Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Sve što trebaš znati o hrvatskim curama
Roosh

1. Hrvatice su visoke, tamne i vitke. Imaju uglavnom mediteranski ton kože blago maslinaste boje, smeđu kosu i smeđe oči, iako ni plavuše nisu rijetke. Njihovi dugi vratovi naglašavaju elegantne figure slične modelima. Njihove guze su okruglaste, iako u prosjeku imaju male grudi. One su, bez sumnje, najljepše djevojke koje sam ikada vidio u mojim putovanjima kroz Europu, i daleko iznad svega osim možda nekih sitnih predjela Baltika. Mnogo su više seksi i lijepe od i Poljakinja i Ukrajinki.


(Možda je mislio na ovako nešto - "Ivana M" - izvor)

Igniss: potpuno se slažem. Iako kvaliteta u mnogim drugim zemljama uopće nije loša (a ja uz to volim i Aziju i Južnu Ameriku), Hrvatice su definitivno najljepše ili među najljepšim ženama na svijetu.

2. Iako su Hrvatice ženstvene, čine se sasvim spremne za Amerikanizaciju (tj. "Pozapadnjavanje"). Cure otvoreno prigovaraju o nošenju peta ili uređivanju. Kada bi bog sišao s neba i rekao im da više ne moraju biti ženstvene, ulice bi bile prekrivene cipelama, šminkom i ostalim pomagalima. U zraku je lijeni osjećaj tipa "čemu se truditi", tako da me nimalo ne iznenađuje visoka stopa prihvaćanje hipsterstva i namjernog manjka uređivanja ili unakažavanja samog sebe (npr. kratka kosa, tetovaže, piercing, op.prev.).

Igniss: slažem se. Iako se često govori o šminkeraju u Hrvatskoj, on je gotovo ograničen na izlaske i sve je veća koncentracija spomenutih unakaženih žena - barem među mladima (čitajte dalje).

3. Većina cura je slatka, ali ubrzo se ukazuje nekoliko negativnih karakternih osobina. Cure mogu biti grube, izbirljive, lijene i, najvažnije od svega, previše kritične. Hrvatske cure su najizbirljivije koje sam ikada upoznao; mnogo me cura otvoreno kritiziralo odmah na početku upada zbog mojih tjelesnih mana, teme razgovora i sličnih detalja. Ne samo da će te konstantno prosuđivati oko sitnica, već će to činiti na vrlo ne-diplomatski način. Što je god samopouzdanija djevojka, to je veća šansa da se susretneš s ovim negativnim karakteristikama.

Igniss: potpuno istina. A to je još prema strancu, koji samo po sebi ima više početne vrijednosti i inspirira malo više pristojnosti. Osim Amerikanki i Australki, gotovo nitko na svijetu nema nebulozan i opširan popis kriterija kao Hrvatice (koji je onda potrebno razbijati dobrom igrom).

4. Hipergamične su po prirodi. Cure koje imaju dečka će biti potpuno otvorene tvom upadu, ne oglašavajući tu činjenicu sve dok ne dospijete do kasne igre. Zbog ovoga sam si nametnuo obavezu da pitam ima li dečka unutar prvih 15 minuta. Je li to dobra ili loša igra ne znam, ali rezultiralo je time da nisam bio vučen za nos kroz paklensko dopisivanje s curama koje su htjele istraživati druge opcije dok su u vezi. Budući da velik dio hrvatskih cura ima dečke, to je problem, ali naravno i da ima mnogo onih koje nemaju.

Igniss: ovo ne bih nazvao nekom posebno-hrvatskom osobinom jednostavno zato što je teško razaznati zašto se to zapravo događa. Recimo da je bilo suprotno i da cura odmah kaže nekome tko joj priđe da ima dečka i hvala ali nije zainteresirana. Je li to zato što je uistinu lojalna, ili zato što je taj koji joj je prišao imao lošu igru? Vidim na što Roosh misli: većina cura se ponaša kao da je slobodna bez obzira na stvarno stanje, te ti kaže da ima dečka tek nakon što je odlučila da to ipak nije dovoljno igre za nju ili se prisjetila da ima nekoga. To, logično, vodi do zabrinjavajućeg zaključka da onima koji imaju dobru igru nikada neće reći da ima dečka, već će jednostavno prijeći kod njih, kako im se neki učini više Alfa (tj. privlačniji) u kojem trenutku. U praksi tu pojavu nazivamo "Alfa vrtuljak", dok je engleski izraz nešto vulgarniji, "co*k carousel".

