Arhiva:
O Ignissu

Dobrodošli na najbogatiji repozitorij znanja o zavođenju i muško ženskim odnosima na Internetu. Ako ste muškarac, vjerojatno vas najviše zanima igra, o kojoj je pisano u šest kategorija:
- Igra općenito
- Interna igra (samopouzdanje)
- Upadi (upoznavanje)
- Srednja igra (spojevi i komunikacija)
- Kasna igra (seks)
- Završna igra - veze i brakovi

Ženama igra nije dostupna, no za njih svejedno postoji mnogo korisnih savjeta. Mogla bi im biti važna i analiza percepcije i realnosti tijela, kao i poučne priče o curama koje vole kretene.

Zabavni testovi čekaju odvažne čitatelje oba spola.

Ovaj blog je također bogat izvor edukacije o ljudskoj seksualnosti i svim društvenim pojavama koje proizlaze iz nje. Obrađene su sljedeće teme:

- Kako ljudi biraju svoje partnere?
- Muška seksualna hijerarhija (Alfa i Beta)
- Sociološki podaci i analize
- Feminizam
- Aktualna događanja
- Tipične racionalizacije o seksualnom ponašanju
- Umjetnost vezana za seksualnost
- Putopisi i usporedbe seksualnih tržišta diljem svijeta.

Osim seksualne tematike, povremeno pišem i o drugim stvarima, tako da možete poviriti i opće-filozofske članke, zabavu i parodije, te anomalije.

Arhiva po mjesecima:
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (5)
Rujan 2014 (6)
Kolovoz 2014 (6)
Srpanj 2014 (6)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (8)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (11)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (14)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (4)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (6)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (6)
Prosinac 2012 (6)
Živi dugo i igraj.

Ponestalo vam mojih sadržaja? Evo vam onda još neke stvari koje se tiču igre:

- Moj popularni vodič zavođenja "Umijeće Igre"
- Moj forum
- Moji newsletteri iz 2013. i 2014. godine
- Moja kolumna na Return of Kingsu
- RooshV
- Roissy (Heartiste, Chateau)
- Dalrock

Ostali zanimljivi sadržaji:

Without Hot Air
Non-Intervention
No-nonsense Self-defense
The Social Pathologist

Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

četvrtak, 04.02.2016.

Rođeni za zgražanje 6: Muškarci više nemaju pravo okupljanja

Iako sam ja iznimno umjeren što se tiče razina optimizma, često od čitatelja čujem da možda malo pretjerujem, stvari uopće nisu tako crne. Šansa da će te sustav obiteljskog prava pretvoriti u feudalnog kmeta je i dalje manja od 50%. Lažne optužbe za silovanje su razorne, ali vjerojatno se neće dogoditi baš tebi nego nekom tamo Julianu Assangeu.

Moguće je da ste posljednjih dana čuli nešto o sastancima čitatelja Return of Kingsa, velikog Rooshevog portala o igri, zdravlju i politici. Trebalo se raditi o ukupno 163 sastanka u 46 zemalja svijeta u sklopu kojih bi se grupa muškaraca u subotu 06.02. sastala na nekom javnom mjestu i privatno otišla popiti piće, popričati i upoznati se. Nama najbliže lokacije su se nalazile u Ljubljani i Beogradu. Nažalost, ROK sastanak je zbog iznimne razine opasnosti i prijetnji otkazan.

Što se dogodilo?

U nekim od lokacijama sastanaka (pretežno u Australiji, Kanadi i Engleskoj, sve zemljama anglosfere s potpunom tiranijom femističkih i LGBT pokreta, aktivisti koje vrijeđa ideja da bi se nekolicina muškaraca mogla mirno i privatno naći i popiti piće su odmah počeli organizirati "proteste". Pri tome ne mislim na nekakve mirne proteste u kojima netko drži transparent i obavještava javnost o svojoj poruci, već na organizirani linč prepun opasnih i naoružanih fanatika.


Samo nekolicina od tisuća poziva da se Roosha i svakoga tko ima veze s njim siluje, pretuče, kastrira, upuca i sl.

No dobro, reći ćete, debila ima posvuda, čemu uzbuđenje? Problem je naravno što ti debili nisu samo izvor problema, već i njegova posljedica. Glavni uzrok se nalazi u senzacionalističkom, zlonamjernom "izvještavanju" medija koji i kod nas i diljem svijeta pripadaju raznim globalističkim kartelima i temelje se na širenju degeneracije, laži i histerije.



Umjesto da ili šute ili napišu nešto o osudi vala nasilja prema ljudima koji nisu prekršili nijedan zakon i koji se samo žele privatno naći i porazgovarati, mediji su poveli juriš naslovima poput:

Pobornici silovateljske anti-ženske grupe Return of Kings bi se trebali sastati u Sydneyu (Sydney Morning Herald)
50 000 ljudi potpisalo peticiju za zabranu zavodnika koji podržava silovanje (Guardian)
Zavodnik koji kaže da bi trebalo legalizirati silovanje organizira skup u Cardiffu (Mirror)
Aktivist za podršku silovanjima organizira tajne sastanke (Washington Times)
Policija u Calgaryu u stanju pripravnosti zbog "skupa za silovanje" (Calgary Sun)
itd. itd. itd.



Izvor bizarne tvrdnje da Roosh podržava silovanje je njegov davni satirični članak u stilu slavnog "Skromnog prijedloga" Jonathana Swifta pod naslovom "Kako zaustaviti silovanje" u kojemu se ironično predlaže "legalizacija silovanja u privatnom prostoru kako bismo osnažili žene i omogućili im donošenje odraslih odluka o svojim tijelima". Svakome s imalo mozga je već od prve rečenice jasno da se radi o satiri i svaki novinar koji to predstavlja kao nekakav dokaz da Roosh ide uokolo i siluje žene je jednostavno mentalno mrtav. Radi se o najobičnijoj kleveti i žutilu.



