Marketing
Daj da ti malo pomognemo...
Sjećam se da me jedna predivna žena nedavno razgalila kada je počela računati kako ćemo što manje potrošiti na našoj zajedničkoj avanturi. Jednostavno sam bio osupnut - ne, zadivljen - njenom domišljatošću i štedljivošću. Vjerojatno je to bilo bliže dobivanju erekcije zbog atributa koji nisu bili ljepota ili mladost nego što što je bilo koji muškarac ikada iskusio u životu. Ovaj osjećaj doživio sam malo poslije vađenja novčanika da potrošim stotinjak kuna na neke darove za njenu obitelj i malo prije plaćanja obilne večere u solidnom restoranu, te taksija natrag do kuće.
Isto tako, s nostalgijom se sjećam jedne odlučne djevojke koja je uvijek inzistirala da sve bude pola-pola i nikada nije dopuštala da joj išta platim, makar to bio i kolač od dva eura. Sjećam se kako sam se divio tome što je samostalna i upravlja svojom sudbinom. Naravno, ta pomisao mi je prošla kroz glavu malo nakon što je posjetila bankomat podići svoju mjesečnu stipendiju za žene u znanosti i malo prije nego što ju je zvao otac kako bi se raspitao je li dobila alimentaciju za taj mjesec i treba li joj još išta drugo.
Jednako dobro se sjećam cure koja je uvijek bila odjevena u krpice s markama, unatoč tome što je bila bez posla dugo vremena, velikodušno platila moj ručak kada sam je posjetio kao dio kratke romanse. Mora da je stvarno dobra s financijama! Naravno, poslije sam saznao da živi s dečkom poduzetnikom u njegovoj kući.
Mogao bih nastaviti ali ovaj post bi prešao u "PRDIM" ("previše dugo i misaono") teritorij.
E sad, prije nego netko nešto krivo shvati, to nisu bile samo avanturističke lake žene koje sam skupio u nekom disku. Bile su to ozbiljne cure koje sam volio i razmišljao o budućnosti s njima. Nikada nisam niti za jednu pomislio nešto loše, da je "previše skupa" ili da mi nešto duguje.
Za bilo koju od njih ne žalim išta što sam potrošio; uštedio sam dovoljno novaca i nikada nisam podigao kredit radi žene (zapravo, nisam nikada podigao niti jedan kredit radi ičega, ali skrećem s teme). Također, zabavljalo me ići na večere, kolače, ručkove, kina, putovanja i aktivnosti. Nisam se žalio tada i ne žalim se sada. Kulturni običaji samo odražavaju biološku realnost. Gdje je ženski kartel postao komično nesposoban održati nekadašnji monopol nad seksom, svejedno je ostao itekako sposoban održati monopol nad prihvaćanjem novca.
Ipak, kada čovjek stane i upita ženu "Hej, kada ćeš ti MENE voditi na večeru?", i dobije šaljiv odgovor "Pa ti si muško, ne mogu ti ja plaćati" ili "Ja sam samostalna i sve sam sama zaradila", pomalo shvati da muškarci ovdje izvlače deblji kraj. U pravilu žena svog dečka (ili drugu glavnu mušku ulogu u svom životu) vidi kao kombinaciju ljubavnika i kreditne kartice za kojom poseže kada god joj zatreba nešto. Od muškarca se očekuje plaćati i zarađivati za razne luksuze kako bi održao vezu sa ženom i nastavio uživati u njenom nadahnjujućem društvu. Obrnuto? Nema šanse.
Isplati li se? Ocijenite vi. Kada izmjerim što sam potrošio na ozbiljne cure u posljednjih nekoliko godina, isključujući moje troškove koji su imali veze s njima ali nisu bili za njih, isključujući sve posebne prigode poput rođendana i praznika, te otpisujući pola svakog računa koji je bio za makar malo zajedničku uporabu, dolazim do cifre od 7 000 kn. Kada bismo ipak dodali posebne prigode, kod kojih se očekuje znatno veće trošenje na curu nego na prijatelje, ukupni račun bi bio još veći, možda čak deset tisuća. Također, uzmimo u obzir da je većinu spomenutih cura koje me nisu puno koštale direktno ili indirektno financirao netko drugi, tako da se radi o konstanti, te pomnožimo taj broj s brojem godina od 18-e nadalje, i ispada da je prosječna "samostalna žena" u svojim tridesetim samo na osnovu svog spola bila subvencionirana s otprilike 30 000 kn. Lako ti je tako "ne ovisiti ni o kome." Naravno, postoji i malen broj onih koje uistinu ni direktno ni indirektno nisu primile ništa; iako zbog toga muškarci vjerojatno neće početi posebno cijeniti imovinsko stanje kod žena, to je u principu vrijedno hvale.
Što sam dobio za taj novac? Lijepe trenutke, lijepa sjećanja, veliku količinu vrućeg seksa, veliku količinu strastvenog vođenja ljubavi, slike, znanje, iskustvo, sreću, zajedništvo, društveni status kod oba spola, te naravno društvo onih žena koje su na kraju lagale, varale (ili oboje), gnjavile, davile i maltretirale sve dok se nisam ohladio od njih. To se ne čini kao loša stopa povrata, no uvijek postoji prostor za unaprijeđenje - pogotovo kroz rezanje troškova. Vrijeme je za povratak principu moći kroz novac. Sve ostalo vodi u spiralu bez povratka.
Za spomenuti iznos raspoređen kroz spomenuto vrijeme, mogao bih nekoliko puta godišnje posjetiti bordel (vani, naravno, jer je kod nas ilegalno) i izbjeći dramu, manjak slobode, laži i stalno prigovaranje. Zatim bih s ostatkom mogao otići na lijepo putovanje bilo gdje u svijetu i opustiti se, možda čak i tamo iskorištavajući seksualnu spremnost drugih putnica koje se opuštaju. To je dovoljan razlog da se, kada god se pojavi neki budući trošak, odbijem igrati kreditne kartice, stanem, i zapitam: "zašto?"
Mislim da mogu razumjeti biljojede.
Post je objavljen 08.06.2013. u 04:59 sati.