Igniss - Gdje politička korektnost odlazi umrijeti.
Najpopularniji sadržaji:
Jesi li Alfa? (Test za MUŠKARCE) | Jesi li Alfa? (Test za ŽENE) | Kako vratiti bivšu / bivšeg | Prvi poljubac | 6 stvari kojima možeš baš sada postati bolji zavodnik | Za žene: obrana od kretena | Je li visina bitna? | Cure koje vole kretene | "Al ono fakat! Tvoja pi*ka je super!" | 10 Igrinih zapovijedi
utorak, 26.05.2015.
Debeo struk, tužan penis
|
Prilično je tužno da ovakve činjenice uopće moramo potkrepljivati studijama, ali nikada mi nije potreban izgovor za utrljavanje soli u rane škvadri rođenoj za zgražanje, tj. škvadri koja se profesionalno bavi negiranjem realnosti: Vitkiji ženski struk povezan je s boljom erektilnom funkcijom kod muškaraca, neovisno o dobi; Brody S, Weiss P.; Arch Sex Behav. 2013 Oct;42(7):1191-8. doi: 10.1007/s10508-012-0058-9. Epub 2012 Dec 22. Sažetak Prošla istraživanja indicirala su da muškarci u pravilu ocjenjuju vitkije žene kao seksualno privlačnije, što je konzistentno s dodatnim rizicima morbiditeta (relativne šanse za pojavu bolesti u populaciji) vezanim za čak i blagu abodimnalnu pretilost.  Kako bismo utvrdili asocijaciju ženskog opsega struka sa seksualnom privlačnošću (kao i vrijednost nagrada kod oba spola), proučili smo povezanost ženskih dobi i opsega strukova s indeksom muških erektilnih funkcija, učestalost penilno-vaginalnog snošaja, te seksualno zadovoljstvo u reprezentativnom uzorku Čeha (699 muškaraca i 715 žena) u dobi od 35-65 godina. Multivarijantna analiza ukazala je da su: - Bolje ocjene erekcije neovisno asocirane s nižom dobi muškarca i sa ženinim vitkijim strukom. - Učestalost snošaja neovisno asocirana sa ženinom nižom dobi sa ženinim vitkijim strukom. - Seksualno zadovoljstvo neovisno asocirano s nižom dobi muškarca i vitkijim strukom kod oba spola. Bolja erektilna funkcija, veća učestalost snošaja i veće seksualno zadovoljstvo bili su asocirani sa ženinim vitkijim strukom, neovisno o dobi oba spola. U nastavku rada raspravljamo o mogućim razlozima za utjecaj obujma struka, uključujući i mogućnost da abdominalna pretilost kod žena smanjuje njihovu seksualnu želju putem neuro-hormonalnih mehanizama, te smanjuje seksualnu želju njihovih partnera putem smanjene seksualne privlačnosti uzrokovane evolucijskim razlozima. Postoji nekoliko razina negacije problema ovog slona (heh) u sobi. 1. razina negacije: zašto se toliko uzbuđujem(o) oko toga? Ovo je naivno ali ipak razumno pitanje - pa zašto muškarci ne bi mogli skrenuti svoju pozornost na vitke cure koje im se sviđaju, a debeljuce ostaviti na miru? Objašnjenje je jednostavno:  Slika 1: Poslije epidemije debljine nema dovoljno vitkih cura za sve muškarce Što se ovdje dogodilo? Preorijentacijom muškaraca na vitke cure koje im se sviđaju, ne samo da će neki muškarci nužno izvisiti, već će i svima biti znatno teže i znatno lošije čak i nakon što uspiju! Kako je to moguće? Pa jednostavno: Vitka cura kojoj se prije udvarao samo jedan muškarac sada odjednom doživljava udvaranje trojice muškaraca. Kao i svako normalno ljudsko biće u uvjetima neograničenog izbora, to što odabere će cijeniti i birati s pažnjom znatno manje nego kada joj je to jedina opcija. Možda će isprobati sva tri ili varati jednog s drugim. Možda joj neće smetati što je jedan od njih drogaš i "hahar šta snifa lipilo", jer zna da će je druga dvojica i dalje htjeti i boriti se za nju. Možda neće odabrati niti jednoga, već će joj više zadovoljstva donijeti sadistički osjećaj moći koji stječe odbijanjem i crpljenjem pozornosti. Mogućnosti da nešto krene krivo ima neograničeno. Prvotna mogućnost - da se skrasi s ovim koji joj se udvara jer joj se on iskreno svidio, bude dobra prema njemu i ostane s njim - praktički je izbačena iz jednadžbe. Napominjem da ovo nije neka osuda žena ili ženskog karaktera općenito; i muškarci se jednako ponašaju kada su u takvom položaju. Podložnost bivanju razmaženim je univerzalna ljudska osobina. Bilo kako bilo, rezultat je jasan: ova trojica morati će se dobrano više truditi oko te iste žene, još upornije radeći na svom izgledu, bogatstvu i/ili društvenim vještinama i samopouzdanju (tj. igri). Kao što možete vidjeti, epidemija debljine je zapravo jedan od glavnih faktora koji je učinio igru toliko nužnom u tako kratkom razdoblju.  Postotak morbidno pretilih ljudi (BMI > 30) u SAD-u po saveznim državama u posljednjih 30 godina 2. razina negacije: zašto se muškarci jednostavno ne prilagode i počnu se udvarati debelim ženama? Ovo pitanje je naizgled nevino, ali u stvarnosti je vrlo uvredljivo i tretira muškarce kao nekakve robote koji postoje samo da bi služili drugima. Kao što sam napisao kod principa homoseksualaemulatornosti, gay populaciji svi potpuno priznajemo da su rođeni gay i da ne mogu birati koji će im se spol sviđati. Uskratiti to pravo heteroseksualnim muškarcima i ispitivati ih zašto im se ne bi počeo dizati na lelujave naslage masti je u najboljem slučaju bizarno, a u najgorem zlonamjerno. Nadalje, čak i kada bi muška preferencija vitkosti bila uvjetovana kulturom, a ne genetikom (što je temeljito pobijeno), opet bi ostala činjenica da su muškarci diljem svijeta desecima tisuća godina imali potpuno iste preferencije. Ono što usrećuje muškarce je konzistentno već milenijima, i muškarci su oko toga uvijek jasni i iskreni, za razliku od žena kod kojih je saznavanje njihovih pravih preferencija sličnije vađenju zubi.  Ipak, ona mu je vjerojatno zahvalna što joj se prilagodio i pravi je anđeo prema njemu Nažalost, to baš i nije istina, jer... 3. razina negacije: ok muškarcima se ne sviđa debljina, ali debele cure su zato ugodnije karakterom, pametnije i manje razmažene pa time nadoknađuju svoj manjak ljepote Kao prvo, čak i kada bi on mogao nadoknaditi bolno odsustvo kritično važne ženske osobine, taj anđeoski karakter je vrlo rijedak, bez obzira na izgled. Nadalje, on je tek neznatno zastupljeniji kod debelih cura nego kod vitkih. Iako postoji zrno istine u onoj izreci "Zašto je debela cura tako dobra u krevetu? Zato što mora biti.", korpulentnije žene su ipak i dalje samo žene, podložne svim napastima inflacije ega, narcisoidnosti, feminizmu i drugim problemima. A to nas vodi do... 4. razina negacije: debele cure su skromne i ne traže puno od muškaraca  "Samo atletski građeni muškarci molim" Nekada je karakterna osobina zvana "skromnost" uistinu bila uobičajena i sastavni dio dobrog karaktera. Ali doba se promijenilo, i danas protiv toga rade dva važna faktora. Prvi je epidemija Facebooka, Instagrama i sličnih mreža za attention whoring na kojima se žene natječu u broju likeova, pa tako i hvaljenjem svojim (bila to istina ili ne) super krasnim divnim nabildanim dečkima koji ih tretiraju poput princeza, vode na večere, putovanja i zasipaju cvijećem i drugim darovima. Drugi je rast online datinga i paklenih naprava zvanih "pametni telefoni", koji u tandemu omogućavaju bilo kojoj ženi prikupljanje opojne pozornosti od žednih tipova 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Svi ovi faktori zajedno, potencirani zlonamjernom kampanjom svih velikih medijskih kuća zapadnog svijeta, vode do najgore i najdeluzionalnije od svih tvrdnji...  