Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
ponedjeljak, 03.11.2014.
10 sati licemjerja u New Yorku
|
Jedna odvažna i nezavisna žena je nedavno otišla u šetnju New Yorkom u trajanju od 10 sati i pri tome zabilježila šokantno "ulično napastovanje". Po bombastičnom izrazu, čovjek bi mislio da se radi o tko zna kakvom užasu - možda talibanima koji po ulicama Big Apple-a trpaju žene u kombije, zamataju ih u kloroform i prodaju u bijelo roblje? Valja nam pogledati video: Dragi čitatelji, ne znam za vas ali ja ovdje ne vidim nikakvo "napastovanje". Nitko nikoga nije dirnuo, niti je itko ikome zaprijetio. Najčešće fraze koje su joj bile upućene su "dobro jutro", "dobra večer" i "lijepa si". Neki su zapravo prodavali nešto, a ne zapravo pričali s njom. Tip koji je šetao pored nje 5 minuta je svakako creepy, ali budući da mu apsolutno ničim nije dala do znanja da je to smeta i da bi trebao prestati, čak ni za to ne možemo reći da se radi o "napastovanju". Video ni na koji način ne implicira da je on ne bi pustio na miru kada bi mu ona rekla da nije zainteresirana i da je prestane slijediti. Kada bi on ustrajao unatoč tome, e to bi onda bilo napastovanje. Ali to se nije dogodilo. Dakle, u 10 sati hodanja po New Yorku ova žena je doživjela ukupno 2 minute ikakve interakcije, od čega je tek jedan jedini slučaj creepy, a ne samo nevini komentar. Jedan 1 sat ima 60 minuta, 2 / 600 = 0,00333. Dakle, provela je zapanjujućih 0,33% svog vremena na ulicama velegrada u creepy (ali ne napasnoj) interakciji s nepoznatim muškarcem. Užasno! Neka netko zove policiju! UPOMOĆ!!!  Ali čekajte, to nije sve. Osim činjenice da je jeftino i podlo prikazivati nešto što se događa u jednom od tisuću slučajeva kao nekakvu univerzalnu pravilnost koju je potrebno hitno kriminializirati, postoji još nekoliko problema. Pozabavimo se najvećim: Gotovo svi muškarci u ovom videu su siromašni crnci. Da, dobro ste pročitali. Kako bi ova feministica mogla provesti navedenih 0,33% vremena u agoniji "napostovanja", morala se šetati isključivo lošim kvartovima, u kojima afrički amerikanci provode svoje živote zaglavljeni u besperspektivnosti siromaštva. Da se prošetala po Central Parku, garantirano ne bi imala što snimiti. Svojim zgražanjem i dizanjem panike nad činjenicom da je siromašnim afričkim amerikancima sasvim normalna stvar obratiti se ženi na ulici, i da siromašne afričke amerikanke često pozitivno reagiraju na takav pristup koliko god direktan on bio, ova žena upušta se rasizam. Kada je grupa bijelaca 1955. godine u Mississipiju otela, mučila i ubila 14-godišnjeg crnca Emmetta Tilla, to je također bilo zato što ga je žena optužila da je zviždao za njom. Mnoga linčovanja koja je proveo zloglasni Ku-Klux Klan također su bila temeljena na glasinama da je netko silovao, pipao ili napastovao bijelu ženu, slično histeriji koju imamo danas. Ovaj video je čisti rasizam, vrlo prozirno zamotan u okvir zaštite žena. Ali, to i dalje nije sve! Ista žena koja se ovdje zgraža nad pozornošću koja dobiva na ulici je istovremeno prilično zadovoljna kada dobiva pozornost na internetu, te taj fenomen naziva "slatkim".  Na svu sreću, ja nisam jedini kojemu se zgadilo njihovo licemjerje. Autori videa su bili prisiljeni onemogućiti ocjenjivanje videa na YouTubeu nakon što je popio nezamislivih 70% negativnih ocjena  No unatoč tome, kladim se da ćemo ovaj video nastaviti viđati po raznim novinama i portalima u službi škvadre rođene za zgražanje, gdje će opet i opet biti predstavljan kao konačan dokaz da moderne zapadne žene žive užasne živote pune zlostavljanja i hitno im je potrebno još "zaštite". Oznake: rasizam, zlostavljanje, napastovanje, nasilje nad ženama, feminizam, Vijesti, rođeni za zgražanje |
- 11:21 - Komentari (35) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.11.2013.
Stvarno? "Svaka treća žena u Hrvatskoj je žrtva nasilja"
|
SRAMOTNE BROJKE Svaku treću ženu mlati bračni partner  T-Portal nam je nedavno donio intervju s Nevom Tolle, koordinatoricom Autonomne ženske mreže. Kako je danas 25. studenoga, Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, čini mi se da je to dobra prilika raščistiti neke stvari. Krenimo redom: Tvrdnja #1: "Oko 34 posto žena preživjelo je seksualno nasilje" Uistinu zabrinjavajuća brojka. No je li ona realna? Uzevši u obzir našu patrijarhalnu sredinu, moguće je da gđa. Tolle čak i podcjenjuje broj žrtava. Odlučio sam ga provjeriti sljedećim postupkom: 1A: Pronađimo broj kaznenih djela seksualne prirode u RH u prošloj godini Godišnje izvješće MUP-a za 2012. godinu na stranici 24 donosi nam točne podatke:  Zbrojimo stupce "Prijavljena" i "Naknadno otkrivena" za kategorije "Silovanje", "Pokušaj silovanja", "Bludne radnje" i "Ostalo". To obuhvaća svaku moguću vrstu zločina seksualne prirode, od silovanja pa do pipanja, nepristojnog pokazivanja spolnih organa i seksualnog uznemiravanja (iako je u toj strukturi najekstremnijih zločina kao što su silovanja i pokušaji silovanja naravno najmanje, tj. oko 20%). Dobivamo brojku od 577 takvih kaznenih djela u 2012. godini. Zbog jednostavnosti, pretpostavit ću da su sva ta kaznena djela: a) počinili muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, itd.), b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, te c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom. 1B: Pomnožimo broj kaznenih djela multiplikatorom U paketu sa svim tvrdnjama o zločinima seksualne prirode dolazi i tvrdnja da žrtve rijetko prijavljuju zločin zbog srama, manjka podrške okoline i sličnih faktora. Koliki je stvarno taj multiplikator ovisi o raznim faktorima Libela.org, jedna od najekstremnijih feminističkih web stranica kod nas, navodi da na svako prijavljeno silovanje dolazi još 15 do 20 neprijavljenih. Teško je zamisliti iti jedan zločin, od prijetnji pa do krađe, gdje se prijavljuje samo 50% zločina (na svaki prijavljen još jedan neprijavljen), a kamoli 6%. Čak ni korupcija nije toliko skrivena. Ovo je vrlo ekstremna pretpostavka ali dobro, pretpostavit ćemo da se zapravo događa 15 puta više seksualnih zločina nego što ih je prijavljeno. Misli li Libela.org samo na silovanje, ili i na blaže zločine poput, pipanja, nepristojnog izlaganja, seksualnog uznemiravanja i sl.? Izaći ćemo im u susret i pretpostaviti da SVIH seksualnih zločina (a ne samo silovanja, koja čine 20% seksualnih zločina) uistinu ima 15 PUTA više nego što je prijavljeno. To nam daje ovu jednadžbu, gdje je X hipotetski broj i prijavljenih i neprijavljenih seksualnih zločina koji su se dogodili u jednoj godini: X = 577 x 15 X = 8655 1C: Pomnožimo multiplicirani broj kaznenih djela prosječnom životnom dobi Prosječni životni vijek Hrvatice je 80 godina. Razdoblje od 80 godina predstavlja jedan cjelokupni presjek društva, u kojemu se u potpunosti izmijenila barem jedna generacija žena i time tijekom svog života u tom dobu imala priliku biti žrtvom nekog seksualnog zločina. 8655 x 80 = 692 400 Dakle, imamo hipotetskih 692 400 seksualnih zločina na području RH tijekom životnog vijeka jednog presjeka (nekoliko generacija u raznim životnim stadijima) hrvatskih žena. U Hrvatskoj prema popisu stanovništva 2011. ima 2.218.554 žena. 692 400 / 2 218 554 = 31% 31%. To je i dalje manje od 34% koliko tvrdi gospođa Tolle. A da ne zaboravimo, udio od hipotetskih 31% žena koje su tijekom života bile žrtvama nekog seksualnog zločina uključuje sljedeće velikodušne pretpostavke: a) da su sve seksualne zločine počinili isključivo muškarci na štetu žena (dakle, pretpostavit ću da nema homoseksualnih silovanja, žena koje su seksualno napastovale muškarce, zlostavljana su isključivo djeca ženskog spola, i sl.), b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje lažne prijave za seksualno nasilje, c) da je svaki zločin jedna nova žrtva, tj. nema ponavljanja zločina nad istom žrtvom, d) da zapravo ima 15 PUTA više SVIH seksualnih zločina nego što je prijavljeno I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle. Zbog obzira prema žrtvama i manjka prostora ne želim ovdje špekulirati koliko stvarno ima seksualnog nasilja, ali iz gore izloženoga znam da ga sigurno nema toliko da bi ga tijekom života moglo iskusiti 34% žena. Neva Tolle ili besramno laže ili se ravna po falsificiranim podacima. Sramotno je da predstavnica jedne organizacije koja dobiva 90% svojih sredstava od države, županija i gradova koristi proračunska sredstva za širenje očitih neistina.  Ovakav parazitizam na boli pravih žrtava i predstavlja pljusku u lice svakoj ženi koja je stvarno bila silovana. K tome još svoje neistinito predavanje nazvati "Istina je. Zašto šutite o tome?" je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira. Tvrdnja #2: "U Hrvatskoj je svaka treća žena preživjela neki oblik nasilja od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera" 33.33% žena je doživjela nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera? Dobro, idemo pogledati:  Stranica 58 navodi da su 2012. prijavljena 622 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji, te naknadno otkrivena još 162, za ukupno 784 slučaja nasilničkog ponašanja u obitelji godišnje. Primjenimo istu formulu, pretpostavimo da je a) svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) pretpostavimo da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) prihvatimo opet ekstremnu pretpostavku da stvarnih slučajeva ima 10 PUTA više nego zabilježenih u MUP-u (izvor: Sigurno mjesto, Ženska soba), te d) da nema lažnih prijava. Evo jednadžbe: X = 784 x 10 X = 7840 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u jednoj godini 7840 * 80 = 627 200 hipotetskih slučajeva nasilja u obitelji u 80 godina (jedan presjek nekoliko generacija svih žena u Hrvatskoj) 627 200 / 2 218 554 = 28%. Dobivamo hipotetskih 28% vs. 33% - naravno i dalje uz sljedeće velikodušne pretpostavke: a) da je svo nasilničko ponašanje u obitelji uvijek od muškarca prema ženi, b) da je svaki slučaj nova ženska žrtva, c) da je stvarnih slučajeva 10 PUTA više nego onih zabilježenih u MUP-u, te d) da nema lažnih prijava I unatoč svim tim oblicima "pomoći" (zabilježeni brojevi su direktno i indirektno povećani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle. Koliko je to čak i 28% zapravo vjerojatno? Evo jedne usporedbe za perspektivu. Uzevši u obzir da je u cijeloj Hrvatskoj u 2012. bilo ukupno 2438 prijavljenih i naknadno otkrivenih kaznenih djela protiv života i tijela (dakle, od ubojstava do nanošenja lakših tjelesnih ozljeda), nekako mi je teško povjerovati da se paralelno s tim odigrava još i tri puta više slučajeva u kojima muškarci vrše nasilje nad svojim partnericama. Također je zanimljiva i pomisao da grupa ovih 33% žena koje su pretrpjele fizičko nasilje ne moraju biti istih onih 34% koje su pretrpjele i seksualno nasilje. Kada bi se te dvije kohorte ne bi savršeno poklapale, ispalo bi da je više nego svaka druga žena bila žrtva barem jednog nasilnog ili seksualnog zločina tijekom svog života, što je još apsurdnija tvrdnja od ove dvije pojedinačno. Tvrdnja #3: "...podaci o psihičkom nasilju pokazuju da je taj oblik nasilja preživjelo više od 60 posto razvedenih žena u Hrvatskoj, a isti postotak boluje od PTSP-a kao posljedice nasilja." Ok, samo da ovo ponovim: 60% razvedenih žena ima PTSP zbog psihičkog nasilja doživljenog tijekom ili poslije braka. Čak i ako psihičko nasilje nije bullshit kategorija poput ekonomskog zlostavljanja, već vidim da će ovo biti veselo. Prvo pogledajmo "Statističko izvješće DZS-a #1467: Razvedeni brakovi u RH u 2011. godini" na stranicama DZS-a: stranica 10 nam kaže da je broj razvoda je manje više stabilan na oko 5000 godišnje. To znači da u Hrvatskoj imamo... recimo, 150 000 razvedenih žena, prikupljenih kroz posljednjih 30-ak godina? Ne znam koliko ih se ponovno udalo, tako da podatak ne mogu sa sigurnošću potvrditi. U pomoć nam dolazi izvješće Jutarnjeg lista o popisu stanovništva 2011., koji nam kaže da 5% žena ima bračni status "razvedena". 0.05 x 2 218 554 = 110 927. Dakle... 111 tisuća razvedenih žena, plus nepoznata količina razvedenih žena koje su se poslije ipak udale pa ih ne obuhvaća ovaj status? Bio sam prilično blizu. Ako od njih 60 posto ima PTSP, to znači da samo žena koje pate od PTSP-a kao posljedice psihičkog nasilja u braku ili poslije braka ima nevjerojatnih 110 927 x 0,60 = 66 566, tj. 66 tisuća. Za usporedbu, branitelja Domovinskog rata za koje je registrirano da pate od PTSP-a ima oko 20 500, a to je otprilike tri puta manje. Čak i ako prihvatimo da svih cca 35 000 branitelja kojima su odbijene prijave za isti stvarno ima PTSP, i dalje su prilično malena kohorta u odnosu na razvedene žene u Hrvatskoj. Psihičko nasilje u braku ili prilikom razvoda izaziva više PTSP-a nego razorni rat s etničkim čišćenjem? Oprostite, ali ja moram pritisnuti alarm za bullshit. I inače se često viđaju ovakve nebulozne tvrdnje, ali ovo je jedan od rijetkih puta da ih je netko koncentrirao u baš jedan gust, sluzav članak koji vrvi neistinama. Prijavljujte nasilje ako vam se dogodi i prijavljujte ako znate da se drugima događa, ali nikada se ne odavajte zlonamjernoj histeriji poput Neve Tolle, koordinatorice Autonomne ženske ženske kuće Zagreb. Pravim žrtvama dugujete više od toga. Zaključak: dvije od tri statistike u Hrvatskoj su žrtve nasilja. Najčešći zlostavljači su feminstice, demagozi i ostalo društveni paraziti koji lažiraju podatke kako bi ostvarili osobnu korist.  Izvor dijela slike: Novi List Oznake: nasilje nad ženama, feminizam, nasilje, patrijarhija, bijeli vitezovi, Vijesti, priče sa seksualnog tržišta, statistika, zlostavljanje |
- 08:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
