Marketing
Stvarno? "Žene su manje plaćene od muškaraca"
Jedna od temeljnih postavki feminizma je da danas (i dalje) postoji nekakva vrsta diskriminacije žena od strane društvene konstrukcije poznatije kao "patrijarhija". Patrijarhija ugnjetava žene na mnoge načine: ograničava im seksualne slobode, degradira ih, potiče nasilje nad njima, politički ih diskriminira, uskraćuje im građanska prava, te ih ekonomski diskriminira. Ovo posljednje je najlakše opetovan i najzarazniji slogan feminizma: žene zarađuju 80 lipa za svaku kunu koju zarađuju muškarci, to znaju i ptice na grani!
Osim što je to besramna laž.
Čekaj, kako?
Analiza razloga za razlike u visini plaća između muškaraca i žena
Proveo Consad Research Corp. po nalogu Ministarstva rada SAD-a
Pripremilo i obradilo Ministarstvo rada SAD-a
12.01.2009.
Tijekom posljednja tri desetljeća, žene su ostvarile značajan napredak na radnim mjestima i u jednakosti plaća, uključujući povećano sudjelovanje u radnoj snazi, značajne pomake u edukacijskim ostvarenjima, rast zaposlenosti u visoko plaćenim zanimanjima, te značajno povećanje stvarne zarade.
1970., oko 43% žena starijih od 16 sudjelovalo je u radnoj snazi; 2007., 59%. 1970., samo 17.9% žena starijih od 25 su završile fakultet; do 2000., gotovo polovica, a 2006., jedna trećina žena u radnoj snazi je imala fakultetsku diplomu.
2007., žene su sačinjavale 51% svih zaposlenika u visoko-plaćenim, menadžerskim i profesionalnim zanimanjima. Bilo ih je više od muškaraca u zanimanjima poput financijskih menadžera, menadžera ljudskih resursa, administratora u edukaciji, menadžera u medicini i zdravstvenim uslugama, te knjigovođa i revizora.
1970., medijam tjednih primanja žena koje su radile puno radno vrijeme bio je samo 62.1% medijana za muškarce; do 2007., bruto razlika u plaćama se smanjila sa 37.9% na samo 21.5%.
Unatoč ovom napretku, bruto razlika u plaćama nastavlja biti zloupotrebljavana na prijetvorne načine kako bi se promoviralo ciljeve javne politike bez da se u potpunosti objasni razloge za postojanje razlike. Svrha ove studije je identificirati rezultate koji bolje objašnjavaju razliku u plaćama kako bi se bolje informiralo kreatore državnih mjera i javnost. Glavni rezultati ove statističke analize su:
Postoje mjerljive razlike u atributima muškaraca i žena koji objašnjavaju većinu razlike u plaćama. Statistička analiza koja uključuje te varijable je producirala rezultate koji kolektivno objašnjavaju između 65.1 i 76.4% bruto razlike u plaćama od 20.4%, i time ostavljaju neobjašnjenu razliku između 4.8 i 7.1%. Ove varijable uključuju:
-Veći postotak žena nego muškaraca radi manje od punog radnog vremena. Rad za pola radnog vremena je slabije plaćen nego onaj za puno radno vrijeme.
- Veći postotak žena nego muškaraca privremeno ili trajno napušta radnu snagu zbog porođaja, brige za djecu i brige za starije. Dio razlike u plaćama je objašnjen postotkom žena koje nisu bile u radnoj snazi tijekom prošlih godina, dobi tih žena i brojem djece u njihovim kućanstvima.
- Žene, pogotovo zaposlene majke, više cijene "prijateljske za obitelj" politike na radnim mjestima nego muškarci.
- Dio razlike u plaćama je objašnjen industrijom, profesijom i položajem.
Istraživanje također sugerira da razlike koje nisu inkorporirane u model zbog ograničenih podataka mogu objasniti ostatak razlike. Točnije, CONSAD-ov model i većina literature, uključujući i Zavod za statistiku rada, fokusiraju se na plaće umjesto na ukupnu kompenzaciju. Istraživanja također ukazuju da žene više cijene ne-monetarne koristi od muškaraca, i stoga preferiraju uzeti veći dio kompenzacije u obliku zdravstvenog osiguranja i drugih graničnih koristi.
