Ovaj post je indirektno vezan za zavođenje. Naime, voditi ozbiljnu debatu sa ženom o neutralnoj temi će samo ubiti "ono nešto" u vašem odnosu i umjesto toga uvesti sterilnu dosadu. Ako tema nije neutralna, već se tiče vašega odnosa, onda je to još i gore. Ne postoji način na koji možeš racionalnim objašnjenjima uvjeriti ženu da si ti dobar za nju ili da joj se trebaš sviđati.
No to ne znači da je debatiranje beskorisno. Jedna indirektna korist je u tome što razvijanje mirnog i staloženog stava koji je koristan u debatiranju koristi zadržavanju istog stava i u zavođenju. Lakše je zadržati okvir razgovora u svoju korist ili se sjetiti savršenog dvostrukog komplimenta ili otvaranja kada je tvoj mozak već pripremljen na traženje pravih replika i asocijacija. No općenito gledano, kada ulaziš u palaču igre, ostavi svoje umijeće debatiranja na ulazu kao musliman cipele pred džamijom.
Kako uspješno debatirati?
Očito, neka tvoji argumenti budu smisleni, konzistentni i dobro potkovani. Ali način na koji će oni biti prezentirani je zapravo važniji od samih argumenata. Jedna od najvrijednijih lekcija u ovom podučju dolazi iz jednog od mojih omiljenih filmova, "Thank you for Smoking", kada protagonist Nick (koji radi kao lobist za duhansku industriju) objašnjava svom sinu Joeyu svoj posao.
Joey: I, što se događa kada si u krivu?
Nick: Pa, Joey, ja nikada nisam u krivu.
Joey: Ali ne možeš uvijek biti u pravu.
Nick: Pa, ako je tvoj posao biti u pravu, onda nikada nisi u krivu.
Joey: Ali što ako JESI u krivu?
Nick: Ok. Recimo da ti braniš čokoladu, a ja branim vaniliju. E sad, kada bih ti ja rekao, "Vanilija je najbolji okus sladoleda", ti bi rekao...?
Joey: "Ne, čokolada je."
Nick: Točno. Ali ne možeš dobiti taj argument. Stoga, pitat ću te: Misliš da je čokolada alfa i omega svih sladoleda, je li?
Joey: To je najbolji sladoled; ne bih naručio niti jedan drugi.
Nick: Oh. Znači za tebe je samo čokolada, zar ne?
Joey: Da, čokolada je sve što mi treba.
Nick: E, pa meni treba više od čokolade. I kad smo već kod toga, treba mi i više od vanilije. Vjerujem da trebamo slobodu i izbor kod našeg sladoleda i to, Joey Naylor, to je definicija slobode.
Joey: Ali to nije ono o čemu pričamo.
Nick: Ah, ali to je ono o čemu JA pričam.
Joey: Ali... nisi dokazao da je vanilija najbolja.
Nick: Nisam ni morao. Dokazao sam da si ti u krivu, a ako si ti u krivu, onda sam ja u pravu.
Joey: Ali i dalje me nisi uvjerio.
Nick: Zato što mi nije cilj uvjeriti TEBE. Cilj mi je uvjeriti NJIH (pokaže rukom na prolaznike).
Vjerujem da vam je već puna neka stvar referenduma, ali to je aktualan i elegantan primjer na kojemu se može pokazati umijeće debatiranja i razoran efekt koji ima njegovo prisustvo ili odsustvo.
