakterom i kroničnim narcizmom. Ja sam bolesnik. Ako se ne promijenim i ne poradim na svom izlječenju, očito je da ne zaslužujem ljubav i da mi je bolje da skončam usamljen u svom podrumu. Ah, da mi je samo biti gay!  Oznake: parodija, homoseksualnost, homoseksualci, odabir partnera |
- 12:09 - Komentari (20) - Isprintaj - #
subota, 11.02.2012.
Veliki popis dvostrukih standarda
|
U gotovo svakom mom postu se, više ili manje direktno, pojavljuje barem po jedan dvostruki standard. Dvostrukih standarda ima jako puno, te često stvaraju zabunu među čitateljima koji ih koriste kao argumente. U ovom postu ćemo promotriti neke česte dvostruke standarde, odakle dolaze i jesu li opravdani, te kako ih se može iskoristiti ili se zaštititi od njih. 1. Žena koja ima puno seksualnih partnera se smatra droljom, a muškarac igračem (također vidi: - Ženi djeca iz prošlih veza smanjuju seksualnu vrijednost, muškarcu ne - Muškarac koji ne želi da bude rođeno dijete koje je začeo je neodgovoran, žena je emancipirana - Ali ako se dijete ipak rodi, za muškarca to postaje neutralno, a za ženu negativno) Objašnjenje: Ovaj standard je uistinu vrlo dvostruk no, na opću žalost, utemeljen je na biološkom nasljeđu puno starijem od naše kulture. Zbog veće biološke vrijednosti žena, koja dolazi iz ograničenog kapaciteta razmnožavanja, urođeni ženski instinkt je probirljivost. Dok muškarac može pokušavati s gotovo neograničenim brojem partnerica i ima niže standarde, žena ima potrebu čuvati se za "pravoga", i postavlja za njega puno više standarde. Žena s puno seksualnih partnera je manje probirljiva i sklonija promjenama partnera, što upućuje na povećanu mogućnost nevjere, tj. za muškarca povećanu mogućnost podizanja tuđeg djeteta. Kako muškarac koji podiže tuđe dijete nije raširio svoje genetsko naslijeđe, ono je s vremenom eliminirano iz genetskog bazena i ostali su samo oni muškarci za koje je kod izbora partnerice bitno da nema puno (ili uopće nema) seksualnih partnera. Osim toga, imati velik broj seksualnih partnera je, objektivno gledano, nešto što od muškarca zahtijeva posjedovanje posebne vještine i umijeća, a od žene nimalo. Nije li to samo rekla kazala? Osim bezbrojnih empirijskih istraživanja koje svaki dan provodimo očima i ušima, i ona znanstveno ispravna potvrđuju istu stvar: recimo, rizik razvoda (tijekom 10 godina braka) drastično raste sa ženinim brojem prošlih partnera, počevši od samo jednog (!). Ne, ne tvrdim da je jedan, dva ili pet seksualnih partnera nešto loše per se, samo da je činjenica indikativna za neke aspekte ljubavnog života.  Ono što dodatno cementira ovaj dvostruki standard je činjenica da i same žene puno više toleriraju muškarcima veliki broj prošlih partnerica nego što je obrnuto, dapače to često ispada i plus, što je fenomen poznat kao preselekcija ili predselekcija. Nisam ja izumio biologiju. Savjet za žene: Nemoj se osjećati prisiljeno na nešto samo da ga zadržiš. Muškarac od neobaveznog seksa nema što izgubiti. Ti imaš. I iako tvoj broj nije nešto zbog čega ti treba biti neugodno, svejedno je dobra ideja držati ga za sebe. Čak i ako netko s kim si dugo vremena želi znati, bolje je ostati općenita. 2. Za žene je prihvaćeno da imaju homoseksualne maštarije i iskustva, za muškarce nije Da se razumijemo, ne govorim o religijskom moralu ili budalama koji idu na splitsku rivu bacati kamenje na "pedere i lezbe", već čisto kako spoznaja da je potencijalni partner/ica biseksualan/a utječe na njihovu privlačnost Objašnjenje: velika većina ljudi je jedne seksualne orijentacije, s blagim tendencijama drugoj. Te tendencije mogu biti pojačane ili ublažene ovisno o vanjskim faktorima. Neću nagađati zašto, ali činjenica je da su danas muške homoseksualne sklonosti ipak malo rjeđe i, rekao bih, malo manje sklone "nedefiniranom između" nego ženske: i društveno je to, osim spomenutih ekstremista, puno više prihvaćeno. Muškarac koji vidi ženu kako radi nešto seksualno s drugom ženom će to doživjeti uzbudljivim, u najgoru ruku neutralnim. I u slučaju da je u vezi sa ženom koja ga prevari s drugom ženom, bit će skloniji ne doživjeti stvar tako osobno - istina, to je i dalje prijevara u emocionalnom smislu, ali u seksualnom predvladava ono iz broja 1: druga žena nije prijetnja na način na koji bi to bio drugi muškarac. Obrnuto? Dovraga ne. Savjet za muškarce: budući da se ženske reakcije na biseksualne muškarce većinom kreću od neutralnih do negativnih, imaj to na umu ako ćeš biti otvoren o seksualnoj prošlosti. Ne mogu ponuditi nikakav koristan savjet. 