U principu, još razlike u plaćama bi se moglo objasniti dodavanjem još nekoliko novih varijabli unutar jedinstvenog modela koji uzima u obzir sve faktore istovremeno, no takva analiza nije ostvariva s trenutno dostupnim bazama podataka. Faktori poput iskustva na poziciji i staze napredovanja zahtijevaju podatke o ponašanju radnika kroz duge vremenske periode. Longitudinalni podaci s informacijama koje obuhvaćaju dovoljno radnika za analizu po industrijama i profesijama ne prikupljaju podatke o individualnim radnicima tijekom dovoljno dugačkih perioda koji bi ukazali na kretanje radnog iskustva i napredovanja.
Iako je potrebno dodatno istraživanje u ovom području, ova studija dovodi do jasnog zaključka da su razlike u kompenzacijama muškaraca i žena rezultat više faktora, te da bruto razlika u plaćama ne bi smjela biti korištena kao osnova ili opravdanje korektivnih akcija. Uistinu, ne čini se da postoji išta što bi bilo potrebno korigirati. Razlike u bruto plaćama bi mogle biti gotovo u potpunosti rezultat individualnih izbora koje donose muški i ženski radnici.
Proveo Consad Research Corp. po nalogu Ministarstva rada SAD-a
Pripremilo i obradilo Ministarstvo rada SAD-a
12.01.2009.
Tijekom posljednja tri desetljeća, žene su ostvarile značajan napredak na radnim mjestima i u jednakosti plaća, uključujući povećano sudjelovanje u radnoj snazi, značajne pomake u edukacijskim ostvarenjima, rast zaposlenosti u visoko plaćenim zanimanjima, te značajno povećanje stvarne zarade.
1970., oko 43% žena starijih od 16 sudjelovalo je u radnoj snazi; 2007., 59%. 1970., samo 17.9% žena starijih od 25 su završile fakultet; do 2000., gotovo polovica, a 2006., jedna trećina žena u radnoj snazi je imala fakultetsku diplomu.
2007., žene su sačinjavale 51% svih zaposlenika u visoko-plaćenim, menadžerskim i profesionalnim zanimanjima. Bilo ih je više od muškaraca u zanimanjima poput financijskih menadžera, menadžera ljudskih resursa, administratora u edukaciji, menadžera u medicini i zdravstvenim uslugama, te knjigovođa i revizora.
1970., medijam tjednih primanja žena koje su radile puno radno vrijeme bio je samo 62.1% medijana za muškarce; do 2007., bruto razlika u plaćama se smanjila sa 37.9% na samo 21.5%.
Unatoč ovom napretku, bruto razlika u plaćama nastavlja biti zloupotrebljavana na prijetvorne načine kako bi se promoviralo ciljeve javne politike bez da se u potpunosti objasni razloge za postojanje razlike. Svrha ove studije je identificirati rezultate koji bolje objašnjavaju razliku u plaćama kako bi se bolje informiralo kreatore državnih mjera i javnost. Glavni rezultati ove statističke analize su:
Postoje mjerljive razlike u atributima muškaraca i žena koji objašnjavaju većinu razlike u plaćama. Statistička analiza koja uključuje te varijable je producirala rezultate koji kolektivno objašnjavaju između 65.1 i 76.4% bruto razlike u plaćama od 20.4%, i time ostavljaju neobjašnjenu razliku između 4.8 i 7.1%. Ove varijable uključuju:
-Veći postotak žena nego muškaraca radi manje od punog radnog vremena. Rad za pola radnog vremena je slabije plaćen nego onaj za puno radno vrijeme.
- Veći postotak žena nego muškaraca privremeno ili trajno napušta radnu snagu zbog porođaja, brige za djecu i brige za starije. Dio razlike u plaćama je objašnjen postotkom žena koje nisu bile u radnoj snazi tijekom prošlih godina, dobi tih žena i brojem djece u njihovim kućanstvima.
- Žene, pogotovo zaposlene majke, više cijene "prijateljske za obitelj" politike na radnim mjestima nego muškarci.
- Dio razlike u plaćama je objašnjen industrijom, profesijom i položajem.
Istraživanje također sugerira da razlike koje nisu inkorporirane u model zbog ograničenih podataka mogu objasniti ostatak razlike. Točnije, CONSAD-ov model i većina literature, uključujući i Zavod za statistiku rada, fokusiraju se na plaće umjesto na ukupnu kompenzaciju. Istraživanja također ukazuju da žene više cijene ne-monetarne koristi od muškaraca, i stoga preferiraju uzeti veći dio kompenzacije u obliku zdravstvenog osiguranja i drugih graničnih koristi.
U principu, još razlike u plaćama bi se moglo objasniti dodavanjem još nekoliko novih varijabli unutar jedinstvenog modela koji uzima u obzir sve faktore istovremeno, no takva analiza nije ostvariva s trenutno dostupnim bazama podataka. Faktori poput iskustva na poziciji i staze napredovanja zahtijevaju podatke o ponašanju radnika kroz duge vremenske periode. Longitudinalni podaci s informacijama koje obuhvaćaju dovoljno radnika za analizu po industrijama i profesijama ne prikupljaju podatke o individualnim radnicima tijekom dovoljno dugačkih perioda koji bi ukazali na kretanje radnog iskustva i napredovanja.
Iako je potrebno dodatno istraživanje u ovom području, ova studija dovodi do jasnog zaključka da su razlike u kompenzacijama muškaraca i žena rezultat više faktora, te da bruto razlika u plaćama ne bi smjela biti korištena kao osnova ili opravdanje korektivnih akcija. Uistinu, ne čini se da postoji išta što bi bilo potrebno korigirati. Razlike u bruto plaćama bi mogle biti gotovo u potpunosti rezultat individualnih izbora koje donose muški i ženski radnici.
Dakle, da ponovimo. Ovo je rekla vlada SAD-a, organizacija koja je među prvima po svijetu po ulagivanju feminizmu i sličnim modernim tiranijama zamaskiranim u "pokrete za prava":
UISTINU, NE ČINI SE DA POSTOJI IŠTA ŠTO BI BILO POTREBNO KORIGIRATI.
"Ali Ignisse", pitat ćete sada, "kako onda postoje sva ona istraživanja koja pokazuju da žene zarađuju 17, 22, 24 i 25.56% manje od muškaraca?" Jednostavno. Radi se o upravo onome što trollovi ponekad pokušavaju utrapiti meni u svojim prozirnim pokušajima opovrgavanja, a što nazivamo "besmislenom statistikom". Naime, uzme se nacionalne podatke o ukupnoj masi plaća isplaćenoj svakome spolu i podijeli se s brojem zaposlenika tog spola. Bingo, eto vam razlike.
Čak i maca plače nad takvom zloupotrebom statistike.
Nigdje u tom procesu nisu uzeti u obzir zanimanje, pozicija, profesionalni napredak, duljina radnog vremena, prekovremeni rad, rad u otežanim ili opasnim uvjetima, motivacija, prioriteti u životu i sl. Nikada nećete pronaći razliku u studiji koja sve to uzima u obzir. Znate zašto? Zato što je to ne samo besmisleno*, već i nelegalno, kao što je i bilo već nekoliko desetljeća. Uvjeren sam da negdje na svijetu postoji neki luđak koje bi to htio učiniti, no kada biste iz nekog ludog razloga stvarno imali nekakav motiv diskriminirati, rizik od kazne bi vrlo brzo učinio tu stvar neisplativom.
Kako to da se onda razlika smanjuje? Jednostavno: smanjivanje razlike tijekom vremena posljedica je premještanja fokusa ekonomije na isključivo intelektualne poslove, te rast važnosti društvenih zanimanja u kombinaciji sa zalazom znanstvenih, tehničkih, inženjerskih i matematičkih zanimanja (koja su u pravilu bolje plaćena i gdje radi više muškaraca). Kako žene danas stječu više od 50% svih diploma, jasno je da će u takvoj ekonomiji pomalo ostvarivati prednost, te time kompenzirati za ostale faktore (djeca, novac kao manji prioritet, etc.) i razlika će opadati.