A države i njihovi službeni organi? Svi mogući izabrani predstavnici, od gradonačelnika do britanskih parlamentaraca (u britanskom donjem domu su zbijali šale o Rooshevoj veličini penisa) su se kukavički poveli za ovom ruljom fanatika i umjesto da osude nasilje počeli lobirati da se Rooshu zabrani ulazak u zemlju, a sve njegove pobornike uhiti i "nauči ih lekciju". Ironično, jedini koji su pretežno ostali suzdržani su bili pravi predstavnici policije koji se svakog dana suočavaju s puno gorim stvarima od satiričnih članaka i stoga rijetko imaju volje upuštati se u takav lov na vještice.



Naravno, nitko od njih se nije niti potrudio kontaktirati Roosha za njegov komentar, jer kvragu čemu uopće postoji javna rasprava i zašto bi se nekome dalo šansu da kaže nešto u svoju obranu? Čemu gubiti vrijeme na takve stvari? Bolje je samo osnažiti mentalno bolesne feministe i pozvati ih na klanje nevinih ljudi diljem svijeta.

Nažalost, prava tragedija ovog slučaja ne leži samo u tome da tisuće ljudi otvoreno pozivaju na ubojstvo slučajnih prolaznika na temelju svoje totalitarne ideologije - luđaka će se uvijek naći posvuda - već u samoj medijskoj manipulaciji koja je vrlo proračunata i zlonamjerna.

Isti mediji koji pozivaju na linč Roosha i njegovih prijatelja zbog očito satiričnog članka potpuno ignoriraju tisuće stvarnih slučajeva oružane pljačke, seksualnog napastovanja i silovanja u Njemačkoj i Švedskoj. To nije slučajno.

Ako ne možete vjerovati medijima da pošteno izvjeste o najobičnijem mirnom piću nekolicine ljudi, kako im možete vjerovati u vezi geopolitike, izbora ili bilo koje važne teme?

U međuvremenu, razina prijetnji je još narasla i sada ovi bolesnici otvoreno pozivaju na to da netko ubije Roosheve roditelje:



Dok rulja diljem svijeta ispoljava svoj fašistoidni bijes na zlikovcu kojeg im je naznačila vlada, nitko se ne buni na to što ih ta ista vlada gura u robovlasništvo prihvaćanjem sporazuma TPP i TTIP.

Simbolično, na isti ovaj dan je Facebook bannao moju sliku za pozadinu, a prijetnje ostavio potpuno nedirnutima:



Neka posljednja osoba ugasi svjetlo kada izađe.

Nastavak sage:
Rođeni za zgražanje 6B: Roosh uzvraća udarac

Oznake: silovanje, rođeni za zgražanje, roosh, HISTERIJA, feminizam, Vijesti, australija, Kanada, SAD, Putovanja, mediji


- 10:21 - Komentari (37) - Isprintaj - #

petak, 01.08.2014.

Poosy Paradise



"Stranac" našega doba.

To je neizbježan zaključak nakon čitanja "Poosy Paradise", knjige koja opisuje Rooshev boravak u Rumunjskoj i njegova iskustva sa slavom. Roosh nas vodi na uzbudljivu vožnju kroz mnoge rijetko izrečene istine, ne štedeći ni ljude na koje nailazi ni svoju vlastitu playboy osobnost tijekom svojih avantura u namjerno neimenovanom rumunjskom gradu (njegovo ime ipak je otkriveno negdje po sredini knjige).


Izvor naslova knjige

Ovisno o vlastitom životnom iskustvu, čini mi se da će čitatelji biti ili oduševljeni ili užasnuti kada pročitaju nevjerojatan analitički proces koji vodi Roosha kroz igru, ukupnu strategiju odabira mjesta koje će sljedeće posjetiti, te ocjene rezultata koje je tamo dobio. Taj proces mogao bi biti opisan slično mome, kao nemilosrdno racionalan. Ali zgražati se nad ovom knjigom značilo bi promašiti njen smisao. Osnova knjige je iskrenost - ni više ni manje. Njena zapanjujuće otvorena srž je ono što je čini toliko zanimljivom, kao i toliko neobičnom u današnjem svijetu prepunom racionalizacije.

Dijalozi bi mogli biti najbolji dio knjige, čisto zbog komičnih posljedica koje izaziva Roosheva iskrenost. Kada je ženu koja mu je pokušavala davati savjete o zavođenju hladno upitao "S koliko si se žena seksala?", zamalo sam prolio piće po sebi. Stil pisanja me uvijek držao u neizvjesnosti, čak i kada sam na temelju vlastitog iskustva točno znao što će se dogoditi.

Knjiga je popločana sitnim uvidima u svijet igre koji će prosječnom čitatelju biti od koristi, neovisno o njegovoj razini igre. Od malih tehnika za usmjeravanje cura u svoj prikladno-lociran stan pa do kuhanja "seks napitaka", svi savjeti su odreda osvježavajući i praktični. Pogotovo su mi se svidjele njegove opaske o tome kako su smartphoneovi promijenili prirodu SMS-anja i dogovaranja spojeva.

Ta ista iskrenost koja čini Poosy Paradise toliko zanimljivim je također i ono što knjizi u konačnici daje depresivan prizvuk. Opisuje kako se muškarci muče sve više i više za sve gore rezultate, trpeći sve veće nepoštovanje i isparivanje unatoč tome što su podigli vlastitu razinu privlačnosti. Pogotovo me se dojmila scena u kojoj se ponovno susreće s jednom od svojih starih opcija, koja u uzbuđenju od toga napadno i bezočno ignorira momka s kojim je izašla na spoj. Jadan tip no

Roosheva borba s dugotrajnom srećom prožima knjigu. Kada stvari ne idu dobro, nezadovoljan je oko najsitnijih detalja. Kada stvari idu dobro, opet isto. Iako ga to gura prema uspjehu, također se čini i da takvo izmučeno postojanje guši radost i ponos.

Ta bolna kombinacija je ono što čini Poosy Paradise toliko posebnim, te više filozofskom knjigom nego putopisom, vodičem zavođenja ili memoarom. Takva iskrenost i jasan uvid u svijet su možda depresivni (barem meni), ali svakako ih je danas teško pronaći.

Preporučam.


Poosy Paradise
(ova knjiga dostupna je u tiskanom i kindle/ebook obliku)

Oznake: roosh, igra općenito, knjiga, Putovanja, rumunjska


- 12:02 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.10.2013.

