"To je bilo silovanje jer ona nije mogla dati pristanak na seks dok je bila pijana."
Uobičajeno je u medijima povremeno vidjeti zgražanje nad sudskim odlukama gdje je optužba za silovanje odbačena jer je žrtva bila pijana. Pretpostavljam da je sudska logika u takvim slučajevima otprilike ovakva:
A) Nema tjelesnih tragova nasilja, prijetnje ili opiranja ->
B) Bez tih tragova, potrebno je dokazati da je žrtva eksplicitno odbila seks ->
C) Sve se svodi na riječ protiv riječi ->
D) Riječ osobe koja je bila u alkoholiziranom stanju je još manje pouzdana nego inače ->
E) Optužba pada zbog manjka dokaza (iako bi pala i da nije bilo alkohola) ->
F) Zgražanje!
Na vrlo razvijenom zapadu je u ovom području ostvaren priličan napredak. Tamo ne samo da žrtva ne može biti smatrana manje vjerodostojnom zato što je bila pijana pa se ne zna na što je pristala, već je i to što je bila pijana čini žrtvom. Pogledajte ovaj poster:
"Pitaj me za moje trijezno 'da'. Pijano 'da' nije pristanak. Bez stalnog pristanka, to je seksualni napad."
Dok bi se za prvi slučaj koji sam opisao moglo dati neke opravdane primjedbe - recimo, ako je sudska praksa smatrati riječ osobe koja je bila alkoholizirana manje vjerodostojnom, može se sumnjati da će zbog toga sud u malom broju slučajeva nepravedno zanemariti druge, opravdane dokaze - ovaj drugi je već pomalo bizaran. Dok bi u prvome još mogla postojati nekakva bojazan od diskriminacije žrtava, ovaj s postera diskriminira sve optuženike time što ih čini odgovornima za potpuno iste stvari za koje žrtve same nisu odgovorne. Usput, budući da je jasno koji je cilj ovakvih jednostranih kampanja, idemo se riješiti maske i nazvati počinitelje muškarcima, a žrtve ženama.
Time je njena riječ kao svjedoka stavljena u superioran položaj samim time što je žena - pardon, žrtva (dobro znamo da ovakav zakon nikada ne bio primijenjen u obrnutom slučaju jer "svi znaju" da žene ne mogu silovati muškarce). Ako ona tvrdi da nije rekla "da", nije važno što nema nikakvih dokaza za to - ona je bila pod utjecajem alkohola i on je automatski kriv, čak i ako je ona popila piće prije nego što se našla u njegovom društvu. Alkohol je u ovom slučaju postao bog i batina, konačni faktor koji uvijek preteže spor na stranu žene (isto kao i optužba za nasilje kod razvoda, ali nemojmo sad o tome).
Ženin anđeo čuvar
Ovo bi možda još bilo razumljivo kada bi u našem društvu postojala nekakva općenita politika tretmana alkoholiziranih osoba kao svetaca koji ne mogu učiniti ništa loše, ali ona ne postoji. Pogledajte ove primjere:
- Ako se osoba napije i izazove prometnu nesreću, ona je više, a ne manje, kriva zato što je pila alkohol. Čak i ako se ništa ne dogodi, opet je kriva samo zato što je bila pod utjecajem alkohola.
- Ako se osoba napije, počne vrijeđati ljude i potuče se s nekim, ona je kriva što se napila i išla raditi probleme.
- Ako se osoba napije i kupi nešto što joj zapravo ne treba, ne može dobiti povrat novca i trgovac nije odgovoran što je primio novac od pijane osobe.
- Ako se osoba napije i nekome na ulici da svoj novčanik, iz toga ne slijedi automatski da je opljačkana
- Ako pijanog pješaka zgazi auto, ne podrazumijeva se da je vozač mučko đubre koje je samo čekalo priliku iskaliti se na prvom pijanom prolazniku
Ali, ako je osoba žena i ako je stvar u pitanju seks - jasno je da je ona morala biti iskorištena, da ne snosi nikakvu odgovornost, te da netko treba biti kažnjen zbog toga.
Ono što je ironično je to što upravo ovaj pristup infantilizira žene, smatrajući ih bezumnim objektima ili nedoraslom djecom, bez ikakve osobne odgovornosti za svoju konzumaciju alkohola. To bi trebala biti antiteza feminizma koji (u teoriji) tvrdi da su muškarci i žene jednako sposobni za sve i imaju jednaka prava.
Iako donekle razumijem galamu koja se diže na sudske odluke koje kao argument spominju da je žena bila pijana (pretpostavljam da bi jedini argument trebao biti "manjak dokaza"), ne mogu se oteti dojmu da je to vrlo klizava strmina, kao što vidimo iz primjera naših bogatijih susjeda čije degenerirane pojave pomalo prodiru i kod nas.