Govoreći o tome kome je novac prioritet, dulje radno vrijeme muškaraca, te njihova sklonost rizičnijim i opasnijim poslovima, lako je objašnjiva time što novac i dalje predstavlja faktor seksualne vrijednosti kod muškaraca ("ne možeš imati curu ako nemaš auto blah blah blah" - dobro, ne baš tako, ali žene se ipak mogu napaliti na novac kao izraz moći, dok obrnuto nije moguće).
U poduzetništvu, gdje su ljudi sami svoji majstori, postoji identična razlika: više žena nego muškaraca koji posjeduju svoje tvrtke stavljaju obitelj, slobodno vrijeme i sigurnost ispred zarade. Također, žene su manje sklone rizicima i njihove tvrtke rjeđe posluju s kreditima. Vjerujte mi, to nije ništa loše ili nekakav manjak ambicije kojeg se treba sramiti. Dapače, bilo bi bolje kada bi više osoba oba spola tako poslovalo.
Muškarci su žrtve 70% ozljeda, 65% profesionalnih oboljenja i 92% smrtnih slučajeva na radnom mjestu. Glavna područja stradanja su građevinarstvo, ribarstvo, poljoprivreda, šumarstvo, energetika, rudarstvo i prerađivačka industrija. U statistiku nisu uključeni vojska i ratna stradanja.
Unatoč tome što su svi podaci o nepostojanju razlike u plaćama lako dostupni, ova laž o potplaćenosti žena se pojavljuje opet i opet i opet, poput zombija koji ustaje koliko god ga puta upucali u glavu. Čak ni Resident Evil nije imao toliko otporna čudovišta.
"Ako izgovoriš dovoljno veliku laž i nastaviš je ponavljati, ljudi će s vremenom povjerovati u nju... Ni najbriljantnija propagandna tehnika neće imati uspjeha ako se ne drži na umu jedan osnovni princip - mora se ograničiti na samo nekoliko točaka i ponavljati ih opet i opet."
- Joseph Goebbels
- Joseph Goebbels
I propaganda djeluje: danas 60% žena u Hrvatskoj smatra da su diskriminirane! Iako je nezamislivo velika arogancija da netko pretpostavi da je samo zato što posjeduje vaginu toliko važna osoba da postoji zavjera kako bi je se diskriminiralo, ova laž jednostavno odbija umrijeti. Naravno, oni koji ponavljaju tu laž mogu se podijeliti na:
a) dobroćudne i samo neinformirane papagaje (pretpostavka: veći dio)
i
b) zloćudne oportuniste zainteresirane za krađu i ugnjetavanje drugih (pretpostavka: manji dio)
Bilo bi dobro kada bi se sve svelo samo na klevetu i prepucavanje po medijima, no uz pomoć kvota, "afirmativne akcije" i "pozitivne diskriminacije", sve se više osigurava da nitko od nas neće ostati pošteđen od ove manije. Zakoni koji nalažu minimalno sudjelovanje žena (bez obzira na kvalifikacije) u politici, upravi, managementu i sl. su već postali stvarnost u Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj i Norveškoj. Uzevši u obzir sklonost naše vlade (a pogotovo nove) u uvlačenju u analni otvor spomenutim državama, nimalo ne sumnjam da će uskoro stići kod nas na krilima "švedskog modela". Nemojte me krivo shvatiti, u većini stvari Švedska je uistinu krasna država, no po nekim drugim kriterijima je potpuno otišla kvragu.
U osnovi, zbog navedene propagande danas imamo cijelu generaciju žena koja odrasta i živi s uvjerenjem da je potlačena i diskriminirana, dok stvarni podaci govore nešto sasvim drugo.
* = kako bih opovrgnuo beskonačnu glupost mita o razlici u plaćama, nisam niti morao pisati ovaj članak. Dat ću vam trenutak da razmislite zašto.
Zašto? ::
Post je objavljen 19.10.2012. u 11:53 sati.