Pregled posta

"To ne bi nikad radilo na meni!"

Jedan od razloga zašto mi je teško uzeti za ozbiljno komentare tipa "to ne bi nikad radilo na meni" ili "da mi netko ovo kaže..." je zato što se radi o "zavodništvu s tipkovnice". Postoji još mnogo faktora koji će utjecati na situaciju - nikome neće prići robot sa svijetlećom reklamom na kojoj piše neka zavodljiva fraza.

Navest ću kao primjer obrnutu situaciju - na internetu postoji nešto što se naziva "Konjsko otvaranje (Horse Opener)", zanimljiva pričica koja se može koristiti kao početak upada. Upad ide ovako: muškarac priđe ženi i pita je: "Hej, voliš li konje?" Neovisno o tome što ova odgovori i odgovori li uopće, nastavi: "Kad sam bio u školi, viđao sam jednu zgodnu curu koja se nije družila s nikim. Svaki odmor bi trčala po igralištu i imitirala zvukove konja. Zvali smo je 'čudna konjska cura'". Na to će ga žena pitati: "Da, i?" "Pa, ti izgledaš isto kao ona!"

Ako se trenutno smijete, samo naprijed. Teorija bi ovo nazvala dobrim upadom jer je odvažan, sadrži neobičan, dvostruki kompliment, i u osnovi je zabavna rutina koja daje dosta materijala za nastavak razgovora. Naravno, ne mogu se zamisliti da bi ikada rekao tako nešto. Ako ne mogu zamisliti običnog, umjereno cool čovjeka, kako govori nešto, to vjerojatno nije dobro otvaranje. Sumnjam da bi netko u praksi uspio nešto s takvim upadom, čak i ako bi imao dobar jezik tijela i dobar stav. Stoga ovo svrstavam u domenu "zavodnika s tipkovnice".

Ono što je takav teoretski upad s muške strane, to je "ja sve to odmah primjetim" sa ženske strane. Kao prvo, ne uzima u obzir milijardu drugih faktora, poput konteksta, jezika tijela, a najviše to što njen sugovornik neće nikada imati zalijepljenu pločicu na prsima "Hej, želim te skupiti", i što će ionako biti zaobiđeno ako se otvori s nečim jednostavnim i onda nastavi igra po normalnom. Kao drugo, ne uzima u obzir da se preferencije koje žene govore često drastično razlikuju od onoga što biraju u stvarnosti.

Zatim, većina upada bilo gdje neće uspjeti, ali to nije zato što je upad loš, već jednostavno zato što žene u prosjeku imaju višestruko veću moć odabira i nemoguće je da se jedan muškarac svidi svakoj (ili čak 50%), dok postoji mnogo žena koje bi se lako svidjele gotovo bilo kojem muškarcu.

I treće, svrha jedne rečenice nije zavesti. Svrha je otvoriti razgovor. Dodati još malo povezanosti ili uzbuđenja. Zavođenje se gradi u stupnjevima, poput katova na torti. Ako je netko izveo stvari kako treba i gradi ih pomalo, šansa da će ona na to gledati kao "besramni upad" se drastično smanjuje, ili će gledati ali će to prikladno odracionalizirati dok god je muškarac zanimljiv. Suočimo se s tim, koliko uistinu zanimljivih ljudi se sreće u životu? Ne baš puno.


Prvi rezultat Google pretrage za "interesting guy".

Niste uvjereni? Dopustite da podijelim s vama ovu priču, sličnu jednoj tuđoj koja me inspiriala da ovo probam - koju nisam ja smislio (sutra će biti više o toj temi) ali koju sam s radošću testirao. Zbog privatnosti moram neke detalje isključiti ili parafrazirati:

