Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
petak, 10.07.2015.
Destruktivne posljedice prisilnog celibata po ljudsku psihu
|
Glamurozno je pisati o problemima sa svršavanjem i vlaženjem, (ne)mogućnostima 100 poza za seks, trudnoćama, kontracepciji i abortusima, te ćete tu temu pronaći posvuda, od ozbiljnih novina do trash časopisa i portala sitnog zuba. Nema institucije koja nema dežurnog "seksologa/inju" koji je spreman uskočiti i pomoći seksualno frustriranim masama. Ipak, spomenite pojam prisilni celibat, i nastaje mrtva tišina. Zašto? Gore navedeni problemi spadaju u logistiku i zabavu. Ako vam kažem da se svaka treća cura brine o tome je li zaboravila uzeti pilulu, nitko ne paničari, jer je to sve dio plana. On pretpostavlja da su ljudi samo naišli na male tehničke prepreke, koje (uistinu) mogu biti riješene jednim dobro podmazanim (igra riječi slučajna) savjetom smještenim točno kamo treba. Ali, ako se zanesem i u naletu iskrenosti spomenem da trećina muškaraca živi u prisilnom celibatu, a još jedna trećina u sušnim uvjetima, nastaje zgražanje! Uistinu ružni, mučni detalji života nisu dio plana, i nisu namijenjeni glamuroznim kolumnama kojima dobroćudne tete psihologinje zarađuju za život.  Istu barijeru u percepciji i javnosti i stručnjaka vidimo i kod problema socijalizma: nejednakost prihoda? O tome će sa žarom pisati i raspravljati tisuće ekonomista, analitičara, političara, sindikalista, poduzetnika, studenata i tko zna kakvih već ljudi. A nejednakost seksa? Huh? To se jede? Istina je jedna jedina i vrlo neugodna: pristojni ljudi jednostavno ne bi trebali razmišljati o takvim stvarima. Razmišljanje o ovoj temi moglo bi inicirati i razmišljanje o mnogim drugim temama, mnoge od kojih imaju potencijala ispasti još neugodnijima. Prisilni celibat najlakše je opisati kao juhu čiji su glavni sastojci: 1. Negativnost (Očaj) Negativnost u ovom kontekstu ne znači samo poimanje svoje okoline na najgori mogući način, već i potonuće mišljenja o samom sebi. Iz te dvije vrste negativnosti rađa se očaj, nekontrolirana žudnja za bilo čime za što se osobi čini da bi moglo unaprijediti njenu nesretnu situaciju, te svakoj prilici koja imalo obećava odmah pripisuje nadnaravne kvalitete. Osoba u stanju očaja nije sposobna razmišljati racionalno kao inače, te svakodnevne ili male prilike doživljava kao dobitke na lutriji, a male i beznačajne poraze kao katastrofalne potrese koji samo potvrđuju tezu da se nikada neće izvući. Za primjer samo pogledajte slučaj ovog gospodina i sve će vam biti jasno:  2. Sivilo (Otupljenost na zadovoljstvo) Provođenje godina u stanju očaja nužno aktivira obrambene mehanizme ljudske psihe, a najviše od njih "kiselo grožđe".  "Ne zanima me ovo grožđe [koje ne mogu dosegnuti], vjerojatno je ionako kiselo." Izvor slike Najopasniji aspekt sivila nije gubitak motivacije i obustavljanje pokušaja spasa (pravdajući to mišlju da zadovoljstvo ionako ne postoji, pa čemu se onda truditi), već to što osoba koja je u tom stanju provela puno vremena neminovno otupi na zadovoljstvo. Godine promatranja svijeta kao mračnog, beznadnog i nevrijednog daljnjeg truda vode do toga da osoba postaje toliko naviknuta na kiselo grožđe da ga počinje primjenjivati svugdje kamo ono spada i ne spada, trujući bilo kakvo zadovoljstvo ili postignuće koje ipak ostvari. Na sličan način kao što pornografija može stvoriti hormonsku neravnotežu i otupiti seksualni nagon, tako dugotrajno sivilo može uništiti kemijsku i mentalnu podlogu sposobnosti za bivanje sretnim. 