5. razina negacije: debljina je privlačna! Izoliranoj od stvarnih posljedica debljine koliko je god to moguće biti, debeloj ženi je preostalo još samo jedno područje, kamo nije još otišla niti jedna jedina žena u povijesti: ona će uvjeriti svijet da je debljina zapravo privlačna! Dokazat će svima ne samo da to nije takav minus da bi ona zbog njega trebala biti ljubaznija, skromnija ili zahvalnija, već i da je to veliki plus! Ova apsurdna tvrdnja je u tolikom nesuglasju s realnošću da je teško vjerovati da bi ikada mogla postati imalo raširena, ali ona ne samo da je raširena, već je postala toliko utjecajna da ljudi bivaju otpušteni, a tvrtke poljuljane, samo zbog toga što se nisu priklonili toj suludoj mantri. Najviše u mlađoj generaciji, izrazito je rijetko čuti debelu curu kako priznaje da je to minus. Umjesto toga, puno će ćešće ponavljati neke od sljedećih tvrdnji kojima smo zapljusnuti sa svih strana, pogotovo na internetu i društvenim mrežama: - Debela cura posramila Instagram - Dečki koji su u srednjoj odbili debeljucu su kreteni - Slavna glumica je također debela i ponosna na to - Poznata pjevačica se udebljala i nije dopustila glazbenim producentima da utječu na nju - Pjevačica s ponosom pokazuje svoj celulit - Feministica bez straha pokazuje svoje debelo tijelo - Šovinistički ministar izvrijeđao debelu kolegicu - Slavna pjevačica je debela i ponosna što predstavlja većinu žena - Bogu hvala da ova debela žena ističe sve što ima Drugim riječima, umjesto da kao cjelokupno društvo debelim ženama iskreno kažemo da bi trebale raditi na sebi i smršavjeti ako je ikako moguće, mi ih uvjeravamo da je višak kilograma sexy, da je sve što postižu pobjedom nad zlim muškarcima koji ih pokušavaju ugnjetavati i držati na dijetama, da je biti debela isto kao i bivanje celebrityem, te da je anoreksija smrtna opasnost koja vreba iza svakog ugla. Ja na sve ovo kažem: dosta!  Muškarci nisu nisu dužni mijenjati se zbog masovne balonizacije žena, niti hraniti njihova napuhana ega (svaka igra riječi je slučajna, op.a.). Muškarac treba biti svjestan svoje okoline i snaći se u(natoč) njoj kako god može, ali to ne znači da je treba podržavati ili prihvaćati kao normalnu. Sama činjenica da imamo potrebu davati dokaze zašto je debljina neprivlačna je apsurdna. Ako pederi ne duguju nikome opravdanje zašto su pederi, onda ni mi ne dugujemo nikome opravdanje zašto nam se sviđaju vitke žene. Oznake: debljina, percepcija tijela, teorija seksualnog tržišta, odabir partnera |
- 21:34 - Komentari (23) - Isprintaj - #
subota, 16.05.2015.
Tresla se loša igra, rodila se panika
|
Čitatelj Drip piše: Poštovani, slučajno sam pregledavajući facebook naletio na ovaj link koji po meni opisuje muskarce koji koriste neke od PUA metoda upoznavanja djevojki i mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji. Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu... Lijep pozdrav, Drip. Pogledajmo što se dogodilo:  Izvor slike Opreza nikad dosta, a pogotovo u današnje vrijeme. Tome svjedoče mnogi nestanci mladih, Ahem. Ne mogu a priori reći je li ovo istina ili nije, ali kada članak otvara tako eksplozivnom tvrdnjom kako bi pobudio simpatije javnosti, valja nam temeljito je preispitati: Broj nestanaka prijavljenih na području RH po godini, od 2007. do 2014.: 1771, 1753, 1733, 1704, 1774, 1928, 2192, 2653. Uzimajući u obzir mogućnost da se možda jednostavno povećala ažurnost prijavljivanja