Putovanja (Arhiva)

PUTOVANJA:

Pogled na australsko seksualno tržište
Mutant u Australiji
SAD vs. Hrvatska: seksualno tržište
Hrvatice stranim očima
Zrće sausage fest
Igniss u zemlji kobasica
Poosy Paradise
Put oko svijeta u 80 poruka: Studija slučaja u online datingu

Oznake: Putovanja, zrće, australija, roosh


- 00:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.07.2013.

Troll iz Bangkoka: samoispunjavajuća sudbina

Rooshev čitatelj "Dar" piše:

Suša u kišnoj sezoni

Dakle, slijedeći dobre savjete, pokrećem ovdje temu o mojoj sljedećoj godini u Bangkoku, Tajland. Danas, poslije 6 tjedana natezanja, napokon sam otključao svoj iPhone kako bih mogao umetnuti u njega tajlandsku SIM karticu i prijaviti se na Whatsapp, Thai Love Links, Thai Friendly i sl. Super.

Govoreći o čemu, koliko bih podataka trebao kupiti za roaming? Valjda sve ovisi o tome koliko ću cura skupiti!

Budući da je Rooshev forum prepun dobrih ljudi koji s razumijevanjem pomažu s bilo čime, Dar je odmah dobio savjete o Thai tvrtkama koje nude neograničeni internet, kako može napraviti profile na aplikacijama i još mnogo toga. Nažalost, uskoro su se pojavili prvi alarmi:

Što se igre tiče, identificirao sam moj stil u Bagkoku.

Ako vidim vrlo zgodnu Tajlanđanku (bila je jedna u liftu u mojoj zgradi, ljepotica čak i po njihovim standardima, ali s njom je bio čudan stari tip - njen otac? Također sam vidio jednu super-zgodnu u šoping centru, odjevenu u kratku bijelu haljinu), moja taktika je ne gledati je i izbjegavati je pod svaku cijenu. Nekako kao praviti se nedostupnim. Ne vjerujem da primjećuju.

Ako vidim običnu ali zgodnu djevojku, recimo na blagajni u trgovini koju sam upravo posjetio, moj stil je ne smiješiti se, ne pričati s njom i ne gledati je u oči, samo biti pristojan na normalan način.

Osobno, mislim da moje tehnike ne rade. Pokušavam ih već 27 godina i rezultata ni od korova. Možda je vrijeme za nešto novo.

Loše sam volje.



Ovo je otprilike u rangu tipa koji se žali da je žena hladna prema njemu i stalno mu spominje da želi razvod, i onda nakon deset poruka otkrije "i da, prevario sam je dva puta i jednom je pretukao. Ne vjerujem da je to važno ali eto".

Ne smiješiti se, ne pričati s nikim i izbjegavati pogled nije nikakva tehnika ili stil. To je.... ne znam.... bivanje objektom? Tko bi normalan mogao očekivati išta takvim pristupom, ne samo sa ženama već i u životu? Osim ako nisi ekstremno zgodan, slavan ili bogat, jednostavno nije realno da ti žene prilaze same od sebe. To nije stvar feminizma ili igre. Nikada na svijetu, nikada u povijesti ljudske vrste, nikada nije bilo često ili očekivano od žena da prve prilaze muškarcima.


Zahtijevam da mi netko priđe!

Jučer sam se družio s nekoliko tajlandskih prijateljica. Prilično mirna večer - odvele su me u mali bar u Thong Loru. Popili smo nekoliko pića i pričali. Jednu od njih bih htio prasnuti. Kada sam je prvi put upoznao prije 6 tjedana, mislio sam da je osjećaj uzajaman. Ali sada ne znam, možda sam previše čekao! Izgleda da je već bila u vezi 6 godina s nekim Englezom pa joj nije nepoznat strani ****c.

Za većinu žena nisam zainteresiran. Ne znam. Jednostavno imam u glavi nekakav ideal žene i to je to. I još jedna frustrirajuća stvar - većinom sam normalan i opušten sa ženama jednom kada već pričam s njima (znam, teško je razumjeti).

Inače bih rekao da je loše visiti s prostitutkama (kako sam isprva dobio dojam), ali možda bi to za ovog beznadnog tipa bilo dobro da se malo opusti. Osim što nema nikakvu igru, sada još spominje i da ga većina žena zapravo ne zanima, što je ili iznimna koncentracija kiselog grožđa ili ozbiljan poremećaj.

Čovječe, osjećam se grozno. Bio sam jučer u Kao Sanu s nekom engleskom curom i dvojicom tipova s kojima dijeli kuću. Glupo smo popili 4 čaše viskija i bili smo pijani već nakon prve. Engleskinja je jedva hodala pa sam je poveo. Dok smo se vozili doma u taksiju, nagnuo bih se prema njoj i poljubio je na stražnjem sjedalu dok ova dvojica nisu gledala. Sviđalo joj se.

Kada samo se vratili u njihovu kuću, otišla je mokriti. Slijedio sam je i pokucao na vrata. Ona ih je gurnula nogom i zatvorila. Nekako je moj mozak pun viskija instinktivno znao kako otvoriti zaključana vrata izvana. Samo sam ušao unutra i zatvorio vrata! Nije uopće izgledala iznenađeno.

Ne sjećam se što sam tamo radio (uh oh), ali mislim da sam je poljubio još jednom dok je sjedila tamo. Sjećam se da sam je nagovarao da pođe sa mnom u moj stan, ali opirala se. Onda je jedan od tipova kojemu se isto sviđala gurnuo mene vani i poveo nju na gornji kad zbog "sigurnosti". Pri tome mi j mahnuo rukom na onaj "j*** se" način. Pi*ka. Ipak, divim se njegovom potezu!

Tko normalan odlazi u kupaonicu cure koja upravo piša i pokušava je poljubiti? Ima li ovaj autizam ili nešto još gore?

Kontaktirao sam je na mail i mobitel ali ne javlja se. Dakle, očito je ljuta ili posramljena. Imam osjećaj da će se javiti prije ili poslije. Ili će pričati o onoj večeri ili se neću igrati. Lopta je kod nje, sad mora juriti za mnom jer mi nije odgovorila već dva puta.