3. Muškarcima se tolerira lošiji izgled, debljina i etc., a ženama ne Objašnjenje: Oh, ovo je lako. Pogledajte test za muškarce i zatim test za žene, i sve će vam biti jasno. Svi volimo da nam partner/ica dobro izgleda, ali dok je za žene dobar izgled muškarca samo jedna od jako puno varijabli različitih važnosti u različitim kontekstima, za muškarce ženski izgled nosi enorman dio ukupne ocjene.  Da, znali ste da ovo dolazi Savjet za žene: budi lijepa? Ne možeš kontrolirati gene, ali možeš kontrolirati svoju modu i svoje tijelo (hint: teretana je tvoj prijatelj). A za muškarce, ovo nije izgovor da se zapusti svoj izgled, držanje i ostalo. 4. Muškarac koji putuje u drugu zemlju i ima seksualne avanture je seks turist, žena "se ne boji iskazati svoju seksualnost" Objašnjenje: Eat Pray Love itko? Gdje su ženske seksualne avanture slabo prihvaćene u praski, u principu je feminizam ipak pobijedio: motiv žene koja napušta svoj dosadan, udoban život i odlazi u daleku stranu zemlju gdje ima avanture s lokalnim muškarcima je kralj romantičnih drama. Apsolutno nitko se ne bi usudio kritizirati ženu zbog toga. S druge streane, Roosha, jednog od mojih omiljenih bloggera koji putuje po svijetu i piše o lokalnim ženama, proganjaju čak i nacionalne televizije nekih zemalja. To je čudan kontrast, ali neke stvari su (ne)prihvaćene na lokalnoj razini, no na internacionalnoj prelaze u obrnuto. Savjet za muškarce: Istražuj. Putuj. Uživaj. Ne nužno zbog žena, već zbog sebe. A ako znaš što radiš, to nije loše vrijeme i za isprobavanje malo Igre. Kritike nećeš nikada moći utišati, no to da te nije briga za njih je sve što ti treba. 5. Muškarac optužen za silovanje odmah ide u zatvor i biva osramoćen čak i ako je optužba lažna, obrnuto ne Objašnjenje: ok, možda kod nas ponekad i ne (zdravo Joso i "analno rukovanje!"), ali to je samo zato što je naša država u ku.... pardon, raspadu. U svom normalnom svijetu, logično je prepoznata činjenica da muškarci počine ogroman dio svih silovanja i povučeni su mnogi koraci kojima se omogućava instantna potpora i zaštita ženi. Sjetimo se samo poznatog slučaja s Dominique-Strauss Kahnom. Tako i treba biti - to su nužne mjere kako bi se zaštitilo žene od nasilja koje neke nažalost i dalje trpe. S druge strane, obrnuti slučaj je gotovo nemoguće procesuirati, ne smatra se posebno tragičnim, te je povremeno čak i licemjerno racionaliziran kroz razna objašnjenja zašto muškarci ne mogu biti silovani (od strane žene). Učiteljica koja je spavala s učenikom od 13 godina u praksi neće nikada trpiti posljedice, a često niti moralnu osudu. To je druga strana novčića koji predstavlja muškarce kao uvijek jači spol, koji je u kontroli i kojemu se (obiteljskim i seksualnim) nasiljem ne može naškoditi. Također su danas sve češći i besramni slučajevi zloupotrebe svih pozitivnih institucija stvorenih kako bi se zaštitilo žene, te se obično žaljenje, predomišljanje (tjednima poslije) i sl. svi mogu smatrati silovanjem i završiti pogubno po muškarca. Julian Assange je, iako čovjeka nimalo ne volim iz drugih razloga, jedan od takvih primjera. Savjet za muškarce: ovo je milosrdno rijedak slučaj, no ako si slučajno s partnericom koja se ne bi ustručavala optužiti te za silovanje ako je naljutiš na bilo koji način, bolje ti je da si sve snimio. Pa, bilo je dovoljno nesretnih priča. Završimo s nečim mlakim: 6. Isparivanje je društveno prihvatljivo kada ga čine žene, ali ne muškarci  Uhvati me ako možeš! Predomišljanje, izgovaranje, laganje, neodlučnost i iznenadna tišina i ignoriranje se svi smatraju normalnim dijelom ženskog ponašanja, no ne i muškog. Iako je vrlo ružno na takav način otpiliti nekoga, to nije nešto što bi nužno nazivao lošim, već samo odraz one spomenute veće biološke vrijednosti. Da prosječan muškarac ima toliko opcija koliko i prosječna žena, i on bi svaki čas isparivao, otkazivao, ne javljao se i nestajao. Savjet za oba spola: Nema potrebe uzbuđivati se što je netko za koga si se zagrijao/la nestao/la. Samo nastavi. Postoje još neki dvostruki standardi koje bi rado razjasnili? Oznake: seksualne preferencije, dvostruki standardi, varanje, biologija, homoseksualnost, silovanje |
- 13:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
