Koliko godina je previše provesti u potrazi za partnerom? Glavni razlog današnje nestabilnosti i "ljubavnog stresa" leži u nepomirljivosti naših prastarih, bioloških nagona, i naglo promijenjene okoline. Većina ljudi bi se šokirala kada bi se našla u starom svijetu, gdje je bilo normalno da mlada djevojka od 13 godina ima prvo dijete, a nakon godine i pol sljedeće. Lovačka plemena u skrivenim kutcima svijeta i dalje žive tako.
Budući da smo većinu postojanja proveli u takvim uvjetima, nije ni čudo da se naš mozak teško može prilagoditi na realnost u kojoj je normalno odgoditi dijete do 30-ih, nitko ne ovisi o nikome, a sljedeći partner je uvijek iza ugla. Posljedica te razlike je apsurdno dugačko vrijeme koje danas provodimo u ljubakanju.
Ženska plodnost je postavljena tako da započne prvu generaciju negdje do srednjih dvadesetih. Rizik fetalnih problema ustrajno raste svaku sljedeću godinu, i ubrzava u 30-ima. Njena energija pomalo opada, u neskladu s naporom potrebnim za podizanje male djece. Spontana, intenzivna zaljubljenost koju je osjećala prema simpatijama u mlađim desetljećima, dio evolucijskog nagona za povezivanje partnera, slabi i ustupa mjesto planovima i spojevima koji podsjećaju na poslovni razgovor za ručkom. Strast podliježe gorčini iskustava.
Muškarci su se također slabo prilagodili novom sistemu. Ne tako davno, potrošiti cijeli svoj život, društveni status, postignuća i imovinu na snubljenje jedne ili dvije žene je bila praksa. Prije kontracepcije i abortusa, oduzeti djevičanstvo je stupalo samo korak iza neminovnih desetak godina skrbi i očinstva. Postojala je prirodna granica koliko seksualnih partnera muškarac može prikupiti.
"Zanima me jesi li slobodan/na za spoj u zadnji čas, u kojem slučaju ne mogu stići na njega jer zvučiš očajno."
Danas, isprobati 4-5 partnera godišnje (više kako društvo teži Amerikanizaciji) i skakutati iz jedne mini-veze u drugu zahtijeva ogromnu energiju za koju ljudi jednostavno nisu optimizirani. Gubitak posljedica - beskonačna seksualna sloboda za oba spola, beznačajnost odbijanja (uvijek će "dati" netko drugi), nevezanost egzistencije za obitelj i djecu - omogućava vječnu potragu za "savršenstvom". I muškarci i žene trpe jednake posljedice od nove realnosti da ništa nije vječno, pod sjenom stope razvoda od 25% (u Americi skoro 50%) i opadajućom stopom fertiliteta.
Ili će čovjek evoluirati u drukčiju vrstu životinje, koja može podnijeti hiper-seksualnost i desetljeća seksa za jednu noć, zaljubljivanja, odljubljivanja, drame, prekida, vjenčanja i razvoda, ili će sve manji broj djece presuditi genima takvih. Mislim da trenutno stanje ne može potrajati.
-----------------------
p.s. Bonus pitanje: na prvoj slici, za stolom dolje sjede muškarac i žena na speed dating eventu. Koju malu grešku čini muškarac?
Odgovor: Naginje se naprijed, naslonjen na svoje ruke na stolu. Ovaj stav nije dobar iz dva razloga: a) slabašan je, i b) signalizira da traži njeno odobravanje. "Ispravi leđa i ramena, nasloni se u svoju stolicu s rukama iza vrata ili opuštenim, i nemoj biti toliko zabrinut da nećeš čuti baš svaku riječ iz njenih usta," bio bi moj savjet.
Ali kako vas je puno istaknulo, to je tek jedan od faktora, a onaj koji mu je kao kamen oko vrata je to što je speed dating event. Istraživanje pokazuje da u prosjeku tek 6% sudionika speed dating događaja ostvari seksualni kontakt s bilo kojim drugim sudionikom, a tek 4% vezu. Ako prosječan event košta oko 50 kn, bilo bi jeftinije unajmiti... no, nećemo skretati u te vode
Još gore, to je speed dating event na kojemu se muškarci rotiraju, a žene ostaju sjediti (ona je imala vremena naručiti piće dok "šopingira" - bravo SrednjovječniUdovac!), što implicira da se samo njega ocjenjuje i smanjuje njegovu vrijednost i šanse za uspjehom.
Sve ideje su super, (zapamtite, nema 100% točne, samo bliže ili dalje), no komentar pametnog zuba me najviše oduševio:
"drži ruke na stolu, a stol nije čist, čime pokazuje svoj evolucijsku nekompetenciju za život u braku" - lol! svaka čast
Post je objavljen 27.06.2011. u 11:08 sati.