Nedavni let 4U9525 Germanwingsa u čijem je padu poginulo 150 ljudi na prvi pogled ne djeluje iznimno. Iako vrlo rijetko u odnosu na broj putnika i udaljenost koju ih prenose, avioni se ipak ruše svako malo iz razloga koji mogu varirati od nepravilno zašarafljenih dijelova do ptica koje su uletile u motor pa sve do pogrešaka pilota.
Danas na taj popis možemo dodati još jedan razlog: manjak igre.
Podaci iz crne kutije leta 4U9525 pokazali su da je zrakoplov udario u obronak Alpa i raspao se u komadiće nakon što se sa svoje planirane visine leta od 11 km polagano i neprekidno počeo spuštati brzinom od jednog kilometra visine po minuti, slijedeći svježe unesene postavke autopilota. Zrakoplov tijekom tog spuštanja nije poslao nikakvu poruku o problemu ili opasnosti. Tijekom svih deset minuta spuštanja, kopilot Andreas Lubitz je bio pri svijesti i čulo se njegovo mirno disanje.
Njegov suradnik, pilot Patrick Sondenheimer, koji je bio upravo izašao iz kabine kako bi otišao na WC, vratio se iz WC-a i našao zaključana vrata. Kako su vrata kokpita zrakoplova drastično ojačana nakon 11/09, nije ih uspio otvoriti lupanjem, guranjem, sjekirom ili uporabom posebnih kodova za otključavanje, i tako je zrakoplov sam nastavio padati prema planini s Andreasom Lubitzom staloženo za kormilom. Od početka do kraja, to je bilo pomno planirano i precizno izvedeno masovno ubojstvo i samoubojstvo.
Zašto je kopilot odlučio ubiti se? Podaci do kojih su razni mediji došli o njegovom privatnom životu otkrivaju da je to osim dugogodišnje borbe s depresijom bilo i zbog ozbiljnog manjka igre i kroničnog Jednoitisa. Naime, Lubitzova depresija zbog koje je čak i dobio bolovanje od psihijatra (doznaka nikada nije stigla do poslodavca jer ju je Lubitz poderao i ostavio u svom stanu) bila je u posljednje vrijeme drastično pojačana njegovim nedavnim prekidom višegodišnje veze s curom.
Lubitz je bio u "krizi veze" sa svojom curom, za koju su Njemački mediji spomenuli da su bili skupa 7 godina i živjeli zajedno u njegovom stanu u Dusseldorfu, te se u tjednima prije nesreće pokušavao nositi s prekidom. Detektivi žurno istražuju mogućnost da je slomljeno srce stajalo iza pilotovih užasnih djela. Policija je rekla da će djevojku detaljno intervjuirati i da je trenutno kod svojih roditelja.
Ne mogu komentirati kakva je bila njihova veza i zašto su prekinuli, ali jasno je da se muškarac sa zabavljenom vještinom neće ubiti zbog prekida. Ljudi zbog straha ili deluzije pogrešno govore da je mentalitet obilja nešto namjenjeno samo okorjelim igračima koji spavaju s dvadeset cura godišnje, ali zapravo je mentalitet obilja najkorisniji za veze. Lubitz očito nije bio potpuno neprivlačan Omega kao npr. Elliot Rodger - naposljetku bio je s tom curom 7 godina - no opet je sve to bilo uzalud. Kada je došlo do krize, pokazalo se da je sve što je imao bilo poput kule od karata: bez dobrih temelja, lomljivo i neotporno na potrese.
Kako znam da je Lubitz bio okorjeli Beta? Evo što je pokušao poduzeti kako bi je vratio (pogodili ste, ni izbliza ne sliči Ignissovom prokušanom savjetu za postupke nakon prekida):
Štoviše, za Lubitza se sumnja da je kupio dva Audija od zastupnika na širem području Dusseldorfa, blizu apartmana gdje je živio sa svojom curom - i planirao joj dati jednoga. Jedan od automobila je isporučen prošlog vikenda, samo tri dana prije tragedije.
Habibalah Hassani, vlasnik pizzerije pored njihovog stana, rekao je da je često viđao par. "Bili su lijep, prijateljski mladi par. Ona je bila pristojna i privlačna žena. Svraćali bi dva puta tjedno. On je davao velike napojnice i bio vrlo ljubazan."
Kolika je šansa da je okidač za paklenski plan bio to što joj je on uručio Audija naivno misleći da novac ima nekakvu urođenu privlačnost, te se nakon njenog odbijanja razjario i umjesto da počne čitati Roosha zaključio da je došlo vrijeme za kaputt?
Da slučaj bude još tužniji, Lubitz je osim dovoljno para za kupovinu Audija i izgledao u redu (no homo), bio u izvrsnoj formi, i ništa mu nije nedostajalo što se tiče izgleda. Ostajanje bez cure nije bilo kraj svijeta, niti imalo blizu toga. Ali ono što mu je očajno nedostajalo bila je interna igra.
Da je Andreas Lubitz imao igru ovih 150 ljudi bi i dalje bilo živo.
Dokazi se gomilaju i gomilaju. Odsustvo igre je opasno stanje koje može uzrokovati ili potencirati gubitak imovine, mentalne bolesti, ubojstva, samoubojstva, pokolje, padove aviona, pa čak i genocide.Oznake: pokolj, beta, muški hrčak, Vijesti
|