Tijekom promotivnog razdoblja prije referenduma, strana "protiv" usmjerila je sve svoje snage na dokazivanje kako je ovaj referendum zapravo diskriminacija i kako su svi koji ga podržavaju ili fašisti ili zavedeni da podržavaju fašizam. Naravno, nisu se služili logičkim argumentima, već isključivo emocionalnim apelima i prozivanjem strane "za" na sve moguće načine. Stoga je najjače što su uspjeli argumentirati o referendumu kao obliku fašizma redovito bila jedna od ove četiri tvrdnje, od kojih niti jedna ne drži vodu:
1. Moguće je da će omogućiti druge referendume/zakone u budućnosti koji će stvarno diskriminirati nekoga. Predviđanje budućnosti nije osnovan razlog za prosuđivanje o sadašnjim efektima (pojašnjenje: barem ne ako predviđene pojave nisu istodobno i negativne i vjerojatne). Ovo je kao da ja kažem da ne smijemo dati pravo glasa ženama jer to jednog dana možda vodi do feminizma trećeg vala. 2. Moguće je da će osokoliti pobjednike na nasilje na sljedećim Gay Prideovima. Blaži oblik prvog. Ne vidim indikacije za ovo, budući da je cijela stvar oko referenduma provedena savršeno nenasilno, dapače stranu "za" se fizički napadalo. 3. Da to nije diskriminacija, ovi se ne bi toliko trudili progurati to u Ustav. Ovo je klasičan primjer kružne logike. 4. Da je fašizam za bilo što što je drukčije reći da je drukčije. Godwinov zakon na djelu (Što je neka rasprava dulja, to je veća vjerojatnost da će neka strana ostati bez argumenata i de-facto priznati poraz tako što će drugu usporediti s Hitlerom).
Dakle, nitko nije uspio dati imalo smislenu primjedbu zašto je referendum = diskriminacija, a kamoli to objektivno dokazati. No to nije ono što je važno. Ni strana "za" se nije mogla podičiti baš smislenim argumentima. Iako je posjedovanje ispravnih i logičnih argumenata vrlo korisno u privlačenju javnog mišljenja na svoju stranu, to nije ono što određuje ishod, kao što je i vidljivo s naše političke scene. Važno je to da je strana "protiv" i dalje mogla steći simpatije javnosti čak i da nije imala niti jedan argument, samo da je poznavala umijeće debatiranja. Nažalost, nije. Koliko vidim iz svih članaka koji i dalje sipaju žuč i bijes nakon poraznog ishoda referenduma za stranu "protiv", nisu naučili lekciju. A ta lekcija je sljedeća:
Glasovalo je 1.436.835 građana, odnosno 37,90 % birača registriranih za izlazak na referendum. Od toga je 65.87% (cca 946 000) glasalo "Za", a 33,51% (cca 481 000) "Protiv". Ukupni broj birača na popisu je oko 3 740 000.
Znate li što to znači?
To znači da nije glasalo preko DVA MILIJUNA birača!
Napori strane "protiv" bili su potpuno pronašeni. Tih dva milijuna, a ne onaj jedva milijun i pol koji je glasao, su oni koje treba uvjeriti racionalnim pristupom, dobrim stilom i pristojnim izlaganjem. To što protivnici referenduma vide u strani "za" fašiste i oštro ih napadaju je besmisleno jer neće uvjeriti niti jednog od tih tzv. "fašista", a istodobno time čine harakiri jer u očima ostala DVA MILIJUNA ispadaju jednako fanatični i jednoumni kao i svoji protivnici, pa još i gori.
To je fatalna greška, jer je upravo ta grupa od DVA MILIJUNA ona koja odlučuje o ishodima referenduma i izbora kroz to može li se donekle poistovjetiti s nekom stranom i dovući se do birališta da joj pomogne. Privući samo 15% (svaku šestu osobu) te grupe bilo bi više nego dovoljno za prevlast. Ali ne, ovi su morali reći ovima što ih ide (umjesto da se jednostavno usredotoče na stvarne rupe, poput činjenice da uopće ne čuva brak i da ga crkva također uništava), morali su pustiti pjenu iz usta, i požnjeli su zasluženo. Paralela s vještinom prepakiravanja, uspješnom prodajom svojih ideja/proizvoda i dojmu moći u ovom primjeru ima neograničeno.
Da je primijenjeno osnovno pravilo debatiranja, opcija "protiv" bi bila svjesna da nije tu kako bi ratovala s mrskim joj "fašistima". Ona je tu kako bi ova DVA MILIJUNA pokazala da ju je vrijedno saslušati i da se njene vrijednosti barem malo poklapaju sa svima njima koji su decidirano između. A trenutno u tome nažalost nimalo ne uspijevaju.
To je ono što je omogućilo opciji "Za" da ih razvali s ovolikom lakoćom. Njeni su predstavnici očito bili svjesni da su oči javnosti uperene u njih i da uopće ne trebaju dokazati da će uvođenje definicije braka u Ustav spasiti brak... već samo dokazati da je protivnik u krivu.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu