Marketing
Rooshilački pohod
Prije nekoliko mjeseci, imao sam čast upoznati jednog od očeva muškosfere i igre, Roosha Voreka, popularno poznatijeg samo kao "Roosh" ili "Roosh V". Našli smo se u jednom priobalnom gradiću gdje se zaustavio na odmoru poslije svoje velike turneje po Europi. Nakon toga će otputovati dalje po obali i zatim u kontinentalni dio RH, ali skrećem s teme...
Bradata karikatura koja služi kao ikona Roosheve stranice i foruma.
Prema Rooshu sam već imao posebno poštovanje zato što je jedan od rijetkih autora iz ovog područja koji održava realne okvire. Pri tome mislim da se nikada ne predstavlja kao nekakav celebrity, čak i ako ima desetke tisuća obožavatelja diljem svijeta i mnogo odličnih knjiga (posjetite prvi link). U skladu s time, njegova najveća odlika je što je uvijek ostao realan i praktičan - i podučava igru koja je najprimjerenija prosječnom muškarcu. Nikada kod njega nećete naletjeti na "odjeni se u kostim, upadni onoj grupi od 5 cura i 3 dečka, izvedi magične trikove pred njima, otmi jednome od njih curu i odvedi je u svoj luksuzni hotel" ili slične gluposti. Dapače, njegov pristup je vrlo sličan mome, a to je:
Preuzmi kontrolu nad svojim ljubavnim životom, ali tako da znaš što je najekonomičniji način za to. Napreduj malim koracima. Popravljaj stvari onim redom kojim dolaze. Koristi prilike koje it se ukazuju. Trudi se jer se radi o nečem vrlo važnom, ali ne ubijaj se. Uvijek će postojati nekakvo uzbuđenje ili napor, jer nam je to u krvi, ali ako ti je igra ogroman teret koji ti stalno donosi stres i zahtijeva da oblikuješ život oko nje, nešto radiš pogrešno. Korist od igre dugoročno mora biti veća od troškova. Kod Roosha najviše cijenim prepoznavanje te činjenice.
Sasvim nevezano za igru, Roosh je izniman čovjek neupadljivog izgleda. Viši je od prosjeka ali ne div, snažan ali ne "steroidaš". Njegova crna kosa srednje duljine i brada s brkovima odražavaju umjerenu razinu njege, za razliku od nekih slika koje sam vidio na internetu. Crtama lica nije ni lijep ni ružan. Izgleda trunku mlađe od svoje 33 godine, moguće zbog svojih perzijskih gena (njegov otac je imigrant u SAD iz Irana, a njega majka iz Turske), iako opet ni blizu onim "visokim crnima" o kojima sanjaju mnoge hrvatske žene. Po struci je mikrobiolog, a ima iznimno poznavanje povijesti i geografije, te govori 5 jezika. Cijelom svojom pojavom odaje opuštenost, pristojan je prema svima i ostavlja vrlo prijateljski dojam. U par sati koliko smo se muvali uokolo, nije nikada došlo ni do sekunde neugodne tišine.
Što se igre tiče, Roosh je iznimno efikasan, minimalističkog stila do boli. Budući da, kao ni ja, ne spada u širu "PUA" supkulturu sa svojim terminologijama i rangovima (od mene ćete čuti "hrčak", "jednoitis" i "prasnuti", ali nikada "HB-10", "sarging", "GFTOW", "MLTR^3" i "SnT"), njegov način rada je opušten i normalnom čovjeku je lako poistovjetiti se s njime. Osim toga, još jedna bitna značajka je što ga nimalo ne vrijeđa kada ga trollovi optužuju da je "ružan" ili da je "prije bio neuspješan sa ženama". Wow, koje otkriće! Ponosno ističe da je upravo to potvrda da igra radi i koliko dobra može donijeti bilo kojem muškarcu. I istina je da je njegov spektakularan uspjeh rezultat samo igre, najčistije intelektualne discipline dostupne svima bez obzira na genetske predispozicije, novac, društveni status ili prošlost.
A spektakularan uspjeh je lako prepoznatljiv. Kao i ja, Roosh ima izvrstan radar za prilike i još više prakse u djelovanju po tim informacijama. Otvaranje mu dolazi kao ribi plivanje. U praksi se pokazalo da izvrsno radimo zajedno, s gotovo savršenim razumijevanjem što će onaj drugi reći sljedeće.