Ilustracija: Alfa vrtuljak

Svejedno, dobro mi je poznato da većina hrvatskih cura obožava absorbirati mušku pozornost i održavati druge prilike unatoč tome što je u vezi. Vjerojatno ovoj činjenici i pridonosi to što mnogo naših djevojaka smatra da im je ispod časti biti same, pa ulijeću u veze čisto tako zbog zabave i onda naknadno "unaprijeđuju poziciju".

5. Gotovo sve govore engleski. Svatko ga mora naučiti u školi već od dječje dobi.

Igniss: vrlo mi je drago čuti ovo. Po mom mišljenju je obavezno učenje engleskog svejedno produciralo ogromne brojeve učenika koji nisu imali pojma više od "hello", ali vjerojatno se stanje popravlja, a i više smo izloženi stranim izvorima kulture kao što su glazba i serije. Ovo je jedna od pozitivnih strana amerikanizacije. Neka netko proslijedi ovo Ministarstvu obrazovanja.

6. Stranci su popularni. Nije baš da Hrvatice ne vole svoje muškarce, jednostavno svoju zemlju poimaju kao nešto dosadno i tupo. Žele upoznati tipove iz egzotičnih mjesta kao SAD i Engleska.

Igniss: Ah, popularno "Rastopim se kad čujem britanski naglasak". Dovoljno rečeno. I toliko o tome da mi "mrzimo SAD".

7. Nude puno bolji povrat na investiciju od Ukrajinki. U Ukrajini, suočavaš se s tvrdim istočno-europskim mentalitetom, gdje žene sve poimaju kao transakciju, gradovima pripi**inama, te jezičnim barijerama. U Hrvatskoj, imaš privlačan glavni grad s mnogo govornika engleskog jezika i curama koje je lakše dobiti u krevet (op.prev.: LOL). Nema nikakve dileme da treba ići u Hrvatsku, a ne u Ukrajinu, iako je još nedorečeno koje čine bolje djevojke, a ne samo seksualne avanture. Ali pazite: vijesti o Hrvaticama se šire i vjerojatno će biti puno više konkurencije unutar pet godina.

Igniss: ovo se poklapa s mojom ukupnom ocjenom (čast iznimkama <3) "pune kriterija, a lake". Svejedno, ne slažem se da će doći do nekakve navale ljubavnih turista. Pa mi smo turistička zemlja već gotovo pola stoljeća i ne može se reći da je to promijenilo nešto značajno, iako svakako podiže ego lokalnim ženama.

8. Moja igra u Hrvatskoj je automatski postala posprdna zbog silne količine lošeg stava na koji sam naišao. Taj stav nije bio automatski, ali događao se toliko često da sam morao uključiti one dijelove igre koje nisam morao upotrijebiti sve od kada sam napustio SAD, pogotovo što se tiče prijateljica koje su gnjavile i cockblockale (ometale daljnju igru s metom, op.prev.).

Igniss: i ja sam već odavno rekao da je naša zemlja još daleko od SAD-a, ali da je nevjerojatno amerikanizirana s obzirom na svoju razinu razvoja. Što se igre tiče, to znači da je na snazi pravilo 20/60/20: 20% cura eksplicitno želi visoku razinu igre, 60% želi barem umjerenu količinu igre iako često to negira, a 20% ne želi igru i to ih odbija. To znači da ćeš najmanje svaku drugu hrvatsku ženu s kojom nešto pokušaš automatski izgubiti ako nemaš dovoljno igre, a iz toga slijedi da je kretenska igra najbolji mogući modus operandi ako čovjek želi biti seksualno i ljubavno ispunjen s našim ženama. To je za našu državu porazna činjenica i glavni razlog zašto su sve popularniji blogovi poput ovoga.

9. Ključ je izolirati je od prijatelja. Jednom kada izvježbaš izolaciju, izvježbat ćeš spavanje s hrvatskim curama. Najčešći potez koji sam koristio i koji je doveo do najviše seksa bio je "idemo u šetnju." (prilično jednostavno, op.prev. vidiš, samo moraš odlučno nastupiti) Moraš se oduprijeti svim njenim pokušajima da de-izolira situaciju time što će povesti prijateljice sa sobom. Ako ideš na brzi seks, nema koristi od toga da trošiš vrijeme na njen društveni krug.

Igniss: ne znam što bih rekao na ovo, ali univerzalna je istina da je vrlo loše ako ti cura dovede na spoj prijateljicu ili nešto slično, pa to vrijedi i za noćnu igru.

10. Starije žene (blizu 30 ili više) se ponašaju vrlo slično usidjelicama u Americi. Njihov stav je mnogo tvrđi, igraju više igara i stalno te testiraju. U dobi kada bi trebale imati mekši pristup kojim će nadoknaditi ono što nemaju u odnosu na mlađe konkurentice, umjesto toga je stvarno mučno nositi se s njima. Bilo mi je puno draže provoditi igru u rasponu od 19-23 godina.

Igniss: da, da i da. Iako su najmlađe i najljepše djevojke najvrijednije na tržištu i stoga najpoželjnije, one koju upravo počinju dugi, bolni zalaz (26+) su te koje imaju najviše kriterije i najgrublji pristup ljubavi koji zahtijeva maksimalnu igru. To se vjerojatno događa zato što je žena te dobi upravo počela stjecati financijske prilike i iskusila flertovanje s "ozbiljnim" muškarcima visokog statusa na radnom mjestu, te je stoga dobila dojam da je sada još više poželjna nego prije, a još je nisu udarili u lice neugodni znakovi starenja. U prijevodu, žene se najviše precjenjuju u dobi od cca 30 godina.

11. Zgodne žene starije od 24 su često u potrazi za bogatašima ili čak sponzorima. Možeš ih nanjušiti iz daljine: savršeno odjevene i našminkane s ogormnim petama, ali stalnim svađalačkim izrazom na licu. Nije ih briga je li tip mafijaš ili direktor, samo da je velika riba. Kako zapadna kultura inficira Hrvatsku i uništava obitelj, vjerujem da će postojati sve veći broj privlačnih ali starijih žena koje čekaju da ih oženi bogataš. Za deset godina, ovo bi moglo rezultirati viškom ponude koja će uzrokovati "poštanske nevjeste" kao u Rusiji.

Igniss: ovo mi se ne čini baš realno. Istina je da se negdje nakon kraja faksa ženski prioriteti često okrenu iz "dominantni tip za kojeg nije bitno koliko ima novca" u "dominantni tip visokog statusa i bogatstva", pa tako dolazi i do sponzoruša (koje su, kako on dobro primjećuje, većinom žene na početku zalaza, a ne one najljepše i najmlađe). Svejedno, iako će većina njih završiti na otpadu, bez da ikada uhvati bogatog i moćnog muškaraca svojih snova, to ne znači da će otići u SAD. Pa nismo mi Rusija (koja ima još mnoge druge faktore).

12. Ignoriraj izvještaje na internetu da su hrvatska odmarališta uz more ljeti odlična mjesta za hvatanje lokalnih djevojaka. Osobno sam se uvjerio da je ovo samo fama. Plaže, uvale i pripadajući hoteli i apartmani su gigantski sausage-festovi (i domaćih i stranih kobasica), a cure dobro znaju svoju vrijednost u takvom okruženju. Nije nimalo neobično da uvijek budu okružene hrpama prijatelja/ica. Iako je i dalje moguće, mnogo je lakše i isplativije prasnuti curu koju si upoznao u Zagrebu usred ljeta koristeći dnevnu igru, nego se natjecati s masom napaljenih, pijanih tipova uz more.

Unatoč mnogim nedostacima o kojima ste upravo čitali, prosječni muškarci će cijeniti ono što Hrvatska nudi više nego ono u Poljskoj, mojem favoritu koji pomalo blijedi. Moje iskustvo u Hrvatskoj je pomalo skinulo blještavilo s poljskih cura, zato što je kvaliteta koju sam prasnuo u Hrvatskoj bila toliko veća. Jedino je pitanje hoće li zabava uskoro doći svom kraju kako još više ljubavnih turista ide u Zagreb.

Igniss: situacija će se pogoršati, ali to će biti zbog napretka feminizma, rasta stopa debljine, te općenite amerikanizacije, a ne zato što će doći do poplave stranih igrača (ili Beta tipova). Roosh po meni daleko precjenjuje broj muškaraca diljem svijeta koji se uopće bavi igrom, a kamoli onaj koji bi posjetio neko mjesto samo zbog žena. A s druge strane, možda je i u pravu? Naposljetku, navale Britanaca i njihovih stag-partya (momačkih večeri) su dobrano osakatile Krakow i Warszawu, tako da tko zna.


Bumo vidjeli.

Preuzmi kontrolu nad svojim ljubavnim životom, ali tako da znaš što je najekonomičniji način za to. Napreduj malim koracima. Popravljaj stvari onim redom kojim dolaze. Koristi prilike koje it se ukazuju. Trudi se jer se radi o nečem vrlo važnom, ali ne ubijaj se. Uvijek će postojati nekakvo uzbuđenje ili napor, jer nam je to u krvi, ali ako ti je igra ogroman teret koji ti stalno donosi stres i zahtijeva da oblikuješ život oko nje, nešto radiš pogrešno. Korist od igre dugoročno mora biti veća od troškova. Kod Roosha najviše cijenim prepoznavanje te činjenice.

Igniss: Zbog čega je Hrvatska prevagnula nad Grčkom, Španjolskom ili Crnom Gorom u izboru mjesta koje ćeš posjetiti u doba turističke sezone?

Roosh: Prijatelj i ja smo odlučili na ljeto posjetiti Hvar, i nakon što je otišao bio je logičan izbor da odem u Zagreb i istražim grad. Balkan je regija o kojoj se baš i ne priča često na mom forumu, tako da me zanimalo kakav je, a pogotovo Hrvatska kao jedna od najpopularnijih destinacija.

Igniss: Igra s kojom si postigao najbolje rezultate u Hrvatskoj - Zapadna igra, Istočna igra (i.e. "samopouzdani dobri dečko", op.prev.), ili Svjetska igra miks ova dva smjera iz tablice, op.prev.)?

Roosh: Najbolji miks je bila Svjetska igra s brzinom Zapadne igre, što bi značilo da bih u pravilo bio "dobar" ali eskalirao vrlo brzo kako bih dobio seks za jednu noć. Činilo mi se da su Hrvatice prilično dobro primale istu vrstu igre kakvu bih uporabio drugdje u Europi, kao u Poljskoj ili Estoniji, osim što je hodati s njima bilo totalno nepodnošljivo.

Igniss: Zašto?

Roosh: Hrvatske cure su prepune bullshita. Nimalo me ne čudi da vi lokalni muškarci morate naučiti Igru. Nisu baš bile pouzdane. Isparivale bi, htjele dovoditi prijateljice, objavljivale da imaju dečka nakon što bih već potrošio mnogo vremena i pozornosti na njih. Noćna mora.

To je trajalo sve dok nisam nabavio smještaj blizu barova i diskača, tako da se više nisam morao bakćati s hodanjem, spojevima i vezama. Tada je ono što sam pokušao bilo jednostavno: prasnuti iste noći kada bih ih upoznao u klubu. To je radilo mnogo bolje. Nakon seksa s hrvatskom djevojkom, ona igra puno manje igrica. Mnogo je podnošljivija. Modus operandi je bio dobiti barem poljubac i dosta maženja prije nego uopće i pomisliš na to da ćeš uzeti njen broj da se vidite poslije. Ako je nisi barem poljubio, zaboravi.