nestanaka, a ne sam broj nestanaka, možemo reći da stanje uistinu zaslužuje oprez. Svejedno, moramo napomenuti i da je, koliko je poznato po distribuciji ishoda, većina nestanaka A) uspješno riješena, tj. privremene prirode i B) uzrokovana slobodnim odlukama nestale osobe, a ne kidnapiranjem. ...prilazak sumnjivih osoba maloljetnicima, ali i nedavni neugodni susreti stanarki Studentskog doma Stjepan Radić kada je nepoznata starija muška osoba u večernjim satima pratila djevojke te uvukla strah pod kožu s obzirom na nastrane namjere. Slučajni upit, potraga za novim prijateljima ili pak nastrane namjere, o tome se dvoji i u našoj Facebook grupi Studentski dom Stjepan Radić “Sava” gdje je Lea podijelila svoje nedavne susrete s neobičnom osobom: Osim ako ne mislimo na silovanje ili slične kriminalne radnje, ne mislim da je ovdje opravdano špekulirati o "nastranim namjerama". Naime, muškarci žele spavati sa ženama. Ako su privlačni i vješti u tome, onda kažemo da su zabavni, šarmantni, zgodni i stvari između njih i žena se "jednostavno događaju". Ali ako su neprivlačni i nevješti u tome, onda kažemo da su creepy, opasni, i "imaju nastrane namjere". Namjera je u oba slučaja ista, i pretvarati se da postoji nekakva značajna razlika ne koristi ni ženama koje doživljavaju te upade ni društvu općenito. Analizirajmo sada što se zapravo dogodilo sa stajališta igre, tj. je li to nešto što bi ti kao muškarac trebao ili ne trebao raditi: “Cure,htjela bih vas upozoriti na dvije čudne situacije koje su se dogodile kolegici i meni u zadnjih par dana oko FFZG-a. Kolegicu je na putu do Filozofskog (kod Konzuma na Vrbiku) presreo čovjek od 30-ak godina, koji se predstavio kao Emilio i pitao gdje je Filozofski Najnormalnije otvaranje iz dnevne igre. Idemo dalje... nakon čega su uslijedila intimnija pitanja kao npr. ide li ona na Filozofski i gdje živi Loš potez! Ignissova knjiga "Umijeće Igre" nas upućuje brbljati o temi kojom smo otvorili općenito, ne o ženi kojoj si prišao, a pogotovo ne joj postavljati pitanja, a najmanje od svega joj još upućivati intimna pitanja tipa "gdje živiš?"! (a ona je samo hodala i praktički ignorirala) Ovo je već samo po sebi signal za katapultiranje iz interakcije. Ako si doživio takvu reakciju (da se ona vidljivo trudi pobjeći od tebe), bolje ti je odmah pozdraviti i otići. Očito, ljudima koji su društveno neprilagođeni takvi detalji nisu jasni, te stoga njihova igra i ispada creepy na ovaj način. pri čemu je on dosta napadno pričao o sebi (da je došao iz Amerike, da misli ići na FFZG upisivati doktorski, spominjao je kolika mu je bila plaća u Americi i to više puta). Još loše igre. Koncept mamaca nas upućuje suptilno natuknuti par detalja o sebi koji bi mogli pogurati razgovor, ne kao slon u staklariji se razbacivati životopisom pokušavajući pokazati koliko si super/cool/popularan/bogat. Za usporedbu, solidan mamac u ovoj situaciji bi bio: "Ovaj kampus je malo zbunjujući. Kad sam studirao u Michiganu, sve zgrade su imale velike oznake. Mislim da me razmazilo živjeti tamo." Uočite u mom primjeru odsustvo komentara ili pitanja o njoj i uočite odsustvo hvaljenja samog sebe. Samo suptilno bačen mamac zbog kojega bi ona mogla grickati mamac (komentirajući nešto o kampusu, oznakama, SAD-u...) ili zagristi (pitati te kako si dospio tamo i kako ti je bilo). Najgore što se iz mog primjera može dogoditi je da ona ne reagira na bačen mamac pa da moraš baciti još jedan, ili da moraš otići zato što ti ih je ponestalo. Potencijal za neugodnost kod bilo koje strane, ako se držiš pravila iznesenih u knjizi, ravan je nuli. Ona nije baš reagirala i onda ju je počeo ispitivati o tome jel iz Zagreba, gdje živi, gdje izlazi, što misli o Zagrebu, jel joj dosadno i još uvijek je na sve minimalno reagirala, a što je brže hodala, on je isto tako požurivao.  Za ovo nema apsolutno nikakvog izgovora. Ako nisi teško neprilagođen ili očajan, kada netko ubrza korak kako bi se udaljio od tebe treba ti biti jasno da je vrijeme za odlazak iz interakcije. Na kraju ju je zvao na kavu i kad je rekla da ne želi, tražio je broj, pa nije htjela dat’ pa je nudio svoj broj (jako napadno, jako umjetno i vidjelo se da točno zna što i kako će pitati) i na kraju kad mu je odbrusila da ne želi imat posla s nepoznatim čovjekom, samo je nešto promumljao i naglo skrenuo. Nedovoljan, sjedi. Napisat ću u imenik "plus jedan" samo zbog toga što si zapravo nešto poduzeo, ali to je sve. Ovo nažalost nije jedini tip s lošom igrom: To ne bi bilo čudno da danas, evo prije pola sata, nismo ranije spomenuta kolegica i ja doživjele nešto vrlo slično. Naime, kod stepenica kod FF-a nam je prišao čovjek od 40-ak godina i rekao: “ee di je tu FSB?” Na što sam mu odgovorila: “Prva zgrada lijevo, druga desno od FF-a.” Pa me pitao koji su tu sve faksevi, na što smo mu odgovorile “FER, FSB i FF”, da bi nas on pitao “Kaj je FSB?” (????) Nakon toga je počeo hodati pokraj nas (hodale smo prema sveučilišnoj) i koristiti ista šablonska pitanja (prvo je pitao gluposti poput jesmo li ikad skidale glazbu na faksu, a onda isto kao onaj prošli: kako nam je u Zagrebu, pri čemu je ubacio kako je on baš došao iz Beča, nije bio u Zagrebu 6 godina, zatim otkud smo (nismo htjele odgovoriti pa je inzistirao i pitao kolegicu “ti si sigurno iz Zg-a, jel’?” na što je ona odgovorila “ne”, da bi on rekao “aha, iz nekog manjeg mjesta”, još neka pitanja kao je li nam u Zagrebu zabavno i sve je bilo isto tako jako napadno. Ovaj drugi tip je počeo trunku bolje zato što se "iskreno" raspitivao o faksovima kao bilo koja zbunjena osoba, čak i trunku pretjerao, ali svejedno se pokopao time što je odmah skočio na intimna pitanja i time se upropastio. Takvi upadi ne bi bili neprikladni u noćnoj igri, u duhanskoj maglici i alkoholnim isparavnjima diska kada je važno to jesi li hrabar i energičan, a ne što si točno rekao. Ali ovo nije noćna igra, i zaboraviti tu činjenicu predstavlja ogromnu pogrešku. Kad je već postalo prečudno i presumnjivo, rekle smo mu da nemamo posla s nepoznatim ljudima i doviđenja, pa je rekao “poznatima možete samo kimati glavom, a od nepoznatih nešto naučit” kao da se nudi da se odemo družit s njim ili nešto. Onda smo samo počele ignorirat i ubrzale pa je skrenuo prema cesti koja vodi do Hotela International. Budući da je kolegicu zaustavio i onaj prošli muškarac i ovaj, kaže da je način razgovora i propitkivanja skoro pa identičan. I molim vas bez komentara kao: radiš od muhe slona, ne drami bezveze, lik je idiot, mogla si ga samo ignorirati i obići i ne pisati tu glupost, jer samo sam vas htjela upozoriti, ako se nađete u sličnoj situaciji da znate da nije prva. I ako se kojoj curi desilo nešto slično, neka ostavi komentar.” Što god vaše mišljenje bilo, ne može se pobjeći od činjenice da su ovakvi slučajevi danas realnost te vas pozivamo na dodatni oprez i prijavljivanje bilo kakvih sumnjivih situacija. Iako uopće ne smatram da ovakve slučajeve treba prijavljivati jer predstavljaju samo lošu (i to sramotno lošu) igru, a ne opasnost, moram se složiti s curama: načini razgovora i propitkivanja kada društveno neprilagođen čovjek pokušava raditi upade su zapanjujuće slični! Sve je manji udio muškaraca koji uspijeva odrasti s normalnim karakternim osobinama, pa tako i solidnom igrom. S jedne strane feministička propaganda, a s druge strane dugogodišnji celibat, guraju ih u ili jedan ili drugi esktrem, prvo sprječavajući njihov razvoj u zdrave i uravnotežene pojedince, a zatim nagrizajući ono što je ostalo sve dok od njih ne ostanu samo ljušture. Izvući se iz takvog stanja je vrlo teško. Konačni rezultat: masa tipova koja iskreno ne vidi ništa zabrinjavajuće u tome što žena kojoj su prišli osjeća potrebu ubrzati korak i pobjeći.  Zapamtite, žene su vrlo pronicljive što se tiče prepoznavanja loše igre. Nije važno koliko ti zapravo imaš doktorata, novaca u banci i svega ostaloga, ako ne znaš preponati osnovne društvene signale loše ti se piše i biti ćeš ili ignoriran ili iskorišten (iskreno, ne znam što je od toga gore). Gdje si si nekada još i mogao priuštiti određenu dozu sramežljivosti, tikova ili pogrešaka u igri, danas seksualno tržište ne prašta i nema gotovo nikakve šanse da cure kojima si prišao tvoje neobično ponašanje otpišu kao običnu zbunjenost ili zatelebanost, već će ti istog trena pripisati "nastrane namjere". Ono gdje je čitatelj pogriješio je ocjena situacije: mozda bi vam moglo poslužiti kao dobar primjer ljudima zašto ne valja upotrebljavati stalno nekoliko naučenih upada, nego treba težiti nekakvoj improvizaciji. Iako je dobro biti fleksibilan, nije problem u improvizaciji ili ne-improvizaciji, već u tome je li sama tehnika dobra ili nije, te odgovara li čovjeku ili ne odgovara. Recimo, ja već 5 godina u online datingu upotrebljavam jedan te isti upad i nikada mi se nije ništa loše dogodilo. Moje osnovne teme razgovora su šablonske, bez pretjerane varijacije, pa ipak bivaju dobro primljene (disclaimer: nisam ih isprobavao u okružju ovog doma  ). Problem opisanih muškaraca je ogromnom većinom u tome što su se prezentirali na nespretan, neumješan i odbojan način, a ne u tome što su prezentaciju naučili napamet. Postoji mogućnst i da griješim, ali nekako mi vuče na neke upade koje sam već vidio na rooshv forumu... Kao prvo, Roosh forum ne spada u "PUA" zajednicu i većina ljudi tamo bi se uvrijedila da ih netko tako nazove. Nadalje, suprotno mišljenju kako PUA tehnike stvaraju ovakve slučajeve (dok su u stvarnosti debilni PUA tipovi koji muškarcima preporučaju ovakvu nekalibriranu agresivnost vrlo vrlo rijetki), ovakvi primjeri su klasičan slučaj koliko su tehnike (bez obzira na to kako ih mi nazvali i odakle došle - muškarci su upadali ženama i u prošlosti, znate) zapravo potrebne. Gdje drugi naivno vide muškarce koji su prije bili sasvim u redu ali su onda pročitali neki savjet s roosh foruma i odjednom postali creepy tipovi nastranih namjera, ja vidim očajnički vapaj za pomoć tisuća i tisuća obespravljenih, ogorčenih ljudi koji su najčešće bez svoje krivnje ostali zaglavljeni u žrvnju seksualnog tržišta i zdrobljeni. Njihovi neprilagođeni pokušaji upada, bez obzira na to jesu li ih smislili sami ili pročitali na nekom lošem izvoru, predstavljaju ni više ni manje nego ruku utopljenika koji poseže iz vode u nadi da će ih netko spasiti.  Stoga, ako netko sretne Emilia i ostalu škvadru, neka ih uputi na knjigu Umijeće Igre, i uz koje uvijek mogu dobiti još konstruktivnih savjeta ako im to bude potrebno. Oznake: rana igra, upad, priče sa seksualnog tržišta, anti-igra, Vijesti |
- 12:03 - Komentari (19) - Isprintaj - #
četvrtak, 14.05.2015.