Dobila je bitku ali izgubila je rat. Ako se nikada ne javi, koga briga, nisam zaljubljen u nju, samo sam htio spavati s njom i to je sve. Živi i uči.

ALI, ako se javi, sada sam u nadmoćnoj poziciji.


Nadmoćnoj poziciji? Koji vrag? Kakav rat, kakvi bakrači? Često kažem da je pretjerano samopouzdanje dobro za muškarce, ali ovo nije samopouzdanje nego ogorčenost izazvana ne-priznavanjem poraza. Kiselo grožđe nije teško prepoznati. Dio učenja igre je stjecanje sposobnosti objektivne procjene, a ovdje od toga nema ni "o".

Pa, ako je to Englezu bila zadnja noć u Tajlandu, onda je ionako uklonjen sa scene. ALI, ako ga je prasnula, ne želim više ništa s tom smrdljivom p***om. Tip je bio kreten, ako bi radije bila s njim nego sa mnom onda je**š nju.

Ako postoji ilustracija muškog hrčka, neka mi je netko molim vas linka. Odmah.

Primijetio sam kako sam izgubljen u svojoj glavi. Gledam djevojku u šoping centru i pokušavam razaznati njen izraz lica kako bih vidio što misli o meni. Ne istražiti tako da počnem razgovor, samo joj pokušavam čitati misli. Naravno, kada me ne zaustavi ili ne počne razgovor, moja reakcija je nešto tipa "Da? Je** se i ti, k***o." Ponekad to radim satima i osjećam se kao psihopat. Sve moje unutarnje misli su samo "j**i se" i "idi kvragu i ti isto". To ne vodi stanju dobrom za zavođenje.


Je***e se, debili koji ne prepoznajete moje nepomične kartonske čari!

Dok su neki tipovi u otužno-psihopatsko-nesposobnom stanju sa ženama, barem imaju dobre odnose s muškarcima. Osim što nekom ludom srećom ovaj tip ima puno para, ne ide mu ni s muškarcima jer je općenito neprilagođen bilo kakvoj ljudskoj interakciji. Naravno, nekada su tipovi s blažim oblikom Aspergerovog sindroma bili bolje usmjeravani i dokazivali su se na druge načine, pa im to nije toliko smetalo sa suprotnim spolom. Mogli su se oženiti, imati djecu, pridonositi društvu i biti cijenjeni kod oba spola. No u svijetu gdje je novac postao itekako razdvojen od zavođenja, i gdje muškarci koji nemaju sreće odmah razviti dobru igru prvo prolaze bolnih 5-10 godina celibata koje porazno djeluju na psihu... ne, danas su takvi ljudi osuđeni na propast.

I tako, dok sam bio u ovom psiho mentalnom stanju, taksist me vidio kako šetam s nekoliko torbi i pitao "Taksi?". Manje više sam zastao i buljio u ovog debila dok nije spustio pogled. Promrljao je nešto sebi u bradu, vjerojatno psovku. Bio sam prilično blizu toga da se potučem s njim. To mi nije pametno!
(slijedi još desetak postova o tajlandskoj hrani, turizmu i ljutitom promatranju žena)

Ja.... ne znam što reći. Ako ovaj tip ikada privuče neku curu, to će biti neka koja ima ogroman prag dominacije i privučena je tračkom psihopatstva, bilo to urođeno psihopatstvo, bilo samo isklesano iz desetljeća odbačenosti i kronične samoće.

Čitajući o ovakvim slučajevima, ne znam što napraviti osim tresti glavom u nevjerici. Suočen s možda najkvalitetnijim i najotvorenijim ženama na svijetu, uz milijun faktora koji mu idu u korist, ovo je tip koji nije napravio niti jedan upad, nije uopće ništa ni pokušao. Uz svu pomoć, dobre savjete i nagovaranje, ne uspijeva napustiti svoju ljušturu i krivi ostatak svijeta za to. Mogao se barem poštedjeti i dostojanstveno živjeti kao biljojed, a ne glumatati o svojim poteškoćama kada nemam nikakve inicijative za promjenu. Samo troši vrijeme i resurse dostupne za one nesretnika kojima se može pomoći. Kao i uvijek, vrijedi stara izreka:

Prevari me jednom, sram te bilo; prevari me dvaput, sram me bilo.

p.s. u mjesec dana koliko je ovaj tip postao na forumu i opisivao svoje doživljaje prije nego što je popio ban, te se čak i osobno našao s nekoliko članova u Bangkoku, nije niti jednom popričao s nepoznatom Tajlanđankom, niti je napravio profil na bilo kojoj od navedenih dating stranica. Nekima jednostavno nema spasa.

Oznake: bangkok, tajland, Putovanja, roosh, troll, beta, omega


- 12:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 06.02.2013.

Hrvatice stranim očima

Roosh danas na svojoj novoj stranici Return of Kings ima opširan članak o svojim dojmovima o ženama u Lijepoj našoj tijekom tromjesečnog posjeta ovog ljeta. Budući da znam da mnogi moji čitatelji nisu dobri s engleskim, odlučio sam ga prevesti, a usput i dodati nekoliko svojih komentara.

Sve što trebaš znati o hrvatskim curama
Roosh

1. Hrvatice su visoke, tamne i vitke. Imaju uglavnom mediteranski ton kože blago maslinaste boje, smeđu kosu i smeđe oči, iako ni plavuše nisu rijetke. Njihovi dugi vratovi naglašavaju elegantne figure slične modelima. Njihove guze su okruglaste, iako u prosjeku imaju male grudi. One su, bez sumnje, najljepše djevojke koje sam ikada vidio u mojim putovanjima kroz Europu, i daleko iznad svega osim možda nekih sitnih predjela Baltika. Mnogo su više seksi i lijepe od i Poljakinja i Ukrajinki.


(Možda je mislio na ovako nešto - "Ivana M" - izvor)

Igniss: potpuno se slažem. Iako kvaliteta u mnogim drugim zemljama uopće nije loša (a ja uz to volim i Aziju i Južnu Ameriku), Hrvatice su definitivno najljepše ili među najljepšim ženama na svijetu.

