Pregled posta

Zašto je Igniss oštriji prema ženama?

TN piše:

(+ još stotinu varijacija ovog pitanja otkad blog postoji)

Ta tvrdnja pomalo vara: nisam oštar samo prema ženama. Napregnut ću vijuge i navesti neke od skupina prema kojima sam oštar:

- Feministicama (moderni feminizam trećeg vala)
- Bijelim vitezovima (muškim modernim feministima)
- Beta i Omega muškarcima (koji racionaliziraju svoje stanje i odbijaju nešto poduzeti)
- Igroskepticima (oba spola)
- Ženama koje se žale na (ili racionaliziraju) neuspjehe na seksualnom tržištu
- Bezobzirnim igračima (koji se***kaju da su vođeni isključivo ljubavlju, iako je moj srednji prst društvu podržavati ih)

Woops, uhvatili ste me! Stvarno jesam oštriji prema ženama. Mea culpa.

Molim vas za oprost :(

Mogao bih sad pisati o razlozima oštrine prema prvo-navedenim skupinama (samo bi moderni feminizam i Beta/Omega muškarci zauzeli nekoliko stranica), no pitanje se odnosilo na žene općenito.

Kao prvo, moram biti oštar kako bi me se shvatilo ozbiljno. Ako zamotam sve što imam reći čak i u najfiniji sloj čokoladnog "ne želim povrijediti ničije osjećaje", moje poruke će se utopiti u moru "samo budi svoj" bullshita koji vlada današnjijm medijima i časopisima. Status ovog bloga kao "brutalno istinitog", "nezavisnog" i "iskreno realnog" (hvala mnogim čitateljicama koje su mi napisale to i više ( <3 ) otoka u moru tih gluposti je nešto što je bilo vrlo teško postići.

Kao drugo, iako pišem "brutalno istinito", to se odnosi na žene općenito, a ne na pojedinačnu ženu s nekim slučajem koji mi je podastrla. Ne namjeravam nikome napisati "zaslužuješ da te XYZ prevario i ostavio" jer bi to bilo jednostavno nerazumno okrutno. O ovome ću još pisati drugi put, no empatija je nešto rezervirano za pojedinačne slučajeve. Nijedan pojedinačni slučaj sam po sebi nije neshvatljiv ili neoprostiv - takvim postaje samo kada se razmnoži i prijeđe u "društvenu pojavu" s tisućama ili milijunima pojava ili medijskom pozornošću. Ili, da obrnuto parafraziram Staljina:


Kao treće, i najvažnije, sada ću parafrazirati Spidermana (da, Spiderman je veća ličnost od Staljina ):


Žene, kako sam već naveo, su biološki vrijedniji spol. To znači da su žene, čak i u doba kada nisu imale neke posebne slobode, svejedno imale velik utjecaj na ponašanje muškaraca - direktno u onim slučajevima kada su mogle same izabrati partnera (predvodnik, najsnažniji, najsigurniji zaštitnik, etc), i indirektno kroz kulturu i kulturne utjecaje poput kavalirstva. Nije nikakva slučajnost da je kavalirstvo u prošlosti bilo "misao vodilja" puno većem broju muškaraca nego danas kada je zakonom naređeno i institucionalizirano: muškarci su od malih nogu znali da su njihove šanse za pronalazak žene (čak i kroz ugovoreni brak) puno manje ako nemaju vlastitu kuću, ili ako su lijenčine, probisvijeti ili kriminalci. A žene, koje tada nisu kulturom imale ostvarene uvjete za samostalan život, su znale da imaju ogroman interes u tome da se ne udaju za takvog tipa, isto kao što su znale i njihove majke i obitelji.

Čak i bez elementarnih građanskih sloboda, žene su imale priličan utjecaj na oblikovanje onoga što smatramo poželjnim muškim osobinama. U današnje doba, kada više niti jedna žena (u modernom svijetu) ne može biti prisiljena na brak ili ostanak u braku, sama bira sve svoje seksualne partnere, i sve muškarce s kojima će ostvariti ikakav prisniji kontakt uopće, ocjenjujući njihove osobine koje joj se sviđaju ili ne sviđaju. Čak i kada napravi nešto loše, i društvo i zakoni su na njenoj strani. Moć prosječne žene je od razdoblja osnovne emancipacije pa do danas doživjela streloviti uzlet, do te mjere da ako današnji muškarac nema neku teško dokučivu osobinu koju žene smatraju poželjnom, ima veliku šansu biti anihiliran iz genetskog bazena.

Naravno, ta ženska moć odabira ne traje zauvijek. Kao što sam pisao, ona je tek privremena, i koliko god se seksualno tržište naginjalo kako bi se i najvećim otpatcima omogućio uspjeh, biologija će pobijediti i ta moć će uvijek proći prije ili poslije. No to nas vodi do druge, još važnije činjenice: tu moć, barem na neko vrijeme, ima 99.99% žena. Kao što sam pisao, ženstvenost je dar koji automatski dobivaju sve žene, u kontrastu s muškosti koju nauči tek određeni (i danas sve manji) dio muškaraca. Uz iznimku malog broja izuzetno nesretnih ili izuzetno ružnih žena, to znači da će svaka žena garantirano imati barem 10 godina neprekinute, velike moći odabira. Ako bi to poistovjetili sa igrom šaha, to bi značilo da gotovo svaka žena počinje igru s pločom prepunom kraljica.


Teško je ne biti oštar prema nekome tko izgubi ovu igru.

Sad se možda pitate "da, da, Ignisse, shvaćamo odabir, ali kakve to veze ima s ovom temom?"

Glavni razlog oštrine nije u prijeziru prema nesposobnosti - naposljetku, i ženama se kroz projekciju svaki dan ispira mozak i potiče ih se da postanu "snažnije, muškije, čvršće, nedostupne i nedokučive" (ili koji već vrag), gura im se pod nos neobavezni seks s prvim tipom koji ih uzbudi kao oznaka oslobođenja od okova zle patrijarhije i sl. - sve efekti koji su isti kao da se igraču na gornjoj ploči stalno sugerira da sve te njegove kraljice nisu snaga nego slabost, pa bi ih stoga bilo bolje ne koristiti ili poslati u smrt.

Ne, glavni razlog je u odgovornosti. Kako se ta ogromna većina žena redovito suočava s određenim izborima između različitih muškaraca, ona oblikuje cjelokupnu mušku populaciju i njene osobine. Iako su bezobzirni igrači postojali i u povijesti, tada su činili tek zanemariv dio svih muškaraca na svijetu. Događaji iz modernog doba - pojava igre i igrača u sve većim brojevima - samo su prilagodba ženskim preferencijama, i iako im se muškarci prilagođavaju, samo žene imaju moć promijeniti stanje. Dokle god se te preferencije ne vrate u oblik pogodan civilizaciji, svi problemi na koje se žene danas žale će nastaviti bujati kao gljive poslije kiše, a ja ću ih nastaviti kritizirati.

Post je objavljen 01.06.2012. u 13:50 sati.