Poznavao sam tipa na faksu koji je bio Alfa muškarac po kriterijima većine ljudi - vrlo uspješan student, s priznanjem od županije i omiljen u društvu, sportaš, građen kao planina, s mišićima i visinom koji su bili pomalo u kontrastu s njegovom ljubaznom prirodom. Nisam znao detalje njegovih financija, ali koliko sam shvatio, njegov otac je bio vlasnik uspješne firme.
U svakom pogledu kavalir (do te mjere da bi odbijao pričati nepristojne viceve ako su cure bile u blizini) i prilično pobožan Katolik koji je izbjegavao piti, svejedno nije bio nikakav mekušac: jednom kada su se neka dvojica u menzi posvađali i prijetili da će se potući, uskočio je između i zaderao se na njih da se istog trena prestanu glupirati - što i jesu. Jednog dana, kada smo bili na kavi poslije ispita i pričali o svemu (o čemu muškarci pričaju), spomenuo je da uskoro mora ići na trening.
"U redu," rekao sam ja. "Što ono treniraš... odbojku?" (tako nešto je jednom spomenuo) "Ne ne, to je bilo samo na ljeto. Boks."
Na njega sam se definitivno ugledao, pogotovo u zdravom životu. No unatoč svim njegovim osobinama, ne sjećam se da sam ga svih tih godina ikada vidio s nekom curom. Nekakva fatalna mana spriječila ga je da ostvari uspjeh (za zlobnike, to nije bilo zato što je bio gay). Na zadnjoj godini sam čuo da je bio s jednom našom kolegicom koja ga je prevarila nakon dva mjeseca. Na to je reagirao teškim Jednoitisom, alkoholizmom i "kratkim fitiljem" pogotovo kada bi sreo njenog "novog odabranika" na faksu. Ne znam što se poslije desilo s njim, ali nadam se da je uspio pronaći sreću i mir koju zaslužuje.
Spominjem ovaj slučaj zato što dobro prikazuje problem kategorizacije. Ni moj poznanik nije bio po svim pogledima savršeni Alfa - mogao je uz to biti predsjednik udruge, još veći i jači, voziti BMW ili što već, no imao je dovoljno takvih kvaliteta da bi se razumno očekivalo da će biti barem donekle popularan među curama. Vanjskom promatraču, koji nije znao za njihove probleme, činio bi se kao Alfa. Naposljetku, visok, mišićav, relativno imućan, najbolji student, kavalir, autoritativan... i sve to nije baš pomoglo. Trebalo je, ali slučajno (ili ne baš slučajno) nije.
To je razlog zašto, kada u kontekstu bloga nekog muškarca opisujem kao (grčko slovo), mislim prvenstveno na uspjeh sa ženama: koliko žena privlači, kojom snagom, i kakve su ljepote/kvalitete tih žena. Na jednom kraju su u manjini Alfe - najpoželjniji, koji monopoliziraju ogroman broj kvalitetnih žena (bilo kroz veze, bilo kroz čekanje žena na njih). Zatim Bete, koji predstavljaju manje-više prosječnog muškarca i većinu populacije (70%?), te na kraju mali ali značajan broj Omega, neželjeni od koga ili prisiljeni na zadovoljavanje sa dnom dna.
Test mjeri sve živo, zato što visoki bodovi u nekom području razumno upućuju na to da će imati uspjeh sa ženama (npr. tko ne voli visoke?), no uvijek postoje iznimke. Zbog toga bi bio skloniji (u kontekstu ovog bloga) reći da je ružni, siromašni, nepopularni nerd koji zadobije iskrenu ljubav ljepotice ili dvije Alfa, a da je zgodni milijunaš koji oprašta bezveznoj ženi koja ga besramno vara i povlači po sudovima - Beta.
Ukratko, ne miješaj Alfu kao snažnog, bogatog vođu muškaraca, s Alfom kao playboyem. Nisu svi prvi istodobno i drugi, niti obrnuto. Razlika je, u seksualnom smislu, naravno suptilna. Osobine će često biti isprepletene, a uspjeh nekonzistentan. Ipak, otprilike odrediti u koju široku kategoriju tko spada i kako se to odražava na njegovo ponašanje i život, te kako to promijeniti, je razmjerno jednostavno.