2. Iako su Hrvatice ženstvene, čine se sasvim spremne za Amerikanizaciju (tj. "Pozapadnjavanje"). Cure otvoreno prigovaraju o nošenju peta ili uređivanju. Kada bi bog sišao s neba i rekao im da više ne moraju biti ženstvene, ulice bi bile prekrivene cipelama, šminkom i ostalim pomagalima. U zraku je lijeni osjećaj tipa "čemu se truditi", tako da me nimalo ne iznenađuje visoka stopa prihvaćanje hipsterstva i namjernog manjka uređivanja ili unakažavanja samog sebe (npr. kratka kosa, tetovaže, piercing, op.prev.).

Igniss: slažem se. Iako se često govori o šminkeraju u Hrvatskoj, on je gotovo ograničen na izlaske i sve je veća koncentracija spomenutih unakaženih žena - barem među mladima (čitajte dalje).

3. Većina cura je slatka, ali ubrzo se ukazuje nekoliko negativnih karakternih osobina. Cure mogu biti grube, izbirljive, lijene i, najvažnije od svega, previše kritične. Hrvatske cure su najizbirljivije koje sam ikada upoznao; mnogo me cura otvoreno kritiziralo odmah na početku upada zbog mojih tjelesnih mana, teme razgovora i sličnih detalja. Ne samo da će te konstantno prosuđivati oko sitnica, već će to činiti na vrlo ne-diplomatski način. Što je god samopouzdanija djevojka, to je veća šansa da se susretneš s ovim negativnim karakteristikama.

Igniss: potpuno istina. A to je još prema strancu, koji samo po sebi ima više početne vrijednosti i inspirira malo više pristojnosti. Osim Amerikanki i Australki, gotovo nitko na svijetu nema nebulozan i opširan popis kriterija kao Hrvatice (koji je onda potrebno razbijati dobrom igrom).

4. Hipergamične su po prirodi. Cure koje imaju dečka će biti potpuno otvorene tvom upadu, ne oglašavajući tu činjenicu sve dok ne dospijete do kasne igre. Zbog ovoga sam si nametnuo obavezu da pitam ima li dečka unutar prvih 15 minuta. Je li to dobra ili loša igra ne znam, ali rezultiralo je time da nisam bio vučen za nos kroz paklensko dopisivanje s curama koje su htjele istraživati druge opcije dok su u vezi. Budući da velik dio hrvatskih cura ima dečke, to je problem, ali naravno i da ima mnogo onih koje nemaju.

Igniss: ovo ne bih nazvao nekom posebno-hrvatskom osobinom jednostavno zato što je teško razaznati zašto se to zapravo događa. Recimo da je bilo suprotno i da cura odmah kaže nekome tko joj priđe da ima dečka i hvala ali nije zainteresirana. Je li to zato što je uistinu lojalna, ili zato što je taj koji joj je prišao imao lošu igru? Vidim na što Roosh misli: većina cura se ponaša kao da je slobodna bez obzira na stvarno stanje, te ti kaže da ima dečka tek nakon što je odlučila da to ipak nije dovoljno igre za nju ili se prisjetila da ima nekoga. To, logično, vodi do zabrinjavajućeg zaključka da onima koji imaju dobru igru nikada neće reći da ima dečka, već će jednostavno prijeći kod njih, kako im se neki učini više Alfa (tj. privlačniji) u kojem trenutku. U praksi tu pojavu nazivamo "Alfa vrtuljak", dok je engleski izraz nešto vulgarniji, "co*k carousel".


Ilustracija: Alfa vrtuljak

Svejedno, dobro mi je poznato da većina hrvatskih cura obožava absorbirati mušku pozornost i održavati druge prilike unatoč tome što je u vezi. Vjerojatno ovoj činjenici i pridonosi to što mnogo naših djevojaka smatra da im je ispod časti biti same, pa ulijeću u veze čisto tako zbog zabave i onda naknadno "unaprijeđuju poziciju".


5. Gotovo sve govore engleski. Svatko ga mora naučiti u školi već od dječje dobi.

Igniss: vrlo mi je drago čuti ovo. Po mom mišljenju je obavezno učenje engleskog svejedno produciralo ogromne brojeve učenika koji nisu imali pojma više od "hello", ali vjerojatno se stanje popravlja, a i više smo izloženi stranim izvorima kulture kao što su glazba i serije. Ovo je jedna od pozitivnih strana amerikanizacije. Neka netko proslijedi ovo Ministarstvu obrazovanja.

6. Stranci su popularni. Nije baš da Hrvatice ne vole svoje muškarce, jednostavno svoju zemlju poimaju kao nešto dosadno i tupo. Žele upoznati tipove iz egzotičnih mjesta kao SAD i Engleska.

Igniss: Ah, popularno "Rastopim se kad čujem britanski naglasak". Dovoljno rečeno. I toliko o tome da mi "mrzimo SAD".

7. Nude puno bolji povrat na investiciju od Ukrajinki. U Ukrajini, suočavaš se s tvrdim istočno-europskim mentalitetom, gdje žene sve poimaju kao transakciju, gradovima pripi**inama, te jezičnim barijerama. U Hrvatskoj, imaš privlačan glavni grad s mnogo govornika engleskog jezika i curama koje je lakše dobiti u krevet (op.prev.: LOL). Nema nikakve dileme da treba ići u Hrvatsku, a ne u Ukrajinu, iako je još nedorečeno koje čine bolje djevojke, a ne samo seksualne avanture. Ali pazite: vijesti o Hrvaticama se šire i vjerojatno će biti puno više konkurencije unutar pet godina.

Igniss: ovo se poklapa s mojom ukupnom ocjenom (čast iznimkama <3) "pune kriterija, a lake". Svejedno, ne slažem se da će doći do nekakve navale ljubavnih turista. Pa mi smo turistička zemlja već gotovo pola stoljeća i ne može se reći da je to promijenilo nešto značajno, iako svakako podiže ego lokalnim ženama.

