Današnje izdanje donosi vam američki kratki film "We're having sex" ("Seksamo se") redatelja iz Los Angelesa. Iako biste po naslovu mogli pomisliti da se radi o pornografiji, budite uvjereni da u filmu nema ništa PG 18, te da je vrlo blag u odnosu na popularne uratke koje smo nedavno vidjeli kao što su "Nimfomanka" i "La vie d'Adele" ("Adelin život / Plava je najtoplija boja"). Također, ne treba vas uplašiti to što se radi o američkom filmu; isto kao i najgore, Američki redatelji su snimili i najbolje filmove o igri.
Tema filma je raspad ljubavne veze Davida i Kate. Nakon dugog period zahlađenja između njih, Kate mu konačno da ultimatum da se moraju seksati te večeri ili prekidaju. Bilo kako bilo, kliknite i pogledajte film (nažalost nema subtitleova ni na engleskom ni hrvatskom):
Pogledali? Pogledali ali niste sve/ništa razumjeli bez titlova? Nije važno. Film je kratak i nema se što puno spoilati u njemu. Čitajte dalje:
Već od prvog trenutka kada David ujutro ušeta u tuš kabinu gdje se trenutno tušira Kate, jasno je da između njih postoji ozbiljan problem. Ona je gola, on je gol, pa ipak njegov ulaz nije ni topao ni erotičan, ni nikakav. Samo se progura pored nje pod tuš bez da je i dotakne ili joj kaže iti jednu riječ. Ona na to uzme spužvu i počne ga trljati po leđima. Kada se on okrene, to nije zato da bi joj dao da mu nasapunja i prsa, već zato da joj uzme spužvu, zagleda se u Kate i dotakne je po spužvom po nosu kao nekakvu šalu. I dalje je nije niti jednom dodirnuo.
Kreten? Ne baš. Stvar je kompleksnija od toga. Kroz sljedeću scenu za doručkom saznajemo više o njihovom životu. David i Kate imaju puno zajedničkih interesa i vole raditi tematske večere, gledati Arrested Development ili ići na izložbe. Nažalost, njihov seksualni žviot je mrtav. Kate to očito muči već dugo vremena, dok David to gotovo i ne primjećuje i ne smatra problemom. Kada mu Kate konačno spomene da se nešto mora dogoditi te večeri ili će prekinuti, on na to reagira indiferentno, kao da je njen zahtjev nešto nerazumno i strano: "Zašto ne radimo sve kao i inače?" Ostatak dana prolazi u odlasku u kupovinu, gledanju televizije mini-svađama poput toga što se njemu ne da pomaknuti stol iz vrta u kuću, te kuhanju večere. Za večerom su oboje tihi i neugoda se osjeća u zraku:
David je kontradiktorna ličnost, ali nikako ne i neuvjerljiva. Svojom kombinacijom emocionalne hladnoće i manjka privlačnosti predstavlja klasičan primjer kretenske anti-igre: Beta je, no jedine osobine dobrog dečka koje je prigrlio sebi su pasivnost i malodušnost. Dok je stereotipni Alfa magnetičan i opijajući nauštrb dobrote, a stereotipni Beta ljubazan i miran nauštrb privlačnosti, David je nekako skupio sve najgore s obje strane. Ne možemo reći da je zao ili loš, no ako ima dobre namjere, one su duboko zakopane.
Takav tip muškarca iznimno je rijedak, ali ipak nije nemoguć. Takvi moraju napraviti radikalne promjene ili će pojesti sami sebe. Uzevši u obzir te njegove osobine, jedina nerealna stvar je da uopće ima curu, pogotovo curu razumno dobrog izgleda. Njegovo samopouzdanje je vrlo nestalno, i iako općenito visoko, usmjereno prema potpuno krivim područjima.
Nakon večere, čini se kao da je David pronašao tračak inicijative u sebi; sjedne s njom na kauč i na gitari svira neku pjesmu koja im se oboje sviđa. Iako su njegovi napori titravi, te se osjeća da tu nema velike kemije, to je ipak dovoljno da se nasmiješe, ona se privije uz njega i oni se polako opet počnu ljubiti. I nakon malo awkward dodirivanja pri kojemu on više tapka po njenom ramenu nego što ga mazi... David ustane s kauča i kaže... "hajdemo gledati seriju".
Ovo nije niti jedan od tih slučajeva. Za to što on radi nema nikakvog opravdanja. Njoj se evenntualno može malo prigovoriti da gnjavi, ali nitko ne može reći da nema osnovu za to ili da pretjeruje.
Kate je očito povrijeđena time i ostane na kauču razgoračenih očiju. Koji se vrag upravo dogodio? Ustane i počne ga moliti da nešto poduzme, te se na njegovo opće zaprepaštenje skine samo u gaćice i grudnjak. On na to napokon reagira emocionalno, no ne na očekivani način: počne joj plačljivim glasom prigovarati da ona "uvijek uništi stvari" i da "zašto ne mogu jednostavno gledati seriju".
Nakon što se Kate rasplače i ode u drugu sobu, njega to pogodi i on krene za njom i počne je ljubiti. Nakon minutu vrlo slabe predigre, spuštaju se na krevet i upuštaju u najgori, najneugodniji, najbeživotniji spolni čin koji sam ikada vidio. U osnovi, David se samo bacaka po njoj cijelim tijelom poput ribe koja se guši (umjesto da samo miče svoj pelvis) i gunđa nešto u jastuk, te svrši za minutu. Iako to samo po sebi nije toliko strašno, u kontekstu njihove veze koja je samo čekala završni udarac je to poput atomske bombe.
Nakon što se konačno makne s nje i kaže "baš je bilo dobro", Kate ima potpuno ošamućen, udaljen izraz lica. Jasno je da, iako se tehnički jesu seksali, njihova veza nema nikakvu budućnost i samo je pitanje vremena kada će je napustiti, naći drugoga ili oboje. I ne mogu je nimalo kriviti zbog toga.
I time je film završio, rekavši u 12 minuta više nego što neki kažu u 120. Ostao sam ošamućen:
Gledati ovaj film bilo je vrlo ugodno jer je dobro snimljen i jer je zastrašujuće realan, što je danas vrlo rijetko. Ipak, njegov prikaz likova (točnije, muškog lika) me ostavio razjapljenih usta. Što sam to upravo pogledao? Gledanje svemiraca iz galaksije Andromeda izazvalo bi mi veći osjećaj familijarnosti nego ovaj film. David mi kao (ponavljam, rijedak ali realan) lik nema apsolutno ništa s čime bih se ja kao normalan gledatelj s kromosomima XY mogao poistovjetiti, pogotovo u klimaksu filma (08:30) kada ga je ona doslovno molila da učini nešto s njom. Ja bih je polegnuo preko stola i ne bih se zaustavio do zore.
Zaboga, čak i ako bi mi njeno skidanje iz nekog razloga bilo šok ili ako mu se ne može dići ili ga boli glava, opet bih je barem zagrlio, ili joj pristojno rekao da je lijepa ali da bih htio još malo pričekati ili tako nešto. Nezamislivo je da njenu seksualnu predaju nagrađujem cendranjem što mi ne da gledati Arrested Development. Davidova hladnoća je kao s drugog planeta.
Zašto kažem da je ovaj film realan ako nas ono što do sada znamo uči da žene uopće ne privlače ovakvi tipovi koji nisu ni Alfa ni dobri dečki, pa je stoga i malo vjerojatno da bi Kate uopće bila s nekim ovakvim, a kamoli se toliko trudila oko njega? Jednostavno: zato što unatoč toj nevjerojatnosti uspijeva vjerno prikazati gašenje privlačnosti u ženskoj duši. Primjetite kako se Kate svaki put obraduje kada joj on kaže nešto imalo smiješno, počne svirati gitaru, dodirne je ili kaže nešto što joj daje nadu. Primijetite kako njena privlačnost prema njemu zatreperi poput svijeće na vjetru svaki put kada on pokaže hladnoću i kako se trudi prihvaćati bilo kakvu trunku kemije koju joj on pruža, a njena tolerancija se sa svakim incidentom smanjuje sve više sve dok sasvim prirodno ne usahne.
Puno više veza završava na ovakav način (iako ne zbog ovakvih razloga) - sporim, neodlučnim umiranjem koje nije ništa manje bolno od iznenadne svađe i prekida. Ako želiš znati kako prepoznati znakove upozorenja da je njena privlačnost prema tebi u krizi, čak i iz potpuno drukčijih razloga nego onih prikazanih ovdje, ovo je film koji vrijedi pogledati više od jednom.
* = od*eb se koristi isključivo kada stvarno imaš namjeru prekinuti kontakt i to je to; ne kao nekakvu taktiku zavođenja. Prozivati žene zbog lošeg ponašanja NIJE igra; to je pretežno loša ideja koja će se muškarcu dugoročno obiti o glavu. U kontekstu igre, čak i kada si već potpuno odustao od prilike, bolje je loše ponašanje deflektirati, ignorirati ili vratitizaigranim zadirkivanjem. No o tome u nekom drugom postu. U međuvremenu, ako baš moraš napraviti tako nešto i u kontekstu zavođenja, evo kako to možeš učiniti:
U ovoj sceni iz knjige "Idiot" F.M. Dostojevskoga, protagonist knez Miškin hoda ulicom s Ganjom (Gavrila Ardalionovič), čovjekom kojeg je upoznao u gostima kod starog poznanika i koji mu je ponudio da će ga odvesti u svoj dom da tamo prespava, no koji je podložan napadima bijesa i na putu se bezrazložno okomio na kneza zbog svog osobnog problema. Ganja tretira kneza kao otirač koji samo čeka tu kako bi mogao primati sve veće nepoštovanje od njega, kada se knez nakašlje:
"Moram vam primijetiti, Gavrila Ardalionoviču," reče iznenada knez, "da sam prije zaista bolovao te sam i zbilja bio gotovo idiot, no sada sam već odavno ozdravio i zato mi je nešto neugodno kada me u oči krste idiotom. Vama se doduše može oprostiti kad se uoče vaše nedaće, ali vi ste mene u svojoj zlovolji nagrdili i dva puta. Ja to nikako ne želim, osobito ovako, odjednom, kao što vi to činite, od prvog maha; pa kako smo sada na raskrižju nije li bolje da se raziđemo; vi ćete nadesno kući, a ja ću nalijevo. Imam dvadeset rubalja, te ću zacijelo naći kakav hotel garni."
Ganja se silno zbuni, pa i zacrvenio se od stida što je ovako nenadano uvreban. "Oprostite, kneže," klikne vatreno i u jedan mah zamijeni svoj psovački ton iznimnom uljudnošću,"za Boga miloga, oprostite! Vi vidite u kakvoj sam ja nevolji! Vi ne znate gotovo još ništa, ali da znate sve, jamačno biste me ispričali bar malko; premda dabome nema isprike meni..."
"O, meni i ne treba takvog ispričavanja," odgovori knez brže. "Ta ja razumijem da je vama jako neugodno, pa zato i psujete. No, hajdemo vašoj kući..."
U borilačkim vještinama, kao što je rekao Bruce Lee, budi poput vode. U međuljudskim odnosima, kao što je rekao Fjodor Mihajlovič Dostojevski, budi poput kneza Miškina. Drugim riječima, nikada ne budi ljut. Odj*b izrečen ili napisan ljuto i osvetnički se uvijek doima jadno i samo kvari još ono malo dobre volje koja je ostala među ljudima. No suzdržan odj*b, izražen bez pretjeranih emocija, ima sasvim suprotan učinak. I iako nikada ne bi smio biti korišten s iščekivanjem da će se netko zbog njega "popraviti" i postati bolji prema tebi (pogotovo žena koja je sposobna sve racionalizirati), događale su se i čudnije stvari od toga.
"Ostavi je boljom nego što si je našao."
- Igrački moto
Iza ove poznate izreke stoji mnogo više komplikacija nego što se čini na prvi pogled. Iako je igra u osnovi amoralan pojam, izvan granica prosuđivanja dobrom i lošom (kao i svi biološki uvjetovani zakoni seksualnog tržišta), te je stoga ne treba opravdavati ili braniti, ove riječi se često koriste upravo u tu svrhu. To dolazi iz pogrešnog shvaćanja igre kao laganja, iz čega zatim proizlati potreba objašnjavanja za što se igra koristi ili ne koristi, kao da je to uopće važno za jednu tako amoralnu stvar.
Svejedno, empatija možda isto nije moralna kategorija sama po sebi, ali većina nas kao ljudi je osjetljiva na tuđe doživljaje i osjećaje, i trudi se ne izazivati bol gdje je to moguće. S tom pretpostavkom ćemo analizirati umijeće ljubaznosti - odnosno, kako je to možeš ostaviti boljom nego što si je našao.
1. Oko za oko, zub za zub
Ova izreka se inače koristi u smislu vraćanja negativnosti, ali u ovom kontekstu znači da bi trebao vraćati dobra djela dobrima. Recimo da si upoznao dvije žene identične po svemu osim po ponašanju prema tebi. Jedna se igra tobom, isparava, zaje*ava te, drži te na udaljenosti, pretvara se, toplo-hladna je, i općenito ti otežava posao na svaki mogući način. Druga je otvorena, ne skriva da joj se sviđaš, pažljiva je i topla prema tebi i dostupna ti je (ako je želiš). Pitanje: hoćeš li ti tretirati ovu drugu na način kao što tebe tretira ona prva?
Dovraga ne. Trebao bi biti prema njoj isti kao i kakva je ona prema tebi. Uostalom, vrijedi ista logika kao i kod broja seksualnih partnera (odnosno pripadajućeg mentaliteta): ako tretiraš dobre cure jednako kao i loše, kakvo onda ponašanje potičeš? Ne ustručavaj se imati visoke kriterije i biti strog s njima, jer ti nisi odgovoran za njihove pogreške, ali nemoj liječiti frustracije na curama koje su dobre prema tebi.
I ne, to ne znači da je trebaš oženiti ili tako nešto, ali da je normalna, ljudska stvar biti ljubazan prema nekome kome je stalo do tebe. To ne radiš samo zbog drugih, već i zbog sebe - zbog tvog "obraza".
2. Neka baci prvi kamen onaj tko je nevin
Kad sam se već uhvatio biblijskih izreka, evo da nastavimo niz: neosuđivanje. Isus je, naravno, mislio na apsolutnu grešnost svih ljudi, što ih čini neprikladnima za osuđivanje bilo koga - odnosno, sebi ravnih. Ja mislim na to da, ako imaš određene standarde za vezivanje, i ona ih ne zadovoljava, ne bi je trebao osuđivati zato što ih je pogazila s tobom. Ne želiš upasti u Groucho-Marx-ovsku psihozu "Ne želim biti član kluba koji bi me imao za člana".
Recimo, ako je prevarila svog dečka s tobom, naravno da nećeš biti ta budaletina koja će se vezati za nju kako bi isto mogla učiniti i tebi. Ali čini li je to lošom osobom ili vrijednom prijezira, ili da pričaš uokolo kako je ona drolja, fufica i ostalo? Iskreno sumnjam. To jednostavno nije na mjestu. Ona ti je dala ona što si htio, nema potrebe da je proganjaš zbog toga. Ako je itko treba kazniti u smislu kozmičke pravde, to će biti njen dečko - svojim odlaskom.
Neosuđivanje je također i stvar dobre igre, te ključ ulaska u tajno društvo. Postoji velika razlika između visokih, nepokolebljivih standarda, odnosno bivanja indiferentnim alfom, i ljutog osuđivanja. Ako se oko tebe osjeća aura bijesa ili dehumanizacije, nećeš daleko dospjeti. A sada loše vijesti: "Ostavi je boljom nego što si je našao" ne radi.
Čekaj, kako?
Točno tako. Nakon što odeš, ona sasvim sigurno neće biti ni bolja ni sretnija nego što je bila prije. Pretpostavimo neke načine na koje bi vaš odnos mogao završiti:
- bio si previše napaljen da bi se ograničio na spavanje sa samo jednom ženom
- dosadila ti je / počela te živcirati / prestalo ti je biti zabavno s njom
- zanima te neka druga pa prekidaš kako je ne bi prevario
- otkrio si da ima neku manu koje nisi bio svjestan / udebljala se / doživjela nesreću (hej, svijet je okrutan)
- odselio si daleko od nje, ona od tebe, ili oboje
- ona je htjela da vaša veza pređe u nešto više, ti nisi
- otkrio si da te prevarila (s nekim tko joj se zapravo nije sviđao više od tebe pa je požalila)
- jednostavno zato što možeš
- dosadilo ti je, želiš natrag svoj samački život
Pretpostavljam da postoje i neki drugi razlozi zašto bi završio odnos muškarca i žene kojoj se on sviđa, ali recimo da sam pokrio 99%. U kojem od ovih scenarija (osim možda varanja) će žena biti sretnija kada to završi? Hoće li biti ushićena, puna života, zadovoljna svojim iskustvom, ili bolja osoba (koji god vrag to značilo)?
Ne, naravno da neće.
Ako si privlačan i poželjan, tvoj odlazak ili odbijanje nečega više (ma koliko god nježno bili postavljeni) će zauvijek ostaviti ranu u njenoj duši. Niti jedan sljedeći muškarac se neće mjeriti s tobom - u osnovi, postat ćeš subjekt 5 minuta Alfe. Čak i ako je ona naučila da se ne petlja s tipovima sličnim tebi u budućnosti (bilo zato što neće biti dobri prema njoj, bilo zato što su izvan njenog dosega), svejedno će žudjeti za tobom. Jednostavno nema načina da je ostaviš bez da je povrijediš. Ukratko, kada žene bivaju ostavljene, bivaju povrijeđene. I to je to.
Isto tako, biti odbijena ili ostavljena je udarac koji je ženi mnogo teže podnijeti. Iako žene inciraju 70% razvoda i ogromnu većinu ne-bračnih prekida (čak i kada se korigira za činjenicu da uporno biraju naj-Alfa muškarce za koje je veća vjerojatnost da će oni njih ostaviti), ostaje nepobitna istina da je ženska vrijednost na seksualnom tržištu vrlo prolazna. S početkom neminovnog opadanja oko dvadeset i pete godine, koje strelovito ubrzava poslije tridesete, za ženu je svaka godina provedena s Alfa tipom koji joj se sviđao ali ju je odbacio razorna i nagrist će njenu sposobnost pronalaska sreće sa svakim sljedećim muškarcem. Naravno, da je naše društvo imalo razumno, educirali bismo mlade žene o toj činjenici, no ljepše je zabijati glave u pijesak.
Muškarci, s druge strane, doživljavaju rast svoje seksualne vrijednosti kako prolaze godine, sve tamo do 40-e, a ukoliko imaju kompenzirajuće Alfa vještine, mogu njima kompenzirati starenje još nekoliko desetljeća. Žene nemaju tu opciju. Stoga je za ženu takav prekid mnogo teži nego za Alfa muškarca (iako ne teži nego za Beta muškarca, koji je uistinu u go*nima do grla kada iznenada izgubi partnericu).
Neke će na to reagirati tjednima plakanja, same u sobi i nosa zabijenog u plišane životinje, dok će druge preći u psiho zonu i krenuti u stalkanje, osvećivanje, ili "osvetničko" spammanje Facebook statusa i spavanje s nizom sljedećih muškaraca, čijim će penisima uzaludno pokušati prigušiti svoj bol kroz "emancipaciju". Ali svaku će to povrijediti. Koliko god prekid bio nježan i dobroćudan, opet je to prekid - nešto što bi bilo loše kome, ali je za žene - i još u takvim okolnostima - poražavajuće. Sjetimo se samo Monice Lewinsky, koja je nakon skoro 20 godina i dalje sama i pati za Billom i možemo vidjeti ekstreman primjer tog efekta. Jednostavno nije bilo načina da je on ostavi boljom nego što ju je našao. Pa čak ni da je ostavi istom. To je okrutna stvarnost.
Naravno, nemojmo to shvatiti kao neku univerzalno-žensku pravilnost zbog koje treba žene općenito tretirati kao žrtve kojima je potrebna zaštita. Žene se tako osjećaju samo kada ih napusti muškarac visoke vrijednosti, s kojim bi htjele biti. Za sve druge slučajeve, proces eliminacije je hipergamično brutalan i brz. Beta orbiter ili mužić će izblijediti iz njenih misli unutar 5 minuta od prekida/razvoda, i nikada se neće pitati kako je mogla popraviti stvari s njim.
Sjetite se toga, svi vi igrači i koji biste željeli biti igrači, sljedećeg puta kada poželite racionalizirati da je bolje za nju da ste prekinuli (i obrnuto). Ružna realnost se ne može nikako otkloniti patetičnom izjavom iz naslova. Umjesto da je pokušavate zamotati u šareni papir, prigrlite ovu neugodnu činjenicu poput Kosca Smrti i učinite je dijelom sebe.
Prije par mjeseci, kada sam u kontekstu "Nepodnošljive lakoće okrutnosti" pisao o tome da se sve češće događaju nagli, potpuni prekidi bez obzira na prošlo trajanje veze, dobio sam nekoliko upita na mail o takvim slučajevima. U međuvremenu sam dobio... uh... još 17 pisama od žena koje su doživjele to ili nešto slično. Tko bi rekao? Uz puno suosjećanja, to me navelo i na puno razmišljanja.
Dugoročna veza nije nikakva garancija da će partner ostati u njoj ili da će ona potrajati još išta više od sljedećeg dana. Ako je duga, duga je samo u smislu avanture koja se raširila preko predviđenog životnog vijeka, no opći simbolizam je ostao isti. Jednako kao i kratka avantura, čak i dugoročna veza sa zajedničkim životom je samo jednu svađu daleko od prekida i potpunog prekida kontakta. Riječ "veza" sama po sebi ne znači ništa.
Ono što je od samog opisa odnosa važnije jesu čvrstina povezanosti, uzajamna obećanja, iskrena vjernost (nasuprot "dok ne dođe bolje prilika") i praktične (financijske, reproduktivne i društvene) prepreke prekidu - to je ono što je, za dobro ili loše, činilo brakove "dok nas smrt ne rastavi". I dugoročna veza može imati tu čvrstinu, no većina je nema i nikada je neće ni imati jer to, samo po sebi, nije cilj dugoročne veze. Dakle, ne kažem da je neke veze nemaju, naprotiv, već da je greška pretpostavljati da sve (ili čak većina) imaju.
Pogledajmo još nešto o idealnim oblicima seksualnog upražnjavanja za oba spola. Zapamtite, ovo je čisto evolucijski gledano i nema veze s moralom ili ljubavlju.
Idealna situacija za muškarca je kvazi-harem. Dakle, ima nekolicinu ženki s kojima je u malo dubljem seksualnom odnosu (toliko da su mu one vjerne i odane bez da i on bude takav prema njima, dakle seksualno ih je monopolizirao), te još nekolicinu ženki s kojima je u površnom, neobaveznom seksualnom odnosu i koje se stalno izmjenjuju. Na taj način uvijek ima opcije dok širi svoje sjeme, i nikada se ne mora bojati da će ostati na suhom. Uočimo totalnu izmjenjivost ženki za muškarca.
Idealna situacija za ženu je serijska monogamija, ili kako se danas naziva, "dugoročne veze". Žena, čija su jaja dragocjena i mora ih upotrijebiti samo s najboljim mogućim partnerom, time dobiva njegovu podršku i resurse (iako ne nužno vjernost, no za to je nije briga osim ako on ne troši previše resursa na druge). Istodobno se nije vezala trajno, već samo dugoročno i može, ako naleti bolji partner, napustiti prošloga i ući u novu serijsku monogamiju s muškarcem koji ima bolje gene ili više resursa (ili prvoga prevariti i podmetnuti mu dijete drugoga). Još jednom, uočimo i totalnu izmjenjivost mužjaka za ženu.
Nadalje, u potpunosti je promašena ideja da samo "loše cure" imaju neobavezan seks, dok "dobre cure" spavaju samo sa svojim dečkima. Kako smo prije pokazali, obje grupe jednako žele privrženost i vezivanje (sa stalnom opcijom unaprijeđenja!), samo jedne za to izabiru manje efikasnu strategiju, pod utjecajem modernog ispiranja mozga o neograničenoj seksualnoj slobodi bez posljedica, a druge efikasnu strategiju ali opet takvu da se kosi s njihovim višim idealima.
Ove dvije idealne situacije, kada simultano postoje, imaju nekoliko posljedica, koje su globalno-evolucijski dobre za izabiranje najboljih gena, no individualno i civilizacijski uopće nisu: A) Preko 50% muškaraca nikada neće raširiti svoje gene, neće imati potomke, ili će u zabludi odgajati tuđe B) Žena ne vrijedi ništa više od svoje reproduktivne sposobnosti, tj. onoga čime to oglašava (ljepote i mladosti)
Ako malo razmislite o prošlim postovima, u kojima se opisuju točno takvi kvazi-haremi koje održavaju današnji Alfa muškarci sa ženama koje su u "vezama" s njima, primjetit ćete jednu važnu stvar. Naime, u modernom zapadnom svijetu, gdje su sve kočnice iz prošlosti uklonjene s pedale ljudske seksualnosti (tj. ženske seksualnosti, a budući da žene kontroliraju pristup seksu, time i muške seksualnosti), u tijeku je točno ovaj fenomen: Ljudska seksualnost se vraća u ovaj primordijalni oblik koji je postojao tisućljećima prije naše ere. Kompromis između te dvije pojedinačno idealne situacije, civilizacija bazirana na monogamiji, sve više blijedi.
Još jedan ozbiljan problem koji nastaje iz ovoga je što se na brak gleda kao na pojačanu i ozbiljniju dugoročnu vezu, što naravno potpuno opravdava razvod istog trena čim jedan od partnera osjeti da "to više nije to" ili da ima bolju opciju (što su dva uvjerljivo najčešća razloga prekida dugoročnih veza). Brak NIJE unaprijeđena dugoročna veza, unatoč površinskim sličnostima, i potpuno je pogrešno tako gledati na njega ili ga moralizirati kao "ovjekovječenu ljubav". Nažalost, bitka je već gotovo izgubljena. Čak i među religioznim populacijama kao što je ona u našoj državi, i brak sve više postaje zamjenjiv. A za durogočnu vezu, pravilnije je bilo i ostalo razmišljati o njoj kao o produženoj avanturi nego kao o mini-braku.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu