Jedna poznata fotografija, snimljena 1985., je "Afganistanska djevojka", Sharbat Gula. Nastala je u izbjegličkom kampu u Pakistanu, gdje je živjela od pogibije svojih roditelja sedam godina prije. To je bilo doba Sovjetske invazije Afganistana i žestokog ustanka identičnog današnjem. S 13 godina je postala lice na naslovnici National Geographica.
2002., nakon dugotrajne potrage, pronađena je kako živi u regiji Tora Bora u Afganistanu, udata i s četvero djece. Njen muž, Rahmat Gul, živi u Peshawaru i radi u pekari gdje zarađuje dolar na dan. Udala se po ugovoru s 16 godina. Provodila bi više vremena s njim da nije njene astme, koja ne može podnijeti vrući, prašnjavi zrak Peshawara. Većinu godine živi u planinama.
Moli se prije izlaska sunca, donosi vodi s obižnjeg izvora, kuha i pere, brine se za djecu, centar njenog života. Njen brat kaže da je Sharbatin život težak i da nije nikada doživjela sretan dan, osim možda svog vjenčanja. Nakon izlaska iz kampa je nestala u purdah, zatvorenu egzistenciju afganistanskih žena. Kada izlazi vani, uvijek nosi ljubičastu burqu koja je skriva od očiju svih osim njenog muža. "To je prelijepa stvar za nositi, ne prokletstvo," kaže.
Zna napisati svoje ime, ali ne zna čitati. Čezne za prekinutim obrazovanjem. Ni njena najstarija kćer, 13, nije ga nikada imala i za nju je vjerojatno već prekasno. Za najmlađu, tek bebu, možda ima nade. "Htjela bih da moje kćeri znaju nešto."
Svoju sliku, koja je 1985. tako dirnula svijet, nije nikada vidjela. Kada su joj je pokazali, nije joj bilo jasno što je na njoj tako posebno. Kako bi i mogla kad ne pozna moć svojih očiju, svoje nekadašnje ljepote?
Prošlo je samo 17 godina. O, kako je starost okrutan gospodar!
---------------------
p.s. sutra: kviz!
Post je objavljen 01.07.2011. u 12:33 sati.