8. Moja igra u Hrvatskoj je automatski postala posprdna zbog silne količine lošeg stava na koji sam naišao. Taj stav nije bio automatski, ali događao se toliko često da sam morao uključiti one dijelove igre koje nisam morao upotrijebiti sve od kada sam napustio SAD, pogotovo što se tiče prijateljica koje su gnjavile i cockblockale (ometale daljnju igru s metom, op.prev.).

Igniss: i ja sam već odavno rekao da je naša zemlja još daleko od SAD-a, ali da je nevjerojatno amerikanizirana s obzirom na svoju razinu razvoja. Što se igre tiče, to znači da je na snazi pravilo 20/60/20: 20% cura eksplicitno želi visoku razinu igre, 60% želi barem umjerenu količinu igre iako često to negira, a 20% ne želi igru i to ih odbija. To znači da ćeš najmanje svaku drugu hrvatsku ženu s kojom nešto pokušaš automatski izgubiti ako nemaš dovoljno igre, a iz toga slijedi da je kretenska igra najbolji mogući modus operandi ako čovjek želi biti seksualno i ljubavno ispunjen s našim ženama. To je za našu državu porazna činjenica i glavni razlog zašto su sve popularniji blogovi poput ovoga.

9. Ključ je izolirati je od prijatelja. Jednom kada izvježbaš izolaciju, izvježbat ćeš spavanje s hrvatskim curama. Najčešći potez koji sam koristio i koji je doveo do najviše seksa bio je "idemo u šetnju." (prilično jednostavno, op.prev. vidiš, samo moraš odlučno nastupiti) Moraš se oduprijeti svim njenim pokušajima da de-izolira situaciju time što će povesti prijateljice sa sobom. Ako ideš na brzi seks, nema koristi od toga da trošiš vrijeme na njen društveni krug.

Igniss: ne znam što bih rekao na ovo, ali univerzalna je istina da je vrlo loše ako ti cura dovede na spoj prijateljicu ili nešto slično, pa to vrijedi i za noćnu igru.


10. Starije žene (blizu 30 ili više) se ponašaju vrlo slično usidjelicama u Americi. Njihov stav je mnogo tvrđi, igraju više igara i stalno te testiraju. U dobi kada bi trebale imati mekši pristup kojim će nadoknaditi ono što nemaju u odnosu na mlađe konkurentice, umjesto toga je stvarno mučno nositi se s njima. Bilo mi je puno draže provoditi igru u rasponu od 19-23 godina.

Igniss: da, da i da. Iako su najmlađe i najljepše djevojke najvrijednije na tržištu i stoga najpoželjnije, one koju upravo počinju dugi, bolni zalaz (26+) su te koje imaju najviše kriterije i najgrublji pristup ljubavi koji zahtijeva maksimalnu igru. To se vjerojatno događa zato što je žena te dobi upravo počela stjecati financijske prilike i iskusila flertovanje s "ozbiljnim" muškarcima visokog statusa na radnom mjestu, te je stoga dobila dojam da je sada još više poželjna nego prije, a još je nisu udarili u lice neugodni znakovi starenja. U prijevodu, žene se najviše precjenjuju u dobi od cca 30 godina.

11. Zgodne žene starije od 24 su često u potrazi za bogatašima ili čak sponzorima. Možeš ih nanjušiti iz daljine: savršeno odjevene i našminkane s ogormnim petama, ali stalnim svađalačkim izrazom na licu. Nije ih briga je li tip mafijaš ili direktor, samo da je velika riba. Kako zapadna kultura inficira Hrvatsku i uništava obitelj, vjerujem da će postojati sve veći broj privlačnih ali starijih žena koje čekaju da ih oženi bogataš. Za deset godina, ovo bi moglo rezultirati viškom ponude koja će uzrokovati "poštanske nevjeste" kao u Rusiji.

Igniss: ovo mi se ne čini baš realno. Istina je da se negdje nakon kraja faksa ženski prioriteti često okrenu iz "dominantni tip za kojeg nije bitno koliko ima novca" u "dominantni tip visokog statusa i bogatstva", pa tako dolazi i do sponzoruša (koje su, kako on dobro primjećuje, većinom žene na početku zalaza, a ne one najljepše i najmlađe). Svejedno, iako će većina njih završiti na otpadu, bez da ikada uhvati bogatog i moćnog muškaraca svojih snova, to ne znači da će otići u SAD. Pa nismo mi Rusija (koja ima još mnoge druge faktore).

12. Ignoriraj izvještaje na internetu da su hrvatska odmarališta uz more ljeti odlična mjesta za hvatanje lokalnih djevojaka. Osobno sam se uvjerio da je ovo samo fama. Plaže, uvale i pripadajući hoteli i apartmani su gigantski sausage-festovi (i domaćih i stranih kobasica), a cure dobro znaju svoju vrijednost u takvom okruženju. Nije nimalo neobično da uvijek budu okružene hrpama prijatelja/ica. Iako je i dalje moguće, mnogo je lakše i isplativije prasnuti curu koju si upoznao u Zagrebu usred ljeta koristeći dnevnu igru, nego se natjecati s masom napaljenih, pijanih tipova uz more.

Unatoč mnogim nedostacima o kojima ste upravo čitali, prosječni muškarci će cijeniti ono što Hrvatska nudi više nego ono u Poljskoj, mojem favoritu koji pomalo blijedi. Moje iskustvo u Hrvatskoj je pomalo skinulo blještavilo s poljskih cura, zato što je kvaliteta koju sam prasnuo u Hrvatskoj bila toliko veća. Jedino je pitanje hoće li zabava uskoro doći svom kraju kako još više ljubavnih turista ide u Zagreb.

Igniss: situacija će se pogoršati, ali to će biti zbog napretka feminizma, rasta stopa debljine, te općenite amerikanizacije, a ne zato što će doći do poplave stranih igrača (ili Beta tipova). Roosh po meni daleko precjenjuje broj muškaraca diljem svijeta koji se uopće bavi igrom, a kamoli onaj koji bi posjetio neko mjesto samo zbog žena. A s druge strane, možda je i u pravu? Naposljetku, navale Britanaca i njihovih stag-partya (momačkih večeri) su dobrano osakatile Krakow i Warszawu, tako da tko zna.


