Pregled posta

Dr. Abortus ili: kako sam naučio prestati brinuti se i zavoljeti kiretu

Jednom davno, u svijetu u kojemu je žena koja bi zatrudnjela izvan braka snosila teške ekonomske i socijalne posljedice zajedno sa svojim budućim djetetom, pobačaj je bio njen jedini izlaz iz tih neprilika. Od prastarih vremena kada je prakticirana metoda "najedi se otrova pa što bude bude", pa do modernijih vremena kada je napredak medicine omogućio mehanički postupak prekida trudnoće kiretama i vakuumskim pumpama, uvijek je vrijedilo ovo pravilo: žene će uvijek imati potrebu za abortusom. Koliko god neko društvo pokušavalo istjerati abortus iz svojeg okružja, bilo to kroz kulturne tabue bilo to kroz oštre kazne, on je uvijek bio i ostao povijesna stalnost.


Izvor slike

U teoriji društvenog planiranja, moralni kompromisi poput gore navedenog su bili prihvaćeni kao nužnost. Ako će se nešto što doživljavamo zlim i/ili štetnim događati bez obzira na to što mi poduzimamo protiv toga, nije li onda zdravije razviti malo tolerancije prema toj pojavi i time ublažiti njene negativne posljedice?

Taj stav o "ublažavanju" Sv. Augustina su razvila i široko primijenila gotovo sva moderna društva, te je abortus prihvaćen kao nužno zlo - čin koji treba izbjegavati, ali ako ga neka žena već želi jer su je na to ponukale teške okolnosti, onda je bolje da ga izvrši u čistoj klinici s dobro obučenim liječnikom, nego kod nekog šarlatana kod kojega će iskrvariti do smrti. Ovo nije učinjeno iz hira - čak 13% smrti vezanih za trudnoću i porod uzrokovano je neslužbenim abortusima i posljedičnim komplikacijama.

Također, budući da dobro znamo da odsustvo oca iz obitelji negativno utječe na razvoj i budućnost djeteta, smatralo se da će time biti izbjegnuta patnja i same djece i ostalih ljudi kada ta neželjena djeca odrastu i počnu uzrokovati drastično veću stopu kriminala.


Izvor

I tako je abortus napustio mračne uličice s ofucanim nadriliječnicima i izašao na jarko svjetlo modernih operacijskih sala. S njegovim izlaskom iz opskurnosti, stekli smo dobar uvid u to koliko je abortus kao pojava zapravo čest, kako se i zašto provodi, te tko mu najčešće pribjegava. Smrtni slučajevi izazvani provođenjem abortusa u nesigurnim uvjetima su praktički eliminirani, te je cijeli društveni eksperiment proglašen velikim uspjehom.



Nažalost, društvene promjene u mnogočemu su slične automobilu koji vozi po cesti nakvašenoj motornim uljem. Jednom kada su ukorijenjene u društvu i problem zbog čijeg su rješavanja prvotno uvedene je eliminiran, to ne vodi prestanku njihovog širenja. Organizacijski i financijski mehanizmi vezani za njih, umjesto da se stabiliziraju ili ugase i nestanu, nastavljaju nekontrolirano rasti "čisto tako", te postaju sami sebi svrha, s vremenom potpuno razvedeni od svoje originalne misije. Predsjednik SAD-a Dwight Eisenhower je ovaj problem u govoru o posljedicama tri velika rata za redom nazvao "vojno-industrijskim kompleksom", no problem klizanja primjenjiv je na sva društvena polja.

1. OOOOPS: Konverzija abortusa iz nužnog zla u temeljno ljudsko pravo


Razvoj embrija u prvih 60 dana; izvor

Rani sociolozi i političari, držeći se koncepta "svetosti života", držali su se stava sličnog onog Sv. Augustina: abortus je nužno zlo, te stoga legalizacija abortusa predstavlja manje zlo, ali to ne čini abortus manje lošim djelom (tj. kao što je jasno iz gore navedene slike, manje činom ubojstva). Bili oni lijevo ili desno orijentirani, kod tih ljudi je uvijek postojao konsenzus da s legalizacijom abortusa u paketu automatski mora stići i podizanje razine svijesti o njegovoj ekstremnosti i posljedicama, te da će se raditi na njegovom smanjenju. Drugim riječima, podrazumijevalo se da će kao protu-ravnoteža dozvoljenom zlu društvo uvesti mjere kojima će abortus učiniti krajnjim sredstvom, a ne nečim što se shvaća olako samo zato što je legalno i (pretežno) besplatno.

Nažalost, kosina je povukla za sobom legalizaciju abortusa i pod utjecajem radikalnog feminizma odvukla je u sljedeći korak: shvaćanje abortusa kao temeljnog ljudskog prava, kod kojega je sloboda za poduzimanje tog čina primarni faktor, a ravnoteža dobrih i zlih djela je izbačena iz dvorane i samo njeno spominjanje se smatra atakom na "pravo žene da raspolaže svojim tijelom", tj. negacijom temeljnih ljudskih prava.

