Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Još jedna djevojačka večer, ne njihovim izborom.
Poslije ponoći, na kišnu noć prošlog tjedna, velika grupa studentica se ugurala u kut mračnog bara u podrumu. Obasjane neonskim svjetlom, prolijevale su pivo iz vrčeva, razmjenjivale šale i pjevale. Kao noć vani, postojalo je sve - osim momaka.
"Ovo je tako tipično, skoro svaku noć," rekla je Kate Andrew, apsolventica. Iskustvo ih je počelo umarati: obuku uske topiće, srede frizuru i šminku i sve to, samo da bi se gledale, "jer jednostavno nema muških".

U smislu akademskog napretka, ovo uopće nisu loše vijesti za žene - nazdravimo ženskom napredovanju. I žene su naravno na faksu zato da bi dobile diplomu, ne zato što traže partnera. Ali okružene s toliko drugih uspješnih žena, često im je puno teže pronaći nekoga za spoj u petak uvečer.

"Žene na kampusima s neravnotežom spolova plaćaju društvenu cijenu za uspjeh i, na neki način, viktimiziraju ih muškarci točno zato što su uspješnije od njih," rekao je prof. Campbell.

Ne treba ni reći, ovo stavlja momke u poziciju da igraju koliko žele, tako da čak i oni koji su voljni za ikakvo vezivanje dolaze sa zapetljanom ljubavnom prošlošću. Rachel Sasser, apsolventica povijesti, rekla je da prije nego su ona i njen momak počeli hodati, "bio je s barem pet mojih poznanica - za koje znam."

Još gore, cure se osjećaju pod pritiskom da idu dalje nego što im je ugodno, da zaključe stvar. A za muško varanje, "Cure to toleriraju zato što moraju," rekla je Emily Kennard, studentica 3. godine. "Ako ne toleriraš, nemaš momka." (Gđica. Kennard je ipak nadodala da osobno ne tolerira varanje)

Jayne Dallas, apsolventica na marketingu, gunđala je kako je populacija muških studenata čak i manja kada je se gleda kao stvarnu skupinu dostupnu za hodanje. "Od tih 40 posto [muških studenata na kampusu], možda ih je 20 posto koje bi uopće razmatrale, a od tih 20, 10 su zauzeti, tako da se sve cure bore za preostalih 10%," rekla je.

Uistinu, mnogo je Mr. Usamljenih na kampusu. "Iako postoji ta ogromna razlika između spolova, to i dalje ne mijenja činjenicu da se momci muvaju uokolo i jadikuju nad svojim samačkim statusom," rekao je Patrick Hooper, apsolvent.

Na kampusima u velikim gradovima, žene imaju više opcija. "Do 2. godine, dobila sam dojam da nema nikoga na ovom faksu s kim bi mogla hodati," rekla je Ashley Crisostomo, apsolventica sa Sveučilišta Fordham iz New Yorka, koje je 55% žensko. Većinom je bila sa starijim zaposlenim muškarcima iz grada.

Ali u klasičnom studentskom gradu, društveni život je ograničen na bratstva, partije, lokalne barove i kafeterije. I muškarci na faksu - ni inače ne baš poznati po džentlmenstvu - mogu biti posebno nepristojni kada im brojke idu u korist.

Žene ne žele ostati na cjedilu, tako da se natječu po muškim uvjetima. Puno je više neobaveznih susreta koji ne vode u ozbiljnije veze. Budući da žene u toj dobi općenito ipak žele "nešto više", one gube. Neke rado provode subotu navečer u knjižnici. A mnoge bi radije izašle s prijateljicama, nego hodale s grubijanom s faksa.

Imala sam blog ovdje prije neke 2 godine otprilike (...) Naziv bloga je bio sličan ovome..tako da eto po svemu sudeći, skoro ništa se nije dogodilo pozitivno po tome pitanju u mom životu..
Evo sad, ta ljubav meni je toliko bitna a nema je nigdjeee..jednostavno se odbija pojaviti u mome životu, tako da sam jedno vrijeme odustala od traženja ljubavi i posvetila se tulumarenju, izlascima i mijenjanju tipova kako mi je došlo.

U ove dvije godine znači , dogodilo mi se svega..Prvo prekinula sam svoje mazohističko ponašanje i prekinula se viđati s jednim dečkom s kojim sam s viđala 3 godine, a od mene je uvijek i samo isključivo htio seks..i to naravno pod uvjetima koji su uvijek njemu odgovarali,a ja sam naivno i glupavo pristajala na to. Baš sam bila naivna djevojčica. Evo baš sad prošli vikend je htio biti sa mnom, bez obzira na to što je u vezi 1 godinu već, i tako je bio dobar osjećaj odbijati ga cijelu večer..To mi je pružilo užitak kakav nijednom nisam osjetila dok sam bila s njim.
(...)