U jednom baru, nakon što smo pričali 15-ak minuta i htio sam zaključiti stvar...
Ja: Moram uskoro ići ali činiš se cool i volio bi da se opet vidimo. Koji je tvoj broj?
Ona: Pa...er.... ne znam... (pristojno odbijanje)
Ja: Čekaj, pa zar misliš da sam ja nekakav stalker koji će te zvati 100 puta na dan?
Ona: Ne, samo mi se nije činilo da bi bi odgovarali jedno drugome. Vidjet ćemo se još.
Ja: Ni meni. Ali da sam takav i da sam imao takve namjere, pričao bi s tobom sasvim drukčije.
Ona:(smijeh) ... kako?
Ja: (na tren dodirujući njenu nadlakticu) Evo... recimo, prvo bi došao i rekao ti da izgledaš kao da se najbolje zabavljaš od svih iako samo stojiš tu i ne radiš ništa posebno.
Ona: Da, to bi baš uspjelo!
Ja: To je samo da privučem tvoju pozornost. Zatim bi te pitao čime se baviš kada nisi ovdje.
Ona: Studiram (XY)
Ja: Vjerojatno bih dodao da sam znao da je nešto nepraktično.
Ona: (sarkastično) Ooook. Zar se ne bi ti trebao dokazivati meni sa svojim super poslom?
Ja: Da, ali dobro zavođenje izokreće stvar. Radije bih te malo zezao o tvom faksu.
Ona: Što ako bi ti okrenula leđa? (prekriženih ruku na prsima)
Ja: Okrenuo bi i ja tebi leđa i išao pričati s nekom drugom dok se ne zapitaš što si propustila.
Ona: (mrštenje) To je grozno! Zar ne bi bila ništa za tebe nego još jedna prilika?
Ja: Naravno da ne bi, ali pustio bi te da se malo zapitaš. Malo arogancije je privlačno.
Ona: (osmijeh) Ja ne volim arogantne momke. I sigurno tako upadaš svakoj.
Ja: Ne, samo onima koje mi se sviđaju.
Ona: A ja ti se sviđam?
Ja: Ne bih ti to rekao direktno. Sad bi se diskvalificirao, rekao bi ti da nas dvoje ne bi trebali puno pričati jer smo previše sarkastični.
Ona: To je vjerojatno istina. Ali sarkazam nije nešto loše.
Ja: Ali ne brini za to, primjeti da te svaku drugu rečenicu dotaknem. To smanjuje barijeru između nas.
Ona: Zapravo, primjetila sam da to radiš.
Ja: To tek sad kažeš. Sada bi skrenuo razgovor u nešto sasvim drukčije, recimo na to kako me ovaj bar podsjeća na neki u Španjolskoj.
Ona: ... (pričali smo par minuta o Španjolskoj i putovanjima)
Ja: Usput bi spomenuo da sam bio zaručen. To bi te zainteresiralo i htjela bi saznati više o tome.
Ona: (smijeh) Zaručen? Zašto bi me to zainteresiralo?
Ja: Naravno da nećeš to priznati. Rekao bi ti samo koju rečenicu o tome ali ne previše. Onda bi ti predložio da sjednemo za stol tamo na piće. Što piješ?
Ona: To je sve krasno, ali i dalje ne bi uspio. I dalje bi samo pričali.
Ja: Čekaj, priča nije još gotova. Nastavili bi tamo pričati o dubljim stvarima. Naposljetku, kada bi vidio da je pravi trenutak, možda bi se nagnuo i poljubio te.
Ona: (smijeh) Nema šanse!
Ja: Budući da se igraš kosom, mislim da šansa postoji.
Ona: ...
(prestane se igrati kosom) (crvenilo)
... zašto bi to značilo da bi ti uspjelo?
Ja: To je znak romantičnog interesa:
Ona: Ili je samo navika.
(Pričali smo još desetak minuta)

Na kraju sam dobio njen broj, pričali smo jednom i dogovorili se za kavu, ali do nje nikada nije došlo jer je isparila i odgodila s nekom očito lažnom izlikom. Gledajući unatrag, nikada nisam ni rekao da bi itko trebao koristiti ovaj stil jer je (kao što je mislim očito) ekstremno čudan i da se bazira na "nije me briga za ishod" pristupu, i predstavlja ekvivalent atomske bombe.
No činilo mi se kao dobar primjer koliko daleko može odvesti čak i nečuven, pretjeran upad. Koji, kako je i sama rekla, nikada ne bi radio (a da je iz njega što bilo, ne bi pisao o njemu jer bi vjerojatno ostali u vezi i činilo bi mi se neprilično).

Post je objavljen 06.10.2011. u 13:52 sati.