Maslowljeva hijerarhija potreba objašnjava zašto smo sve nesretniji
|
1943. godine, prof. Abraham Maslow objavio je "Teoriju ljudske motivacije" u časopisu Psychological Review, te je to do dan danas jedan od najpoznatijih radova svijeta. Upečatljivom infografikom prikazao je i sistematizirao urođene ljudske potrebe, kao i neosporan niz u kojemu one moraju biti ispunjene kako bi bilo postignuto zadovoljstvo ljudskog bića. Na nešto slično je već 1873. aludirao Lav Nikolajevič Tolstoj kada je u poznatom uvodu Ane Karenjine napisao da su "sve sretne obitelji iste, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način". Isti princip uveden je i mnoga druga područja, kao npr. u teoriju organizacije, ističući kako za uspjeh neke organizacije moraju biti ispunjeni svi preduvjeti; samo jedna neispunjena stavka dovoljna je za sprječavanje napretka. Sam koncept holističkog promatranja sustava seže još daleko dublje u prošlost, te ga se popularno povezuje s Hinduizmom. Što je Maslowljeva hijerarhija potreba?  Po prikazanoj piramidi, potrebe moraju biti ispunjene ovim i niti jednim drugim redom - ako red bude zaobiđen, dolazi do urušavanja cijelog sustava: (5) - dno piramide: osnovne fiziološke potrebe, tj. hranu, vodu, zrak i zaštitu od atmosferskih (ne)prilika. (4) - viši temelj: sigurnost, pouzdanost, i zaštita od stresa iz okoline. (3) - sredina: ljubav, pripadanje, obitelj (2) - toranj: samopoštovanje, samopouzdanost, cijenjenost, nezavisnost i sloboda (1) - vrh: samo-aktualizacija, maksimizacija svojih potencijala kao ljudskog bića Dakle, ako je netko uvijek gladan, žedan ili smrznut, neće biti pretjerano zainteresiran za to je li njegova situacija dobro utemeljena i predvidljiva ili nije. Onaj tko nema stalne prihode i sigurnost će se slabo brinuti o tome uklapa li se u okolinu i slaže s prijateljima. Onaj tko je seksualno frustriran će imati probleme sa samopouzdanjem i shvaćanjem samog sebe. Onaj tko nije psihološki stabilan i uravnotežen kao osoba neće ispuniti svoje snove. Pojednostavljeno? Da. Bezvezno? Ne. Uzmite u obzir kako izgleda stanje piramide našeg današnjeg društva, kao i većine zapadnih:  Hrane skoro svi imamo napretek, i unatoč rastućoj društvenoj nejednakosti i recesiji i dalje se nalazimo u dobu kada nitko ne umire od gladi. Dapače, naše fiziološke potrebe su trenutno više ugrožene time što smo u prosjeku enormno debeli i nepokretni, do te mjere da očekivani životni vijek pada po prvi put u povijesti. Stanje u svijetu je možda nestabilno i prepuno mini-ratova i terorizma, zakoni su nepravedni, policija je militarizirana i postoje masovni programi špijuniranja, ali vrlo smo daleko od masovnih klanja koja su bila svjetski standard već nekoliko tisućljeća. Prosječan čovjek ne živi u strahu i nepouzdanosti. Mogao bih reći da su ove dvije kategorije trenutno u fazi nazadovanja, ali ništa više od toga. Ono u čemu današnje društvo ima najveći deficit je treća kategorija. Obitelj je temeljito devastirana i kao realnost i kao koncept. Nevjerojatan postotak muške populacije živi u beskonačnom ili dugotrajnom seksualnom celibatu , a da ne govorimo o tome koliko oba spola oskudijevaju intimnošću i ljubavlju. Ekstreman višak imamo pri vrhu piramide, gdje je balon narcisoidnosti napuhan do krajnjih granica, te uporno tlači temelje ispod sebe. Isto tako, nikada nije bilo bolje doba za ispunavanje svojih snova, samoaktualizaciju i hobističko ili profesionalno bavljenje svojom strašću, kakva god ona bila. Ali koga briga za snove ako si sam, frustriran, nezdrav i (odaberi) nemaš djece ili su ti djeca oduzeta? Današnje stanje možemo najbolje opisati opskurnom engleskom frazom "Sorry doesn't feed the bulldog", ili drugim riječima, "Ne možeš jesti snove". Snovi ti neće reći da te vole, i snovi se neće smijati s tobom. Može li društvo dugoročno egzistirati s ovakvim oblikom piramide? https://www.deliveryrank.com/blog/how-to-stop-overfishing Oznake: psihologija, znanost, povijest, ljubav, politika |
- 06:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI. Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem. Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju. Unaprijed hvala! Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu |
