Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
petak, 01.04.2016.
UŽASAVAJUĆI PODACI
 Istraživanje provela i predstavila: Klinička bolnica "Sveti hrčak" Oznake: nasilje, silovanje, statistika, parodija, feminizam, 1. april |
- 02:04 - Komentari (68) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.11.2013.
Stvarno? "Svaka treća žena u Hrvatskoj je žrtva nasilja"
|
SRAMOTNE BROJKE Svaku treću ženu mlati bračni partner  T-Portal nam je nedavno donio intervju s Nevom Tolle, koordinatoricom Autonomne ženske mreže. Kako je danas 25. studenoga, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, čini mi se da je to dobra prilika raščistiti neke stvari. Krenimo redom: Tvrdnja #1: "Oko 34 posto žena preživjelo je seksualno nasilje" Uistinu zabrinjavajuća brojka. No je li ona realna? Uzevši u obzir našu patrijarhalnu sredinu, moguće je da gđa. Tolle čak i podcjenjuje broj žrtava. Odlučio sam ga provjeriti sljedećim postupkom: 1A: Pronađimo broj kaznenih djela seksualne prirode u RH u prošloj godini Godišnje izvješće MUP-a za 2012. godinu na stranici 24 donosi nam točne podatke:  Zbrojimo stupce "Prijavljena" i "Naknadno otkrivena" za kategorije "Silovanje", "Pokušaj silovanja", "Bludne radnje" i "Ostalo". To obuhvaća svaku moguću vrstu zločina seksualne prirode, od silovanja pa do pipanja, nepristojnog pokazivanja spolnih organa i seksualnog uznemiravanja (iako je u toj strukturi najekstremnijih zločina kao što su silovanja i pokušaji silovanja naravno najmanje, tj. oko 20%). Dobivamo brojku od 577 takvih kaznenih djela u 2012. godini. Zbog jednostavnosti, pretpostavit ću da su sva ta kaznena djela: a) počinili muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, itd.), b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, te c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom. 1B: Pomnožimo broj kaznenih djela multiplikatorom U paketu sa svim tvrdnjama o zločinima seksualne prirode dolazi i tvrdnja da žrtve rijetko prijavljuju zločin zbog srama, manjka podrške okoline i sličnih faktora. Koliki je stvarno taj multiplikator ovisi o raznim faktorima Libela.org, jedna od najekstremnijih feminističkih web stranica kod nas, navodi da na svako prijavljeno silovanje dolazi još 15 do 20 neprijavljenih. Teško je zamisliti iti jedan zločin, od prijetnji pa do krađe, gdje se prijavljuje samo 50% zločina (na svaki prijavljen još jedan neprijavljen), a kamoli 6%. Čak ni korupcija nije toliko skrivena. Ovo je vrlo ekstremna pretpostavka ali dobro, pretpostavit ćemo da se zapravo događa 15 puta više seksualnih zločina nego što ih je prijavljeno. Misli li Libela.org samo na silovanje, ili i na blaže zločine poput, pipanja, nepristojnog izlaganja, seksualnog uznemiravanja i sl.? Izaći ćemo im u susret i pretpostaviti da SVIH seksualnih zločina (a ne samo silovanja, koja čine 20% seksualnih zločina) uistinu ima 15 PUTA više nego što je prijavljeno. To nam daje ovu jednadžbu, gdje je X hipotetski broj i prijavljenih i neprijavljenih seksualnih zločina koji su se dogodili u jednoj godini: X = 577 x 15 X = 8655 1C: Pomnožimo multiplicirani broj kaznenih djela prosječnom životnom dobi Prosječni životni vijek Hrvatice je 80 godina. Razdoblje od 80 godina predstavlja jedan cjelokupni presjek društva, u kojemu se u potpunosti izmijenila barem jedna generacija žena i time tijekom svog života u tom dobu imala priliku biti žrtvom nekog seksualnog zločina. 8655 x 80 = 692 400 Dakle, imamo hipotetskih 692 400 seksualnih zločina na području RH tijekom životnog vijeka jednog presjeka (nekoliko generacija u raznim životnim stadijima) hrvatskih žena. U Hrvatskoj prema popisu stanovništva 2011. ima 2.218.554 žena. 692 400 / 2 218 554 = 31% 31%. To je i dalje manje od 34% koliko tvrdi gospođa Tolle. A da ne zaboravimo, udio od hipotetskih 31% žena koje su tijekom života bile žrtvama nekog seksualnog zločina uključuje sljedeće velikodušne pretpostavke: a) da su sve seksualne zločine počinili isključivo muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, i sl.), b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom, d) da zapravo ima 15 PUTA više SVIH seksualnih zločina nego što je prijavljeno I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle. Zbog obzira prema žrtvama i manjka prostora ne želim ovdje špekulirati koliko stvarno ima seksualnog nasilja, ali iz gore izloženoga znam da ga sigurno nema toliko da bi ga tijekom života moglo iskusiti 34% žena. Neva Tolle ili besramno laže ili se ravna po falsificiranim podacima. Sramotno je da predstavnica jedne organizacije koja dobiva 90% svojih sredstava od države, županija i gradova koristi proračunska sredstva za širenje očitih neistina.  Ovakav parazitizam na boli pravih žrtava i predstavlja pljusku u lice svakoj ženi koja je stvarno bila silovana. K tome još svoje neistinito predavanje nazvati "Istina je. Zašto šutite o tome?" je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira. Tvrdnja #2: "U Hrvatskoj je svaka treća žena preživjela neki oblik nasilja od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera" 33.33% žena je doživjela nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera? Dobro, idemo pogledati:  Stranica 58 navodi da su 2012. prijavljena 622 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji, te naknadno otkrivena još 162, za ukupno 784 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji godišnje. Primjenimo istu formulu, pretpostavimo da je a) svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) pretpostavimo da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) prihvatimo opet ekstremnu pretpostavku da stvarnih slučajeva ima 10 PUTA više nego zabilježenih u MUP-u (izvor: Sigurno mjesto, Ženska soba), te d) da nema lažnih prijava. Evo jednadžbe: X = 784 x 10 X = 7840 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u jednoj godini 7840 * 80 = 627 200 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u 80 godina (jedan presjek nekoliko generacija svih žena u Hrvatskoj) 627 200 / 2 218 554 = 28%. Dobivamo hipotetskih 28% vs. 33% - naravno i dalje uz sljedeće velikodušne pretpostavke: a) da je svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) da je stvarnih slučajeva 10 PUTA više nego onih zabilježenih u MUP-u, te d) da nema lažnih prijava I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle. Koliko je to čak i 28% zapravo vjerojatno? Evo jedne usporedbe za perspektivu. Uzevši u obzir da je u cijeloj Hrvatskoj u 2012. bilo ukupno 2438 prijavljenih i naknadno otkrivenih kaznenih djela protiv života i tijela (dakle, od ubojstava do nanošenja lakših tjelesnih ozljeda), nekako mi je teško povjerovati da se paralelno s tim odigrava još i tri puta više slučajeva u kojima muškarci vrše nasilje nad svojim partnericama. Također je zanimljiva i pomisao da grupa ovih 33% žena koje su pretrpjele fizičko nasilje ne moraju biti istih onih 34% koje su pretrpjele i seksualno nasilje. Kada bi se te dvije kohorte ne bi savršeno poklapale, ispalo bi da je više nego svaka druga žena bila žrtva barem jednog nasilnog ili seksualnog zločina tijekom svog života, što je još apsurdnija tvrdnja od ove dvije pojedinačno. Tvrdnja #3: "...podaci o psihičkom nasilju pokazuju da je taj oblik nasilja preživjelo više od 60 posto razvedenih žena u Hrvatskoj, a isti postotak boluje od PTSP-a kao posljedice nasilja." Ok, samo da ovo ponovim: 60% razvedenih žena ima PTSP zbog psihičkog nasilja doživljenog tijekom ili poslije braka. Čak i ako psihičko nasilje nije bullshit kategorija poput ekonomskog zlostavljanja, već vidim da će ovo biti veselo. Prvo pogledajmo "Statističko izvješće DZS-a #1467: Razvedeni brakovi u RH u 2011. godini" na stranicama DZS-a: stranica 10 nam kaže da je broj razvoda je manje više stabilan na oko 5000 godišnje. To znači da u Hrvatskoj imamo... recimo, 150 000 razvedenih žena, prikupljenih kroz posljednjih 30-ak godina? Ne znam koliko ih se ponovno udalo, tako da podatak ne mogu sa sigurnošću potvrditi. U pomoć nam dolazi izvješće Jutarnjeg lista o popisu stanovništva 2011., koji nam kaže da 5% žena ima bračni status "razvedena". 0.05 x 2 218 554 = 110 927. Dakle... 111 tisuća razvedenih žena, plus nepoznata količina razvedenih žena koje su se poslije ipak udale pa ih ne obuhvaća ovaj status? Bio sam prilično blizu. Ako od njih 60 posto ima PTSP, to znači da samo žena koje pate od PTSP-a kao posljedice psihičkog nasilja u braku ili poslije braka ima nevjerojatnih 110 927 x 0,60 = 66 566, tj. 66 tisuća. Za usporedbu, branitelja Domovinskog rata za koje je registrirano da pate od PTSP-a ima oko 20 500, a to je otprilike tri puta manje. Čak i ako prihvatimo da svih cca 35 000 branitelja kojima su odbijene prijave za isti stvarno ima PTSP, i dalje su prilično malena kohorta u odnosu na razvedene žene u Hrvatskoj. Psihičko nasilje u braku ili prilikom razvoda izaziva više PTSP-a nego razorni rat s etničkim čišćenjem? Oprostite, ali ja moram pritisnuti alarm za bullshit. I inače se često viđaju ovakve nebulozne tvrdnje, ali ovo je jedan od rijetkih puta da ih je netko koncentrirao u baš jedan gust, sluzav članak koji vrvi neistinama. Prijavljujte nasilje ako vam se dogodi i prijavljujte ako znate da se drugima događa, ali nikada se ne odavajte zlonamjernoj histeriji poput Neve Tolle, koordinatorice Autonomne ženske ženske kuće Zagreb. Pravim žrtvama dugujete više od toga. Zaključak: dvije od tri statistike u Hrvatskoj su žrtve nasilja. Najčešći zlostavljači su feminstice, demagozi i ostalo društveni paraziti koji lažiraju podatke kako bi ostvarili osobnu korist.  Izvor dijela slike: Novi List Oznake: nasilje nad ženama, feminizam, nasilje, patrijarhija, bijeli vitezovi, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta, statistika, zlostavljanje |
- 08:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #
nedjelja, 04.12.2011.
Dobri dečki opet popušili
|
Pa, jučer sam pisao o tužnoj ženskoj priči u kojoj je ova tema igrala veliku ulogu, ali to je bilo samo fiktivno i također dijelom paralela s našom politikom i izborima (bez brige, izborna šutnja je završila u 19h). U mnogome je ovaj problem stvar percepcije, kaže se, jer što je uopće "dobar momak"? Sva sreća što su se sociolozi ljubazno uhvatili proučavanja seksualnog tržišta i donijeli nam neke podatke: Pobornici stereotipa o "dobrom dečku" tvrde da žene često kažu kako žele biti s ljubaznim, osjećajnim muškarcima, ali u stvarnosti radije izabiru macho tipove, pogotovo ako su ti macho tipovi fizički privlačni. Istražili smo odnos muške pomirljivosti (ljubaznosti, pristojnosti, sklonosti kompromisima), fizičke privlačnosti i njihovog uspjeha u ljubavnom životu. 191 muških studenata je ispunilo kompjuterizirani upitnik kako bi se odmjerila njihova razina pomirljivosti i seksualni život, a dvadeset studentica je rangiralo njihove fotografije po privlačnosti. Rezultati su podržali stereotip o dobrom momku - niže razine pomirljivosti su predvidjele više neobaveznih, seksualnih, krhkijih veza.  Znanost je kristalno jasna: loši dečki dobivaju više seksa. Ne samo da dobivaju više seksa, već ga dobivaju i spremnije, više na pladnju, s manje drame, obveza, nesigurnosti i vraćanja. Želiš povaliti neku? Pokušaj biti manje pomirljiv, manje ljubazan i pristojan, te manje sklon kompromisima. Tvoja mama ti nikada neće ovako nešto savjetovati, a neće ni lifestyle časopisi koji se ponose svojom temom broja "Kako biti svoj na 100 načina". No, zašto točno loši momci uspijevaju, i koliko? Idemo to detaljnije pogledati u drugoj studiji: Studija (uzorak N = 165) je istraživala percepciju "dobrih dečkiju" od strane žena studentske dobi, a posebno poimanje njihove seksualne privlačnosti i seksualnih uspjeha. Više od polovice žena se složilo da dobri dečki imaju manje seksualnih partnera. No isto tako, više od pola žena je izrazilo preferenciju za "dobrog momka" nego za "lošeg momka" u kontekstu spoja. Kao što se i očekivalo, žene koje su imale manje seksualnih partnera, kojima je seks bio manje važan i koje su manje prihvaćale velik broj partnerica kod muškaraca, imale su veću šansu da odaberu "dobrog momka" kao partnera. Rezultati indiciraju da dobri dečki imaju manje seksualnih partnera, ali su traženiji za čvrste veze. Loše vijesti su da se dobre dečke, većinom istinito, percipira kao one koji su imali malo seksualnih partnera. Budući da preselekcija čini tako velik dio muške privlačnosti, ne moram ni napominjati da ovo vrlo često dovodi do samo-ispunjavajućeg lanca. Ako žene misle da ne dobivaš, vjerojatno nećeš ni dobiti. Ili ćeš čekati godinu dana. Dobre vijesti su da je preko pola žena (u znanstvenom žargonu "preko pola" u praivilu znači 55-60%, op. prev.) Cool! No nažalost, to znači da je nešto manje od pola žena izrazilo preferenciju za lošeg momka. Ovo je apsurdno velik broj! Budući da je opća tendencija da muškarci ogrubljuju, a žene uljepšavaju, svoje odgovore na ankete o ljubavnom životu, ne bih se začudio ni da je stvarni broj i veći. Relativisti se okreću u grobu. I naravno, te koje jesu birale dobre momke su imale izraženu tendenciju da im je seks manje važan. Hej, hej, na što me ovo podsjeća? U prijevodu, ako pokazuješ osobine dobrog momka, za ono što su drugi prije tebe dobili besplatno, mlađe, vruće i uskije, ti bi se mogao načekati.  Nisam spremna (s tobom). No sve je to u redu, jer ipak su dobri dečki favoriti za ono što je bitno - duge, stabilne veze - nije li tako? Pa, baš i ne. Kao prvo, bivanje prikladnim za čvrste veze nije dovoljno (ni izbliza) da poveća vjerojatnost dobrog momka da će napredovati u ili poslije eksperimentalne faze uspostavljanja veze. Kao drugo, mlade žene koje zanima lagano, neobvezatno hodanje neće odabrati dobrog momka kao partnera jer ne može ispuniti njihove rekreativne potrebe. Budući da njegova suprotnost, zabavni sexy momak, bolje odgovara zahtjevima takve veze, bit će za nju češće izabran, iz čega proizlaze i njegove brojnije daljnje prilike da napreduje u teren poslije eksperimentalne faze uspostavljanja veze. Ova hipoteza bi se mogla srušiti kada bi žene uspostavljale veze planirano, ne-spontano i s pomnim proučavanjem hoće li netko biti dobar dugoročan partner i potencijalni suprug prije nego stupe u vezu. Moram reći da takvu nisam još upoznao u životu. Opći pristup je, bez iznimaka, "jednostavno se dogodilo, a dalje ćemo vidjeti", i nisam primjetio da je išta drukčiji ni kod starijih. A to usmjerava većinu prilika za upoznavanje, razgovor, spojeve, poljupce i sve ostalo s početka prema lošim dečkima. To što oni mnogo tih prilika odlučuju ne iskoristiti (zašto bi kad već dolaze do neobaveznog seksa) ne znači da ih nema. Usput, što je to "loš dečko"? Mnogi će reći da je takav vjerojatno kreten ili šupčina i da zato nikada ne bi bili s njim. Ja prvi kažem da je tipični "loš dečko" koji je uspješan sa ženama vjerojatno govno od čovjeka i, u civilizacijskom smislu, to je neoboriva istina. No nažalost, partnere se ne bira po civilizacijskim kvalitetama koliko po seksualnim... Dominantno ponašanje je povećalo atraktivnost muškaraca, ali nije imalo nikakvog efekta na atraktivnost žena. Treća studija je indicirala da efekt nije ovisio o spolu ocjenjivača koliko o spolu onoga s kim je dominantan subjekt imao interakciju. ... studija je pronašla da je povišena dominantnost povećavala samo muškarčevu seksualnu privlačnost, ne i općenitu interpersonalnu.  Sranje. Zaključak: Ako je tvoj cilj mnogo seksa sa zgodnim, mladim ženama, biti "loš dečko" (aka kreten) ili njegova imitacija je najbolji put do uspjeha. Ako je tvoj cilj duga, čvrsta veza, biti loš dečko je i dalje najbolji izbor, jer mnoštvo kratkih veza i brzog seksa otvara prilike za nešto duže, ne obrnuto.  Ništa od ovoga ne znači da dobri momci nemaju svoje mjesto u svemiru. Takvo vrijeme i mjesto je sigurno postojalo i žene su takve sigurno željele, inače bi ih prirodna selekcija eliminirala iz i reprodukcije i kulture - kao što se pomalo sada događa. Čak i "loš dečko" opet nije 100% Alfa, kako sam već spominjao, tako da su navedene dobre kvalitete poželjne u malim količinama. E sad, možda je prije 10, 20 ili 50 godina bilo drukčije, i prosječan muškarac bi bio uspješan sa svojim navikama. Ali ne živimo prije 10, 20 ili 50 godina. Živimo sada i ovdje. Možeš li se prilagoditi? Oznake: dobri dečki, loši dečki, kreteni, odabir partnera, statistika, seksualno tržište |
- 18:49 - Komentari (19) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