Ako očekujete da je rezultat bila nekakva orgija, varate se. Na kojem vi to planetu živite? Naravno da se u takvim okolnostima nije moglo dogoditi ništa više od nevinog razgovora, i zbog manjka vremena, i zbog mog manjka motivacije, i zbog njegovog manjka logistike (odlazio je sutra), no ono što je važno je primjer. Drugim riječima, situacija je ilustrirala kako muškarac koji zna što radi i ima dobru igru može tijekom samo jedne šetnje uz bilo koje područje za relaksaciju ili izlaske (čak i neradnim danom!) upoznati više cura nego što što neki upoznaju u godinu dana. Također: iako je izlaziti sam sasvim u redu, dobar prijatelj u igri (aka wingman) zlata vrijedi.
Pri kraju Rooshevog boravka u Hrvatskoj, opet sam porazgovarao s njim i donio vam ovaj kratak intervju:
Igniss: Zbog čega je Hrvatska prevagnula nad Grčkom, Španjolskom ili Crnom Gorom u izboru mjesta koje ćeš posjetiti u doba turističke sezone?
Roosh: Prijatelj i ja smo odlučili na ljeto posjetiti Hvar, i nakon što je otišao bio je logičan izbor da odem u Zagreb i istražim grad. Balkan je regija o kojoj se baš i ne priča često na mom forumu, tako da me zanimalo kakav je, a pogotovo Hrvatska kao jedna od najpopularnijih destinacija.
Igniss: Igra s kojom si postigao najbolje rezultate u Hrvatskoj - Zapadna igra, Istočna igra (i.e. "samopouzdani dobri dečko", op.prev.), ili Svjetska igra miks ova dva smjera iz tablice, op.prev.)?
Roosh: Najbolji miks je bila Svjetska igra s brzinom Zapadne igre, što bi značilo da bih u pravilo bio "dobar" ali eskalirao vrlo brzo kako bih dobio seks za jednu noć. Činilo mi se da su Hrvatice prilično dobro primale istu vrstu igre kakvu bih uporabio drugdje u Europi, kao u Poljskoj ili Estoniji, osim što je hodati s njima bilo totalno nepodnošljivo.
Igniss: Zašto?
Roosh: Hrvatske cure su prepune bullshita. Nimalo me ne čudi da vi lokalni muškarci morate naučiti Igru. Nisu baš bile pouzdane. Isparivale bi, htjele dovoditi prijateljice, objavljivale da imaju dečka nakon što bih već potrošio mnogo vremena i pozornosti na njih. Noćna mora.
To je trajalo sve dok nisam nabavio smještaj blizu barova i diskača, tako da se više nisam morao bakćati s hodanjem, spojevima i vezama. Tada je ono što sam pokušao bilo jednostavno: prasnuti iste noći kada bih ih upoznao u klubu. To je radilo mnogo bolje. Nakon seksa s hrvatskom djevojkom, ona igra puno manje igrica. Mnogo je podnošljivija. Modus operandi je bio dobiti barem poljubac i dosta maženja prije nego uopće i pomisliš na to da ćeš uzeti njen broj da se vidite poslije. Ako je nisi barem poljubio, zaboravi.
Igniss: Jesi li dobio dojam da, zato što si stranac, trebaš manje igre za uspjeh nego hrvatski muškarci, otprilike isto, ili više?
Roosh: Kao i u ostatku Europe, prilično sam siguran da mi treba manje igre nego lokalnim dečkima. Nisam morao koristiti dvostruke komplimente, zadirkivati ili koristiti ikakvu težu igru osim brzo eskalirati. Cure su bile posebno otvorene prema Amerikancima (eto vam sad vaše ne-amerikaniziranosti, op.prev.). Ali neke, posebno u diskoima, bi mi davale posebno negativan tretman i ignorirale me kada bih pokušao išta im reći. No mislim da na isti način tretiraju i lokalne muškarce.
Također sam u klubu upoznao jednog tipa koji me pitao poznajem li izraz "PUA" (Igrač). Činjenica da lokalni muškarci moraju koristiti igru (i da postoji popularan blog poput tvoga) u pravilu znači da cure postaju vrlo teške, odnosno traže sve težu igru. U pravilu je to loš znak koji signalizira da je kultura postala bolesna. Amerika ima najveću kulturu igre na svijetu, tako da možeš zamisliti koliko su grozne Američke žene (ne baš, ali vidio sam ekvivalent, op.prev.).
Igniss: Govoreći o strancima, jesi li imao problema s komunikacijom? Kakva nam je razina engleskog?
