Oženio sam se mlad i u drugačijem dobu, te jednostavno nisam razumio ništa o igri ili koristima odlučnosti i muškosti. Idolizirao sam svoju suprugu i proveo oko 7 godina u vrlo nestabilnom, hodaš-po-jajima braku koji se nagnuo prema razvodu barem nekoliko puta.
Otkrio sam PUA/Igra stranice poput ove prije nekoliko godina i, nakon malo čitanja o
drama testovima i
podsvjesnim seksualnim preferencijama ženskog spola, počeo "provoditi igru" na mojoj ženi.
Transformacija našeg odnosa je nevjerojatna.
Da, udebljala se dobrih 20 kg nekoliko godina nakon našeg vjenčanja.
Jednom kada sam naučio igrom utjecati na njene podsvjesne, natjecateljske instinkte, i počeo davati sitne sugestije da sam privlačan i drugim ženama...
odjednom je dobila motivaciju i smršavila, a njena nježnost prema meni se vratila na razinu prije vjenčanja.
Jednom kada sam počeo prepoznavati njene drama testove i počeo ih ne samo prolaziti, već dizati u zrak, pasivno-agresivni emocionalni konflikt koji je bio glavno obilježje našeg odnosa je gotovo prestao.
Više se ne svađamo.
Moja supruga, koja je nekada gunđala i prigovarala svojim prijateljicama da
"imamo zeznut odnos s mnogo problema na kojima trebamo raditi" sada svima u treptaju oka priča kako je "sretno udana".
Promijenio sam naš odnos nakon otkrivanja igre i prestao je uvijek pitati što želi, a naglasio odlučnost i misterioznost.
Evo kako je nekada izgledala tipična scena.
ONA: Gladna sam.
JA: Što želiš jesti?
ONA: Ne znam...
JA: Mogli bismo u McDonalds?
ONA: Ne znam baš.
JA: A Taco Bell?
ONA: (tišina, slijeganje ramenima)
JA: KFC? Znam da obožavaš njihova pileća krilca.
ONA: Pa da...
JA: Super, hajdemo!
Odvezemo se do KFC-ov drive-thru restorana.
JA: Ja ću hrskavu piletinu u omotu... što bi ti, dušo?
ONA: Ne želim jesti ovdje.
JA: Što? Mislio sam da si rekla...
ONA: Nisam nikada rekla da želim u KFC.
JA: Ali... što onda želiš? Kamo god bi htjela, samo reci i idemo tamo!
ONA: Prekasno je, već si naručio ovdje.
JA: Dobro onda. Što bi htjela?
ONA: Ništa, samo me odvezi doma. Poslije ću odlučiti što ću jesti. (cmizdravo)
JA: Zašto moraš biti takva?
ONA: Biti kakva? Nisam nikada rekla da želim KFC!
JA: Ali što onda želiš?
ONA: Daj prestani brinuti o meni! Samo uzmi TVOJU hranu i odvezi me doma!
JA: Pitao sam koliko već puta da mi kažeš kamo bi i odvest ću te tamo! Zašto moraš uvijek biti ovakva?
ONA: Kakva? Dosta više! Očito je da te nije zapravo briga što ja želim... sve je samo o tome što ti želiš! Nisam htjela KFC, a ti me pokušavaš natjerati da se osjećam krivom samo zato što ne želim jesti tu! Nisam nikada uopće htjela ići tu!!!!!!
JA: $&$)/!&(!($%$!!$!!!#!#!##!!!!!!!!!
Isti scenarij, sada:
ONA: Gladna sam.
JA: I ja sam. Idemo.
ONA: Kamo?
JA: Vidjet ćeš.
ONA: Daj, reci mi...
JA: (zakolutam očima i okrenem se, počnem se spremati da izađem s njom ili bez nje) Hoćeš li samo sjediti tu i postavljati pitanja kao razmažena princeza, ili ćeš doći jesti sa mnom?
ONA: (počne se spremati) Daj, reci mi... zašto mi ne želiš reći...
U toj točki, mogao bih je odvesti u skupi restoran ili u McDonalds, uopće nije bitno.
Bitno je to da sam prošao njen drama test i bio "hranitelj", ali samopouzdan
Prestao sam tretirati moju ženu kao da sam rob koji je voljan učiniti što god njegova božica naredi, i počeo je tretirati kao mlađu sestru, s
dvostrukim komplimentima, zadirkivanjem i
pretjeranim sarkazmom kako bih se nosio s njenim drama testovima... sve unutar "okvira" podsvjesnog pojačavanja ideje da sam privlačan i drugima.
Recimo, sjećam se slučaja kada smo otišli na večeru i zabavu kod nekih prijatelja, i tamo je bila prelijepa plavuša koja je bila prijateljica zajedničkog prijatelja, i prvi put smo se upoznali. Odmah smo se zapričali, naravno samo na razini prijateljskog razgovora.
Poslije večere, dok smo se vozili doma, počela je...
"Reci mi, je li (ime) ljepša od mene?"
Naravno, realnost je bila da je, bila je ljepša... i oboje smo to znali (poslije sam saznao da je ona model za modnu liniju bikinija).
Bio sam nasmrt prestrašen priznati joj to. Umjesto toga sam istog trena, refleksno lagao da nije. Ona je raspi**ila.
"Zašto bi pričao s njom toliko dugo? Zar ti se sviđa? Ne laži, vidjela sam da si gledao u nju dok ste pričali!"
U neugodi sam jauknuo: "Pa, sjedila je nasuprot mene cijelu večer..."
Ne treba ni reći, razgovor je nastavio eskalirati u tom stilu. Ona je postajala sve bijesnija i bijesnija dok je igrala ulogu ispitivačice, a ja, jadni idiot od muža, uhvaćen kako radim nešto loše, pokušavao sam se izvući od neminovne kazne.
Dominirala je razgovorom od samog početka, postavila okvir da sam kriv, i ja sam joj se predao kao beskičmenjak.
Naposljetku je to postala velika svađa kada sam se i ja naljutio na nju što se ljuti jer nisam učinio ništa loše osim imati tu drskost da prijateljski popričam s lijepom ženom za istim stolom.
Za kontrast, evo kako sada rješavam iste incidente, sada kada sam shvatio zašto uvijek upadamo u takve svađe
(slična situacija)
JA: Naravno da je pričala sa mnom Većina lijepih žena to i radi! To je TOČNO razlog zašto si se udala za mene! Koja bi dama mogla ne voljeti ovo? (onda bih napeo bicept kao da sam najsnažniji čovjek na svijetu... sve to s blagim osmijehom na licu).
ONA: (zakoluta očima, nasmije se i odgovori) Da stvarno... nijedna žena te ne bi htjela da si zadnji na svijetu.
JA: To nije ono što je (ime njene najbolje prijateljice) rekla prošlu večer kada me molila da je poljubim...
ONA: (smijuljieći se) "Baš si lud..."
Drugim riječima, naučio sam kako okrenuti drama testove u zabavno prepucavanje sa suptilnim okvirom da je ona mlado derište koje se čudno ponaša, umjesto božice koja bi me usrećila kada bi se složila sa mnom. Ukratko, naučio sam voditi razgovor.
Nekada sam joj govorio sve te lijepe laži koje govori pripitomljen i ustrašen muškarac karakterističan za
današnji imidž muškarca u feminističkim medijima koji je ili zlostavljač i pijanac ili pi**ica... "Ne draga, imam oči SAMO za tebe! Obećavam! Ne bih nikada ni POGLEDAO drugu ženu!"
Gledajući unatrag, ne mogu vjerovati da sam proveo GODINE tvrdeći da sam nevin i moleći je da se ne nervira, i nikada nisam shvatio da to UVIJEK rezultira lošim osjećajima i problemima u vezi. To je sve produkt
idoliziranja.
Na početku sam se stvarno osjećao blesavo i čudno kada sam prvi put počeo tako reagirati na drama testove.
Sada mi je to kao refleks.
Što sam više pokušavao umiljavati se mojoj ženi... moliti je i kumiti "zašto moraš biti tako ljuta? Zar ne možemo jednostavno biti mirni? Je li to stvarno toliki problem? Gle, žao mi je...", to je postajalo gore.
Da, UVIJEK sam se ispričavao. I uvijek sam molio za seks.
Pokušavao sam logikom i razumom utjecati na njeno emocionalno stanje. Nikada nije radilo. Baš nikada.
Dopuštao sam njenom emocionalnom stanju da vlada mojim odgovorima. Pokušavao sam mijenjati njeno raspoloženje.
Kada sam pročitao o igri, stekao sam uvid u osnovne, biološke motivacije žena. Ubrzo sam shvatio da sam se ponašao kao Beta, te da više nije bila privučena meni... što ju je činilo sve ljućom i ljućom jer je znala da je udana za jadnog, molećivog Betu koji se uvijek ispričavao i molio je za seks.
Jednom kada sam postao svjestan te dinamike, postao sam svjestan kako se ponašam s njom.
Evo još jedan nedavni primjer:
Neku večer, nazvao sam je da joj kažem da za par sati dolazim doma kako bi mogla imati večeru gotovo otprilike kada se vratim doma.
Bio sam mrtav umoran od treninga borilačkih vještina (kick--box s punim kontaktom, vrlo naporno) i zaustavio sam se kod prijatelja oko 5 popodne kako bih mu ostavio neku opremu koju mi je posudio i popio piće s njim prije nego idem doma.
Nakon jednog pića, prilegao sam na trenutak na njegov kauč... i sljedeće čega se sjećam jest da je bilo 2 i pol ujutro.
Odvezao sam se doma i legao u krevet. Mislio sam da spava, ali istog trena je, vrlo agresivnim tonom, rekla "Jesi li se večeras zabavljao?!?!"
Jednostavno sam rekao "Zaspao sam na kauču kod ______. Umoran sam, laku noć draga."
I istog trena sam se okrenuo i zaspao. Više se ni ne sjećam što mi je rekla.
Stari ja bi je molio za oprost, dokazivao joj da nije bio nigdje posebno i stalno joj se ispričavao.
I dalje je bila uznemirena sljedeće jutro... i pustio sam je da bude tako. Pokušala se svađati sa mnom o tome, a ja bih jednostavno slegnuo ramenima i išao pripremati doručak. Rekla bi neku suptilnu aluziju, a ja bih promijenio temu.
Kada me nastavila gurkati, jednsotavno sam joj rekao da sam "bio mrtav umoran. Na trenutak sam prilegao i doslovno se onesvijestio od iscrpljenosti. Što je tu loše? Sad ću napraviti doručak i uživati u lijepom jutru... hoćeš li sa mnom?"
Možda je malo mrljala još malo, ali na kraju smo ugodno doručkovali i tema je bila gotova... osim povremene šale od nje kako "više ne dolazim doma", koju bih redovito uzeo i pojačao do točke absurda:
"Naravno draga, zar ne znaš da mi svodnici imamo puno žena koje nam oduzimaju svoje vrijeme!"
Stari, beta ja, bio bi prognan na kauč i dobio nekoliko dana tretmana šutnje i moljenja za njen oprost... što bi samo dodatno pokvarilo stvar.
Jednom je zbog mene zakasnila na let za Las Vegas zato što smo posjećivali prijatelja i predugo ostali. Počela je VRIŠTATI na mene u autu, i stvarno je bila moja krivnja što je propustila let kojim je htjela posjetiti obitelj. Potpuno je poludjela i postala histerična. Vrištala i plakala zato što neće stići tamo na vrijeme za mamin rođendan.
To je bio jedan i jedini put da sam ikada podigao glas na nju. Pogledao sam je u oči i zaderao se: "ŠUTI! DOGODILO SE! DREKA I VRIŠTANJE TE NEĆE DOVESTI NA TAJ AVION! JE**NO JE GOTOVO!"
To je vjerojatno bio jedini put kada sam stvarno prestrašio svoju ženu. Poskočila je na stražnje sjedalo kada sam se zaderao na nju. Poslije mi je rekla da je mislila da ću je udariti zato što sam izgledao toliko ljuto. U 12 godina, mora da je to jedini put kada sam tako ispustio bijes. Inače sam vrlo miran i čak sramežljiv... imam dugačak fitiljl
Zanimljivo je da je, poslije dugačke vožnje doma... zapravo otkrila da je napaljena od mog malog prikaza agresije. Heh.
Nisam imao pojma koliko sam grozno padao na tim drama testovima i zašto sam uvijek upadao u te pasivno-agresivne sukobe. Uvijek sam mislio da se drama testovi temelje na linearnom razmišljanju.
Nakon što sam pročitao o metodi P&P (pristani i pojačaj), shvatio sam istinu.
Prvi put kada sam upotrijeboi P&P bilo je kada me pitala imam li ljubavnicu, i rekao sam ne, imam ih 4 i stvarno je umarajuće držati ih sve zadovoljene. Zadržao sam dah, čekajući njenu reakciju... i ona se nasmijala i rekla "baš si lud!" Na što sam opet upotrijebio P&P: "Točno, kako misliš da bi inače ostao u braku s tobom sve ove godine?" Razgovor se okrenuo u zaigrano zadirkivanje i završio seksom.
U sebi sam se osjećao kao da sam upravo otkrio sveti gral. Proveo sam godine u režimu "Ali draga, zašto bi mislila da imam ljubavnicu? Znaš da si ti za mene jedina na svijetu!"
Sljedeći put kada sam dobio drama test, bio sam više nego spreman:
"Izgledam li debelo u ovome?"
Taj drama test je zamka za Beta tipove.
Kada se žene druže, pogotovo u miješanom društvu, često će pričati o svojim muškarcima kao da su mala djeca. Ponekad će njene prijateljice reći nešto tipa "bolje mu je da se čuva ili ćeš ga kazniti!" ili "pazi da joj ne radiš probleme", ili tako nekakvu varijaciju koja pretpostavlja da je ona autoritet kojem se ti pokoravaš.
Kada se susretnem s tim, nikada ne dopuštam da tako nešto ostane samo za sebe. Dodam na zabavan način "da, bolje joj je da se čuva ili ću ja nju kazniti!" Na to ona zadirkuje mene na sličan način, pa ja nju, pa se pretvori u opću zabavu (koja je poslije i napaljuje).
Jedan od najvećih izvora nemira u vezi je utjecaj njenih prijateljica. Često moraš pokazivati dominantnost ne samo nad njom, već i pred njima. Ovo zapravo povećava privlačnost koju osjeća.
Koristi javne izraze nježnosti s oprezom i vrlo rijetko. Nikada ne ljubim suprugu pred drugim ljudima, i rijetko je držim za ruku ili se mazim s njom pred drugima, čak i dobrim prijateljima s kojima nemamo tajni. Kada napraviš tako nešto, kao recimo da je posjedneš na sebe na nekoj zabavi, stvarno će cijeniti tvoju gestu. Zadnji put kada sam to napravio, pogledala me na isti način kao i kada smo počeli vezu prije 14 godina. Moj rijedak javno izraz nježnosti poslije se pretvorio u vrlo intiman izraz nježnosti od nje.
Isto vrijedi i za cvijeće, bombonijere i ostale "romantične" male darove za koje društvo tvrdi da su ispravan način pokazivanja ljubavi ženama. Kada ste tek počeli, to ti neće eksplodirati u lice, ali ako ih daješ često i predvidivo, izgubiti će svoju vrijednost tijekom vremena.
Najvažniji savjet za veze kojeg se mogu još sjetiti je ovaj: ako znaš da si nešto pogrešno napravio i ona zaslužuje ispriku, moraš naučiti ispričati se iskreno, no bez projiciranja stava da ti je žao.
Ovo možda zvuči neobično, ali mislim na to da, ako se ispričavaš zbog nečega, moraš ostati dominantan. Ne smiješ moliti za oprost, milost ili tako nešto. Isto tako, ne ispričavaj se za istu stvar više od jednom. Ako je isprika nužna, reci je samo jednom, s detaljnom napomenom da znaš da je to što si učinio krivo, da razumiješ zašto ju je to uznemirilo, i TO JE TO. Dalje ne pokušavaj "nadoknaditi" do ili je moliti da ti oprosti. Ako kaže da si joj zbog toga dužan nešto - recimo, cvijeće - sasvim je jasno da to neće dobiti.
Ne pitaj za oprost, već se ponašaj da je tvoja isprika tu sama po sebi, a na njoj je hoće li oprostiti ili ne. Ovaj posljednji dio je bio nevjerojatno težak kada sam ga učio. Ako se sada slučajno posvađamo, stvar izgleda značajno drugačije nego nekada. Nema više moljakanja za njen oprost.
Štoviše, ako se sada posvadimo, i to stvarno posvadimo, ali ostanem dominantan i zadržim okvir, to rezultira najboljom vrstom seksa - seksom poslije svađe. Prije sam mislio da je to mit.
Kada sam prvi put počeo mijenjati svoje ponašanje, morao sam svjesno planirate što ću reći i učiniti. Bilo je vrlo teško.
Ali što dulje radiš ove stvari, i dobivaš više pozitivnih reakcija od njih, to postaje lakše. Nije ni čudo da se kaže da žene oblikuju muško ponašanje.
Kada sam prvi put počeo provoditi igru, bojao sam se njenog emocionalnog stanja. Za mene je igra bio način sprječavanja njenog bijesa ili razočaranja, od kojih sam živio u strahu.
No sada sam uistinu razvio neustrašiv stav prema njenom emocionalnom stanju.
Iako je točno da, iako sve riješiš kako treba, neće biti problema, želim dodati, "pa što ako bude problema?" Zar se bojiš svađe s njom?
Zašto se bojiš njenih emocija?
Jednom kada sam ovo internalizirao, sve je postalo prirodno.
Kao
betaizirani muž, stalno sam živio u strahu od nje i njenog neodobravanja, vike ili suza. Uvijek sam izmišljao laži o stvarima koje zapravo uopće nisu loše kako je ne bih uznemirio. U to doba je naš odnos bio na dnu.
Na plaži, u beta danima:
ONA: Vidjela sam kako si pogledao onu tamo u tangama!
JA: Ne! Pa znaš da imam oči samo za tebe!
Ona bi se uznemirila, odbila pričati sa mnom, i pokvarili bismo cijeli dan svađom o tome zašto sam pogledao. Pokušavajući izbjeći konflikt, samo bih pogoršao stvar.
A sad?
ONA: Vidjela sam kako si pogledao onu tamo u tangama!
JA: Zgodna je, zar ne?