3. Frustriranost (Ljutnja) Kao što smo skicirali Maslowljevom hijerarhijom potreba, džabe ti samo-aktualizacija, poštovanje i ljudska prava ako nisi nikada osjetio seksualno zadovoljstvo. Gladan čovjek neće biti presretan zato što ga je netko proglasio za super prijatelja ili mu omogućio posjet kinu, već zato što ga je netko nahranio. Kao reakcija na dugotrajan problem koji sabotira zadovoljavanje svih viših potreba, osoba u dugotrajnom prisilnom celibatu počinje osjećati frustriranost nad svojom sudbinom, a zatim i bijes prema bilo kojem percipiranom uzroku takve sudbine. Bez obzira na to jesu li uzroci opravdani ili nisu i koliko osoba ima ili nema moći promijeniti ih, ljutnju je vrlo teško izbjeći. Ona se prelijeva s jedne točke na drugu, trujući i aspekte života koji nemaju puno veze s celibatom. Nije nimalo slučajno da toliko slučajeva pokolja uključuje prisilni celibat. Iako ljudi čine zlo sa svim mogućim brojevima partnera i seksualnim orijentacijama, gorka neravnoteža nezadovoljenog seksualnog nagona svakako pomaže pogurati u pogrešnom smjeru one koji se već nalaze na granici. 4. Emocionalna nestabilnost Problemima izazvanim prisilnim celibatom tu nije kraj: on vodi do naglih promjena raspoloženja i dugoročne nekonzistentnosti stavova i mišljenja. Seksualno zadovoljstvo je katalizator koji općenito pomaže jasnoći mišljenja, motivaciji, odlučnosti i dugoročnom planiranju (valja nam napomenuti da ovo nema veze s time je li seksualno zadovoljna osoba u 'dugoročnoj vezi' ili nije, op.a.). Osoba u stanju prisilnog celibata se vrlo često budi uznemirena, provodi dan uznemirena i odlazi u krevet uznemirena, izjedena svojim problemima i nikada u mogućnosti uživati u dugotrajnoj emociji. Stabilnost ugodnog raspoloženja i zadovoljstva životom (koje Francuzi nazivaju joie de vivre) postaju poput dalekog sna, ugodnog stanja koje sada postoji samo u sjećanju. DISTRIBUCIJA PO SPOLU Zbog svojeg snažnijeg seksualnog nagona i manje biološke vrijednosti, muškarci su prirodno podložniji zaglavljivanju u stanju seksualnog celibata, što temeljito potvrđuju sva imalo ozbiljna sociološka istraživanja. U modernim zapadnim zemljama, najmanje jedna trećina muškaraca živi u stanju prisilnog celibata (bilo to trajno djevičanstvo ili "samo" dugogodišnje suše).  A ovaj mali kvadrant muškaraca gore lijevo zgrabio je čak 78% seksa, što predstavlja nejednakost veću čak i od pećinskih vremena. Iako je za njih celibat najčešće stvar izbora pa samim time ne može biti ni prisilan ni toliko čest, on na žene ima donekle sličan efekt. Kod njih neće izazvati nemogućnost pronalaska novog partnera, ali će svakako (dodatno) pokvariti sposobnost odabira partnera, kao i sposobnost vezivanja. Temeljna osobina žene koja dugo/nikada nije okusila penis je pretjerani oprez, čak i više nego kod žene koja stalno biva napumpana i odbačena. Izgubivši intimni kontakt s muškim rodom i s time i umjerenost svojih očekivanja, žena u stanju celibata razvija prema njemu nepovjerljivost, odbijajući dobre muškarce jer im ne vjeruje i lijepeći se za loše zato što su oni jedini u stanju proći sve te prepreke. UBLAŽAVANJE POSLJEDICA 1. Biljojedstvo Kako je rečeno u Igri prijestolja, "što je mrtvo ne može umrijeti". Seksualni nagon koji je zagušen pornografijom ne može patiti. Unatoč zadovoljstvu koje pruža, najveći problem biljojedstva je što ono kemijski (i kroz osjetljivost živaca i kroz stvaranje duboko ukorijenjenih navika) oštećuje seksualni nagon osobe koja ga prakticira, zauvijek je vezujući za put biljojeda. Osoba koja je provela godine kao biljojed će vrlo teško povratiti iskonsku snagu i motivaciju svoje seksualnosti, te će joj za to trebati iznimna snaga volje i odricanja. 