Roosh: Svi ispod 30 su fluentno govorili engleski. Ne sjećam se ikakvih problema. Jedini put kada mi je zatrebao hrvatski je bilo kada sam u samoposluzi naručivao šunku ili sir.
(Netko treba ovo poslati našem ministarstvu turizma, siguran sam da će im se svidjeti. Izvrsno pozitivno svjedočanstvo. op.prev.)
Igniss: Hrvati se vole hvaliti da "Hrvatska ima najljepše žene na svijetu". Istina, moguće istina ili laž?
Roosh: Vrlo blizu istine. Možda Litva ima zgodnije žene, ali Hrvatice su bolje nego Ukrajinke, Skandinavke i bilo koja narodnost iz Južne Amerike (
bravo, op.a.). Hrvatski dečki stvarno ne znaju koliko im je dobro. Trenutno sam u Washington DC-u i cijele večeri u baru ne vidim toliko zgodnih djevojaka koliko u 5 minuta u Hrvatskoj. To me baca u depresiju. Sada shvaćam da me Hrvatska razmazila i da sam u njoj mogao spavati sa ženama kakve je jednostavno nemoguće naći u gradu gdje inače živim.
Igniss: Dovoljno o igri, idemo na druge teme. Jesi li probao ikakvu lokalnu hranu (ribu, ćevape, burek, štrukle, etc.)? Ako da, je li ti se svidjelo?
Roosh: Samo burek (koji je moja mama iz Turske spremala za mene kada sam bio mali) i lokalni alkohol. Probao sam "medicu", koja mi se svidjela ali mi i zadala užasne glavobolje ujutro. Liker od borovnice je isto bio odličan.
Igniss: Možeš li se vidjeti kako opet dolaziš u Hrvatsku?
Roosh: Da, ali ne jako dugo vremena. U moja dva mjeseca u Zagrebu sam počeo razvijati reputaciju igrača u nekim barovima koje sam posjećivao. Jedna cura s kojom sam spavao je znala veličinu mog penisa prije nego smo završili u krevetu zato što je pričala s prijateljicom druge cure s kojom sam spavao. Onda, hodao sam s curom čiji bi me prijatelji vidjeli vani kada nismo bili skupa. Jedan barmen mi je rekao da "poznaje cure" s kojima pričam. Sve je to previše maleno za muškarca koji voli spavati s mnogo žena, a čini se da svi obožavaju ogovarati kao da žive u selu (HAHAHAHAHAHAHAHA, op.prev.). Mislim da bi Beograd mogao biti bolji grad za mene, ali vidjet ćemo.
Roosh: Prijatelj i ja smo odlučili na ljeto posjetiti Hvar, i nakon što je otišao bio je logičan izbor da odem u Zagreb i istražim grad. Balkan je regija o kojoj se baš i ne priča često na mom forumu, tako da me zanimalo kakav je, a pogotovo Hrvatska kao jedna od najpopularnijih destinacija.
Igniss: Igra s kojom si postigao najbolje rezultate u Hrvatskoj - Zapadna igra, Istočna igra (i.e. "samopouzdani dobri dečko", op.prev.), ili Svjetska igra miks ova dva smjera iz tablice, op.prev.)?
Roosh: Najbolji miks je bila Svjetska igra s brzinom Zapadne igre, što bi značilo da bih u pravilo bio "dobar" ali eskalirao vrlo brzo kako bih dobio seks za jednu noć. Činilo mi se da su Hrvatice prilično dobro primale istu vrstu igre kakvu bih uporabio drugdje u Europi, kao u Poljskoj ili Estoniji, osim što je hodati s njima bilo totalno nepodnošljivo.
Igniss: Zašto?
Roosh: Hrvatske cure su prepune bullshita. Nimalo me ne čudi da vi lokalni muškarci morate naučiti Igru. Nisu baš bile pouzdane. Isparivale bi, htjele dovoditi prijateljice, objavljivale da imaju dečka nakon što bih već potrošio mnogo vremena i pozornosti na njih. Noćna mora.
To je trajalo sve dok nisam nabavio smještaj blizu barova i diskača, tako da se više nisam morao bakćati s hodanjem, spojevima i vezama. Tada je ono što sam pokušao bilo jednostavno: prasnuti iste noći kada bih ih upoznao u klubu. To je radilo mnogo bolje. Nakon seksa s hrvatskom djevojkom, ona igra puno manje igrica. Mnogo je podnošljivija. Modus operandi je bio dobiti barem poljubac i dosta maženja prije nego uopće i pomisliš na to da ćeš uzeti njen broj da se vidite poslije. Ako je nisi barem poljubio, zaboravi.
Igniss: Jesi li dobio dojam da, zato što si stranac, trebaš manje igre za uspjeh nego hrvatski muškarci, otprilike isto, ili više?
Roosh: Kao i u ostatku Europe, prilično sam siguran da mi treba manje igre nego lokalnim dečkima. Nisam morao koristiti dvostruke komplimente, zadirkivati ili koristiti ikakvu težu igru osim brzo eskalirati. Cure su bile posebno otvorene prema Amerikancima (eto vam sad vaše ne-amerikaniziranosti, op.prev.). Ali neke, posebno u diskoima, bi mi davale posebno negativan tretman i ignorirale me kada bih pokušao išta im reći. No mislim da na isti način tretiraju i lokalne muškarce.
Također sam u klubu upoznao jednog tipa koji me pitao poznajem li izraz "PUA" (Igrač). Činjenica da lokalni muškarci moraju koristiti igru (i da postoji popularan blog poput tvoga) u pravilu znači da cure postaju vrlo teške, odnosno traže sve težu igru. U pravilu je to loš znak koji signalizira da je kultura postala bolesna. Amerika ima najveću kulturu igre na svijetu, tako da možeš zamisliti koliko su grozne Američke žene (ne baš, ali vidio sam ekvivalent, op.prev.).
Igniss: Govoreći o strancima, jesi li imao problema s komunikacijom? Kakva nam je razina engleskog?
Roosh: Svi ispod 30 su fluentno govorili engleski. Ne sjećam se ikakvih problema. Jedini put kada mi je zatrebao hrvatski je bilo kada sam u samoposluzi naručivao šunku ili sir.
(Netko treba ovo poslati našem ministarstvu turizma, siguran sam da će im se svidjeti. Izvrsno pozitivno svjedočanstvo. op.prev.)
Igniss: Hrvati se vole hvaliti da "Hrvatska ima najljepše žene na svijetu". Istina, moguće istina ili laž?
Roosh: Vrlo blizu istine. Možda Litva ima zgodnije žene, ali Hrvatice su bolje nego Ukrajinke, Skandinavke i bilo koja narodnost iz Južne Amerike (
bravo, op.a.). Hrvatski dečki stvarno ne znaju koliko im je dobro. Trenutno sam u Washington DC-u i cijele večeri u baru ne vidim toliko zgodnih djevojaka koliko u 5 minuta u Hrvatskoj. To me baca u depresiju. Sada shvaćam da me Hrvatska razmazila i da sam u njoj mogao spavati sa ženama kakve je jednostavno nemoguće naći u gradu gdje inače živim.Igniss: Dovoljno o igri, idemo na druge teme. Jesi li probao ikakvu lokalnu hranu (ribu, ćevape, burek, štrukle, etc.)? Ako da, je li ti se svidjelo?
Roosh: Samo burek (koji je moja mama iz Turske spremala za mene kada sam bio mali) i lokalni alkohol. Probao sam "medicu", koja mi se svidjela ali mi i zadala užasne glavobolje ujutro. Liker od borovnice je isto bio odličan.
Igniss: Možeš li se vidjeti kako opet dolaziš u Hrvatsku?
Roosh: Da, ali ne jako dugo vremena. U moja dva mjeseca u Zagrebu sam počeo razvijati reputaciju igrača u nekim barovima koje sam posjećivao. Jedna cura s kojom sam spavao je znala veličinu mog penisa prije nego smo završili u krevetu zato što je pričala s prijateljicom druge cure s kojom sam spavao. Onda, hodao sam s curom čiji bi me prijatelji vidjeli vani kada nismo bili skupa. Jedan barmen mi je rekao da "poznaje cure" s kojima pričam. Sve je to previše maleno za muškarca koji voli spavati s mnogo žena, a čini se da svi obožavaju ogovarati kao da žive u selu (HAHAHAHAHAHAHAHA, op.prev.). Mislim da bi Beograd mogao biti bolji grad za mene, ali vidjet ćemo.
Još jednom hvala Rooshu na njegovom ugodnom društvu, na vrlo informativnim komentarima o Hrvatskoj, i naravno, na svemu što je u ovih 10 godina učinio za svijet Igre!
Post je objavljen 07.10.2012. u 15:02 sati.