Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.

Analiza razloga za razlike u visini plaća između muškaraca i žena
Proveo Consad Research Corp. po nalogu Ministarstva rada SAD-a
Pripremilo i obradilo Ministarstvo rada SAD-a
12.01.2009.

Tijekom posljednja tri desetljeća, žene su ostvarile značajan napredak na radnim mjestima i u jednakosti plaća, uključujući povećano sudjelovanje u radnoj snazi, značajne pomake u edukacijskim ostvarenjima, rast zaposlenosti u visoko plaćenim zanimanjima, te značajno povećanje stvarne zarade.

1970., oko 43% žena starijih od 16 sudjelovalo je u radnoj snazi; 2007., 59%. 1970., samo 17.9% žena starijih od 25 su završile fakultet; do 2000., gotovo polovica, a 2006., jedna trećina žena u radnoj snazi je imala fakultetsku diplomu.
2007., žene su sačinjavale 51% svih zaposlenika u visoko-plaćenim, menadžerskim i profesionalnim zanimanjima. Bilo ih je više od muškaraca u zanimanjima poput financijskih menadžera, menadžera ljudskih resursa, administratora u edukaciji, menadžera u medicini i zdravstvenim uslugama, te knjigovođa i revizora.
1970., medijam tjednih primanja žena koje su radile puno radno vrijeme bio je samo 62.1% medijana za muškarce; do 2007., bruto razlika u plaćama se smanjila sa 37.9% na samo 21.5%.

Unatoč ovom napretku, bruto razlika u plaćama nastavlja biti zloupotrebljavana na prijetvorne načine kako bi se promoviralo ciljeve javne politike bez da se u potpunosti objasni razloge za postojanje razlike. Svrha ove studije je identificirati rezultate koji bolje objašnjavaju razliku u plaćama kako bi se bolje informiralo kreatore državnih mjera i javnost. Glavni rezultati ove statističke analize su:

Postoje mjerljive razlike u atributima muškaraca i žena koji objašnjavaju većinu razlike u plaćama. Statistička analiza koja uključuje te varijable je producirala rezultate koji kolektivno objašnjavaju između 65.1 i 76.4% bruto razlike u plaćama od 20.4%, i time ostavljaju neobjašnjenu razliku između 4.8 i 7.1%. Ove varijable uključuju:

-Veći postotak žena nego muškaraca radi manje od punog radnog vremena. Rad za pola radnog vremena je slabije plaćen nego onaj za puno radno vrijeme.
- Veći postotak žena nego muškaraca privremeno ili trajno napušta radnu snagu zbog porođaja, brige za djecu i brige za starije. Dio razlike u plaćama je objašnjen postotkom žena koje nisu bile u radnoj snazi tijekom prošlih godina, dobi tih žena i brojem djece u njihovim kućanstvima.
- Žene, pogotovo zaposlene majke, više cijene "prijateljske za obitelj" politike na radnim mjestima nego muškarci.
- Dio razlike u plaćama je objašnjen industrijom, profesijom i položajem.

Istraživanje također sugerira da razlike koje nisu inkorporirane u model zbog ograničenih podataka mogu objasniti ostatak razlike. Točnije, CONSAD-ov model i većina literature, uključujući i Zavod za statistiku rada, fokusiraju se na plaće umjesto na ukupnu kompenzaciju. Istraživanja također ukazuju da žene više cijene ne-monetarne koristi od muškaraca, i stoga preferiraju uzeti veći dio kompenzacije u obliku zdravstvenog osiguranja i drugih graničnih koristi.

U principu, još razlike u plaćama bi se moglo objasniti dodavanjem još nekoliko novih varijabli unutar jedinstvenog modela koji uzima u obzir sve faktore istovremeno, no takva analiza nije ostvariva s trenutno dostupnim bazama podataka. Faktori poput iskustva na poziciji i staze napredovanja zahtijevaju podatke o ponašanju radnika kroz duge vremenske periode. Longitudinalni podaci s informacijama koje obuhvaćaju dovoljno radnika za analizu po industrijama i profesijama ne prikupljaju podatke o individualnim radnicima tijekom dovoljno dugačkih perioda koji bi ukazali na kretanje radnog iskustva i napredovanja.

Iako je potrebno dodatno istraživanje u ovom području, ova studija dovodi do jasnog zaključka da su razlike u kompenzacijama muškaraca i žena rezultat više faktora, te da bruto razlika u plaćama ne bi smjela biti korištena kao osnova ili opravdanje korektivnih akcija. Uistinu, ne čini se da postoji išta što bi bilo potrebno korigirati. Razlike u bruto plaćama bi mogle biti gotovo u potpunosti rezultat individualnih izbora koje donose muški i ženski radnici.

