"Kada svjedoči spokojnoj ljepoti i sjaju ženske vanjštine, Beta muškarac zaboravlja tigrovo srce koje kuca ispod toga; i ne želi se sam prisjetiti da te baršunaste usne skrivaju i nemilosrdne očnjake."
- Herman Melville, Moby Dick (parafrazirano)
Zašto toliko muškaraca provodi život s glavom na mekanom jastuku deluzije o seksualnoj prirodi žena? Kako to da je moderno društvo u prosjeku, predvođeno legijama bijelih vitezova, Beta i Omega tradicionalista, neoliberala i sanjara toliko voljno nuditi bezuvjetno razumijevanje za bilo kakvo žensko ponašanje, a istodobno principijelno osuđivati muške prijestupe? Čak i oni kojima je loše pa zbijaju šale o Alfa/Beta svijetu većinom svejedno imaju više poštovanja samo po sebi za jedan spol nego za drugi.
Ponudit ću iznenađujuće jednostavan odgovor: Beta muškarci vrlo rijetko svjedoče onom najgorem od žena.
Da bi razumjeli zašto, moramo se na trenutak zamisliti u ulozi Bete negdje na početku seksualnog života, recimo u srednjoj školi. Provodi najveći dio svojih najnapaljenijih teen godina - kada bi mogao eksplodirati samo na dodir - ignoriran od mase prelijepih cura na vrhuncu svoje seksualnosti. One mu ne pridaju ni trunku pozornosti dok lebde pored njega na svojim anđeoskim oblacima, privučene starijim i iskusnijim momcima s više Igre i resursa, i tako njegova mašta slobodno fantazira o njima, ispunjajući nepoznat prostor oko cura za kojima čezne idoliziranjem i najljepšim pretpostavkama. Kako je sklon idolizirati (čisto zbog ekstremne oskudnosti onog za čime čezne!), isto će se dogoditi i s nevinim, neobaveznim razgovorom kada ipak dođe u situaciju pričati s takvom curom zbog koje je u toj dobi izrazito podložan Jednoitisu i maštanju o blitz-šlatanju kao nevjerojatnom izrazu ljubavi (na koji bi on napaljen, ima dojam, "prisilio" nevinu djevojku koja bi mu činila uslugu).
(U najnovijem slučaju, za generacije koje su odrasle s Facebookom, ne ide u korist ni to što u toj dobi stižu prve poplave povrijeđenih retardiranih grupa i slogana o tome kako cure samo žele dobre dečke, a koji daju dodatni dojam da bi ih on trebao spasiti od toga svojom pristojnošću. No o tome drugi put.)
Zatim dolazi zlatno doba faksa, kada mnogo obilnije sudjeluje u društvenom životu sa suprotnim spolom, od kojeg će ga većina upotrijebiti za prijateljstva gdje će služiti kao emocionalni tampon i podrška samopouzdanju. Naravno da su djevojke (iako i dalje trajno aseksualne za njega) vrlo ljubazne, jer poklonjenom Beti se ne gleda u usta, ili tako nekako. Nažalost, suprotno uvriježenom mišljenju, o seksu se priča s prijateljima, a ne prijateljicama, te će stoga vrlo rijetko čuti o "onoj avanturi". Umjesto toga, čut će molbe za pomoć sa zadacima ili kompjuterima.
Došla bi mi bliže da nije tako čista...
Ipak, nije sve tako crno. Pri kraju srednje i tijekom faksa, većini Beta muškaraca će se ipak posrećiti, pa tako i njemu. Kroz malo sreće, alkohola (možda i povoljan ovulacijski ciklus ili šokantno slamanje srca od strane "onog lošeg dečka", neprimjetni Beta mladić bi se mogao naći u prvoj ozbiljnoj vezi (ponekad je to i prvo seksualno iskustvo). Ona je stvarno dobra prema njemu, u svakom slučaju bolja od svih ovih koje su ga prije zeznule, samo je što se tiče seksualnosti nekako povučena i treba joj puno vremena. Vrlo je osjećajna, boji se seksa, i želi samo čekati i čekati kao što je uvijek i čuo, a on će joj rado ugoditi. Naposljetku, ne želi ispasti agresivan!
Začudo, ona je najsramežljivija i najčistija djevojka koju je ikada upoznao! (kad bi samo znao zašto, heh) Kada se nakon par mjeseci napokon osladi, jednostavno se ne može suzdržati a da svoju curu i sve žene uopće ne proglasi bićima čistoće i čednosti, koja ispunjavaju sva takva očekivanja o kojima je prije slušao. Naravno, moguće je i da je ona legitimno ne baš seksualna osoba, u kojem slučaju on sigurno nije onaj Alfa koji će je osloboditi inhibicija.