2. Dobrovoljni celibat Dobrovoljni celibat je složena tema iz razloga što većina ljudi iz ove kategorije donosi odluku o celibatu prije nego se nađe u njemu i to, najčešće prije nego bi uopće postojala prilika za nalaženje u tom stanju. Najčešći primjer dobrovoljnog celibata su svećenici, ali naravno postoji malen broj svjetovnih ljudi koji stupaju u njega iz osobne filozofije, ili kao reakciju na prisilni celibat u kojemu su se zatekli. Gdje biljojedstvo uzima seksualni nagon i tovi ga stimulacijom sve dok ne postane debeo i mlitav, dobrovolji celibat trudi se preusmjeriti ga. Seksualna energija biva priznata, ali skrenuta u stranu i spremljena među manje važne dijelove života, u kategoriju obične zabave ni po čemu različite od alkohola, cigareta i bilo kakvih drugih sitnih razonoda. U mnogo čemu ovaj pristup nije puno različit od onoga za liječenje od ovisnosti o pornografiji, s tom iznimkom što je zauvijek, a ne samo privremena mjera.  Ekscentrični izumitelj Nikola Tesla bio je poznat po svom dobrovoljnom celibatu Nisu svi stvoreni za dobrovoljni celibat. Osoba koja se obveže na takav način života bez da je uistinu u to uvjerena, ili koja je previše duboko naviknuta na svakodnevni život prepun hedonizma, teško će se držati te staze, te će u svom posustajanju stalno kršiti obećanja (dana bilo sebi bilo drugima) i gristi se zbog toga. Kroz taj unutarnji nemir, dobrovoljni celibat može na kraju uzrokovati veću štetu nego korist. 3. Samopoboljšanje Osobno držim da ne postoji ništa hvalevrijednije od pobjede nad vlastitim egom i kovanja novog sebe. Neprekidni napor i introspekcija potrebni za poboljšanje svojih vještina i/ili promjenu životne filozofije nisu za svakoga, no dugoročno predstavljaju stazu održivog razvoja, bez negativnih nuspojava koje viđamo kod prva dva pristupa. Bilo kako bilo, sa nezaustavljivim širenjem hipergamije i posljedično povećanom učestalošću prisilnog celibata, neminovno je da ćemo u budućnosti viđati sve više i više njegovih negativnih posljedica. Oznake: sociologija, psihologija, celibat, biljojedi |
- 15:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #
utorak, 26.08.2014.
Pyros, Alfa svih medvjeda
|
Iz planinskih lanaca Pirineja stiže nam vijest koja simbolizira otužno stanje našeg seksualnog tržišta: "Seksualna dominacija" medvjeda Pyrosa u koloniji Val d'Aran u Španjolskoj rezultirala je time da je Pyros otac, djed i pradjed svih medvjedića rođenih u toj koloniji u posljednjih 20 godina.  Ova grupa od otprilike 30 smeđih medvjeda uključuje još četiri odrasla mužjaka, ali samo jedan od njih nije Pyrosov potomak, te niti jedan od tih drugih medvjeda nije začeo ijednog medvjedića, pronašli su istraživači. U dobi od 26 godina [smeđi medvjedi žive do 25 godina u divljini i do 40 u zatočeništvu, op.prev.], moglo bi se očekivati da će Pyrosova potencija opasti još u doba kada je bio u kasnim tinejdžerskim godinama. No, Pyros je ostao aktivan kao i prije, što je dovelo do opasnih razina križanja među srodnicima u ovoj koloniji. Jedan od najčešćih motiva mojih članaka je degradacija modernog seksualnog tržišta u divlji, iskonski oblik u kojemu vlada izrazita neravnoteža. U dalekoj prošlosti je najveći i najsnažniji Alfa muškarac kontrolirao rasplod sa svim ženkama u svojoj grupi, slično većini drugih životinjskih vrsta. S rastom civilizacije, nejednakost se smanjivala (ili obrnuto, smanjenje nejednakosti je stvorilo civilizaciju kakvu danas poznamo).  Pirineji | Izvor slike Kako epidemija narcisoidnosti napreduje zajedno sa sve većim odsustvom posljedica i uništavanjem zdravih kulturnih normi, tako se i naše seksualno tržište sve više udaljava od ravnoteže koju je imalo u prošlosti, kada je prosječan Beta muškarac mogao računati na to da će imati svoju obitelj ako se bude ponašao civilizirano i pridonosio društvu. Ideju koliko su stvari trenutno loše možete dobiti kratkim pregledom ovih brojeva našeg zapadnog tržišta. Ono je danas nejednakije nego u bilo kojem trenutku u posljednjih nekoliko milenija, uključujući i razdoblja kada su kraljevi, sultani i kanovi, slijedeći svoje prirodne nagone do maksimuma zbog svoje ogromne moći, imali hareme s tisućama žena monopoliziranim samo za sebe. Kao rezultat ove situacije, španjolski dužnosnici kažu kako moraju odabrati hoće li Pyrosa kastrirati ili ga odvojiti od ostatka grupe, s ciljem osiguravanja opstanka vrste u Pirinejima. ‘Ako nastavi s ovakvim seksualnim nagonom i dominantnim ponašanjem još nekoliko godina, drugi mužjaci u tim planinama nemaju šanse pariti se s bilo kojom od ženki,’ rekao je savjetnik za okoliš Jose Enrique Arro, u intervjuu za novine La Vanguardia. Uočite da kolonija ima 5 mužjaka i 25 ženki (odnos spolova 17:83), no taj povoljan odnos spolova nije uopće pomogao drugim mužjacima. Pyros ih je sve istisnuo svojom snagom i dominantnošću. Na medvjeđem seksualnom tržištu, mužjaci ga kontroliraju direktno putem snage, ubijajući ili zastrašujući druge mužjake, a ženke nemaju nikakva prava ili utjecaj na raspodjelu seksa. Na bilo kojem ljudskom seksualnom tržištu osim pećinskog ili ekstremno patrijarhalnog (npr. Saudijska Arabija, Jemen), pak, žene kontroliraju raspodjelu seksa. Na njima leži sva odgovornost za osiguravanje barem donekle pravedne raspodjele koja bi bila u interesu cijelog društva, uključujući i njih samih (žena koja je dio ogromnog harema nekog super-Alfa tipa ne može računati na njegovu pozornost ili resurse, a kamoli vjernost). Drugim riječima, žene na našem tržištu kolektivno igraju istu ulogu kao i Jose Enrique Arro na medvjeđem. No za razliku od španjolskih dužnosnika, uz izuzetno rijetke iznimke naše žene nisu sposobne prepoznati znakove opasnosti. Većina muškaraca je također namjerno ili slučajno odabrala živjeti s glavama u pijesku, nesposobna vidjeti kroz dimnu zavjesu i prepoznati što im se sprema.  To osigurava da će uslijed uznemiravanja delikatne ravnoteže potrebne za postojanje civilizacije neminovno doći do kolapsa koji će rezultirati društvom vrlo nepovoljnim i za žene i za većinu muškaraca i za civilizaciju općenito. U međuvremenu, muškarcima preporučam biti poput Pyrosa koliko god je to moguće, ili ako osjećaju da im se to ne isplati, onda barem biti biljojedi. Osim ako ne bude imao ludu sreću naletjeti na kvalitetnu ženu koja je još k tome imuna na destruktivni utjecaj feminističkog društva, svaki muškarac si duguje biti prilagodljiv i iz ovog cirkusa izvući najbolje što može, a ne srljati naslijepo u svoju propast. Oznake: Životinje, alfa, super-alfa, teorija seksualnog tržišta, priče sa seksualnog tržišta, hipergamija, biljojedi, odabir partnera, Vijesti |
- 11:19 - Komentari (25) - Isprintaj - #
subota, 08.06.2013.
Daj da ti malo pomognemo...
|
Sjećam se da me jedna predivna žena nedavno razgalila kada je počela računati kako ćemo što manje potrošiti na našoj zajedničkoj avanturi. Jednostavno sam bio osupnut - ne, zadivljen - njenom domišljatošću i štedljivošću. Vjerojatno je to bilo bliže dobivanju erekcije zbog atributa koji nisu bili ljepota ili mladost nego što što je bilo koji muškarac ikada iskusio u životu. Ovaj osjećaj doživio sam malo poslije vađenja novčanika da potrošim stotinjak kuna na neke darove za njenu obitelj i malo prije plaćanja obilne večere u solidnom restoranu, te taksija natrag do kuće. Isto tako, s nostalgijom se sjećam jedne odlučne djevojke koja je uvijek inzistirala da sve bude pola-pola i nikada nije dopuštala da joj išta platim, makar to bio i kolač od dva eura. Sjećam se kako sam se divio tome što je samostalna i upravlja svojom sudbinom. Naravno, ta pomisao mi je prošla kroz glavu malo nakon što je posjetila bankomat podići svoju mjesečnu stipendiju za žene u znanosti i malo prije nego što ju je zvao otac kako bi se raspitao je li dobila alimentaciju za taj mjesec i treba li joj još išta drugo.  Jednako dobro se sjećam cure koja je uvijek bila odjevena u krpice s markama, unatoč tome što je bila bez posla dugo vremena, velikodušno platila moj ručak kada sam je posjetio kao dio kratke romanse. Mora da je stvarno dobra s financijama! Naravno, poslije sam saznao da živi s dečkom poduzetnikom u njegovoj kući. Mogao bih nastaviti ali ovaj post bi prešao u "PRDIM" ("previše dugo i misaono") teritorij. E sad, prije nego netko nešto krivo shvati, to nisu bile samo avanturističke lake žene koje sam skupio u nekom disku. Bile su to ozbiljne cure koje sam volio i razmišljao o budućnosti s njima. Nikada nisam niti za jednu pomislio nešto loše, da je "previše skupa" ili da mi nešto duguje. Za bilo koju od njih ne žalim išta što sam potrošio; uštedio sam dovoljno novaca i nikada nisam podigao kredit radi žene (zapravo, nisam nikada podigao niti jedan kredit radi ičega, ali skrećem s teme). Također, zabavljalo me ići na večere, kolače, ručkove, kina, putovanja i aktivnosti. Nisam se žalio tada i ne žalim se sada. Kulturni običaji samo odražavaju biološku realnost. Gdje je ženski kartel postao komično nesposoban održati nekadašnji monopol nad seksom, svejedno je ostao itekako sposoban održati monopol nad prihvaćanjem novca. Ipak, kada čovjek stane i upita ženu "Hej, kada ćeš ti MENE voditi na večeru?", i dobije šaljiv odgovor "Pa ti si muško, ne mogu ti ja plaćati" ili "Ja sam samostalna i sve sam sama zaradila", pomalo shvati da muškarci ovdje izvlače deblji kraj. U pravilu žena svog dečka (ili drugu glavnu mušku ulogu u svom životu) vidi kao kombinaciju ljubavnika i kreditne kartice za kojom poseže kada god joj zatreba nešto. Od muškarca se očekuje plaćati i zarađivati za razne luksuze kako bi održao vezu sa ženom i nastavio uživati u njenom nadahnjujućem društvu. Obrnuto? Nema šanse.  Isplati li se? Ocijenite vi. Kada izmjerim što sam potrošio na ozbiljne cure u posljednjih nekoliko godina, isključujući moje troškove koji su imali veze s njima ali nisu bili za njih, isključujući sve posebne prigode poput rođendana i praznika, te otpisujući pola svakog računa koji je bio za makar malo zajedničku uporabu, dolazim do cifre od 7 000 kn. Kada bismo ipak dodali posebne prigode, kod kojih se očekuje znatno veće trošenje na curu nego na prijatelje, ukupni račun bi bio još veći, možda čak deset tisuća. Također, uzmimo u obzir da je većinu spomenutih cura koje me nisu puno koštale direktno ili indirektno financirao netko drugi, tako da se radi o konstanti, te pomnožimo taj broj s brojem godina od 18-e nadalje, i ispada da je prosječna "samostalna žena" u svojim tridesetim samo na osnovu svog spola bila subvencionirana s otprilike 30 000 kn. Lako ti je tako "ne ovisiti ni o kome." Naravno, postoji i malen broj onih koje uistinu ni direktno ni indirektno nisu primile ništa; iako zbog toga muškarci vjerojatno neće početi posebno cijeniti imovinsko stanje kod žena, to je u principu vrijedno hvale. Što sam dobio za taj novac? Lijepe trenutke, lijepa sjećanja, veliku količinu vrućeg seksa, veliku količinu strastvenog vođenja ljubavi, slike, znanje, iskustvo, sreću, zajedništvo, društveni status kod oba spola, te naravno društvo onih žena koje su na kraju lagale, varale (ili oboje), gnjavile, davile i maltretirale sve dok se nisam ohladio od njih. To se ne čini kao loša stopa povrata, no uvijek postoji prostor za unaprijeđenje - pogotovo kroz rezanje troškova. Vrijeme je za povratak principu moći kroz novac. Sve ostalo vodi u spiralu bez povratka.  Za spomenuti iznos raspoređen kroz spomenuto vrijeme, mogao bih nekoliko puta godišnje posjetiti bordel (vani, naravno, jer je kod nas ilegalno) i izbjeći dramu, manjak slobode, laži i stalno prigovaranje. Zatim bih s ostatkom mogao otići na lijepo putovanje bilo gdje u svijetu i opustiti se, možda čak i tamo iskorištavajući seksualnu spremnost drugih putnica koje se opuštaju. To je dovoljan razlog da se, kada god se pojavi neki budući trošak, odbijem igrati kreditne kartice, stanem, i zapitam: "zašto?" Mislim da mogu razumjeti biljojede. Oznake: novac, završšna igra, biljojedi, seksualno tržište |
- 04:59 - Komentari (46) - Isprintaj - #
subota, 24.11.2012.
Biljojedi
|
Među nama je sve više biljojeda. I ne mislim na vegetarijance. Možda sam čudan. Ali ne želim nikada imati ženu, djecu, pa čak ni curu. Jedva da želim seks. Puno su mi draži pornići, prostitutke i striptiz-klubovi. Sloboda da me boli k**ac za sve je predivna. Mogu jesti što god želim i baš me briga kako izgledam. Imam 30 godina. I briga me za sve. Ateist sam - i jedine stvari oko kojih se brinem su moje knjige i moj burbon. Obožavam biti sam. Odbijam imati bilo koju ženu koja će me pokušavati zgrabiti za jaja i prisiliti da joj se prilagodim. Vidim toliko ljudi zarobljenih u jadnim beta vezama. A kako sam sam, pretpostavljam da dobivam onoliko seksa koliko i većina oženjenih muškaraca - tj. ništa. Je*eš sve to! Malo poslije, gospodin je objasnio još nekoliko stvari: Također - imam nekoliko problema s konceptom braka. Jedan od njih je 50% šanse za razvod. Koliko god ti bio selektivan u odabiru žene kojom ćeš se oženiti - sve je to ipak lutrija. Drugi razlog je što nemam nikakve želje biti u blizini ijedne žene starije od 35, tako da me cijeli koncept braka ionako ne bi zadovoljio. Vjerojatno sam nihilist. Ali to ne znači da sam nesretan. Na mnogo načina, moj život sliči na "biljojede" Japana. Prihvaćam da zvuče malo gay, no ja volim posvećivati svoju energiju ludoj zabavi i učenju zanimljivih stvari. Unatoč glupom nazivu, linkat ću članak koji opisuje taj trend. Osobno - mislim da je pornografija glavni adut. Pornografija je učinila moje standarde toliko nevjerojatno visokima da me zanima samo najbolja pi**a. Razmazilo me i mogu se zainteresirati samo za više 8-ice, 9-ke i 10-ke. I ne mogu se prisiliti da naučim Igru jer mi je draže provoditi vrijeme čitajući. Svejedno, poštujem one koji jesu. Samo imam životni stil koji meni odgovara.  Btw, nema šanse da bih ikada bio nešto osim ateista. Čak i kada bih vjerovao u Boga, odbio bih slaviti ga. Čini mi se kao nekakav čudni problem ega očekivati da te netko štuje samo zato što si mu superioran. To bi bilo kao da ja imam psa i očekujem da mi se klanja jer sam ja "više biće" od njega. A ako se Bogu ne sviđa moj stav, onda ću se rado zamijeniti s njim i obećati mu da može raditi što god želi i štovati me koliko god malo želi. Nije me briga. Nikada nisam razumio teološke razloge zašto bismo trebali štovati Boga. Uglavnom, ništa od toga nije bitno jer (po mom mišljenju) ionako ne postoji. Sorry za brbljanje. Samo sam htio šire objasniti kako poimam stvari. Ja sam idiot u puno drugih područja, pa je tako moguće da sam u krivu i ovdje. Zbog čega je to upravo tako zanimljiva tema za mene. Pozz! C. Ovaj fenomen sam već nagovijestio u jednoj od svojih najranijih tema. Motivacija - bilo to kroz biološke ili kulturne faktore - je vječan, svepristuan i nepobjediv fenomen. Nema te stvari na svijetu (osim Franje Asiškog) koja se dugoročno može oduprijeti signalima iz okoline. Iako se oni ipak malo razlikuju u slučaju navedenog čovjeka i Japana, osnovni razlog je isti: A) Sve teži pristup pravom (ne-virtualnom) seksu za većinu muškaraca. Ovo zvuči neobično - ne živimo li u vrlo promiskuitetnom dobu? - ali količina seksa nije isto što i distribucija. Kako troškovi (bilo mentalni bilo financijski) dolaska do seksa rastu, seks sve više pada analizu profitabilnosti. B) Sve manja pouzdanost isplate iz ulaganja u seksualni život. Nestabilnost veza i brakova. C) Mogućnost zadovoljavanja potreba na druge načine. Pornografija. Za razliku od mnogih blogera, ja sam vrlo skeptičan o mogućnostima robotizacije, pogotovo robotizacije koja imitira sofisticirane ljudske funkcije poput razmišljanja ili seksa. Ne vjerujem u androide koji će zavladati izlozima Amsterdama. Ali u odsustvu robota, već imamo modernu, besplatnu internet pornografiju, koja predstavlja vjerojatno najsnažniji seksualni impuls u povijesti. Čak i da svi muškarci jednom budu imali svoje seksualne robote, opet ih neće moći vrtiti po dvadeset istodobno i mijenjati u tren oka, što je najjači poticaj od svih. Neki bi mogli biti skeptični, ali kalkulacija je jednostavna:  U osnovi, ako čovjek prihvati - makar i pretjerujući u svom kiselom grožđu - da je ljubav (kao emocija) danas toliko nesigurna da bi mogla i ne postojati, ostaje mu samo još seksualno zadovoljstvo, koje lako može pronaći na druge načine. I - hop! - tako je rođen biljojed, predstavnik nove generacije koja egzistira na masturbaciji potpomognutoj tonama pornografije svih mogućih žanrova, te eventualno povremenim posjetima prostitutkama (ovo nije baš raširena opcija, kao što ilustrira nesretni George Sodini). Znate što? Po mom mišljenju, biti biljojed najprirodnija je stvar na svijetu. Nikada se ne za**avaj s biološkim nagonima, jer je lako moguće da dođe do povratne reakcije. Ako previše otežaš ispunjavanje nagona na jedan način, a istodobno se pojavi drugi, dobivaš pakleni stroj kao u ovom slučaju. Problem biljojeda pogotovo je izražen u Japanu, gdje se otprilike polovica mladih samaca identificiraju kao biljojedi. Nazvani su tako zbog svoje sklonosti prema mirnom, tihom, neambicioznom životu, u kojemu rijetko kupuju "velike" stvari poput stanova, auta, nakita ili luksuza, a draže im je trošiti na male odmore (u Japanu), kulturu i hobije. Iako bi od toga čovjek mogao pomisliti da je to produkt isključivo trajne ekonomske depresije koja davi Japan i stagnacije plaća, nije stvar samo u tome. [...] Kultura je drugi faktor: teoretizira se da je većina mlade generacije jednostavno mnogo lošija u komunikaciji, čitanju jezika tijela, i nošenju sa stresnim društvenim situacijama. Kada se to spoji s povećanom ženskom potrebom za igrom, rezultat je porazan. No teško je reći da je baš to problem u Japanu - po svim izvještajima, japanske žene su ostale vrlo ženstvene i lijepe, vjerojatno su počele zahtijevati više igre (ali ne pretjerano), a njihove stope vanbračnih trudnoća i stope pretilosti su zanemarivo malene. Ukratko, iako se i mi krećemo prema Japanu iz nekih sasvim naših razloga, Japan je misterija, čije je objašnjenje vjerojatno vrlo različito od našeg, a njegova apatija je jednostavno unikatna. Biljojede ne treba miješati s hikkikomorijima, drugim raširenim ali ne epidemičnim japanskim fenomenom, mladim ljudima koji se zabijaju u svoje sobe i ne izlaze godinama. Hikkkikomoriji su po definiciji i biljojedi, ali nisu svi biljojedi hikkikomoriji. Biljojedi imaju svoje živote, ponekad vrlo aktivne, samo ih ne zanima ljubav. Rade i zarađuju gdje mogu, samo ne žele trošiti na kapitalne predmete jer nemaju koga impresionirati. I nije stvar samo u tome da su oni 100%-ni obvezofobi: biljojedi jednostavno nemaju gotovo nikakvu želju za seksom. A što je dulje utažavaju na druge načine, to postaje manje vjerojatno da će se ikada vratiti u normalu, kao što je C. opisao u gornjem primjeru. Yoto Hosho, 22-godišnji bivši student koji smatra sebe i većinu svojih prijatelja biljojedima, vjeruje da termin opisuje veliku i raznoliku grupu muškaraca koji nemaju nikakve ambicije da ispune tradicionalna društvena očekivanja u svojim odnosima sa ženama, poslom, ili bilo čime na svijetu. "Nije nas briga što ljudi misle o tome kako živimo," kaže on. Mnogi Hoshovi prijatelji provode toliko vremena igrajući kompjuterske igre da im je draže društvo cyber-žena nego prava stvar. A Internet je, kaže on, pomogao povezati sve ljude alternativnih životnih stilova i učinio ih prihvatljivima. Hosho vjeruje da su se linije između žena i muškaraca zamutile. Ističe popularnost "dječačke ljubavi", žanra manga stripova i romana pisanih za žene o romansama između muškaraca, a koji je izrodio svoj vlastiti slijed videa, igara, magazina, te kafića gdje se žene maskiraju u muškarce. Profesorica Fukusawa priznaje da, iako bi neki biljojedi mogli biti gay, većina nije. Nisu ni metroseksualci. Jednostavno, njihovo ponašanje reflektira odbijanje i tradicionalne Japanske definicije muškosti, i onoga što naziva zapadnom "komercijalizacijom" veza, u kojima muškarci moraju biti macho i kupovati stvari kojima će zadobiti žensku naklonost (kada bi samo znala da dobra igra omogućava puno seksa bez da joj ikada išta kupiš, ali dobro, op.prev.). Neki zapadni koncepti, poput večere ili zabave kojoj prisustvuje par ili parovi, nikada nisu pristajali u Japansku kulturu, kaže. Drugi se jednostavno nisu mogli prevesti - izraz "dame prve", na primjer, se u Japanu izgovara engleski jer ne postoji ekvivalentna fraza. "Tijekom Japanskog ekonomskog balona, Japanci su živjeli istodobno i po zapadnim i po japanskim standardima", nastavlja Fukusawa. "Taj trend je doživio svoj kraj." Slične se promjene s vremenom mogu očekivati i kod nas. Kako odnosi sa ženama i ljubavni i seksualni uspjeh postaju sve teži prosječnom muškarcu, sve veći broj njih će zaključiti da im se, iako imaju igru kao opciju, to jednostavno više ne isplati. Pri tome se može očekivati i njihova smanjena participacija u ostalim dijelovima života, uzevši u obzir da su obitelj, ljubav i seks jedne od glavnih muških motivacija za rad. Dio će prigrliti igru (i pri tome vjerojatno neće imati toliko obzira kao ja). A onaj dio koji je već prirodno imao izvrsnu igru će, kao i uvijek, biti vrlo uspješan. Smiješi nam se svijet gdje "Gdje su svi dobri muškarci" prestaje biti samo otrcana fraza razmažene žene i prelazi u neugodnu stvarnost. Oznake: seksualno tržište, MGTOW, biljojedi, pornografija |
- 10:43 - Komentari (27) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