Bumo vidjeli.


Dodatak: Rooshevih "16 savjeta za seks s Hrvaticama" - mogu samo reći da su prilično točne.

p.s. za čitatelje koje zanima mišljenje o Srpkinjama, prilično dobar članak o tome možete pronaći ovdje

Oznake: priče sa seksualnog tržišta, igra, roosh, Hrvatska, žene


- 14:41 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.10.2012.

Rooshilački pohod

Prije nekoliko mjeseci, imao sam čast upoznati jednog od očeva muškosfere i igre, Roosha Voreka, popularno poznatijeg samo kao "Roosh" ili "Roosh V". Našli smo se u jednom priobalnom gradiću gdje se zaustavio na odmoru poslije svoje velike turneje po Europi. Nakon toga će otputovati dalje po obali i zatim u kontinentalni dio RH, ali skrećem s teme...


Bradata karikatura koja služi kao ikona Roosheve stranice i foruma.

Prema Rooshu sam već imao posebno poštovanje zato što je jedan od rijetkih autora iz ovog područja koji održava realne okvire. Pri tome mislim da se nikada ne predstavlja kao nekakav celebrity, čak i ako ima desetke tisuća obožavatelja diljem svijeta i mnogo odličnih knjiga (posjetite prvi link). U skladu s time, njegova najveća odlika je što je uvijek ostao realan i praktičan - i podučava igru koja je najprimjerenija prosječnom muškarcu. Nikada kod njega nećete naletjeti na "odjeni se u kostim, upadni onoj grupi od 5 cura i 3 dečka, izvedi magične trikove pred njima, otmi jednome od njih curu i odvedi je u svoj luksuzni hotel" ili slične gluposti. Dapače, njegov pristup je vrlo sličan mome, a to je:

Preuzmi kontrolu nad svojim ljubavnim životom, ali tako da znaš što je najekonomičniji način za to. Napreduj malim koracima. Popravljaj stvari onim redom kojim dolaze. Koristi prilike koje it se ukazuju. Trudi se jer se radi o nečem vrlo važnom, ali ne ubijaj se. Uvijek će postojati nekakvo uzbuđenje ili napor, jer nam je to u krvi, ali ako ti je igra ogroman teret koji ti stalno donosi stres i zahtijeva da oblikuješ život oko nje, nešto radiš pogrešno. Korist od igre dugoročno mora biti veća od troškova. Kod Roosha najviše cijenim prepoznavanje te činjenice.

Sasvim nevezano za igru, Roosh je izniman čovjek neupadljivog izgleda. Viši je od prosjeka ali ne div, snažan ali ne "steroidaš". Njegova crna kosa srednje duljine i brada s brkovima odražavaju umjerenu razinu njege, za razliku od nekih slika koje sam vidio na internetu. Crtama lica nije ni lijep ni ružan. Izgleda trunku mlađe od svoje 33 godine, moguće zbog svojih perzijskih gena (njegov otac je imigrant u SAD iz Irana, a njega majka iz Turske), iako opet ni blizu onim "visokim crnima" o kojima sanjaju mnoge hrvatske žene. Po struci je mikrobiolog, a ima iznimno poznavanje povijesti i geografije, te govori 5 jezika. Cijelom svojom pojavom odaje opuštenost, pristojan je prema svima i ostavlja vrlo prijateljski dojam. U par sati koliko smo se muvali uokolo, nije nikada došlo ni do sekunde neugodne tišine.

Što se igre tiče, Roosh je iznimno efikasan, minimalističkog stila do boli. Budući da, kao ni ja, ne spada u širu "PUA" supkulturu sa svojim terminologijama i rangovima (od mene ćete čuti "hrčak", "jednoitis" i "prasnuti", ali nikada "HB-10", "sarging", "GFTOW", "MLTR^3" i "SnT"), njegov način rada je opušten i normalnom čovjeku je lako poistovjetiti se s njime. Osim toga, još jedna bitna značajka je što ga nimalo ne vrijeđa kada ga trollovi optužuju da je "ružan" ili da je "prije bio neuspješan sa ženama". Wow, koje otkriće! Ponosno ističe da je upravo to potvrda da igra radi i koliko dobra može donijeti bilo kojem muškarcu. I istina je da je njegov spektakularan uspjeh rezultat samo igre, najčistije intelektualne discipline dostupne svima bez obzira na genetske predispozicije, novac, društveni status ili prošlost.

A spektakularan uspjeh je lako prepoznatljiv. Kao i ja, Roosh ima izvrstan radar za prilike i još više prakse u djelovanju po tim informacijama. Otvaranje mu dolazi kao ribi plivanje. U praksi se pokazalo da izvrsno radimo zajedno, s gotovo savršenim razumijevanjem što će onaj drugi reći sljedeće.



Ako očekujete da je rezultat bila nekakva orgija, varate se. Na kojem vi to planetu živite? Naravno da se u takvim okolnostima nije moglo dogoditi ništa više od nevinog razgovora, i zbog manjka vremena, i zbog mog manjka motivacije, i zbog njegovog manjka logistike (odlazio je sutra), no ono što je važno je primjer. Drugim riječima, situacija je ilustrirala kako muškarac koji zna što radi i ima dobru igru može tijekom samo jedne šetnje uz bilo koje područje za relaksaciju ili izlaske (čak i neradnim danom!) upoznati više cura nego što što neki upoznaju u godinu dana. Također: iako je izlaziti sam sasvim u redu, dobar prijatelj u igri (aka wingman) zlata vrijedi.

Pri kraju Rooshevog boravka u Hrvatskoj, opet sam porazgovarao s njim i donio vam ovaj kratak intervju:


Igniss: Zbog čega je Hrvatska prevagnula nad Grčkom, Španjolskom ili Crnom Gorom u izboru mjesta koje ćeš posjetiti u doba turističke sezone?

Roosh: Prijatelj i ja smo odlučili na ljeto posjetiti Hvar, i nakon što je otišao bio je logičan izbor da odem u Zagreb i istražim grad. Balkan je regija o kojoj se baš i ne priča često na mom forumu, tako da me zanimalo kakav je, a pogotovo Hrvatska kao jedna od najpopularnijih destinacija.

