Pregled posta

Gdje su svi dobri muškarci?

Prije nekoliko godina, kada sam sjedio na kavi s poznanicom, poveo se razgovor o ljubavnom životu. Zainteresiralo me što je spomenula prilično egzotičan problem: "Gdje su nestali svi dobri muškarci?"

"Kako to misliš?" rekao sam.
"Pa, ne mogu naći nikog tko mi odgovara. Ako ponekad i nađem nekog, uvijek je već zauzet."

Lagao bih kada bi rekao da me ovo nije začudilo. Dapače, bio sam trenutno šokiran. Ona je bila u ranim dvadesetim, vrlo lijepa, visoka i vitka, po meni sasvim privlačnog karaktera i s ljubavlju za sve što vole mladi. Možda ne model, ali svakako vrlo privlačna. Nekako sam mentalno podrazumijevao to da može imati koga hoće.

"Nikad ne bih to rekao za tebe," priznao sam. "Kako to? Što je sa svim onima na tvom faksu, pa s društvom kad idemo vani?"
Ona je slegnula ramenima. "Ma nije to to, nije mi nitko od njih napet. Nema tu pravih muških."

I dalje prilično začuđen, pustio sam da razgovor otpluta u nešto drugo. Pričali smo neko vrijeme u ljetovanju koje sam planirao sve dok pored našeg kafića nije prošlo neko društvo: njena rodica, još jedna cura, i jedan momak. Nisam mogao ne primjetiti da se raspričao o nekom bendu koji oboje vole i rekao da će je nazvati za koncert sljedeći tjedan.

"Pa, barem se nekome sviđaš," dodao sam s osmijehom kad su otišli.
"Kako to misliš? Pa mi smo samo prijatelji."

I tu smo se zapleli u razgovor o tome što ona traži od muškarca (manje više tipične stvari, samopouzdanje, humor, izgled, čemu je ovaj manje više odgovarao, kao i još tisuće u našem gradu, za koje sam bio sasvim siguran da bi istog trena skočili na šansu da budu s njom).

"Zar ne odgovara on manje više tome što si rekla?"
Jedan dug trenutak je razmišljala. "Pa... prenizak je za mene."
"Ali... vi ste iste visine."
"Pa to."

Rastali smo se prijateljski.

Žene, biološki predodređene za izbor partnera, imaju više kriterije od muškaraca. Tamna strana moći izbora je paraliza od previše opcija - beskonačna izbirljivost i oklijevanje, i na kraju često pogrešan izbor. To je kao potrošač u trgovini koji želi živjeti zdravo, i pred policom prepunom "integralnih kornfleksa s medom" razmišlja pola sata, i na posljetku odabere nešto prepuno kemikalija i šećera što će mu skratiti život, ili izađe iz trgovine bez da išta kupi. Isto tako je i "muškarci nemaju interesa za mene" često pametan substitut za "prošlu večer su me pogledavala barem desetorica, ali nijedan od njih ne odgovara mojim kriterijima." Je li to loše? Ne. Jednostavno je realno.

Ako i dalje mislite da u konačnici žene, čak i uistinu Omega žene, nisu te koje biraju partnera, ili da postoje žene koje jednostavno nikog ne privlače upućujem vas na Gđu. Donnu Simpson (UPOZORENJE: ne klikajte ako nemate čvrst stomak!), poludjeli ljudski stroj za otpatke koji teži 280 kg i govori o svojim planovima da jednog dana ima 450 kg .
Unatoč tome je udata, i ima dijete, i to ne s nekim propalitetom, nego sasvim prosječnim tipom. Ako ona može naći nekoga, onda možeš i ti.

S vremenom smo se ja i ta poznanica sve manje i manje čuli, poneseni životom u obrnutim smjerovima, i tako sljedeće četiri godine. Prestali smo biti biti imalo važni jedno za drugo, svatko u svojem društvu, no prošli tjedan sam opet naletio na nju. "I, kako je bolja polovica?" našalio sam se. Njeno snuždeno lice reklo mi je sve.

Post je objavljen 15.07.2011. u 17:07 sati.