Ne razumijem što je ovo [dijete i vjenčanje] trebalo Milanu [...] na listi onoga što ne čini kvalitetnu ženu, mislim da [Severina] ispunjava gotovo sve kriterije. Uzdajući se u prošle pokazatelje, Milanu ne bi loše došlo investirati u DNK test. [...] Sve bi to bilo otpisano kao glup ali bezopasan čin da on to čini iz zabave. Tko ne bi htio imati popularnu igračku, iako malo isluženu? No on je odlučio ne samo oženiti je (nije stigao, op.a.), već i imati dijete s njom. Dobru zabavu sa sudom za razvode koji će te uskoro silovati gore od crnaca u američkom zatvoru.


"Novopočeni zaručnici su djelovali ludo zaljubljeno?" Stvarno? Prije "on je djelovao ludo zaljubljeno." Nazdravlje s tim.

Iz tvog maila zaključujem da si novi pridošlica u svijet igre i muškosfere. Djelomično u tome i jest problem. Progutati crvenu pilulu nije nimalo slično pritiskanju prekidača na svjetiljci. Ne postoje 100% uključeno i 100% isključeno. Bolja analogija bi bila reći da je to kao brzinomjer, u kojemu se kazaljka polako pomiče prema željenoj brzini, ponekad je i promašuje, zatim opet pada ispod željenog.

Potrebno je neko vrijeme dok se ne dovedeš u optimalno stanje. To većini traje mjesecima, a nekima i godinama. Nema u tome nikakve sramote, niti je to išta neprirodno. Naša trenutna osobnost je formirana tijekom nekoliko desetljeća - što misliš koliko je potrebno za modifikacije?



Kako čitam stvari koje pišeš, imam puno simpatije za sve što osjećaš. Isto tako mi nije teško prepoznati kako i zašto dolazi do tih osjećaja. Kada bismo na uzmianje crvene pilule projicirali poznatu podjelu na "5 faza tugovanja", rekao bih da si trenutno u fazi ljutnje. To je najopasnija faza zato što je nužna ali kontraproduktivna, i zato što lako može paralizirati misli u negativnosti. Nije predviđeno zaustavljanje u njoj.

Ušao si u jedan novi svijet i otkrio vrlo uznemirujuće stvari. Normalno je da te to šokiralo, jer je to jedini način kojim se možeš izvući iz prijašnje faze s kojom si odrastao i proveo desetke godina - faze negiranja - ali to ne znači da trebaš otići u suprotnom smjeru. Kako bi se izbavio, moraš se izbaviti u umjerenost, ne u suprotnu stranu.

Nakon što si pročitao istinu o seksualnim preferencijama, brakovima, ženama, njihovim hrčcima, hipergamiji i svim drugim značajkama igre, počeo si mrziti žene i ono što one predstavljaju. Dehumanizirao si ih. Vidim to iz toga što ih sasvim ozbiljno zoveš "metama", što je možda i pogrešnije od utješne misli "sve su žene (riječ na 'd' (ili 'k')). Sasvim je normalno da te takve stvari frustriraju - bilo bi čudno da to ne čine - ali to ne bi trebalo prijeći u neprijateljstvo. Priroda stvari je jednostavno takva, ni dobra ni loša. Biologija je iznad morala.



Nije sad važno je li objektivno to istina ili nije, i do kolike je mjere točno i iz kojih razloga, i je li to zavjera ili nije. Ne imati iluzije je zdravo. Imati standarde je zdravo. Održavati određenu distancu i ne očekivati ništa je zdravo. Mrziti nije zdravo. Ne daj da te to povuče u drugi ponor umjesto da te izvadi iz prvoga.

Sve to je prilično jasna indikacija da ti je igra trenutno loša i da ti to uzrokuje probleme. Uz to, spominješ da često slušaš RSD. Tehnike koje si napisao me podsjećaju na njihov program "Beast Mode", za koji sumnjam da je dobar način za učenje igre iako je na površini cool. Interakcija sa ženama ne bi trebala biti toliko intenzivna i energična. Upoznavanje i spojevi su uzbudljivi, ali nisu adrenalinski. Nije potrebno pumpati se kao za rat u kojem ćeš sudjelovati. Interakcija sa ženama u nekim stvarima jest nadmudrivanje, ali čak i tada bi trebala biti prilično opušteno iskustvo. Ovdje ne mislim na "samo budi svoj", savjet koji prezirem zbog njegovog fatalizma, već te samo upućujem da dok mijenjaš sebe, što je pozitivno, činiš to pomalo.

Vjerujem da je to glavni razlog zbog kojega uspijevaš donekle uspostaviti početne kontakte ali se ne uspijevaš nimalo povezati sa ženama kojima prilaziš, tako da u vašem odnosu ne nastaje nikakva intimnost i ne miče se s mjesta. Čak i sa raznim oblicima kvarenja ženskog ponašanja i rasta neuljudnosti, takve stvari ti se događaju alarmantno često i na vrlo neobičan način zbog kojega sam došao do ovog zaključka. Svijet može biti sj**an i neugodan, ali opet nema razloga da bude toliko natprosječno takav.