Igniss: Igra s kojom si postigao najbolje rezultate u Hrvatskoj - Zapadna igra, Istočna igra (i.e. "samopouzdani dobri dečko", op.prev.), ili Svjetska igra miks ova dva smjera iz tablice, op.prev.)?

Roosh: Najbolji miks je bila Svjetska igra s brzinom Zapadne igre, što bi značilo da bih u pravilo bio "dobar" ali eskalirao vrlo brzo kako bih dobio seks za jednu noć. Činilo mi se da su Hrvatice prilično dobro primale istu vrstu igre kakvu bih uporabio drugdje u Europi, kao u Poljskoj ili Estoniji, osim što je hodati s njima bilo totalno nepodnošljivo.

Igniss: Zašto?

Roosh: Hrvatske cure su prepune bullshita. Nimalo me ne čudi da vi lokalni muškarci morate naučiti Igru. Nisu baš bile pouzdane. Isparivale bi, htjele dovoditi prijateljice, objavljivale da imaju dečka nakon što bih već potrošio mnogo vremena i pozornosti na njih. Noćna mora.

To je trajalo sve dok nisam nabavio smještaj blizu barova i diskača, tako da se više nisam morao bakćati s hodanjem, spojevima i vezama. Tada je ono što sam pokušao bilo jednostavno: prasnuti iste noći kada bih ih upoznao u klubu. To je radilo mnogo bolje. Nakon seksa s hrvatskom djevojkom, ona igra puno manje igrica. Mnogo je podnošljivija. Modus operandi je bio dobiti barem poljubac i dosta maženja prije nego uopće i pomisliš na to da ćeš uzeti njen broj da se vidite poslije. Ako je nisi barem poljubio, zaboravi.

Igniss: Jesi li dobio dojam da, zato što si stranac, trebaš manje igre za uspjeh nego hrvatski muškarci, otprilike isto, ili više?

Roosh: Kao i u ostatku Europe, prilično sam siguran da mi treba manje igre nego lokalnim dečkima. Nisam morao koristiti dvostruke komplimente, zadirkivati ili koristiti ikakvu težu igru osim brzo eskalirati. Cure su bile posebno otvorene prema Amerikancima (eto vam sad vaše ne-amerikaniziranosti, op.prev.). Ali neke, posebno u diskoima, bi mi davale posebno negativan tretman i ignorirale me kada bih pokušao išta im reći. No mislim da na isti način tretiraju i lokalne muškarce.

Također sam u klubu upoznao jednog tipa koji me pitao poznajem li izraz "PUA" (Igrač). Činjenica da lokalni muškarci moraju koristiti igru (i da postoji popularan blog poput tvoga) u pravilu znači da cure postaju vrlo teške, odnosno traže sve težu igru. U pravilu je to loš znak koji signalizira da je kultura postala bolesna. Amerika ima najveću kulturu igre na svijetu, tako da možeš zamisliti koliko su grozne Američke žene (ne baš, ali vidio sam ekvivalent, op.prev.).

Igniss: Govoreći o strancima, jesi li imao problema s komunikacijom? Kakva nam je razina engleskog?

Roosh: Svi ispod 30 su fluentno govorili engleski. Ne sjećam se ikakvih problema. Jedini put kada mi je zatrebao hrvatski je bilo kada sam u samoposluzi naručivao šunku ili sir.
(Netko treba ovo poslati našem ministarstvu turizma, siguran sam da će im se svidjeti. Izvrsno pozitivno svjedočanstvo. op.prev.)

Igniss: Hrvati se vole hvaliti da "Hrvatska ima najljepše žene na svijetu". Istina, moguće istina ili laž?

Roosh: Vrlo blizu istine. Možda Litva ima zgodnije žene, ali Hrvatice su bolje nego Ukrajinke, Skandinavke i bilo koja narodnost iz Južne Amerike ( thumbup bravo, op.a.). Hrvatski dečki stvarno ne znaju koliko im je dobro. Trenutno sam u Washington DC-u i cijele večeri u baru ne vidim toliko zgodnih djevojaka koliko u 5 minuta u Hrvatskoj. To me baca u depresiju. Sada shvaćam da me Hrvatska razmazila i da sam u njoj mogao spavati sa ženama kakve je jednostavno nemoguće naći u gradu gdje inače živim.

Igniss: Dovoljno o igri, idemo na druge teme. Jesi li probao ikakvu lokalnu hranu (ribu, ćevape, burek, štrukle, etc.)? Ako da, je li ti se svidjelo?

Roosh: Samo burek (koji je moja mama iz Turske spremala za mene kada sam bio mali) i lokalni alkohol. Probao sam "medicu", koja mi se svidjela ali mi i zadala užasne glavobolje ujutro. Liker od borovnice je isto bio odličan.

Igniss: Možeš li se vidjeti kako opet dolaziš u Hrvatsku?

Roosh: Da, ali ne jako dugo vremena. U moja dva mjeseca u Zagrebu sam počeo razvijati reputaciju igrača u nekim barovima koje sam posjećivao. Jedna cura s kojom sam spavao je znala veličinu mog penisa prije nego smo završili u krevetu zato što je pričala s prijateljicom druge cure s kojom sam spavao. Onda, hodao sam s curom čiji bi me prijatelji vidjeli vani kada nismo bili skupa. Jedan barmen mi je rekao da "poznaje cure" s kojima pričam. Sve je to previše maleno za muškarca koji voli spavati s mnogo žena, a čini se da svi obožavaju ogovarati kao da žive u selu (HAHAHAHAHAHAHAHA, op.prev.). Mislim da bi Beograd mogao biti bolji grad za mene, ali vidjet ćemo.

Još jednom hvala Rooshu na njegovom ugodnom društvu, na vrlo informativnim komentarima o Hrvatskoj, i naravno, na svemu što je u ovih 10 godina učinio za svijet Igre!

Oznake: roosh, seksualno tržište, igra, povijest igre, seksualne preferencije, Hrvatska


- 15:02 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.


Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.


Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.

Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.


Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.

Unaprijed hvala!

Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu