Čitajući moje postove, neupućen čovjek bi lako mogao pomisliti da je biti Beta nešto užasno što treba iskorijeniti pod svaku cijenu. Stvarnost je, kao i uvijek, mnogo kompleksnija. Iako je Alfa ekstrem mnogo bolji od Beta ekstrema, to ne znači da se isključivo njemu treba težiti.
Svi smo mi barem jednom upoznali osobu koja nas je isprva fascinirala svojom osobnošću, dosjetkama, smislom za humor i "onim nečim". No ako bi osoba ostala samo takva, ubrzo bi nam počela ići na živce jer bi nakon nekog vremena uvidjeli da nema ništa mekano ili toplo iza te blještave fasade. U ovoj terminologiji, to je pojava koju nazivam "nadigravanje" - kada se provodi previše Igre u odnosu na ono koliko je potrebno nekoj individualnoj ženi.
Recimo da je u tijeku nekakva zabavna i sexy komunikacija SMS-ovima i osjeća se kemija. Razumna stvar bi bila iskoristiti to kao polugu preko koje će se izraziti interes i eskalirati, jer ako se ta razmjena poruka prekomjerno rastegne, komunikacija će preći iz "sexy" u "zabavnu" i njen smisao će se izgubiti. Iako je to bolja situacija od svoje ružne sestre, "Anti-Igre", dugoročno neće uspjeti zadržati pozornost (ok, možda i hoće, ali to nije razumno dosežan cilj za prosječnog muškarca).
Drugim riječima, iako je osnovni seksualni nagon žene željeti što kvalitetnije, što više Alfa karakteristike u partneru, one žene koje ne misle donjom glavom istodobno dobro shvaćaju i da to nije dugoročno održivo osim ako im nije cilj postati samohrana majka koja će poslije pričati kako su svi muškarci svinje koje se ne žele vezati. Stoga će prosječna žena od nekoga tko ima 100% Beta karakteristike pobjeći jer je nimalo ne uzbuđuje, no pobjeći će i od nekoga tko ima 100% Alfa karakteristike zato što prepoznaje opasnost.
Nasrtljiva kornjača (snapping turtle) - oštri zubi i čvrst oklop čuvaju ranjivost ispod sebe
Pravilna ravnoteža je, naravno, kontrast. Čvrst Alfa stav, sa strogom "uzmi ili ostavi" mišlju kao vodiljom, uz nagovještaj ranjivih Beta karakteristika ispod čvrste ljušture. Ovo više ne dolazi prirodno većini muškaraca: oni koji su zbog svojih Alfa karakteristika okusili uspjeh se zanesu time poput djece na ljuljačkama i nikada ne razviju "mekoću" (zašto i bi kad ih trenutna situacija beskonačno nagrađuje?), a oni (mnogo češći) koji su bili većinom Beta ostaju Beta zato što jednostavno ne znaju da u tome postoji neki problem. Svojim ponašanjem, iako ih se teško može kriviti za to jer jednostavno nisu dobili priliku naučiti drugačije, doslovno pozivaju loša iskustva.
Molim te, oslobodi me moje mizerije!
Ugrubo i vrlo metaforički rečeno, naše društvo kao cjelina je 20% Alfa i 80% Beta i u mnogočemu slično kornjači na svojim leđima. To reflektira njegov sastav: sastoji se od malog broja kretena i/ili igrača (muškaraca koji su 60% i više Alfa), umjerenog broja samopouzdanih dobrih dečkiju (muškaraca koji su 40-60% Alfa, dakle negdje između Alfa i Beta), te ogromnog broja Beta (muškaraca koji su manje od 40% Alfa).
U doba promijenjenih kriterija, to je recept za katastrofu, i to za oba spola. Da je obrnuto, pisao bih o važnosti apsolutne lojalnosti i donošenja cvijeća, no trenutno je vaga daleko na jednoj strani. Kroz učenje na tuđim iskustvima, svatko može pametnije birati tko želi biti i s kim želi biti, i možda tako okrenuti oklop tamo gdje bi trebao biti.Oznake: seksualno tržište, sociologija, alfa, beta, ideal kornjače, žene, muškarci, doziranje igre
|