Sljedeća faza igre je stabilizacija. Koristiš puno PUA terminologije, što je u redu iako nije baš moj stil, ali ona bi trebala biti tu kao podsjetnik koji s vremenom internaliziraš, ne kao popis s kojega skidaš stavke kao što trenutno imam dojam. Tvoje interakcije se doimaju malo robotskima. Umjesto da zapravo komuniciraš s ljudima oko sebe, prevelika analiza te paralizira i ne dozvoljava ti da odrediš što je važno, a što nije. Tvoj logički dio gazi emocionalni. Moraš se uravnotežiti.

Na početku se ne vrijedi brinuti tko ima "viši položaj" kada tek počinješ pričati sa ženama. Nema nikakvog položaja ako još niste ni izašli na teren. Vaša interakcija se nije još ni dogodila, nema potrebe planirati toliko unaprijed jer to vodi u nadigravanje. Napreduj malim koracima, uživaj u malim zalogajima napretka i nemoj se ugušiti osjećajem da iznenada radiš nešto potpuno strano.

Svi smo to prošli i svi smo bili u tom mračnom mjestu. Znamo da je nezgodno. Kada ljudi kažu da je crvena pilula zalogaj koji je teško progutati, to nije šala.

Treba ti samo više vremena i opuštenosti. Ne brini još za ishode. Jednom kada pređeš u sljedeću fazu, frustracije koju si nakupio će se znatno smanjiti, i počet ćeš doživljavati više uspjeha.

Sretno,
Igniss

Preuzmi kontrolu nad svojim ljubavnim životom, ali tako da znaš što je najekonomičniji način za to. Napreduj malim koracima. Popravljaj stvari onim redom kojim dolaze. Koristi prilike koje it se ukazuju. Trudi se jer se radi o nečem vrlo važnom, ali ne ubijaj se. Uvijek će postojati nekakvo uzbuđenje ili napor, jer nam je to u krvi, ali ako ti je igra ogroman teret koji ti stalno donosi stres i zahtijeva da oblikuješ život oko nje, nešto radiš pogrešno. Korist od igre dugoročno mora biti veća od troškova. Kod Roosha najviše cijenim prepoznavanje te činjenice.

Igniss: Zbog čega je Hrvatska prevagnula nad Grčkom, Španjolskom ili Crnom Gorom u izboru mjesta koje ćeš posjetiti u doba turističke sezone?

Roosh: Prijatelj i ja smo odlučili na ljeto posjetiti Hvar, i nakon što je otišao bio je logičan izbor da odem u Zagreb i istražim grad. Balkan je regija o kojoj se baš i ne priča često na mom forumu, tako da me zanimalo kakav je, a pogotovo Hrvatska kao jedna od najpopularnijih destinacija.

Igniss: Igra s kojom si postigao najbolje rezultate u Hrvatskoj - Zapadna igra, Istočna igra (i.e. "samopouzdani dobri dečko", op.prev.), ili Svjetska igra miks ova dva smjera iz tablice, op.prev.)?

Roosh: Najbolji miks je bila Svjetska igra s brzinom Zapadne igre, što bi značilo da bih u pravilo bio "dobar" ali eskalirao vrlo brzo kako bih dobio seks za jednu noć. Činilo mi se da su Hrvatice prilično dobro primale istu vrstu igre kakvu bih uporabio drugdje u Europi, kao u Poljskoj ili Estoniji, osim što je hodati s njima bilo totalno nepodnošljivo.

Igniss: Zašto?

Roosh: Hrvatske cure su prepune bullshita. Nimalo me ne čudi da vi lokalni muškarci morate naučiti Igru. Nisu baš bile pouzdane. Isparivale bi, htjele dovoditi prijateljice, objavljivale da imaju dečka nakon što bih već potrošio mnogo vremena i pozornosti na njih. Noćna mora.

To je trajalo sve dok nisam nabavio smještaj blizu barova i diskača, tako da se više nisam morao bakćati s hodanjem, spojevima i vezama. Tada je ono što sam pokušao bilo jednostavno: prasnuti iste noći kada bih ih upoznao u klubu. To je radilo mnogo bolje. Nakon seksa s hrvatskom djevojkom, ona igra puno manje igrica. Mnogo je podnošljivija. Modus operandi je bio dobiti barem poljubac i dosta maženja prije nego uopće i pomisliš na to da ćeš uzeti njen broj da se vidite poslije. Ako je nisi barem poljubio, zaboravi.

Igniss: Jesi li dobio dojam da, zato što si stranac, trebaš manje igre za uspjeh nego hrvatski muškarci, otprilike isto, ili više?

Roosh: Kao i u ostatku Europe, prilično sam siguran da mi treba manje igre nego lokalnim dečkima. Nisam morao koristiti dvostruke komplimente, zadirkivati ili koristiti ikakvu težu igru osim brzo eskalirati. Cure su bile posebno otvorene prema Amerikancima (eto vam sad vaše ne-amerikaniziranosti, op.prev.). Ali neke, posebno u diskoima, bi mi davale posebno negativan tretman i ignorirale me kada bih pokušao išta im reći. No mislim da na isti način tretiraju i lokalne muškarce.

Također sam u klubu upoznao jednog tipa koji me pitao poznajem li izraz "PUA" (Igrač). Činjenica da lokalni muškarci moraju koristiti igru (i da postoji popularan blog poput tvoga) u pravilu znači da cure postaju vrlo teške, odnosno traže sve težu igru. U pravilu je to loš znak koji signalizira da je kultura postala bolesna. Amerika ima najveću kulturu igre na svijetu, tako da možeš zamisliti koliko su grozne Američke žene (ne baš, ali vidio sam ekvivalent, op.prev.).

Igniss: Govoreći o strancima, jesi li imao problema s komunikacijom? Kakva nam je razina engleskog?

Roosh: Svi ispod 30 su fluentno govorili engleski. Ne sjećam se ikakvih problema. Jedini put kada mi je zatrebao hrvatski je bilo kada sam u samoposluzi naručivao šunku ili sir.
(Netko treba ovo poslati našem ministarstvu turizma, siguran sam da će im se svidjeti. Izvrsno pozitivno svjedočanstvo. op.prev.)

Igniss: Hrvati se vole hvaliti da "Hrvatska ima najljepše žene na svijetu". Istina, moguće istina ili laž?

Roosh: Vrlo blizu istine. Možda Litva ima zgodnije žene, ali Hrvatice su bolje nego Ukrajinke, Skandinavke i bilo koja narodnost iz Južne Amerike ( bravo, op.a.). Hrvatski dečki stvarno ne znaju koliko im je dobro. Trenutno sam u Washington DC-u i cijele večeri u baru ne vidim toliko zgodnih djevojaka koliko u 5 minuta u Hrvatskoj. To me baca u depresiju. Sada shvaćam da me Hrvatska razmazila i da sam u njoj mogao spavati sa ženama kakve je jednostavno nemoguće naći u gradu gdje inače živim.

Igniss: Dovoljno o igri, idemo na druge teme. Jesi li probao ikakvu lokalnu hranu (ribu, ćevape, burek, štrukle, etc.)? Ako da, je li ti se svidjelo?

Roosh: Samo burek (koji je moja mama iz Turske spremala za mene kada sam bio mali) i lokalni alkohol. Probao sam "medicu", koja mi se svidjela ali mi i zadala užasne glavobolje ujutro. Liker od borovnice je isto bio odličan.

Igniss: Možeš li se vidjeti kako opet dolaziš u Hrvatsku?

Roosh: Da, ali ne jako dugo vremena. U moja dva mjeseca u Zagrebu sam počeo razvijati reputaciju igrača u nekim barovima koje sam posjećivao. Jedna cura s kojom sam spavao je znala veličinu mog penisa prije nego smo završili u krevetu zato što je pričala s prijateljicom druge cure s kojom sam spavao. Onda, hodao sam s curom čiji bi me prijatelji vidjeli vani kada nismo bili skupa. Jedan barmen mi je rekao da "poznaje cure" s kojima pričam. Sve je to previše maleno za muškarca koji voli spavati s mnogo žena, a čini se da svi obožavaju ogovarati kao da žive u selu (HAHAHAHAHAHAHAHA, op.prev.). Mislim da bi Beograd mogao biti bolji grad za mene, ali vidjet ćemo.

"To je bila najemancipirajuća, najoslobađajuća stvar koju sam ikada učinila u životu", rekla je Nadya o svom filmu "Octomom home alone".

Wicked Pictures, organizacija koja je producirala film, je "najprofesionalnija tvrtka s puno poštovanja. Nema ničega što neću napraviti u brizi za svoju obitelj," objasnila je, dodajući: "ali nisam porno zvijezda. Samozadovoljavanje pred kamerom nije prava pornografija." [penisi diljem svijeta se ne slažu, op.prev.]
Nastavila je, "Očito, lagala bih kada bih rekla da nisam htjela dobiti malo prihoda od toga. Nisam imala pojma što će to ispasti - tako pozitivno iskustvo."

Nadya je dodala: "Imala sam punu kontrolu i moć nad svojim izborom. Preuzimam odgovornost i ponosim se time."