Ovaj princip osobne slobode kao prvog i jedinog faktora sličan je licemjerju rasprave o obrezivanju djece, u kojemu cijela stvar biva sagledana isključivo s aspekta ljudskog prava, a ne štete i koristi koju uzrokuje. Budući da šteta i korist mogu biti izmjereni i objektivno uspoređeni, a ljudska prava su samo teoretski koncept koji može biti intepretiran ovako i onako, jasno je da će to dovesti do nepravdi i selektivne primjene po principu "svi smo mi jednaki, ali su neki jednakiji od drugih".

2. OOOOPS: Trivijalizacija abortusa i abortus kao statusni simbol

Kombinacija ekstremne dostupnosti i ekstremne politiziranosti abortusa dovela je do shvaćanja abortusa kao dijela odrastanja u zrelu žensku osobu koja zna raspolagati svojim tijelom ili, još puno gore, kao alata u službi političkog ili umjetničkog izražaja kojim se šalje nekakva poruka ili signaliziraju svoja samostalnost, upornost i životno iskustvo.

Klasičan primjer je ova žena koja je, unatoč svom izvrsnom poslu u državnoj organizaciji, situiranosti i općoj podršci za zadržavanje djeteta odabrala abortirati ga kako bi privukla pozornost, pardon, proširila svijest o abortusu. Je li ovo dijete kojemu je bio garantiran dobar život sa svim preduvjetima baš moralo biti ubijeno samo kako bi netko došao do svojih 5 minuta slave?

3. OOOOPS: Isprepletenost abortusa i profitnih motiva

Slijedeći princip poštovanja prema svim ljudskim bićima, čovjek bi mislio da će abortus biti i ostati striktno medicinska procedura, daleko od zakona tržišta, ponude i potražnje i niskih strasti. Promislite onda ponovno i uživajte u nedavno otkrivenom videu u kojemu visoka predstavnica organizacija Planned Parenthood (glavni provoditelj abortusa u SAD-u):



- cjenka se oko prodaje organa abortiranih fetusa
- mijenja medicinski prihvaćen način provedbe abortusa u "ciljano mrvljenje iznad i ispod" kako bi bilo moguće ekstraktirati što više očuvanih organa
- naglašava da cijena po fetusu nije temeljena na pokrivanju stvarnih troškova Planned Parenthooda, već tržišnim zakonima i želji "da ne propustimo potencijal ako netko drugi nudi višu cijenu"
- spominje da bi bilo zgodno kad bi kao dio sporazuma dobila Lamborghini

Naravno, tu je i kozmetička tvrtka koja proizvodi kremu protiv bora iz kože pobačenih beba, te toplana koja spaljuje abortirane fetuse i prodaje toplinsku i električnu energiju.

Planned Parenthood je odvukao temeljni princip abortusa kao ljudskog prava do svojeg logičnog zaključka: ako nerođena beba ne zaslužuje biti smatrana osobom i imati pravo na zaštitu, zašto je onda ne bismo i reciklirali i maksimalno iskoristili kao da se nalazi u nekom industrijskom postrojenju?



4. OOOOPS: Eugenička pozadina abortusa

Teoretski gledano, značajan dio inicijalne legalizacije abortusa i utemeljenja pripadajućih organizacija kao što je Planned Parenthood stigao je iz eugeničkih i rasnih motiva. Margaret Sanger, utjecajna aktivistica iz SAD-a, držala je da su:


U praksi, besplatni i legalizirani abortus je (barem u SAD-u) postigao upravo ono za što je i zamišljen: ogromna većina abortusa događa se unutar male populacije afričkih amerikanaca, te njihova djeca imaju najmanju šansu biti rođena živa:



5. OOOOPS: Razvlačenje i eskalacija pojma "abortus"

Kada je abortus inicijalno uveden, podrazumijevalo se da ako već moramo kao manje zlo ubiti ljudsko biće, to ćemo učiniti prije nego počne potpuno izgledati kao ljudsko biće, te ćemo se suzdržati od toga nakon što fetus navrši tri mjeseca. S vremenom je to ograničenje pomalo relaksirano, pa tako danas imamo i ozbiljnu raspravu u akademskoj zajednici o tome računaju li se upravo rođene bebe kao osobe, te ne bi li bilo prihvatljivo da i njih bude moguće "naknadno" abortirati. Sama ideja "abortusa u četvrtom trimestru" (kako lijep sterilan naziv, op.prev.) je naišla na entuzijastično odobravanje kod trenutne generacije američkih studenata.

---

Abortus, nekada prešutno toleriran kao manje zlo, s vremenom se pretvorio u lakrdiju koja potpuno ignorira njegovu ozbiljnost i čak biva korištena za frivolnu zabavu i attention whoring. Je li to uistinu ono što su arhitekti modernog društva namjeravali, kako bi ljudi trebali živjeti?



Vidjevši brzinu i nezaustavljivost te degradacije, pretpostavljam da nam stvarno nema druge nego prestati brinuti se i zavoljeti kiretu.

Post je objavljen 26.07.2015. u 15:09 sati.