Marketing
Homoseksualaemulatornost
Dragi čitatelji, moram vam nešto priznati...
... ja sam homoseksualaemulor.
Što je to homoseksualaemulornost?
Ova elegantna složenica sastavljena je od latinskih riječi homo (isto), sexual (seksualnost) i aemulator (ljubomora) i opisuje osjećaj ljubomore prema homoseksualcima.
Prije nego dođemo do predmeta ljubomore, napominjem da homoseksualci u životu doživljavaju i određene poteškoće. Ovdje prvenstveno mislim na Hrvatsku, a ne ni na zapadne bogate zemlje ni na saudi-arabijske zabiti. Dakle, koje su poteškoće homoseksualaca kod nas? Kao prvo, postoje ljudi koji ih iracionalno mrze do te točke da će ih fizički napasti ako po nečemu pogode njihovu seksualnu orijentaciju - istina, takvih je sve manje, pogotovo u bogatijim zapadnim zemljama, no kod nas su i dalje relativno brojni. Zatim, još ne mogu stupiti u nekakvu zajednicu koja bi bila ekvivalent braka, čak i ako se ne bi zvala "Brakom (TM)" zbog postojećeg copyrighta tog imena. Minusi su to koje će netko ocijeniti kao užasne, a netko kao sitne, ali minusi to svakako jesu.
A plusevi? Postoji jedan plus na kojemu im stvarno zavidim - nešto što im istodobno priznaju i mrzitelji i obožavatelji - a to nešto je prirodnost. Naime, homoseksualci su rođeni s homoseksualnom orijentacijom. Čak i ako postanu homoseksualci tek kasnije u životu, opet kažemo da su samo otkrili svoju urođenu prirodu. To je genetska stvar. Neki smatraju da je to negativna mutacija, istina, no svi priznaju da se ne radi o izboru: oni su jednostavno takvi.
Sviđalo vam se to ili ne sviđalo, morate poštovati da se homoseksualci jednostavno rađaju kao homoseksualci, i stoga je sve što čine nepovredivo. U najgoru ruku, budući da oni "nisu krivi što su takvi" - jebiga, moramo im se prilagoditi. Nema drugog rješenja. Nitko normalan danas ne drži da se seksualna privučenost osobama istog spola može izliječiti.
E sad, ja sam heteroseksualan. Umjesto da me kao muškog homoseksualca privlače penisi, mene kao muškog heteroseksualca privlače vagine. Ne znam kakve muškarce voli tipičan homoseksualac, ali ja osobno volim ovakve žene:
- mlade
- vitke
- lijepe
- duge kose
- bez tetovaža ili piercinga
- s malim brojim partnera
- tople
- skromne
- brižne
- iskrene
- lojalne
itd. itd.
Ne znam za vas, ali mene na svakom koraku progone zbog mojih preferencija. Vrlo je rijetko da netko meni prizna da je sasvim normalno što, recimo, volim vitko žensko tijelo - da je ta moja želja genetski uvjetovana, a ne da mi ju je netko nametnuo lošim odgojem. Rođen sam s idejom da je odnos struka i kukova oko 0.7 nešto pozitivno. Zatim uzmimo u obzir mladost - čim je između mene i cure razlika veća od 4 godine, odmah se moram braniti da nisam perverznjak koji voli mlado meso. Što je s toplinom, ljubaznošću i hraniteljskim instinktom? Nikada me u životu nisu više izgadili nego zbog tih stvari. O mojoj želji za djevicama i averziji prema odgajanju tuđe djece da i ne govorim. To je monstruozno i zaslužuje jedino terapiju elektrošokovima sve dok mi biti rogonja ne postane privlačnije.
Licemjerno je to što bi izbio skandal da kažem nekoj lezbijki da će prestati biti lezbijka kada nađe pravog muškarca, ili da voli žene samo zato što su joj isprali mozak, ali istodobno je sasvim prihvatljivo (i dapače, popraćeno odobravanjem) takve stvari reći meni.
Nitko, ama baš nitko, ne želi prihvatiti da sam ja jednostavno rođen takav. Umjesto toga, napadaju me, vrijeđaju, prijete nasiljem, posramljuju i proganjaju u nadi da ću jednog dana vidjeti svjetlo i poželjeti debeljuškastu ženu od 40 godina obdarenu naprasnim karakterom i kroničnim narcizmom. Ja sam bolesnik. Ako se ne promijenim i ne poradim na svom izlječenju, očito je da ne zaslužujem ljubav i da mi je bolje da skončam usamljen u svom podrumu.
Ah, da mi je samo biti gay!
Post je objavljen 08.11.2013. u 12:09 sati.