Igniss: Jesi li dobio dojam da, zato što si stranac, trebaš manje igre za uspjeh nego hrvatski muškarci, otprilike isto, ili više?

Roosh: Kao i u ostatku Europe, prilično sam siguran da mi treba manje igre nego lokalnim dečkima. Nisam morao koristiti dvostruke komplimente, zadirkivati ili koristiti ikakvu težu igru osim brzo eskalirati. Cure su bile posebno otvorene prema Amerikancima (eto vam sad vaše ne-amerikaniziranosti, op.prev.). Ali neke, posebno u diskoima, bi mi davale posebno negativan tretman i ignorirale me kada bih pokušao išta im reći. No mislim da na isti način tretiraju i lokalne muškarce.

Također sam u klubu upoznao jednog tipa koji me pitao poznajem li izraz "PUA" (Igrač). Činjenica da lokalni muškarci moraju koristiti igru (i da postoji popularan blog poput tvoga) u pravilu znači da cure postaju vrlo teške, odnosno traže sve težu igru. U pravilu je to loš znak koji signalizira da je kultura postala bolesna. Amerika ima najveću kulturu igre na svijetu, tako da možeš zamisliti koliko su grozne Američke žene (ne baš, ali vidio sam ekvivalent, op.prev.).

Igniss: Govoreći o strancima, jesi li imao problema s komunikacijom? Kakva nam je razina engleskog?

Roosh: Svi ispod 30 su fluentno govorili engleski. Ne sjećam se ikakvih problema. Jedini put kada mi je zatrebao hrvatski je bilo kada sam u samoposluzi naručivao šunku ili sir.
(Netko treba ovo poslati našem ministarstvu turizma, siguran sam da će im se svidjeti. Izvrsno pozitivno svjedočanstvo. op.prev.)

Igniss: Hrvati se vole hvaliti da "Hrvatska ima najljepše žene na svijetu". Istina, moguće istina ili laž?

Roosh: Vrlo blizu istine. Možda Litva ima zgodnije žene, ali Hrvatice su bolje nego Ukrajinke, Skandinavke i bilo koja narodnost iz Južne Amerike ( bravo, op.a.). Hrvatski dečki stvarno ne znaju koliko im je dobro. Trenutno sam u Washington DC-u i cijele večeri u baru ne vidim toliko zgodnih djevojaka koliko u 5 minuta u Hrvatskoj. To me baca u depresiju. Sada shvaćam da me Hrvatska razmazila i da sam u njoj mogao spavati sa ženama kakve je jednostavno nemoguće naći u gradu gdje inače živim.

Igniss: Dovoljno o igri, idemo na druge teme. Jesi li probao ikakvu lokalnu hranu (ribu, ćevape, burek, štrukle, etc.)? Ako da, je li ti se svidjelo?

Roosh: Samo burek (koji je moja mama iz Turske spremala za mene kada sam bio mali) i lokalni alkohol. Probao sam "medicu", koja mi se svidjela ali mi i zadala užasne glavobolje ujutro. Liker od borovnice je isto bio odličan.

Igniss: Možeš li se vidjeti kako opet dolaziš u Hrvatsku?

Roosh: Da, ali ne jako dugo vremena. U moja dva mjeseca u Zagrebu sam počeo razvijati reputaciju igrača u nekim barovima koje sam posjećivao. Jedna cura s kojom sam spavao je znala veličinu mog penisa prije nego smo završili u krevetu zato što je pričala s prijateljicom druge cure s kojom sam spavao. Onda, hodao sam s curom čiji bi me prijatelji vidjeli vani kada nismo bili skupa. Jedan barmen mi je rekao da "poznaje cure" s kojima pričam. Sve je to previše maleno za muškarca koji voli spavati s mnogo žena, a čini se da svi obožavaju ogovarati kao da žive u selu (HAHAHAHAHAHAHAHA, op.prev.). Mislim da bi Beograd mogao biti bolji grad za mene, ali vidjet ćemo.