Prolazi sljedeće desetljeće, i naš Beta je nakon svojih 2-5 "partnerica" odlučio oženiti se (točnije, svi su mu, ignorirajući manjak utjecaja godina na muškarčevu vrijednost na seksualnom tržištu, rekli da je to jedina društveno prihvatljiva opcija ako ne želi ostati "star i zauvijek sam"). Njegov kritični manjak iskustva u ovom trenutku dolazi na naplatu: ne samo da nije naučio gotovo ništa o dinamici seksualnog tržišta, vjerojatno i nije baš dobar u čitanju jezika tijela, općenitom "onom nečemu", igri, prolasku ponekih drama testova ili uočavanju signala svoje žene.
Prije pedeset godina bi to možda bilo nevažno, no danas može značiti razliku između najboljeg i najgoreg. Uzevši u obzir sve takve penale s kojima je ušao u brak, nije nimalo neobično ako godinama ne primjeti nevjeru, ili da potpuno nespreman ga dočeka "Iznenađenje! Imam papire za razvod!" U svakom slučaju, ako stvari krenu loše (makar i kroz misteriozno "trajno presušivanje seksa"), i on i društvo će se pobrinuti da okrivi samog sebe. Naposljetku, to je ono čemu služe muškarci: kavalirskom prihvaćanju krivnje kako se ne bi opterećivalo nježniji spol.
U svakom slučaju, kroz cijelo ovo vrijeme, možda je naš Beta čuo i za druge žene i što one rade. Takve žene su seksualno puno slobodnije, no one za njega i dalje predstavljaju anomalije koje će otpisati klišeom tipa "pa to je samo par droljica", u upornoj deluziji idoliziranja, tj. onoga što se u psihologiji naziva "Madonna/kurva kompleks". Također je moguće da je Beta koji smatra da se treba žrtvovati za sve žene koje idolizira u međuvremenu evoluirao u djelomičnog Alfu, i sada je njegovo mišljenje o ženama loše ali i dalje smatra da se za manjinu i dalje isplati žrtvovati.... što znači da je u dubini i dalje Beta i samo je postao trunku manje podložan onome od čega pati cijeli život. Ne kažem da bi pravi Alfa morao smatrati da su sve žene kurve ili tako nešto (naravno da nisu!), no svakako bi realno sagledao situaciju, shvatio da su i one ljudi sa svim plusevima i minusima koje ljudi imaju, i riješio se ideje da je na NJEMU žrtvovati se za one "posebne". Ne razumije osnovnu postavku seksualnog tržišta: žene su samo ljudi. Idolizirati ih ne koristi nikome.
Ukratko, kroz kombinaciju neiskustva, naivnosti, racionalizacije i društvenog ispiranja mozga, Beta muškarac poima žene na gotovo dječji način. Nikada nije dobio pristup onome što je Tyler Durden, jedan od poznatijih igrača, nazvao "tajnim društvom". Sve što zna o ženama je ono što su mu se udostojile pokazati, i po tome zaključuje da su nježne, diskriminirane, moralne, i ne seksaju se baš puno. To mu je nadalje potvrđeno onim manje seksualnim ženama s kojima dolazi u kontakt, a koje samo reagiraju na njega u takvom setu društvenih okolnosti.
Kad bi Bete znali kako žive Alfe, koliko ženske pozornosti dobivaju na tanjuru, koliko imaju prilika i koliko uživaju u nezasitnom, grubom, deplasiranom, vlažnom ženskom libidu, glave bi im eksplodirale. Ako se Beta ikada odvaži istupiti iz svog mentalnog zatvora, otkrit će sasvim drugi svijet, u kojemu ženski prirodni seksualni nagon, ako je opremljen dovoljnom mladošću i/ili ljepotom, oslobođen svih društvenih pritisaka, pleše i zabavlja se u korist manjine Alfa muškaraca i njihovih podignutih falusa. Svijet vrištanja, sisanja i nabijanja, avantura u mračnim i uzbudljivo javnim mjestima, predavanja dominaciji snažnog muškarca, prožet kontrastom između još malog ostatka društvenih normi i neograničene seksualne slobode.
Za Beta muškarce, taj svijet jednostavno ne postoji. No oni koji se usude pogledati, ako prežive šok, će prijeći granicu i više se nikada neće osvrnuti.