Nakon poziva koji nije stigao, javio mi se preko msn-a, čestitao Božić..ja uzvratila i to bi bilo sve od mene što bi dobio..ali on se počeo raspitivati o meni..kako ja, šta mi se događa u životu, zato što je ta 3 mjeseca bio upućen u sve aspekte moga života, sve moje probleme i sreće. Iz pristojnosti sam mu odgovorila i to je sve.
Trebalo mu je vremena, ali je odgovorio: "A šta tebe više moj život ne zanima?"...moj odgovor na to je bio: "Više ne". Ignorirao je to i počeo mi pisati naširoko i nadugačko što mu se događa u životu, kako jedva čeka da opet dođem kod njega i bla bla bla..Koji k....?!?! A cura??!! A objašnjenje?!?!?
(...)
Javio se ponovno za Novu godinu, pa se tjedan-dva javljao cijelo vrijeme..i onda malo rijeđe..ja više nisam spominjala mogućnost odlaska u Zagreb..jednostavno prošla me zaluđenost za njegovim likom i tijelom smijeh cura se niti jednom nije spomenula, razgovarali smo o svemu, mom životu, njegovom životu..ma čiste filozofije...
Ni sama ne znam kako sam tako lako zaboravila na mjesece obmana i laži,ali ljutnja je odjednom nestala i on je opet posato "virtualan prijatelj" s kojim mi je kao i na početku svega bilo tako lako komunicirati, koji me znao saslušati, dati savjet, ali mu nije bio problem niti tražiti savjet od mene..i tako smo nastavili naše druženje virtualno..

Krajem 3. mjeseca imala sam nekog posla u Zagrebu i odlučila mu se javiti, ako želi da odemo na cugu negdje. Rekao je se da se to podrazumijeva, našli smo se..i u tom trenu kada sam ga vidjela bilo mi je drago što sam mu se javila ( i što sam ignorirala savjete svih mogućih prijatelja upoznatih sa situacijom)..zagrlili smo se, poljubili kao stari prijatelji i otišli na pizzu..Pričali smo o svemu (osim,naravno, o njegovoj curi)...primjetio je svaku sitnicu na meni..kako sam šiške ošišala, kakve nokte imam...da imam novi prsten na ruci..ma sav je divan ponovno bio..potjerali su nas van iz pizzerije, završili smo šetajući okolo po kvartovima..i nakon nekog vremena ja više nisam mogla izdržati i pitala sam ga za curu (tu smo u međuvremenu došli do njegovog stana i ušli).

I onda je došlo kratko objašnjenje, doduše, slično kao i onda kada smo se čuli. Ja nisam trebala potrajati, trebala sam biti samo još jedna crtica u njegovom životu, ni sam ne zna zašto mi odmah nije rekao za curu, zašto je to potrajalo toliko dugo koliko je, ali odmah sam mu postala draga, želio se nastaviti i čuti i viđati sa mnom zato što smo jednostavno kliknuli, razumjeli se na prvu..i tim odgovorom ja sam nju maknula s dnevnog reda, sada smo mogli lijepo razgovarati o svemu.. Naravno tu je uslijedilo mojih milijun i jedno pitanje vezano uz nju- šta bi bilo da ona sad dođe kod njega iznenaditi ga(kao što je napravila i prošli put) i nađe nas dvoje, ja time ne gubim ništa, a on gubi 2 godine života koji je "posvetio" toj osobi..pa su uslijedila pitanja tipa kako nema grižnju savjesti što ju vara, koliko ju je puta prevario, hoće ju varati kada budu u braku(pod pretpostavkom da se vjenčaju) i nakon pola sata moje torture se pokunjio i počeo malo razmišljati..

Ali ja sam u tom trenu shvatila da takvi kao što su on (već izgrađene, starije osobe) se nikada neće promijeniti i da mi je u svakom slučaju bolje biti sama i "nesretna" u ljubavi, nego biti u vezi u kakvoj je on sa svojom curom. (sasvim istina, op.prev.)

Razgovor o njoj je bio predigra bila sam s njim, i ne kajem se nimalo, zato što, ako je ikad išta znao, to je bilo zadovoljiti curu..kad promislim bilo bi šteta da je taj talent usmjeren samo prema jednoj osobi :) Nakon toga se nismo vidjeli, ali se čujemo povremeno...želi da dođem kod njega na par dana, rekao je da me se zaželio...whatever..tko zna koliko se on cura zaželio još pored svoje cure i mene..jednostavno takav je i takav će ostati, ali meni sad trenutno dok sam sama ne smeta imati nekoga tko će mi ući u život povremeno i malo začiniti stvari!