Marketing
Stvarno? "Ljubav je sve što je bitno"
Postoji jedna fraza (osim "samo budi svoj") od koje ispaljujem na živce: netko kaže "Moja (žena/djevojka) nije zgodna, ali voli me." I netko drugi doda: "Hej, ljubav je sve što je bitno."
Da budemo precizni, ovo je vjerojatno istina za muškarce čija je partnerica na nekoj određenoj razini ljepote. Ako te pogled na nju može uzbuditi (ili "podići" da ne upotrebljavam sad gore izraze), onda je ljubav prilično dobar dodatak. Ali žena na koju se misli u pitanju ili je zamišljena od tog pitanja izgleda otprilike ovako:
I'd hit it. Tko ne bi?
Isto se pojavljuje i u raspravama o novcu. Netko će spomenuti "nemam baš neku plaću, ali volim svoj posao" i, istog trena se netko slaže: "Da, sreća je sve što je bitno." Ovo je isto u redu ako imaš neku određenu razinu primanja: kad se ne brineš kako ćeš platiti svaki račun, sreća je stvarno predivan dodatak. No znate one filmove tipa American Beauty, gdje čovjek napušta karijeru koja ga ne ispunjava kako bi maksimalno iskoristio svoj život? Nakon što to učini, svejedno se vraća u kuću koja izgleda ovako:
Yep. Ovo će ti kupiti 3000 kn/mjesec.
Ovo viđam u dva konteksta:
a) projekcija nekoga tko je, svojim zaslugama ili ne, "uspio u životu" i iskreno nema pojma o tome da postoje i drukčiji ishodi. Ovo je kao kod slavne Marie Antoinette i izjave koja joj se često nepravedno pripisuje (povijesni izvori ne bilježe takvu izjavu, već je ona primjer "novinarskog klišea", ali to je tema za neki drugi dan): "(Ako nemaju kruha), neka jedu kolače" ("Qu’ils mangent de la brioche"). Osoba jednostavno nije svjesna da nisu svi postali dobitnici genetske lutrije, ogromnog nasljedstva ili jednostavno slijepe sreće zbog koje je netko naletio na svoju srodnu dušu. Isto tako, čovjek se osigurava da neće biti proglašen za nekog plitkog kome je bitna ljepota.
b) racionalizacija ili kiselo grožđe nekoga tko nije imao sreće ili je zbog svojih loših odluka u poziciji da nema baš ništa. Ako je nekome jedina opcija ili celibat ili baš samo dno bačve, rijetko će to priznati. Umjesto toga je lakše reći da je ljubav sve što je bitno, i postaviti stvar kao da ljubav nije nešto što se rađa s vremenom, nakon što su nekoga prvo privukle druge osobine u partneru (ljepota, pamet, brižnost, što god). Budući da ljubav nikada ne nastaje kao instantna, izolirana pojava (čast i čestitke iznimkama), to čini cijeli paket nečim čemu čovjek ne treba težiti, već će mu pasti u krilo. A budući da neće, trenutno stanje je pretvoreno u vlastiti, superiorni izbor.
E sad, nemojte krivo shvatiti da ne mislim da je ljubav bitna. Naravno da je bitna. Ali to je konačni vijak koji sjeda na vrh kompliciranog mehanizma i drži ga zajedno. Ako tog vijka nema, cijeli mehanizam će početi titrati, sve više i više sa svakim okretajem, i ubrzo će se raspasti. Zato je vijak bitan - ali on nikada ne stoji sam. Tvrditi suprotno je grub bijeg od realnosti.
Ne bi li bilo prikladnije priznati da je čovjeku potrebno sve (u umjerenim količinama) i koncentrirati se na najbolji put do ostvarenja tih želja?
Post je objavljen 09.11.2011. u 17:09 sati.