Tko voli tamnu čokoladu zna da je ona, što ima više kakaa zapravo gorča. Tako je moguće i igrati se s okusima, pa toj gorčini dodavati šećer ili sol, voćne ili povrtne okuse, kombinacije kiselo-slatkih, slano-ljutih i još mnogih različitih okusa.
Već je poznato da konzumiranje tamne čokolade ima mnoge zdravstvene prednosti, a sada su znanstvenici pronašli način da je učine još nutritivnijom i slađom. Zanimljivo istaživanje koje se bavilo proučavanjem vremena kojeg zrno kakaa provede u različitim fazama obrade prije nego se 'pretvori' u čokoladu, predstavljeno je u ožujku na Nacionalnom sastanku i predstavljanju američkog društva kemije, najvećeg znansvenog društva na svijetu.
Samo primjera radi - zrna koja su bile pohranjena, a zatim 45 minuta pržena imala su više polifenola i veću antioksidativnu aktivnost od onih koja nisu pohranjena prije fermentacije, objašnjavaju kemičari. Novo otkrivena tehnika omogućit će zadržavanje više slatkoće u inače gorkom kakau. Posebno će biti korisne u državama Jugoistočne Azije i Latinske Amerike čija kakao zrna proizvode manje intenzivne čokoladne okuse i imaju smanjenu antioksidansku aktivnost.
Istraživači naglašavaju kako će se još detaljnije istraživati utjecaj prženja na okus svježe ubranog u usporedbi s pohranjenim zrnima kakaa. Testirat će se i različite temperature na kojima se kakao prži te vremena pohranjivanja kako bi se ustvrdilo da li čak i veće količine antioksidanta mogu biti zadržane kroz proces.
Ovisno o tome što otkriju, čokolada bi u buduće mogla biti još finija!
Znam da se ovo dogodilo prije nekoliko dana, ali u posljednje sam vrijeme morala staviti neke stvari ispred bloga. Međutim, vjerujem da za dobru informaciju o čokoladi nikada nije prekasno :)
Na Peristilu je u subotu, Nadalina - splitska tvornica čokolade, postavila 101 kvadratni metar tamne čokolade. Divovska čokolada prijavljena je u Guinnessovu knjigu rekorda, a kušali su je Splićani i znatiželjni turisti koji su se oko nje okupljali.
Vlasnik Nadaine, Marinko Biškić objasnio je da 101 kvadrat nije slučajnost, već aluzija na 101 Dalmatinca.
Događaj je bio popraćen pjesmom 'Ti si moja čokolada...' Kako je sve izgledalo možete pogledati u priloženom videu.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Nadalina
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Jutro na godišnjem nije moglo početi bolje - sunčane zrake nagovještavale su obećavajući dan, a mene je čekala J.D. Gross čokolada koju još nisam probala.
Čokoladu sa 60 posto kakaa, isključljivo Trinitario vrste ubrane u blizini Amazone, dobila sam od dragih ljudi koji su mi dan prije bili u gostima.
Fino zapakiranih 125 grama čokolade, s naznakom korištenja samo jedne vrste kaka, obradovalo me. Ne sjećam se da sam prije probala isključivo Trinitario i bila sam uzbuđena oko toga što me čeka iza već poznatog mi branda.
‘U idealnim klimatskim uvjetima uz Amazonu, na plantažama zaštićenim od vjetra raste Trinitartio kakao koji daje ovoj čokoladi blagu i punu aromu’, piše na omotu.
Trinitario je inače spoj ekskluzivne i rijetke vrste Criollo koja unatoč brojnim pokušajima za uzgoj negdje drugdje, uspijeva samo u Južnoj Americi, te Forsestera kojeg se 80 % bere u Africi.
U okusu ove čokolade isprva se osjete cvjetne note, a potom sve više do izražaja dolazi medni okus, dok je tamnoća sasvim skrivena u slatkoći. Podsjeća me na jednu slovensku čokoladu čiji je proizvođač bio skriven jer je napravljena u marketinške svrhe jednog drugog neprehrambenog branda, ali na njoj je bilo naznačeno da je to čokolada s medom.
Budući da se u ovoj čokoladi koristi isključivo Trinitario kakao, možda je medni okus upravo njegova odlika.
Izražena slatkastost tamne čokolade upućuje mi na to da ću je sljedeći put konzumirati u trenucima kada mi treba opuštanje, nakon napornog dana ili za vrijeme druženja s prijateljima.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Zdravstvene dobrobiti koje se pripisuju tamnoj čokoladi, ne mogu se preslikati na bijelu čokoladu
Između bijele i crne čokolade postoji velika razlika, najprije u sastojcima od kojih se proizvodi, s obzirom da bijela čokolada uopće ne sadrži poželjnu kakao masu, tako se i njen nutritivni profil i učinak na organizam razlikuje od tamne čokolade, piše Jasna Ćerić, magistra nutricionizma za Magazin.hr.
Svaka se čokolada, osim bijele, dobiva iz kakao maslaca, kakao mase, arome vanilije te emulgatora sojinog lecitina. Glavni pozitivni učinci čokolade potječu upravo iz kakao mase i što je njen udio u čokoladi veći, to nam više pogoduje zdravlju.
Razlog tome su polifenoli, na prvom mjestu flavonoidi, antioksidansi koji pomažu u prevenciji bolesti srca i krvnih žila, moždanog udara i brojnih degenerativnih bolesti.
Zbog izostanka kakao mase, zdravstvene dobrobiti koje se pripisuju tamnoj čokoladi, ne mogu se preslikati na bijelu čokoladu. Što je čokolada tamnija, to je zdravija, tako primjerice kod mliječne čokolade, pozitivan učinak kakao mase, suzbijaju proteini mlijeka.
Osim kakao maslaca i mlijeka, glavni sastojak bijele čokolade je šećer, na koji odlazi više od 50% čokolade. Osim toga, bijela čokolada ima veći udio zasićenih masnoća i kolesterola od tamne.
Jedina prednost bijele nad ostalim vrstama čokolade jeste veći udio kalcija, ipak nećemo je nabrajati u izvore kalcija, zbog velike količine šećera, zbog čega bi se trebala jesti tek povremeno i u ograničenoj količini.
Iako vrlo ukusna, bijela čokolada je, što se nutritivnog profila tiče, najmanje poželjna vrsta čokolade.
*****
Foto: Popsugar.com
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Znanstvenici sa Sveučilišta Cambridge osmislili su prvu svjetsku 'čokoladu za ljepotu', koja sadrži visoke razine dva moćna antioksidanta. Kažu da će jedna kockica od 7,5 g čokolade Estechoc, na dan pomoći da koža obrne prirodni proces starenja. Tvrde da čokolada smanjuje bore.
Radi se o tamnoj čokoladi sa 70 % kakaa koja sadrži flavanola kao i 100 grama obične čokolade te astaksantina kao 300 grama divljeg lososa. Obje kemikalije pomoći će u cirkulaciji i opskrbljivanju kože krvlju, što se smatra esencijalnim za zdravlje i mladolik izgled kože.
Testiranje pomlađivanja čokoladom provedeno je na volonterima u dobi između 50 i 60 godina, na kojima su nakon tri tjedna konzumacije ove čokolade bile vidljive promjene pomlađivanja. Osim toga, ova čokolada sadrži svega 38 kalorija, zbog čega se od nje deblja mnogo manje nego od ostalih čokolada. Sigurno je mogu konzumirati i dijabetičari.
Hoće li okusom davati jednako zadovoljstvo kao i tradicionalna čokolada, treba tek vidjeti. Osoba koja stoji iza ovog projekta je bivši student Cambridgea dr. Ivan Petyaev koji kaže da će u čokolada u prodaju krenuti sljedeći mjesec u Velikoj Britaniji i još nekim europskim državama, ne navodeći kojim konkretno.
Britanski čokoljupci i čokoeksperti ludi su za proizvodima tamošnjeg čokolatijera Paula A Younga, koji rado pomiče granice proizvodnje čokolade i čokoladnih proizvoda. Nisam kontaktirala još s nekim tko je poznavatelj britanskog tržišta čokolade, a da u više navrata u pozitivnom kontekstu nije spomenuo Younga.
Young je nedavno čokosvijet šokirao idejom da se kakao može obrađivati bez skidanja ljuske. A potom provedbom te ideje - oduševio!
Njegova nova čokolada malo je zrnastija, ali kupci se u pravilu slažu kako ne bi znali prepoznati razliku između čokolade napravljene od oljuštenog i neoljuštenog kakaa. Naročito ako znamo da ponekad čokolatijeri namjerno manje končiraju čokoladu da bi zadržala što originalniji okus kakaa, a pri tom joj ostaje zrnastija tekstura.
Od kad se proizvodi čokolada kakvu je danas konzumiramo, proizvođači su sa suhog kakao zrna skidali ljusku, prije nego bi ga dalje obrađivali. I nitko to nije osporavao. Do prije godinu dana. Tada je naime, mladi Young, pitao - zašto? Zašto se ljušti kakao i gubi masa kupljenog proizvoda?
Pokušao je izraditi čokoladu s kakaom kojeg nije oljuštio i ona je dobro ispala. Ponudio ju je novinarima britanske internetske stranice koji prate novosti s područja čokolade, a oni kažu da je sasvim ukusna.
'Izrada čokolade od neoljuštenog zrna kakaa ne samo da je jednostavnija, već reducira i otpad. Ljuske kakaa možda jesu lagane, ali kada važete otpad koji od njih dobijete, on predstavlja značajan postotak zrna koji se jednostavno odbacuje. Ako ostavite ljuske, koristite veću masu zrna i smanjujete otpad', piše Dom Ramsey. Napominje da s obzirom na mogućnost kontaminacije valja obratiti pažnju na svaku ljusku i ipak odstraniti onu koja bi mogla umanjiti kvalitetu finalnog proizvoda.
Young kakao kupuje od farmera s Madagaskara i kaže da u pakiranju od 40 kilograma, nakon skidanja ljuske koristi 38 kilograma kakaa. Na ovaj način od kupljenog proizvoda ipak iskoristi više i tako napravi više čokolade!
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Paul A Young
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Kombinacija namirnica koju konzumiramo svakodnevno ima veliki učinak na obujam struka. Kako bi s lakoćom 'uskočili' u traperice ili prošlogodišnju pripitu haljinu pomažu mali gutljaji napitaka, piše Zadovoljna.
Tamna čokolada je bogata antioksidansima flavonoidima, opušta žile i poboljšava protok krvi, snizuje krvni tlak i dokazano utječe na tjelesnu težinu.
Naime čokolada s udjelom kakaa od 72 posto smanjuje apetit i zadržava osjećaj sitosti. U blenderu izmiješajte 2 dcl jogurta, dvije žlice meda i 5 dkg tamne čokolade te polovicu banane. S obzirom da je zasitan ovaj napitak je najbolje konzumirati za doručak.
Njemački čokoholičari najmanje plaćaju svoju strast!
Izvješće Udruge proizvođača slatkiša (BDSI) pokazuje kako Nijemci svoju gozbu čokoladama plaćaju manje od ostalih Europljana. Svaki Nijemac godišnje pojede 32,3 kilograma slatkiša, od toga deset kilograma čokolade. Za slatkiše izdvaja 116,65 eura godišnje, uključujući 50 eura za čokoladu.
Norvežani, Danci, Šveđani, Svicarci, Slovaci, Rusi, Bugari i Rumunji istovremeno plaćaju puno više. Košarica od 17 različitih kanditorskih proizvoda u Njemačkoj stoji 23,65 eura, a u Norveškoj više nego dvostruko, 50.05 eura. Iduća najjeftinija zemlja je Nizozemska s 24,26 eura.
Razlog razmjerno niskim cijenama u Njemačkoj je velika konkurencija trgovačkih lanaca, u kojima se po diskontnim cijenama proda 40 posto svih slatkiša, stoji u izvješću.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Pinterest
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Na blogu je već bilo riječi o tome kako ponekad prilikom topljenja čokolade, dolazi do njezinog iznenadnog stvrdnjavanja. Razlog tome je to što je rastopljena čokolada bila u doticaju s vodom - dovoljna je i mala kapljica.
Budući da je najčešći način topljenja čokolade onaj na pari, do gore navedene situacije može često doći. Za to postoji rješenje, ali kako se ne bi morali dodatno zamarati rješenjima, moguće je spriječiti da do takve situacije uopće niti ne dođe. Evo kako:
Alice Medrich za Food 52 otkrila je najsigurniji način za rastapanje čokolade.
‘Pobrinite se da su vam ruke, daska za rezanje, nož, špatula i zdjela potpuno suhi. Narežite ili razlomite čokoladu na djeliće - nema potrebe da režete precizno - te ih stavite u zdjelu. Držite sušilo za kosu udaljeno 20 do 25 centimetara od čokolade, usmjeravajući ga prema zdjeli. Uključite ga i toplim zrakom zagrijavajte čokoladu koju ćete povremeno promiješati dok ne postane rastopljena i glatka’, napisala je Alice.
Veliki ljubitelj čokolade i autor britanskog bloga o čokoladi Chocablog Dom Ramsey već godinama piše o tamnoj poslastici. Nedavno je napisao poduži post o svom prvom kućnom iskustvu izrade čokolade.
Da! Čokolada se može napraviti i kod kuće i to za ne baš tako puno novaca (ako živite u Velikoj Britaniji s britanskim prihodima).
‘Prije nekoliko godina, počeo sam razmišljati o ideji da i sam napravim čokoladu. Istraživao sam i otkrio da, ako sam pametan, mogao bih to učiniti za ispod 1.000 funti (oko 10.000 kuna). To je veoma jeftino za nešto što je prije samo 20 godina bila ekskluzivna domena velikih industrijskih korporacija. Na žalost, 1.000 funti još uvijek je puno za nekoga tko se s tim bavi iz hobija i tko samo želi eksperimentirati, pa sam ideju odgodio na neko vrijeme’, napisao je.
Uskoro je otrkio neke nove podatke i čokoladu je kod kuće napravio za upola manje novca
Ako se želite upustiti u avanturu izrade čokolade u svom vlatitom domu, Ramsey je prilično slikovito objasnio korak po korak kako to učiniti i što sve korisiti kako bi mu to i uspjelo. Sada kod kuće proizvodi dovoljno čokolade da je može i prodati. A od sastojaka koristi samo kakao i šećer.
Osim teksta, svoj je pothvat i snimio, pa možete pogledati i video.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Meni je čokolada sama po sebi fascinatna. Ali ono što je čini još privlačnijom su šareni i kreativni omoti kojima se proizvođači međusobno razlikuju.
Kako su čokolatijeri sami po sebi kreativni, (jer da nisu ne bi nastajala sva ona čuda od čokolada koja nas svake godine sve više iznenađuju) inzistiraju na tome da se i njhov slatki proizvod nađe u jednako tako kreativnoj i privlačnoj ambalaži.
Granice šarenila i oblika tu se brišu i ulazi se u sferu nenadmašive slobode vizualnog izražavanja.
Čokolada s paprom i limunom natjerat će vas da se koncentrirate na uspjeh!
Cachet Tamna čokolada obogaćena limunom i crnim paprom.
57% kakao, 1 posto papra, 3 posto limuna
Kad ste jako ambiciozni, onda otići u Bruxelles usred terorističke krize nije problem. Upravo to je prošlog tjedna učinila moja kolegica Tea. Duge cijevi vojske i policije na ulicama belgijskog glavnog grada nisu je spriječile da tijekom akademskog putovanja, obiđe trgovine, kupi darove i donese ih u domovinu. Meni je donijela Cachetovu tamnu čokoladu obogaćenu limunom i crnim paprom. Već po kombinaciji koju je odabrala prilično je jasno da je Tea beskompromisno i neosporno osoba koja će se bez ikakvog ustručavanja uhvatiti u koštac s često i nezavidnim situacijama. I u tome je ona moja uzor.
A sada više o paprenoj kombinaciji koju je izabrala:
Pristojnih 100 grama čokolade bogato je okusom. S čvrstom samouvjerenošću rekla bih da je upravo proizvođač u savršenoj kombinaciji pogodio savršen omjer sastojaka: kakaa - 57 posto, limuna - tri posto i crnog papra - jedan posto.
Glatka čokolada i zrnasti elementi dodanih okusa sasvim se upotpunjuju. Dok kakaasti dio čokolade nepcu osigurava poznati okus, papar ga pokušava ‘zaljutiti’, a kiselkasti limun vraća ravnotežu, pa okusi plešu u podatnoj harmoniji. Veliku ulogu u ovome odigrala je i jača doza šećera koja je povezala tri jaka i samodovoljna okusa koji svaki za sebe u kockici koja se topi u ustima, pokušava preuzeti dominaciju i u tom pokušaju usrećuje osjetila.
Okus dugo ostaje u ustima i osvježava um. Međutim, nekoliko minuta nakon kušanja apsolutno dominantnu poziciju ipak preuzima papar koji se zadržava do samog kraja carevanja ovog deserta.
‘Još’, pomislila sam nakon prve kockice.
Bilo je teško samovoljno prestati jesti takvu čokoladu jer ovo je prvi put da kušam tu kombinaciju, koja je izvedena na zavidnoj čokolatijerskoj razini - belgijskoj. A znamo da, kada je riječ o istančanosti okusa, Belgija je majka čokolade.
Osim po okusu, čokolada je i vizualno primamljiva. Unatoč tome što sadržava zrnasti papar, čokolatijer je uspio izvesti da joj površine s prednje i zadnje strane ostanu glatke, a prednja strana uz to još i oblikovana u elegantne veće kocke.
Dok jedem ovu čokoladu razmišljam kako bi bila sasvim pristojna zamjena za zajutrak - svakog jutra. Stoga što je ovo čokolada koja će vas razbuditi i nagnati da ostanete koncentrirani na ostvarenje svog dnevnog cilja - na uspjeh!
>> Galeriju fotografija možete pogledati na ovom linku.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Sigurno se sjećate panike od prije nekoliko mjeseci kada se pisalo da dolazi velika nestašica kakaa i da ćemo uskoro oskudijevati s čokoladom. E pa, samo da se zna, cijela ‘vojska’ ljudi radi na tome da ne manjka kakaa i poručuju: Uvjereni smo da do nestašice čokolade neće doći!
Jedan od njih je i profesor Paul Hadley u Velikoj Britaniji koji u svojim blatnjavim cipelama obilazi staklenik u Berkshireu, nazvanom Međunarodna karantena za kakao.
Iako se nalazi u Velikoj Britaniji, 400 vrsta kakaa u stakleniku u kojem on radi, uživa u tropskim klimatskim uvjetima. Da bi se ugodilo biljkama, temperatura u staklenicima nikada ne pada ispod 23 stupnja tijekom dana niti ispod 19 stupnjeva tijekom noći.
‘Pio sam pivo u pubu i netko me pitao zanima li me rad s kakaom?’, ispričao je profesor Hadley. 30 godina nakon tog događaja, projekt financira čokoladna industrija i Vlada SAD-a, a vodi Sveučilište Reading, piše New Zealand Stuff.
Njegov je posao da biljke kakaa premjesti iz Amerike na plantaže i istraživačke institute diljem svijeta, a da pri tom izbjegne nametnike i bolesti na biljci.
Proteklih sto godina, bolesti su imale ‘razorni efekt’ na mjestu s kojeg potječe kakao - srednjoj Americi. Jedna od bolesti koje su opustošile mnoge plantaže kakaa je i bolest vještičje metle.
Plantaže zaražene gljivicama mogu izgubiti cijele usjeve, a upravo zbog njih je proizvodnja kakaa u Brazilu 1990-ih bila na koljenima. I to baš ondje gdje raste najkvalitetniji kakao - Criollo.
Uostalom, tamošnje prašume skrivaju još nepoznate vrste kakaa, od kojih bi neke mogle riješiti problem sve veće potražnje za tom biljkom.
Prodaja čokolade raste, ali s obzirom na to da je kakao krhka biljka koja voli samo određene klimatske uvijete, prilično je ograničena njezina proizvodnja. Kako nitko ne bi ostao bez željene čokolade traži se rješenje za mogućnost veće sadnje kakaa.
Industriji su, tvrdi profesor Hadley, potrebne nove vrste - biljke koje su otpornije na nametnike i bolesti, koje uz to daju i više plodova.
Većina proizvođača kakaa su farmeri koji kakao uzgajaju na malom komadu zemlje, u najsiromašnijim dijelovima Afrike. A oni si ne mogu priuštiti raditi eksperimente s biljkama. Zato im mora pomoći ostatak svijeta. U skladu s tim botaničari odlaze u Amazonu te pretražuju prašume ne bi li našli nove vrste kakaa.
Uzimaju sjeme i reznice te ih šalju putem banke gena u Trinidadu i Costa Rici u Hadleyjev centar. Reznice ondje rastu dvije godine, izdvojene od ostalih biljki, u manjem stakleniku. Pažljivo se nadziru radi nametnika i bolesti jer se virusi u kakau mogu ‘skrivati’ više od godinu dana.
‘Ne želimo da nametnici i bolesti pronađu put do Ghane ili Indonezije. To bi bilo grozno’, kaže profesor Hadley.
Nakon dvije godine, kada je profesor potpuno siguran da biljke nisu zaražene, one se pridružuju ostalima u velikom stakleniku i čekaju narudžbu iz istraživačkih centara diljem svijeta koji križaju kakao kako bi dobili više stabiljke s većom otpornosti na nametnike i bolesti te većim plodovima.
‘Svijet neće ostati bez kakaa. Da industrija nije učinila ništa povećala bi se razliku između ponude i potražnje. Ali industrija radi nešto. Cijela kakao zajednica radi na zatvaranju razlike i ja sam uvjeren da će se to dogoditi’, zaključuje profesor Hadley.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: New Zealand Stuff
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
VIDEO Biraju se najtalentiraniji svjetski čokolatijeri
Najizazovnije natjecanje u dokazivanju čokolatijerskih sposobnosti The World Chocolate Masters, koje se održava svake druge godine, ovoga puta ima temu - Inspiracija iz prirode.
Od natjecatelja se očekuje da se okrenu prirodi svog kraja i iz nje crpe ‘osjetilnu inspiraciju’. Organizatori napominju kako očekuju svjetle boje i odvažne kombinacije okusa osmišljene pomoću stručnosti i kreativnosti.
The World Chocolate Masters poznat je po tome što na njemu sudjeluju najtalentiraniji i najkreativiji čokolatijeri iz cijelog svijeta, s iznimnim osjećajem za kompetetivnost. Odabir finalista provodi se u nekoliko država. Iako u Hrvatskoj nije organiziran odabir finalista i hrvatski čokolatijeri mogu sudjelovati, natjecanjem u nekoj od zemalja navedenih na popisu stranice The World Chocolate Masters
Finale se ove godine održava u Parizu, tijekom najvećeg čokoladnog događaja godine Salon du Chocolate, od 28. do 30. listopada.
Kako su u Italiji čokolatijeri shvatili temu 'Inspiracija iz pririode', pogledajte u priloženom videu.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: The World Chocolate Masters
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Ono što je zajedničko proizvodima od kakaa danas i davnih dana, kada su ga ljudi tek počeli konzumirati, jest to da ih (proizvode od kakaa/čokolade) oni koji ga (kakao) proizvode, u pravilu uopće ne kušaju.
Kakao kulturu razvili su Maje i Asteci, ali kod njih je ona bila rezervirana za elite. Ljudi koji su brali kakao i od njega izrađivali okrepljujući napitak za kraljeve, vojsku, odabrane, nisu pili čokoladu, taj apsolutni hit vladara. Ni današnjim farmerima na plantažama kakaa, u pravilu, nije dostupna čokolada jer im je - preskupa.
Tona kakaa (očišćenog i osušenog) stoji oko 2.800 američkih dolara, dok je 1980-ih njegova cijena bila 3.750 dolara, što je danas ekvivalent 10.000 dolara, podatak je do kojeg je došao Matt Percival, novinar CNN-a koji je godinama istraživao ekonomiju kakaa ‘kakao-nomiju’ (cocoa-nomics).
I nije neka tajna da je u lancu proizvodnje čokolade najmanje plaćen farmer koji uzgaja kakao. A njegov obol u procesu dobivanja čokolade iznimno je važan. Ne samo zato što opskrbljuje proizvođača namirnicom bez koje čokolada niti ne postoji, već i stoga što način na koji se tretira i suši zrno, daje čokoladi konačnu aromu koja može presuditi radi li se o dobroj ili vrhunskoj poslastici.
Farmer koji uzgaja kakao živi u prosjeku 51 godinu sa svega dva dolara dnevno, podaci su Fairtrade Internationala. Kada je jednom prilikom Fortin Bley, predsjednik afričke mreže Fairtradea i farmer na Obali Bjelokosti, upitan koliko proizvođača kakaa jede čokoladu, odgovorio je prilično jasno. 'Jesti čokoladu je luksuz! Proizvođač kakaa zna da postoji finalni proizvod i da se zove čokolada te je vidi u trgovinama. Ali, tu sve staje.'
Većina današnje vrijednosti prodane čokolade (oko 70 posto), tvrdi Percival, odlazi na troškove marketinga, istraživanja i razvoja, a tek mali dio zarade konačnog proizvoda pripada kakao farmerima.
Potražnja za kakaom sve je veća, a cijena mu je sve manja. Ako dodamo tome da se za branje te poslastice u nekim slučajevima koriste i djeca robovi koja nikada ne vide novac od svog mukotrpnog rada, slika o tome koliko je kakao jeftino plaćena roba, je prilično jasna.
Većina farmera koji žive od uzgoja kakaa na malo, u većini slučajeva nikada nisu probali čokoladu. Nisu je probali ni Maje i Asteci koji su od kakaa radili napitak za gošćenje elita.
Da bi dalo plodove, drvetu kakaa treba oko pet godina od kad se posadi, a onda daje oko 20 mahuna godišnje. Dvostruko toliko potrebno je da bi se proizveo jedan kilogram kakao smjese. Ne čudi stoga da interes za proizvodnju kakaa kod malih farmera opada.
A što se tiče pristupačnog luksuza, očito je da nije pristupačan baš svima.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Sarafresh.com
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Kada je riječ o spravljanju slastica s čokoladom, do nedavno sam uvijek posezala za onom koju najviše volim jer tada i čokoladni kolač dobije okus koji mi se inače sviđa. Međutim, portal ShopSmart, u konzultacijama sa slastičarima, navodi kako bi to trebalo izbjegavati te koristiti čokoladu koja najviše odgovara ostalim sastojcima.
U većini kuharica, kada je među sastojcima čokolada, stoji - čokolada za kuhanje. Ali, čokolade za kuhanje obično imaju određeni postotka kakaa, a za recept koji radite možda ga treba više ili manje.
‘Ukoliko u receptu ne piše koliko točno kakaa treba sadržavati čokolada, preporučljivo je koristiti onu od 54 do 60 posto’, kaže Alice Medrich, autorica knjige ‘Seriously Bitter Sweet’.
Evo koje čokolade koristiti u pojedinima prilikama:
Nezaslađena, gorka čokolada ne sadrži šećer, dodatne okuse niti dodane masti. Sastoji se samo od kakaa tretiranog do tekućeg stanja a potom oblikovanog u čokoladnu ploču. Najbolja je za svaki recept u kojem se treba osjetiti jaki čokoladni okus, naročito za brownije - čokoladni biskvit. Od ovakve se čokolade radi i dobra vruća čokolada.
Gorkoslatka i poluslatka čokolada tehnički su ista stvar. Ako imaju sličan postotak čokolade, mogu biti korištene naizmjenično u receptima. Obje su vrste napravljene sa šećerom i najmanje 35 posto kakaa. Najbolje su za razne čokoladne biskvite i glazure.
Kakao u prahu je nezaslađena čokoladna tekućina procesirana kako bi se odstranila većina masti, a potom u krutom stanju smljevena u kakao prah. Najbolji je izbor za izradu čokoladnih umaka. Može se koristiti i za druge slastice ukoliko se u njima ne traži prašak za pecivo ili soda bikarbona.
Čokolada sa 70% kakaa (i više) Čokolade s visokim postotkom kakaa imaju manje šećera, zbog čega je okus intenzivan. Ali takve čokolade mogu upiti tekućinu smjese za tijesto što rezultira suhim biskvitom, zrnastim mousseovima i kiselim ganacheom. Najbolje su za grickanje i stavljanje u recepte koji izričito traže čokoladu s tako visokim postotkom kakaa.
Mliječne čokolade sadrže nizak postotak kakaa, podosta šećera i mlijeka u prahu te masti. Nije pogodna za spravljanje kolača, a najbolje je da je samu jedete.
Bijela čokolada ne sadrži kakao koji čini tamni dio, već kakao maslac, najmanje 20 %, potom oko 14 posto mlijeka u prahu te ne više od 55 % šećera. Moguće je da su u pojedinim bijelim čokoladama dodane još vanilija i drugi sastojci. Najbolja je za voćne deserte, naprimjer kekse s brusnicama i komadićima bijele čokolade.
VIDEO: Je li i vas ovako iznenadio blagdanski poklon?
Prošlog mjeseca mnogi su dobili poklone koji su ih potpuno iznenadili. Među njima je bila i jedna baka kojoj je obitelj darovala kutiju u kojoj je naizgled bio iPhone. Dok je baka otvarala kutiju, gunđala je kako nema pojma što će s iPhonom jer ne zna rukovati modernom tehnologijom.
Kad je otvorila kutiju i izvadila ‘iPhone’, rekli su joj neka ga zagrize. Baka je ostala u čudu, a nakon pomnijeg promatranja poklona primjetila je da je dobila čokoladu oblikovanu u iPhone.
Čokoladni namještaj više nije samo šala
Tada je odahnula i zahvalila na poklonu s kojim ipak zna što će :)
Listajući svoje ovogodišnje bilješke o čokoladi, otkrila sam da se temelje na nekoliko velikih stvari koje su obilježile čokoladnu industriju ove godine. Gledajući sve skupa, mislim da je 2014. bila velika godina za čokoladu, a sve što se događalo posljedice će imati u vremenu koje dolazi. Tko zna, možda promjene primjetimo već u 2015. u koju ulazimo ovoga tjedna.
1. Prodor čokolade na kinesko tržište
Početkom godine, najveći američki proizvođač čokolade Hershey potpisao je lukrativni ugovor s najvećim kineskim proizvođačem slatkiša i tako je zapadna čokolada na velika vrata pronašla put u najbrojniju naciju svijeta. Proizvodne pogone u Kini već otprije ima najveći europski proizvođač čokolade Barry Callebaut i Mars.
2. Sve glasnije o nedostatku kakaa i mogućoj nestašici čokolade
Sve se više govori o nestašici čokolade do 2020. godine, što zbog povećane potražnje, što zbog raspirivanja konflikta na područjima na kojima on raste, što zbog ebole, a što zbog jačih povika da uvijeti rada na farmama kakaa trebaju biti humaniji. Naime, do nedavno su se naveliko za rad na njima koristila djeca robovi, a tijekom 2014. sve je veći broj farmi na kojima se provodi kontrola i one farme koje poštuju pravila održivog razvoja dobivaju poticaje i certifikate. Njihov je kakao skuplji, ali bolje kotira kod kupaca.
Kompanija Barry Callebaut već godinama upozorava na 'vjerojatnu' nestašicu čokolade do 2020., da bi već u studenom promijenila ploču. 'Još uvijek mislimo da će do 2020. biti deficit kaka, ali također vjerujemo da će deficit biti manji nego što smo ranije predviđali', rekao je glasnogovornik BC-a, Raphael Wermuth. Ono što BC nije uzeo u obzir jesu daljnji kreativni razvoji u industriji čokolade koji su izvan utjecaja megalomanskih kompanija kao što su Hershey i Barry Callebaut.
Mišljenja više čokoladara o ovom pitanju početkom prosinca objavio je INC.com
3. Sve poželjnija čokolada 'od zrna do čokolade'
Hit proizvodnja je od zrna do čokolade, a uvodi se još jedna novina, proizvodnja čokolade na samim farmama kakaa, dakle proizvodnja od sadnje drveta kakaa do čokolade. Sve je više ovakvih proizvođača i očekuje se njihov bum u sljedećih nekoliko godina.
Zanatski proizvedena čokolada sve je rasprostranjenija i traženija, pa osim velikih tvornica, i nauštrb veće cijene i hrvatski se kupci rado obraćaju malim čokoladarnicama koje ručno proizvode vlastitu čokoladu.
Ono što je i dalje ostalo isto jest da ljude više fascinira sama čokolada, kakva god ona bila, nego njezin glavni sastojak i koliko ga je zapravo u proizvodu kojeg se naziva čokolada.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Prošlog se mjeseca podigla velika buka oko informacije da kakau prijeti nestašica katastrofalnih razmjera. Forbes je najavio 'Veliku nestašicu čokolade', a Guardian 'Kakao krizu'. Kao razloge za to naveli su klimatske promjene, povećanje potražnje čokolade u Kini, odumiranje stabala kakaovca...
Povodom ovoga, The National je podsjetio na pojedine jednako bombastične naslove iz 2006., 2009. i 2011.
- Huffington Post: 'Zbog nestašice kakaa porast će cijena čokolade';
- Daily Mail: 'Najgora nestašica kakaa u 40 godina podiže cijene kakaa';
- The Grocer: 'Upozorenje na nestašicu kakaa'.
Na nestašicu kakaa, čini se, upozoravaju nas gotovo svake godine, a nekim čudom, trgovine su uvijek pune čokolada, dok se mnoge solidne kvalitete mogu pronaći i po sasvim povoljnim cijenama.
10 najskupljih čokolada na svijetu
Stabla na kojima raste kakao, osnovni sastojak čokolade, raste na specifičnom području, oko 20 stupnja iznad i ispod ekvatora. Oko 70 posto svjetskog kakaa dolazi iz Zapadne Afrike, od toga većina s Obale Bjelokosti i Gane. U te dvije države raste na čak dva milijuna malih obiteljskih farmi, od kojih se pojedine, prema brojnim izvorima, oslanjaju na rad djece robova.
Uzgajanjem kakaa farmeri se u pravilu ne mogu obogatiti, ali međunarodne kompanije koje kupuju zrno od njih - mogu.
The National za primjer uzima kompaniju koja proizvodi čokoladu - Barry Callebaut. Ova kompanija ima tvornice u 30 zemalja te proizvođače čokoladom opskrbljuje sirovim materijalom. Prošle je godine, prema pisanju The Nationala, BC prodao robe u vrijednosti 5 milijardi dolara, a nedavno su proslavili porast prodaje za 12 posto s profitom većim od 260 milijuna dolara.
U godišnjem izvještaju, međutim stoji, kako su tijekom ove godine cijene kakaa pokazale stalni trend rasta, koji je odraz smanjene proizvodnje u nekim područjima. Cijene su do kolovoza porasle za 25 posto, odnosno na više od 3.100 dolara po toni zrna kakaa. Ali snažan pritok kakaa iz dva glavna izvora Obale Bjelokosti i Gane, znači da će sezona 2013./2014. biti završena s blagim viškom kakaa na tržištu.
Nakon priopćenja o nestašici kakaa kojeg su poznavatelji tog tržišta ismijali, BC ublažava predikcije. 'Trenutačno mislimo kako neće biti deficita od milijun tona 2020. Mislimo da će nedostajati kakaa, ali mnogo manje.'
'Mislim da su izvještaji o nestašici kakaa pretjerani, jer samo primjerice Brazil mnogo investira u veći uzgoj kakaa', kaže Katrina Markoff, osnivačica Vosges Haut-Chocolat, za Inc.com.
Cijene čokolade su kontinuirano rasle proteklih deset godina, a veličina pojedinih čokoladnih ploča se smanjivala. Tako ste sigurno mogli primijetiti da su pojedine Kraševe čokolade koje su nekada težile 100 grama, u jednom trenutku smanjene na 80 grama.
Međunarodna organizacija za kakao je decidirano priopćila kako 'nema nestašice kakaa', iako bi u sljedećih nekoliko godina moglo doći do manje proizvodnje kakaa u odnosu na potrošnju. Ali zato postoje brojne zalihe koje bi neko vrijeme mogle pokrivati razliku. Dodaju k tome kako proizvodnja kakaa na Obali Bjelokosti i u Gani nikada nije bila veća računajući prvih devet mjeseci ove godine.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Wllnes World
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Poklone najdražim nam osobama uvijek možemo obogatiti još pokojim slatkišem. Ako ste se odlučili da taj slatkiš bude čokolada, pročitajte pet mojih preporuka. Nakon cjelogodišnjeg testiranja raznih čokolada, ove će se naći u poklon vrećicama moje obitelji i prijatelja:
Mliječne i lagane čokolade valja darivati djeci i umjerenim ljubiteljima čokolade, dok tamne i sirove mogu biti poklon za one istančanijeg ukusa.
1. Vitlov - mliječna čokolada s bademima i cimetom. Do izražaja odmah dolazi okus badema i kakaa, a kasnije se sve intenzivnije i ugodnije razvija okus cimeta koji dopunjuje čokoladu. Iako se okus cimeta razvija intenzivno, nije napadan, već se potpuno uklapa s kakaom i bademom. Također, sasvim je očito tijekom kušanja, da je u ovu čokoladu uloženo puno truda i kreativnosti.
2. Cukrček - čokolada sa šafranom. Osvježavajući šafran prikriven u kakau, sasvim pojačava kakaasti okus i produžuje njegovo trajanje. Jak, čvrst, fin okus egzotičnog bilja koje je svojom prisutnošću okrznulo kakao dok je još rastao na nekoj dalekoj farmi, pristojno je u proizvodu prilagođen našim zapadnim osjetilima sa sjeverne polutke. I takav dugo ostaje u ustima i na jeziku.
3. La Chocolate - čokoladarnica u središtu Zagreba ima odlične praline napravljene od belgijske čokolade. Koju god vrstu pralina da izaberete ne možete pogriješiti.
4. Zotter Labooko - Sirova čokolada Labooko ima iznenađujuće intenzivan i grub okus zemlje i dima. Suha tamnoća zaslađena je kokosovim šećerom te cjelokupnom dugotrajnom okusu daje potpuniju i poznatiju notu.
5. J.D. Gross - 81% kakaa u ovoj čokoladi javlja se svake sekunde božanstvenog topljenja i osvajanja okusnih pupoljaka. Osjeća se uskraćivanje šećera kako bi ona bila još gorča i jača od ostalih poznatih sirovih čokolada, te nijansirane greške u temperiranju zbog kojih mi je ova čokolada bila posebna, suha, na momente blago zrnasta, ali nesporno snažna i samouvjerena.
Više recenzija čokolada možete pročitati ovdje.
Imate li i vi kakvih prijedloga za poklon čokolade, ostavite komentar ispod posta ili mi napišite mail na priceocokoladi@gmail.com.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: WebMD
50 tona čokolade pronađeno je u hladnjačama u blizini Napulja, što je mali dio čokolade ukradene od kompanije Lindt posljednjih mjeseci.
0ko 260 tona Lindt čokolade nestalo je posljednjih nekoliko mjeseci u Italiji, objavila je talijanska agencija Ansa. Ukupna vrijednost nestale čokolade procijenjena je na oko 8 milijuna eura! Prve sumnje o krađi pojavile su se u ljeto kada su direktori podružnice kompanije na sjeveru Italije primijetili da nedostaju kutije, posebno kutije s crvenim pralinama, u kontingentima koji se šalju u inozemstvo.
Nakon interne istrage utvrđeno je da jedna špediterska tvrtka koja se nalazi blizu Milana od travnja preusmjerava dio robe prema jugu Italije. Direktor te firme kao i njezin jedini zaposlenik uhićeni su u listopadu, ali su do tada već 'utopili' veći dio ukradene robe.
Početkom prosinca policija je u raciji u skladištu u Sezeu, između Rima i Napulja, pronašla 20 tona čokolade. U drugoj raciji koja je uslijedila u skladištu-zamrzivaču u Noli, u podnožju Vezuva, policija je pronašla stotine paleta s po 5.000 kartona s kutijama čokolade, procijenjene ukupne vrijednosti od 1,5 milijuna eura.
***** Tekst je preuzet sa linkis.com
Foto: Lindt
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
VIDEO Čokoladna gromada od 4 tone izložena u zračnoj luci
Najveća čokoladna struktura, replika Burj Khalife, od kraja studenog do 14. prosinca izložena je u Međunarodnoj zračnoj luci Dubai i svi putnici mogu je vidjeti.
Čokoladna skulptura visoka je 13,5 metara, a njezin je tvorac čokolatijer Andrew Farrugia iz Malte. Ova čokoladna gromada teška je čak 4200 kilograma, a za njezinu je izradu Farruginom timu trebalo 1050 sati. Čokoladu iz skulpture nitko neće kušati jer će nakon izložbe biti rastavljena i bačena zbog zdravstvene sigurnosti.
'Ovo je moj najveći izazov', rekao je Farrugia, kojem ovo nije prva velika čokoladna skulptura. On je prošle godine u Bruxellesu od čokolade napravio 34 metara dug parni vlak. 'Napravio sam detaljan plan kako proizvesti ovako tešku strukturu jer se radi o gotovo pet tona čokolade. Bila je to intenzivna operacija budući da je struktura veoma delikatna i može se slomiti. Bila je to stvar točnih izračuna i mjerenja', dodaje.
Opisao je kako je unutarnji dio morao biti robustan, s veoma debelim komadima čokolade. 'Prvo smo napravili središnji dio, a potom sve dijelove prilijepili na njega. Na unutarnji dio utrošeno je 70 posto čokolade. Svi su ostali dijelovi zalijepljeni za njega, nismo slagali odozdo prema gore jer bi se tako sve srušilo', kaže Farrugio za National.
S timom je radio na temperaturi od 18 do 22 stupnja kako se čokolada ne bi rastopila. 'Vrućina i čokolada ne idu zajedno. Kada bi se tretirala višom temperaturom, došlo bi do topljenja i skulptura bi se srušila. Kada smo dijelove podizali kranom, srce mi se uzlupalo, jer se i zbog jedne male greške sve moglo srušiti', opisao je Farrugio,
Jedna strana ove impresivne skulpture je otvorena kako bi se u nju moglo ući i vidjeti da je sve napravljeno samo od čokolade.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: The National
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
5 jaja
100 g šećera
100 g maslaca
100 g tamne čokolade
1 žlica mekog brašna
1 žličica praška za pecivo
1 žličica cimeta
1 žlica krušnih mrvica
100 g lješnjaka
nekoliko žlica džema od marelice ili naranče
Za glazuru:
100 g čokolade za kuhanje
1,5 žlica šećera u prahu
3-4 žlice mlijeka
25 g maslaca
Priprema:
1. Lješnjake propeći u pećnici ili na tavi. Kada budu gotovi treba ih samljeti.
2. Na pari otopiti čokoladu i maslac, pa ostaviti da se ohladi.
3. Zagrijte pećnicu na 180C. Pleh za pečenje obložite papirom za pečenje.
4. Miksajte jaja i šećer tri-četiri minute, dok ne postanu svijetla i pjenasta.
5. Dodajte otopljenu i ohlađenu čokoladu i maslac, pa lagano promiješajte žicom za mućenje.
6. Pomoću cjediljke dodajte brašno pomiješano s praškom za pecivo i cimetom, a zatim dodajte krušne mrvice i lješnjake.
7. Sve lagano promiješate tek toliko da se masa ujednači i lijepo sjedini.
8. Prelijte pripremljeno tijesto u pleh i pecite u zagrijanoj pećnici 20-25 minuta. Najbolje je čačkalicom provjeriti je li pečeno.
9. Pečeni kolač izvadite iz pleha. Ohlađenu koru presijecite da bi se dobile dvije kore, a potom ih premažite džemom, pa stavite u hladnjak.
10. Istopite u zdjeli na laganoj vatri čokoladu, šećer u prahu i mlijeko. Kada se čokolada istopi, dodati maslac, miješajući dok se ne istopi i lijepo ne sjedini s prethodnom masom.
11. Tu glazuru prelijte preko kolača. Ostavite da se malo ohladi, pa vratite u frižider. Ostaviti da odstoji jedan dan prije serviranja.
Ovaj recept i fotografija preuzeti su s bloga Moje grne.
Prošlog tjedna privuklo me nekoliko naslova koji su mudro upućivali na to da je provedeno jedno istraživanje o tome kako čokolada poboljšava pamćenje. Ali kako to obično bude u komercijalnim medijima s tekstovima o istraživanju, zamijenjena su dva pojma koja imaju malo toga zajedničkog - flavonol i čokolada.
Pod naslovom čokolada poboljšava pamćenje, skrivao se tekst sadržaja da pamćenje zapravo poboljšava jedan sastojak kakaa, glavni sastojak čokolade (ako nije mliječna). U bombastičnom istraživanju je otkriveno da bi zaista flavonol kojeg dobijemo u čokoladi poboljšao naše pamćenje, treba dnevno pojesti oko sedam ploča tamne čokolade. Svakom pravom konzumentu čokolade ne pada na pamet da pojede tu količinu u jednom danu, jer osim flavonola, sa sedam ploča (oko 700 grama) čokolade, u sebe će unijeti daleko više štetnih tvari poput šećera.
Dakle, čokolada neće poboljšati vaše pamćenje. Pamćenje bi vam moglo poboljšati nekoliko kapi flavonola, koji je antioksidant, ako ih negdje možete nabaviti, ili grickanje kakao zrnja.
Guardian se pak referirao na studiju objavljenu u magazinu Nature Neuroscience, tijekom koje su istraživani efekti pića s visokim postotkom kakaa, naspram pića s niskim postotokom kakaa, kod 37 ljudi starih od 50 do 70 godina.
Istraživači su otkrili da ljudi koji su prilikom testiranja konzumirali kakao s visokom razinom flavonola, imali bolje rezultate na kognitivnom testiranju te su imali bolji protok krvi na području mozga povezanim s pamćenjem.
‘U prosjeku, njihovi su testovi bili kao da su ih rješavali ljudi tri desetljeća mlađi’, rekao je stariji autor studije dr. Scott A Small. Studija je provedena na malom broju osoba i nije testiran nitko mlađi od 50 godina.
Zbog brojnih prednosti preporučljivo je jesti tamnu čokoladu s najmanje70% kakaa. Ona spada među zdravije čokolade, jer ima malo šećera, njezine masti dolaze od kakao maslaca i sadrži željezo i magnezij. Međutim, budući da komercijalna čokolada koja se najviše prodaje sadrži 500 kalorija na svakih 100 grama, vrijedi malo pripaziti s njezinom konzumacijom.
Fascinantnost čokolade konstantno se preispituje raznim istraživanjima. Što je toliko privlačno u njoj da je ljudi konzumiraju, a ipak pri tom osjećaju grižnju savjest i kakve posljedice ona ostavlja po naš organizam?
Čokolade od prije deset i više godina nisu ono što su čokolade danas. Recepti se mijenjaju, ali ostaje jedan važan sastojak bez kojeg se ne može. O njegovoj količini se oprezno odlučuje. Radi se o kakau. Konačnu verziju o tome koliko je kakaa potrebno u nekom proizvodu da bi se zvao čokolada, nisu donijeli čokoladari ni prehrambeni stručnjaci. Ovo je pitanje završavalo na sudovima. U nekoliko država neslaganje je otišlo toliko daleko da se moralo zakonom propisati koja je minimalna količina kakaa u ploči na čijem omotu smije pisati čokolada.
Vrlo nedavno, još za trajanja mladosti nekog danas 60-godišnjaka, na policama trgovina mogle su se pronaći 'čokolade' koje su u sebi sadržavale prah crvene cigle i tko zna kakvi još sumnjivi sastojci. Ne čudi stoga da se još i danas o tamnoj poslastici mogu čuti razni mitovi. Jer kada su nastajali, oni nisu bili samo mitovi, već su vrlo vjerojatno (ne postoje istraživanja, zato ne mogu reći potpuno točno) od 'čokolade' nastajali karijesi i vjerojatno je bila puna praznih kalorija. Zamislite da u 100 grama 'čokolade' dobijete jedan posto kakaa, 50 % šećera, 10 % cigle, 30 % biljnog ulja....
Danas su potrošači daleko zaštićeniji, a kontrole su česte kako u tvorničkim pogonima tako i u samim trgovinama. I kupci su puno oprezniji i teže ih je prevariti. Komad ploče omotan u papir na kojem piše čokolada, vrlo je vjerojatno upravo to - čokolada s minimalno 30% kakaa, bez praha crvene cigle. Brojna istraživanja pokazala su prednosti i nedostatke kozumacije čokolade.
Unatoč tome valja provjeriti sastojke na omotu, a čak ne morate uvijek posegnuti ni za skupljom čokoladom da bi bili sigurni u njezinu kvalitetu. Ali pravilo je uvijek isto - što veći posotak kakaa to bolje!
Ovog tjedna na blogu čitajte više o mitovima koji su vezani za čokoladu i o flavanolu - jednom od magičnih sastojaka kakaa.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Infografika: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Meni je Madagaskar poznat po najezdama komaraca. Ali, bez obzira na najezde komaraca, na toj otočnoj državi sve se više pažnje posvećuje uzgoju kakaa i proizvodnji čokolade.
Jedna od zapaženijih tvornica čokolade ondje je Madécasse (čita se: Medejkas) koja predvodi način na koji male tvrtke država u razvoju, posluju s razvijenim svijetom. Reportažu o njoj, objavio je portal za zaštitu okoliša Mongabay.com .
Kompaniju Madécasse osnovala su dva bivša pripadnika Mirovnih snaga koji su bili stacionirani na Madagaskaru, a po završetku službe vratili su se ondje ne bi li pomogli na drugačiji način.
Vidjeli su propust u industriji čokolade te sada pokušavaju doprinijeti njegovom ispravljanju. Naime, oko 70 posto kakaa raste u Africi, a manje od jedan posto nađe svoj put natrag prema državama u kojima kakao raste.
Madécasse pojednostavljuje način proizvodnje čokolade na način da se cijeli proces obavlja na području na kojem se uzgaja kakao - na Madagaskaru.
Kakao beru, fermentiraju i suše farmeri u sjevernoj regiji otoka. Umjesto da se sljedeći koraci, kako je uobičajeno, obavljaju u Europi i SAD-u, vlasnici Madecassea, zrno zadržavaju na Madagaskaru i ono se ondje dalje procesira - peče, melje, končira (miješanje kakaa na visokim temperaturama, nekoliko sati. Na taj se način smanjuje vlaga i uklanja kiselost kakaa) i oblikuje. Čokolade se potom ručno umotaju u papir i šalju na destinacije diljem svijeta.
‘S obzirom na to da se svi ovi procesi događaju na istom području, veća je vjerojatnost kontrole kvalitete’, rekao je osnivač Madécasse Tim McCollum za Mongabay te dodao: ‘Obično su aktivnosti koje se događaju na farmi, u odnosu na ono što se događa u tvornici, udaljene oceanima.'
Istraživači iz američkog ministarstva za agrokulturu 2012. su analizirali uzorke kakaa koje koristi Madecasse. Na iznenađenje svih, radilo se o jednoj vrsti Criolla za koju se smatralo da je izumrla. Criollo je jedan od tri glavne vrste kakaa, te ima svoje podvrste. Inače Criollo daje najbolji okus i najkvalitetniji kakao, ali lako je podložan bolestima i daje najmanje prinosa, pa ga farmeri rijetko uzgajaju.
’Po mom mišljenju, stvarna prijetnja Criollu ili bilo kojem kakau s boljim okusom su velike kompanije koje se bave proizvodnjom čokolade, čiji se lanac nabave česo vodi najnižom mogućom cijenom kakaa, i kvalitetu kakaa smatraju nevažnom’, kaže McCollum.
Nakon otkrića ove vrste Criolla, u partnerstvu s Fine Chocolate Industry Association (FCIA) i američkim ministarstvom agrikulture, oformljena je Inicijativa za očuvanje dragocjenog kakaa, a kvalitetna čokolada dolazi do sve većeg broja kupaca.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Mongabay
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Hershey Kisses koje možete vijedi na fotografiji, jedna su od najtraženijih čokoladica u SAD-u.
Kada sam prvi put čula za Hersheyja, bio je to za mene dobar filantropski primjer, pomalo nevjerojatan, ali očito sasvim moguć. Nisam tada još probala njegove čokolade i bilo je sasvim jasno, da koliko god bljutave bile, dio su nečeg dobrog.
Navodno su Milton i Kitty bili beskrajno zaljubljeni, novca im nije nedostajalo i mogli su imati što god su poželjeli. Ali, kako život svakome uskrati nešto, tako je i njima uskratio mogućnost da imaju djecu. Da su rođeni samo stoljeće kasnije, vjerojatno bi se podvrgli tretmanu umjetne oplodnje, ali početkom 20. st. to nije bila opcija.
I umjesto da ogorčeno zamrze svijet i ljude, kako se obično dogodi kad nam život uskrati nešto veliko na što mislimo da imamo pravo, Milton i Kitty otvorili su školu za siročad. Njihova plemenita ideja razvijala se sljedećih desetljeća i sada su u gradu Hershey organizirane brojne obitelji koje primaju djecu iz obitelji narušenih odnosa i slabijeg imovinskog statusa te im pružaju dom i obrazovanje.
Milton je bio mag u stvaranju kapitala, a Kitty je znala da nema šanse da sami potroše sav taj novac, pa su ga pametno uložili u one koji su nespretniji u zgrtanju bogatstva ili su okolnosti nalagale da bi im egzistencija mogla biti narušena, i omogućili im sasvim solidan život.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Pinterest
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
I istinski ljubitelji čokolade tankog džepa mogu uživati u kvalitetnoj čokoladi. Jedna od njih je Bellarom, Lidlova čokolada pristupačne cijene.
Tamna čokolada od 100 grama sa 74% kakaa u Lidlu košta 7,99 kuna.
Proizvođač je već na omotu poručio kupcu kakva se čokolada nalazi u pakiranju. 'S Bellarom tamnom čokoladom, Lidl i Raiforest Alliance aktivno su uključeni u održivu poljoprivredu i društvo odgovorno za tržište kakaa, a to je dio našeg motta 'Na putu za bolje sutra'. The Rainforest Alliance je nezavisna organizacija za zaštitu okoliša, prije svega posvećena pošumljavanju, kontroli zagađenja voda, zaštiti divljih životinja i biljaka, kontroli zaštite od štetočina, zaštiti prirodnih resursa, te zdravstvenoj zaštiti i edukaciji radnika na farmama', piše na omotu.
Kada se otvori papir u koji je zapakirana, osjeti se blagi miris kakaa. Ovo nije jedna od onih čokolada čiji miris kakaa ispuni prostoriju, ali ga sasvim solidno osjetite ako ste joj u blizini. Ploča izgleda jako lijepo, dostojanstveno tanko, bez mana na ravnoj i glatkoj poleđini, a s ugraviranim logom na predivnim kockicama s prednje strane. Lom je čvrst i zvučan. Prvi dojam o ovoj čokoladi za mene je jako dobar.
Čokoladu treba još i probati :) Sasvim prvi okus koji se javlja i kojeg prati miris kakaa je okus kave. Izražajan je i nesporan. Potom dolazi snažna kiselost kakaa. Ova čokolada nema toliko tamnoće inače prisutne kod tamnih čokolada s tako visokim postotokom kakaa, već većinom prevladava kiselost koja se zadržava u ustima. To može biti zbog malo ili čak nimalo dodanog šećera.
Ako je suditi po ovoj stranici, kiselost kakaa dolazi više do izražaja u Bellarom tamnoj čokoladi, jer u njoj nema šećera. Količina šećera nije navedena niti na omotu, iako u sastojcima na web stranici piše da šećera ima. Ako ga i ima to je vrlo malo, jer ga je zaista teško prepoznati.
Ovu bih čokoladu preporučila samo ljubiteljima prave čokolde, koji vole doživjeti kakao s njegovim pratećim okusom kiselosti. Definitvno nije nešto što ćete ponuditi djeci ili konzumirati u trenucima u kojima se želite opustiti. Ovo je čokolada koja se jede kada vam treba energije, da vas probudi, spusti na zemlju i suoči sa stvarnosti dnevnih zadataka.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
''Čini se da je ljubazni Belgijanac Joseph Draps volio svoj proizvod izrađen u obitelji te je dijelio uzorke kamo god bi išao. U avionu na putu u New York šezdesetih godina 20. stoljeća pružio je kutiju pralina Amerikancu koji je sjedio do njega. ‘Ah’, obradovao se stranac, ‘poznajem ih; to su omiljeni slatkiši moje supruge.’ Nagovorio je Drapsove da ga posjete u Waldorf-Astroiji. Kada su Drapsovi to i učinili, Amerikanac ga je pitao koliko vrijedi posao. I, čuvši iznos, ispisao je ček na dvostruku sumu.
Naravno, kao i tako mnogo velikih priča, ni ova nije baš sasvim istinita. Nećakinja Drapsovih Jo koja vodi muzej čokolade u Bruxellesu, smijala se kada sam želio provjeriti je li istina. ‘To izgleda kao prilično dobra povijest, zar ne?’ rekla je. ‘Joseph Draps je mrtav’, kazala je, ali je predložila da nazovem njezina oca Pierra, kako bih saznao točnu verziju. Iako je odavno u mirovini, Pierre je bio partner u Godivi s bratom davnih šezdesetih godina.
‘Pa’, rekao je kada sm mu ponovio priču, ‘nije baš tako’. Zapravo, sjećao se Amerikanca gospodina Murphyja koji je ušao u trgovinu na Grand-Placeu. Umjesto uobičajenih pet stotina grama čokolade koje je većina kupaca zahtijevala, želio je kupiti čitavo mjesto. Braća su bila zaprepaštena idejom. Posao je bio u obitelji otkako ga je njihov otac započeo 1929. godine i nazvao prema legendarnoj goloj ženi iz Coventryja. No, oni su iznijeli cifru. A čovjek je prihvatio.
Točno je u obje priče da je američki kupac bio Bev Murphy, tadašnji direktor Campbell Soup Company. Najprije je njegova kompanija kupila jednu trećinu tvrtke i isposlovala ekskluzivna izvozna prava. Godine 1974. Campbell je pojeo cijelu stvar. Već tri desetljeća Godiva Chocolatier nije bila belgijska ništa više od onih crveno bijelih konzervi pileće juhe s rezancima koja postoji u svakom kuhinjskom ormaru u Americi.
Unatoč njezinih više od dvije stotine butika u velikim američkim gradovima i barem još tisuću prodajnih mjesta u američkim robnim kućama ili specijaliziranim trgovinama, da ne spominjemo ostatak svijeta. Godivu nije lako upoznati. Moji su prvi pozivi bili usmjereni na agenciju za oglašavanje, koja me uputila na izjave za javnost na Godivinoj web-stranici. To je teško prihvatljiv način za izvjestitelje da prikupe informacije.
(...)
Joseph Draps koji je svoju čokoladu prodavao na komade, živi u službenoj Godivinoj predodžbi: ‘Imao je izvanredno oko za detalj... I usavršio je jedinstvenu formulu bogate čokolade neusporedive glatkoće.’ Trebalo bi mi mnogo vremena da pronađem živi glas da mi objasni kako su čak i izvanredno oko i mirna ruka odavno mrtvog Drapsa mogli pratiti svu tu čokoladu.
Zapravo, moja početna jednostrana komunikacija s web-stranicom postavila je više pitanja od onih na koje je odgovorila. ‘Godiva’, pisalo je, ‘je bila prva koja je stvorila koncept vrhunske čokolade.’, Poznavao sam mnoštvo uglednih proizvođača čokolade koji se s time ne bi složili. Majstor čokoladar Thierry Muret izjavio je da je znak kvalitete Godve bio svježina: lošije čokolade imale su duži rok trajanja. No zašto je tako mnogo Godivinih proizvoda označeno krajnjim rokom upotrebe koji je više od šest mjeseci u budućnosti?
(...)
Godivini izlošci su u cjelini prekrasni. Na svakom prodajnom mjestu bomboni su smješteni sa zlatnim sjajem, vješto poslagani da podraže osjetila. Za svaku sezonu i svaki blagdan nešto domišljato privlači pogled. Prodavači su gotovo uvijek ljubazni i voljni pomoći.
Problem je što je meni toliko te primamljive čokolade imalo okus kao da je netko ispustio mnogo šećera u rastopljeni vosak za svijeće. Masni osjećaj otupljuje nekoliko nota koje se pojavljuju iz čokolade. Prečesto snažni sastojci potpuno prevladavaju nad čokoladom. Katkad bih osjetio lagani metalni okus. To sam, naravno, bio samo ja. Mnogi su profesionalci koje sam upitao za savjet obično bili manje milosrdni. Chloe ju je kušala i izvijestila o naznakama prepunjene pepeljare'', ovako je Godivu opisao nekadašnji reporter Associated Pressa Mort Rosenblum u knjizi ‘Čokolada’, 2006. godine.
Ponešto od toga se promijenilo s Godivom. Primjerice, više nije niti u belgijskom niti američkom vlasništvu, već u rukama turske kompanije Yildiz Holding koja je za nju 2008. godine dala 850 milijuna dolara. Ali, i dalje se prezentira kao luksuzna i kvalitetna čokolada kojoj bi se novčanici trebali klanjati.
***** Tekst: Ivana Domitrović/Mort Rosenblum
Foto: Godiva Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Čokolada umotana u jestivo zlato zvuči luksuzno do te mjere da je lako pomisliti kako bi upravo takva čokolada bila najskuplja čokolada na svijetu. Ali, privlačan luksuz zlata u cijeni je nadmašio francuski tartuf. I to za nekoliko tisuća kuna! Pola kilograma čokolade u kojoj se nalazi tartuf, skuplja je od čokolade koja je omotana zlatom.
A obje vrste skupcjene čokolade imaju svoje kupce koji ne kupuju samo ove, već i ostale čokolade čija se cijena mjeri u tisućama kuna.
U želji da pridobiju kupce debljeg džepa, čokolatijeri smišljaju brojne načine kako se dodvoriti njihovom nepcu. Od zlata, preko tartufa, do izbora rijetkog stabla kakaovaca na kojem raste vrhunski kakao koji pronalazi put u čokolade za odabarane.
Čokolada više definitivno nije samo čokolada, već statusni simbol ljudske domišljatosti...
1. Knipschildt
Cijena: $2.600 za pola kg (oko 15.000 kuna)
Knipschildt Chocolatier 1999. osnovao je Fritz Knipschildt, koji je svoje kulinarsko putovanje započeo kao šef kuhinje u Odensi u Danskoj. Najskuplji komad čokolade koju prodaje je ekstravagantni tartuf La Madeline au Truffe i košta 250 dolara. To je tamni čokoladni tartuf, ispunjeni crnim francuskim tartufom. Kupiti se može samo ako ga prije toga naručite. Napravljen je od Valrhonine čokolade sa 70% kakaa, stopljene s kremastim ganacheom koji sadrži ulje tartufa. U njega se stavlja tamni tartuf i potom se još pospe kakao prahom. Jedan La Madeline au Truffe teži oko 10 grama, a rok trajanja mu je sedam dana.
2. Richart:
Cijena: $850 za pola kg (oko 5.060 kuna)
Čokolade Richard na tržištu su još od 1925. Danas imaju više desetaka prodavaonica u Europi, SAD-u i Japanu, a u svakoj više desetaka vrsta poslastica među kojima se teško odlučiti samo za jednu. U ekskluzivnom pakiranju u obliku sefa, Petits RICHART dolazi 112 malih bombona teških po 4 grama. Na njihovoj web stranici stoji kako su već svi rasprodani.
3. Delafee
Cijena: $508 za pola kg (oko 3.000 kuna)
Za one koji vole da im čokolada sjaji, uvijek postoji Delafee, posebno pripremljena s finim kakao zrnima i komadićima jestivog 24-karatnog zlata koji se u svaku pločicu čokolade unosi ručno. U ovoj čokoladi nalaze se još šećer, ulje kokosa, kakaov maslac, mlijeko u prahu i vanilija.
4. To’ak Chocolate
Cijena: $260 po ploči (oko 1.500 kuna)
Veoma rijetka tamna čokolada može se pronaći u čokoladarnici Jerryja Totha u Chicagu. On kakao nabavlja s vrste stabla Fino y de Aroma koje raste u džungli u Ekvadoru. To’akove čokolade pakirane su u drvene kutije. U njima su i upute koje savjetuju da se čokoladu razdijeli da malene dijelove te rastopi na jeziku. U kutiji se nalazi još i pinceta napravljena od španjolskog brijesta s kojima se uzima čokolada, kako prsti ne bi pokvarili izvornu tamnoću luksuznog okusa.
5. Vosges Haut Chocolat
Cijena: $125 per pound (oko 740 kuna)
Vosge ima nekoliko prepoznatljivih okusa, uključujući Nagu, odnosno mliječnu čokoladu sa slatkim indijskim curryjem i kokosom. Tu su i čokolade Black Pearl, tamna čokolada s đumbirom i wasabijem... The Groove Collection najskuplje je njihovo pakiranje bombonijera koje košta 125 dolara.U pakiranje su osim čokoladica uključeni, jedna knjiga, jedan CD i jedna gramofonska ploča američkog glazbenog izvođača. Rok trajanja upakiranih čokoladica je dva tjedna.
6. Godiva “G” Collection
Cijena: $120 za pola kg (oko 700 kuna)
Godiva, svjetski poznata čokoladarnica, prvo je otvorena u Belgiji, a na tržište je, između ostalog, plasirala i jednu od najskupljih čokolada na svijetu. Čokoladice ''G'' napravljene su od različitih sastojaka i okusa, kao što je palet d’or, tasmanijski med i meksička ljuta čokolada. Svaka čokolada napravljena je od vrhunskog kakaa i drugih sastojaka, za svaki bombon različito. Kolekcija po pakiranju sastavljena je od 15 ručno izrađenih čokolada, čokoladara Normana Lovea.
7. Marcolini
Cijena: $102,50 (oko 600 kuna)
Iako je mnogo čokolatijera zauzelo svoje mjestu u Europi, malo koji uspio je osvojiti i američko tržište. Jedan od njih je Pierre Marcolini koji je predstavljen i u svojedobno najgledanijem talk showu u SAD-u 'Oprah'. Marcolinijeva čokolada temelji se na postupku 'od kakaa do čokolade', što znači da ne kupuje gotovo čokoladu koju kasnije prerađuje, već sam radi svoju čokoladu od prvog koraka - procesiranja zrna kakaa.
On smatra da svaki kupac ima poseban ukus te stoga nudi mnogobrojne varijacije okusa za luksuzno tržište.
Otkrio kako do još više čokolade
8. Debauve & Gallais
Cijena: $94 za pola kg (oko 550 kuna)
Debauve & Gallais tradicionalno proizvodi čokolade s malo šećera i visokom kvalitetom kakaa. Ne koriste soju lecitin niti bilo koji drugi pojačivač okusa. Sastojci uključuju lješnjake iz Piemnota, turske grožđice, španjolske bademe... U proizvodnji Debauve & Gallais čokolada, ne koriste se boje niti drugi aditivi.
9. Chuao
Cijena: $79 za pola kg (oko 470 kuna)
Čokolatijer Chuao nazvan je po regiji koja proizvodi kakao - Chauo, u Venezueli, a brand koristi europske tehnike kako bi proizveo venezuelansku čokoladu. U njihovim ručno izrađenim čokoladama koriste se samo svježi sastojci.
Brand su osnovali Michael i Richard Antonorsi iz Venezuele, koji dolaze iz obitelji uzgajivača kakaa. Nakon što su preuzeli obiteljski posao, dva brata preselila su u Kaliforniju te osnovali čokoladarnicu Chau 2002.
10. Richard Donnelly
Cijena: $75 (oko 460 kuna)
Richard Donnelly čokoladu je počeo proizvoditi 1988. nakon što je zanat izučio kod vrhunskih čokolatijeru u Parizu i Bruxellesu. Njegove su čokolade ručno izrađene od najboljih francuskih i belgijskih couvertura. Fokusira se na izradu jednostavnih, ali sofisticiranih okusa, zbog čega je i osvojio brojne nagrade.
*****
Tekst: Ivana Domitrović/Top 10 list
Foto: Knipschildt/Richart/Delafee/Vosges
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Čokolada od 1.500 kuna dolazi s uputama kako je pojesti
Kada sam jednu čokoladu platila gotovo 50 kuna, mislila sam da je to puno. Međutim, ima jedna koja se prodaje za 260 dolara (oko 1.500 kuna). S tom čokoladom dolazi i vodič na 116 stranica - ‘Kako ovo pojesti’.
Veoma rijetka tamna čokolada može se pronaći u čokoladarnici Jerryja Totha u Chicagu. Čokolada je toliko skupa iz više razloga, a jedan od njih je i taj da se kakao za nju nabavlja s rijetke vrste stabla Fino y de Aroma koje raste u džungli u Ekvadoru, piše Patch.
Nedavno je vlasnik tvornice čokolade To’ak Chocolate, organizirao kušanje čokolade kako bi predstavio prvu seriju od 574 skupocjene tamne čokolade. Kako ide prodaja, množe se pratiti na web stranici tvornice.
Toth vjeruje da će njegove ekskluzivne tamne čokolade pronaći mjesto na tržištu, kao što je to bilo sa skupocjenim vinima i drugim luksuznim prehrambenim proizvodima.
Do prije petnaestak godina radio je kao investicijski bankar na Wall Streetu, a 2002. preselio se u Ekvador kako bi pronašao drugačiji način života. Ondje je počeo surađivati s jednim lokalnim investitorom i 14 farmera na plantaži kakaa te osnovao To’ak Chocolate.
‘U najboljem slučaju nadamo se da ćemo zaraditi radeći nešto što volimo. Ali, mislim da nikada neću zaraditi toliko novca da i sam mogu kupiti ovakvu čokoladu’, kaže Toth.
To’akove čokolade pakirane su u drvene kutije. U njima su i upute koje savjetuju da se čokoladu razdijeli da malene dijelove te rastopi na jeziku. U kutiji se nalazi još i pinceta napravljena od španjolskog brijesta s kojima se uzima čokolada, kako prsti ne bi pokvarili izvornu tamnoću luksuznog okusa.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: toakchocolate.com
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
U slatkim i hrskavim obrocima naročito su uživala djeca. Pod fontanu rastopljene čokolade i karamela, stavljali su cvrčke i crve, a potom ih konzumirali. Insekti koje je za konzumaciju odobrila američka Agencija za hranu i lijekove, bili su prekriveni čokoladom, a velik dio posjetitelja jednog od najvećeg insektarija, su ih jeli.
Ovo je dio dojma koji je agencija AP objavila iz Insektarija Audubon Butterfly Garden, u New Orleansu koji je svoja vrata otvorio ljubiteljima slatkiša, ne bi li ih privukao da doznaju više o insektima koji su sve popularniji u novijoj kuhinji.
Iako je sve izgledalo kao trik povodom Noći vještica, zapravo se radilo o ozbiljnom pristupu uvoda u dobar dio buduće prehrane.
Kako je sve popularnija kuhinja u kojoj dominiraju jela s insektima, ovaj je događaj privukao tisuće ljudi, dok je u sklopu muzeja i ugostiteljski objekt koji priprema obroke od insekata.
‘Ovdje ljudi imaju zaista različite reakcije. Dolaze oni koji znaju da se bube jedu i dolaze ih ovdje jesti. Također dolaze ljudi koji se boje buba i ne žele ih jesti’, rekao je Zack Lemann, menadžer programa Muzeja. Dodaje kako je američka Agencija za hranu i lijekove, odobrila više od 60 dijelova insekata koji se smiju stavljati u čokoladu za prehrambene svrhe.
Hranidbenost insekata u novoj kuhinji
Da ne bi bilo naodmet uvesti insekte u prehranu, govori i podatak da primjerice 100 grama cvrčaka sadrži jednaku količinu proteina kao i 100 grama piletine, odreska ili slanine te veliku dozu vitamina i minerala kao što su kalcij, željezo i cink. Uz sve to, meso cvrčka je iznimno niskokalorično, a bogato je i vlaknima.
Diljem svijeta postoji čak 2,5 milijarde ljudi čija svakodnevna prehrana sadržava insekte kao zamjenu za voće, povrće te životinjsko meso, posebice u Africi i Aziji.
'Kukci su vrlo hranjivi. Bogat su izbor proteina, minerala i masnoća. Vrlo su važni u populaciji mnogih zemalja u razvoju, u Aziji, Africi i Latinskoj Americi, tako da već imaju važnu ulogu u prehrani. Dvije milijarde ljudi, odnosno trećina svjetske populacije redovito jede insekte', rekla je nedavno Eva Ursula Muller s Odjela UN-a za ekonomsku politiku šuma.
'Quiche od brašnenog crva, spring rolice od skakavaca i druga jela od kukaca odgovor su na globalnu krizu hrane', izjavio je nizozemski znanstvenik Arnold van Huis.
Profesor na Sveučilištu Wageningen u Nizozemskoj izjavio je da kukci sadrže više proteina od odrezaka, njihov uzgoj manje košta i konzumiraju manje vode.
'Djeca nemaju problema s jedenjem kukaca, ali odrasli imaju, a samo ih isprobavanje takve hrane i iskustvo može natjerati da promijene mišljenje', smatra Van Huis dodajući da je problem psihološke prirode. A insektarij je vjerojatno smatrao da su možda kukci prihvatljiviji okusu, ako se nalaze u čokoladi.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Amarillo.com
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Okus jeftine čokolade pobijedio skupu konkurenciju
Prošlog tjedna napisala sam post o Sparovoj jeftinoj čokoladi koja me ugodno iznenadila svojim dobrim okusom za prilično nisku cijenu. Htjela sam provjeriti je li to tako samo meni ili je čokolada stvarno dobra i drugima.
Nakon što sam ujutro objavila post, četiri različite čokolade sa sličnim postotkom kakaa (oko 50%), spremila sam u vrećice. Označila sam ih brojevima kako oni koji će čokolade probati ne znaju koju točno konzumiraju, da bi njihovi odgovori bili što vjerniji onome što će okusiti, a ne već prije stvorenom dojmu o nekoj čokoladi.
I prije nego sam ih ponudila kolegama, dobila sam komentare blogera na post o Sparovoj čokoladi. Tako je Dante napisao da je probao tu čokoladu i da je ostao ugodno iznenađen. Kao i ja :)
Bookeraj se također složila da je Spar dobar kada je riječ o jeftinim čokoladama, a Windfuckersister pohvalio Fin Carre iz Lidla (koja je također bila među čokoladama koje sam kolegama ponudila za kušanje) te naveo da je ‘apsolutni šampion tamna čokolada sa đumbirom’ Fin Carrea. Nisam je probala, ali budem. Jedva čekam zapravo!
Kada sam došla na posao, na stol sam stavila brojevima označene vrećice u kojima su bile čokolade i zamolila kolege da probaju te da mi kažu kako bi ih ocjenili od jedan do deset.
Među čokoladama su, osim Sparove tamne čokolade, bili još i Lind swiss Classic, Fina Caree tamna i obična čokolada za kuhanje. Moje kolege nije bilo moguće zavarati i čokolada za kuhanje najslabije je ocijenjena, s prosjekom 5,4, potom je bila Lind, s prosjekom 6, nakon nje Fin Carre sa 6,1, a Sparova čokolada dobila je prosječnu ocjenu 7,4! Napominjem da nisu znali koje čokolade kušaju kada su im davali ocjene.
Prije sam mislila da malo što može nadmašiti Lindt, ali ovoga puta to su uspjele obje niskobudžetne čokolade koje su se našle u konkurenciji! *****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivana Domitrović/Damir Mirda
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Poznato je pravilo da skupa čokolada može biti loša, a da jeftina čokolada ne može biti dobra. Međutim, srećom, nisam slijedila to pravilo kada sam posegnula za jednom jeftinom čokoladom. Jeftina znači da je 100 grama tamne čokolade s minimalno 50 posto kakaa koštalo 4,49 kuna.
Prilično dobra cijena za ono što se nudi u pakiranju. Fini miris kakaa, solidan zvuk čvrstog loma, elegantno otapanje u ustima i dugotrajan osjet tamnoće koji je prisutan kod kvalitetnih čokolada.
Ploča ovih 100 grama brižno je formirana i na poleđini je sasvim ravna bez ikakvih nedostataka (barem ova koju sam ja kupila. Može se pojaviti kakva manja rupica ili slična neravnina). Prednju stranu oblikuju ukrašene kockice, a kada sam dio stavila u usta, nisam mogla odoljeti porivu da je izgrizem i pojedem. Ovo testiranje bilo je provedeno na nekoliko kockica, sve dok nisam uspješno pričekala da se jedna svojom brzinom rastopi.
Rastapanje je trajalo dovoljno dugo da mi se svidi, da upotpuni svoj dojam kako bi joj dala prolaznu ocjenu. Pa čak i više od toga.
U mom kvartu tek se nedavno otvorio Spar. Kada sam ondje prvi puta kupovala čokoladu bila je to čokolada za kuhanje od 250 grama, koja je sadržavala više od 40 posto kakaa, a koštala je oko 13 kuna. S njom sam napravila muffine koji su ispali odlično.
Nakon toga sam ponešto hrabrije kupila Spar tamnu čokoladu koju sam gore opisala. Imala sam sumnje u nju - kakva će biti, kakva može biti jeftina čokolada ako je slijediti pravilo o skupoći kakaa? A kada sam je probala, zaista sam se iznenadila. To naravno nije nikakva ekskluzivna čokolada, ali je dobra. I preporučila bi je svima, naročito stoga što je prihvatljiva i po cijeni.
Testirat ću ovu čokoladu sa svojim kolegama. Ponudit ću im nekoliko čokolada čiji se postotak kakaa kreće oko 50 posto, među kojima će biti ova jeftina i jedna skuplja, ali neću im reći o kojim se točno čokoladama radi. Jedva čekam da čujem njihove komentare.
Romantiku čokolade u pitanje od nedavno dovode i prizemljeni medicinski problemi. Već se dugo govori o mogućoj nestašici kakaa, jer je za njim veća potražnja nego ga je u ovom trenutku moguće proizvesti, a pored toga tu su i nezavidni društveni izazovi koji umanjuju mogućnost da ga se proizvede u punom potencijalu.
Sada se među izazovima našla i jedna bolest - ebola, za koju se strahuje da bi se mogla proširiti u više država u Zapadnoj Africi i pogoditi najveće izvoznike kakaa, koji već ionako posljednjih godinu dana, povećavaju cijenu vrijednog zrnja.
Oko 70% svjetskih zaliha čokolade dolazi iz Zapadne Afrike, a čak 55% globalnih izvoznika kakaa nalazi se na rizičnim područjima - u Obali Bjelokost i Gani. Upravo oni diktiraju cijenu, a ona se, prema podacima Svjetske organizacije kakaa, uzastopno povećava od svibnja 2013. godine.
Analitičar za tržišnu vrijednost kakaa u kompaniji IBIS World, Amal Ahmad kaže da su do sada cijene kakaa više bile povezane s ekonomskim trendovima, jer je velika globalna potražnja ograničena količinom mogućnosti globalne opskrbe, nego s ebolom.
Epidemija će povećati cijene kakaa značajno, tvrdi on, samo ako ona pogodi radnike na poljima kakaa, što će još dodatno ograničiti opskrbu.
Ali na neki način to se već događa, jer je Obala Bjelokosti zatvorila svoje granice s Liberijom i Gvinejom, što je onemogućilo brojnim radnicima iz tih država da dođu raditi na farme kakaa u jeku sezone branja plodova.
Obala Bjelokosti u kojoj živi oko 20 milijuna stanovnika, još nema zabilježenih slučajeva oboljelih od ebole, ali već se nagađa da bi epidemija mogla dodatno povećati cijene. Cijene kakaa, prema podacima iz rujna, skočile su sa 2.700 dolara po toni, na 3.400 dolara.
Svjetska organizacija kakaa sada prikuplja donacije od velikih kompanija poput Nestlea i Marsa za ‘Inicijativu Ebola’, o kojoj javnost još nije upoznata, ali plan je otkriti detalje tijekom godišnjeg sastanka Organizacije u Danskoj. Zna se tek da bi novac trebao pomoći Crvenom križu i Caritasu da na terenu rade na zaustavljanju širenja opasne epidemije.
Trenutačna epidemija je najgora od kada je virus ebole identificiran 1976. godine, s više od 8.000 do sada prijavljenih slučajeva.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: southwestsystemsuk.com
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Super fora s čokoladom koja se prilikom topljenja - stvrdnjava
Nekoliko puta mi se dogodilo da se čokolada dok je topim na pari, samo odjednom stvrdne. Mislila sam da je problem u samoj čokoladi, ali onda mi se to dogodilo kada sam jednu veću čokoladnu ploču topila dva dana, odnosno jedan dio sam uspješno rastopila jedan dan, ali sljedeći dan, drugi dio iste čokolade mi se odjednom na pari nakon početnog topljenja počeo stvrdnjavati.
Pretpostavila sam da nije problem u čokoladi i pokušala sam pronaći razlog zašto se to dogodilo. Na stranici gastro maga Joe Pastryja pronašla sam odgovor. Joe tvrdi da se čokolada počne stvrdnjavati kada tijekom topljenja u nju dospije voda. Samo i neprimjetna kapljica može naizgled uništiti topljenje čokolade.
Ali, Joe piše da je to lako rješivo. ‘Rješenje je još vode. Mala količina vode uzrokovala je problem, a veća količina će problem riješiti tako što će stvoriti još sirupa i dopustiti istopljenoj čokoladnoj mješavini da ponovno bude tekuća. Stoga smjesi čokolade koja se stvrdnjava dodajte žlicu vruće vode.
Miješajte i nekoliko trenutaka kasnije dobit ćete rastopljenu čokoladu, naravno ne iste kvalitete. Neće biti dobra za temperiranje, ali bit će dobra za primjerice - ganache', savjetuje Joe.
Znate onu: kad vam život da limune, napravite limunadu? E, pa kako napraviti ‘limunadu’ od rastopljene čokolade?
Nemalo puta dogodilo mi se da bi mi se kupljena čokolada sasvim rastopila, naročito tijekom vrućih ljetnih dana kada zbog visokih temperatura, slatkiš ne bi izdržao niti put od trgovine do kuće. Tako rastopljenoj čokoladi nema pomoći niti u hladnjaku, jer ona nakon nekontroliranih i naglih promjena temperature više ne može biti ista, a posebno nije pogodna da bi je se nakon hladnjaka samu jelo, jer je izgubila svoju kvalitetu.
Ali, to ne znači da se ne može iskorisiti u brojne druge svrhe. Evo ih nekoliko:
1. Dobro je rashladite: Stavite je u hladnjak dok ne očvrsne (oko sat vremena), a potom je narežite kako biste imali čokoladne komadiće u sladoledu.
2. Napunite njome krafne ili punjeni kolač: Rastopljena čokolada idealna je za punjenje biskvitnih slastica.
3. Obložite njome rub čaše za likere: Ukoliko pijete liker ili ga poslužujete prijateljima, dajte mu dozu kreativnosti. Prije nego piće utočite u čašu, njezine rubove umočite u rastopljenu čokoladu. Tome možete dodati još i kakao i šećer kako bi sve izgledalo još privlačnije.
4. Premažite s njom suhi keks: Premažite jednu stranu suhog keksa rastopljenom čokoladom, stavite u hladnjak i kada se ohladi, imate čokoladne kekse!
5. Premažite s njom palačinke. Palačinke s čokoladom uvijek su dobar izbor.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Yummy Mummy Club
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Topljenje čokolade ne završi baš svaki put onako kako smo planirali, naročito ako je ne topimo u mikrovalnoj. Čokolada se iz nekog razloga stvrdne i s njom je tada teško raditi. Postoji vrlo jednostavno rješenje za to. Treba dodati malo vode!
Kako dolazi do 'nenamjernog' stvrdnjavanja i što napraviti da se ono izbjegne, čitajte ovaj tjedan na blogu. A kad smo već kod topljenja čokolade, što se sve može kada je otvorimo, a ona je rastopljena - doznajte sutra :)
Tijekom jednog dječjeg rođendana na kojem sam nedavno bila, poveo se razgovor o čokoladi. Ugodno ćakulanje o proizvodu koji je svima prisutnima bio više-manje drag, završilo je malim poklonom za mene - čokoladom J.D.Gross. Arriba Superieur edel cacao.
Moj prijatelj Tihomir, kaže da ga je kupio u Lidlu, po pristupačnoj cijeni s obzirom na ekskluzivnost okusa koji pruža ova čokolada s 81 posto kakaa.
Sljedeći dan, kad sam je probavala, dogodilo mi se nešto što mi se s čokoladom obično ne događa. Evo što:
Otvorivši otmjeno pakiranje, miris čokolade bio je nesporan, ali je izostao izraženi intenzitet kojeg već pri otvaranju omota imaju obećavajuće čokolade. Počela se odmah lagano i slabo topiti pod prstima. Možda to i ne bi bilo toliko primjetno inače, ali koncentrirala sam se na to da obratim pozornost na svaki detalj. Snap je bio tu, međutim također mekaniji i neodlučniji.
A onda... kada mi se 81 posto kakaa počelo topiti u ustima... vidjela sam sve što se treba vidjeti kada jedete Čokoladu, s velikim Č!
Dok mi se kiselkasto zemljani okus širio osjetilima, vidjela sam fermentiranje kakaa, sušenje na zemlji i stapanje mirisa vrijednog zrnja s ostalim usjevima koji rastu u blizini.
Vidjela sam farmere sa šeširima na glavi, kako pokraj sušenog zrnja prolaze s listovima duhana ostavljajući svoj dominantan miris na suhoj tamnoći kiselosti kakaa... kavu koja raste tek koji kilometar dalje od farme kakaa i obogaćuje ga svojim prisustvom.
Cijeli spektar mirisa miješao se na suncu tropskog tla prekrivenog kakaom, dok su oko njega šetali ljudi, svatko okupljen svojim dnevnim zadatkom.
Vidjela sam nemilosrdno sirovu moć nekompromitiranog zrnja u strojevima za izradu čokolade, uskraćivanje šećera kako bi ona bila još gorča i jača od ostalih poznatih, nijansirane greške u temperiranju zbog kojih mi je ova čokolada bila posebna, suha, na momente blago zrnasta, ali nesporno snažna i samouvjerena...
Kroz okus mi se pokazao svijet o kojem sam čitala, ali mi ga ni jedna čokolada do sada nije dočarala tako jasno i precizno.
81% navedenog kakaa javlja se svake sekunde božanstvenog topljenja i osvajanja okusnih pupoljaka.
Ovo je čokolada s pričom i emocijama.
Bilo je nešto ugodno i opuštajuće u toj priči, htjela sam da potraje... ali valjalo se vratiti u stvarnost...
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Ako jedete pravu čokoladu, ona bi vam mogla olakšati život u stotim godinama. Barem se tako da zaključiti iz primjera jedne Meksikanke, koja ima 127 godina. Ona tvrdi da toliko dugo živi upravo zato što jede čokoladu, izvijestio je El Horizonte.
Vjerojatno gotovo svaki stogodišnjak ima objašnjenje zašto je doživio tako duboku starost. Većinom su za to u našim krajevima odgovorna domaća alkoholna pića (mahom rakija), u Azijata riba, ali kod Meksikanke, o kojoj sam nedavno čitala, to je - čokolada.
Gospođa Leandra Becerra Lumbreras, koja je rođena 31. kolovoza 1887. godine, obožava slatko. ‘Nema dijabetes niti hipertenziju, pa može jesti čokolade koliko god želi’, rekla je njezina unuka Miriam te dodaje da u čokoladi leži ključ njezina dugog života.
Osim čokolade, razlozi su brojni, a među njima i fizička aktivnost gospođe Lumberas. Naposljetku, ne možete se pretrpavati čokoladom, a da to na neki način ne potrošite.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: El Horizonte
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Krajem kolovoza bila sam na trodnevnom gastro putovanju u Sloveniji. Nisam znala što očekivati jer sam bila slabo upoznata sa slovenskom kuhinjom, ali definitivno ni na kraj pameti mi nije bilo da u ta tri dana u Koruškoj uopće neću okusiti čokoladu, barem kao ukras na nekom desertu. Ne, nije bilo ni čokoladnog ukrasa.
Jela i događaji su se redali i gotovo sam svakim bila oduševljena, toliko da, koliko god to teško priznajem, svijest o tome da čokoladu nisam probala nekoliko dana, javila se tek na kraju putovanja.
Sad vas sigurno zanima što mi je odvlačilo pažnju od onog što volim. E pa, za to valja nabrojati što sam sve doživjela i okusila na tom putovanju.
Prva stanica bila je geopark Karavanke na krajnjem slovenskom sjeveru Koruške. Ondje su nam prije vožnje biciklima po 6 kilometara dugoj stazi rudnika usred planine Pece bili posluženi fini mali sendviči s domaćim kobasama ukrašenim šarenim povrćem.
Nakon vožnje biciklima, obilan ručak jeli smo u seoskoj tišini kmetije Marin.
Potom smo odmor potražili u hostelu Punkl u mjestu Ravni na Koroškem, a večernju okrjepu u lokalnoj gostionici ‘Lečnik’, gdje su se gotovo u nedogled redala fina nagrađena gastro postignuća vlasnice lokala. Goveđa juha, pašteta, kobase, tatarski biftek, razne varijante maslaca s dodacima, juha od konoplje, T-bone odrezak, štrukli... Dobila sam potpuni dojam o tome što znači slow food - u Koruškoj jedan objed traje i po nekoliko sati. I svi ti sati ispunjeni su čistim gastro užitkom. Tolikim da zaboravljam na čokoladu.
Ravni na Koroškem imaju i Željezaru, koju zovu ‘Mati Fabrika’, jer je dala toliko puno za to mjesto. Trenutačno zapošljava 2.500 ljudi, a broj se smanjuje, U tamošnjoj Željezari bilo je zaposleno čak 5.000 ljudi. Iako Željezara smanjuje svoj kapacitet, stanovnici žele da ostane u sjećanju, pa su pokraj nje otvorili muzej u kojem se može doznati bogata, ali i intimna povijest pogona koji je hranio mnoge.
Sljedeća postaja bila je Slovenj Gradec, poznat i kao ‘Grad mira’. U gradu bogatom kulturom i savršeno uređenim uličicama, nalazi se i trgovina Koruških delicija.
U selu Šmartno, Helena Rotovnk vodi kmetiju na kojoj se može dobro pojesti, popiti i odmoriti. Savršeno uređen vrt idealan je kako za odmor tijela, tako i za odmor duha i svijesti. I dalje ne mislim na čokoladu. Previše mi se sviđa sve ostalo.
Topao sunčan dan postaje sve hladniji dok se penjemo na planinu Pohorje, na kojoj je smješteno skijalište.Kope. Nije bilo snijega, pa je i skijanje izostalo, ali prirodne ljepote oduzimale su dah. To je definitivno mjesto za odmor, mjesto za opuštanje...
Obilna večera u restoranu Aerodrom. Pokraj restorana - hangar s malim avionima koji odlaze na let...
Sljedeći dan u gostionici Pri lipi, slow food dobiva novo značenje. Obrok traje još duže. Završava savršenim sladoledom od bučnice. Život je lijep.
I za kraj, opuštanje na suncu u vodenom parku Radlje.
Tek prilikom odlaska iz Slovenije, na autocesti prema Zagrebu, sjetim se... Nisam kupila ni jednu... Stajemo na benzinskoj, kupujem čokolade - Gorenjka i Rustika...
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Kada razmišljam o najboljoj čokoladnoj zemlji, uvijek mi prvo na pamet padne Francuska, zbog njihovog istančanog osjećaja za hranu i prirodnim trudom da je učine savršenom.
Među top čokoladne države uvrstila bi još i Belgiju i Švicarsku, ali nikada se u tom kontekstu ne bih dosjetila Sjedinjenih Američkih Država. Ipak, International Business Times, među 5 najboljih čokoladnih država smatra i SAD.
Evo koga je sve jedan od najčitanijih poslovnih portala na svijetu, uvrstio na ovu poželjnu listu.
1. Njemačka
Nijemci su strastveni konzumenti čokolade, drugi na svijetu po količini godišnje pojedene čokolade. Žele najbolju kvalitetu, a nekoliko tamošnjih proizvođača slakiša stalno poboljšavaju standarde i poznati su u svijetu po luksuznim kreacijama. Kako piše IBT, Njemačka uvozi kakao iz osam država, a tamošnji najbolji brandovi su Sarroti, Kinder Schokolade, Ritter Sport, Alpia i Milka.
2. Švicarska
Švicarske čokolade su uvijek među najbolje rangiranima. U prosjeku, Švicarac godišnje pojede oko 10 kilograma čokolade. Među njihovim najboljim brandovima su Lindt, Toblerone, Swiss Army, Glando i Cailler Nestle.
3. Francuska
Francuzi rado osmišljavaju jedinstvene dizajne čokolade koje proizvode, a mnogo ulažu i u najbolju kvalitetu kakaa. Najbolji francusku brandovi trenutačno su Richart i Valrhona.
4. SAD
SAD je najveći svjetski proizvođač čokolade na svijetu. Najviše čokolade ondje proizvedu tvrtke Hershey, Twix, Dagoba i Snickers.
5. Belgija
Belgijske čokolade sinonim su za luksuz i kvalitetu. Među premium proizvođače uvrstila se poznata Godiva. U Belgiji se nalazi oko 2.000 čokolaterija koje osim Godivinih čokolada, prodaju još neke popularne belgijske brandove, poput Floranne i Nirvane.
Prošlog je tjedna na Međunarodnom Salonu čokolade izabrana najbolja čokolada na svijetu 2014. godine. A nije proizvedena niti u jednoj od navedenih država. O čijoj se čokoladi radi, čitajte sutra na blogu!
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Mast Brothers
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Čokolada koja će vas podsjećati na zaslađeni ljetni dan u prirodi
Slovenska tamna čokolada sa suhim malinama ‘Mistica’, proizvođača Gorenjka, sadrži 53 % kakaa i 2% suhih malina, navedeno je na lijepo dizajniranom omotu.
Već prilikom otvaranja kartonskog pakiranja, osjeti se dostojanstveni miris kakaa, pomiješan s osvježavajućim malinama. Dobar je to znak.
Iako u njoj malina ima svega dva posto, veoma su se dobro stopile, kako u mirisu, tako i u okusu ove čokoladne poslastice.
Vizualno, tabla je razdijeljena na veće kockice na kojima je otisnut kakao. Na jednoj piše godina nastanka njezina proizvođača 1922., a tu je i urešeno slovo ‘G’, simbol proizvođača Gorenjka. Sve izgleda uredno i sa stilom.
Privlačan miris te snažan i milozvučan lom (‘snap’) bio je dobar znak da bi ova čokolada mogla biti sasvim pristojnog, ako ne i boljeg okusa.
Tako je u bilo. Evo što sam okusila:
Konkretna i čvrsta kockica sasvim se polagano i s dozom svilenkastosti topi u ustima. Kakao odmah preuzima okusne pupoljke, a tek malo kasnije, kad je proces topljenja sasvim pri kraju, do jasnijeg izražaja dolazi reski okus suhih komadića iščekivane maline. Sasvim diskretno, ali opet dovoljno jasno i konkretno, maline daju do znanja da su tu, skrivene u crnoj masi tamne čokolade. Okus u ustima ostaje dugo, snažan je i ne povlači se samo tako.
Nakon što probate kockicu Mistice, dugo ćete u ustima imati osjećaj fine čokolade koja će vas pomalo podsjećati na kakav zaslađeni, lijepi ljetni dan kada ste u prirodi uz čokoladni desert jeli maline. Ne propustite svoju kockicu ove fine čokolade.
Gorenjkina Mistika definitivno je jedna od čokolada koje uvrštavam na svoj popis blagdanskih poklona dragim ljudima.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Zašto je video farmera s Obale Bjelokosti koji jedu čokoladu 1. put, degutantan?
Ovog je ljeta objavljena video reportaža o afričkim farmerima kakaa za koje se u snimci tvrdi da prvi puta imaju priliku okusiti čokoladu.
Više sam puta naišla na isti video objavljen u različitim medijima i smatrala da je ponešto degutantno iskrivljene stvarnost.
Kada se i tjedan dana nakon što sam naslov vidjela prvi puta, još uvijek pokazivao na istaknutim mjestima na pojedinim portalima, počela sam misliti da možda nisam u pravu.
A onda sam pronašla članak antropologinje Erin Kane koja radi s farmerima u Sijera Leoneu, naziva: ‘Zašto je video farmera kakaa s Obale Bjelokosti koji napokon jedu čokoladu toliko neukusan?’
Na početku članka, Erin objašnjava što je po struci i gdje se trenutačno točno nalazi te s kim surađuje - s farmerima koji, između ostalog, uzgajaju i kakao, a potom objašnjava zašto misli da je razvikana reportaža zapravo veoma neukusna propaganda.
‘Većina ljudi u ovoj regiji su farmeri s 2 do 4 hektara zemlje na kojoj uzgajaju kakao ili gumu i na mnogo manje prostora tropske biljke, rižu, ananas, avokado, naranče. Kakao je usjev za težak rad.
Žene i djeca odlaze na farme redovito s mačetama i pesticidima. Jednom godišnje, sa stabala se beru plodovi. Tada se otvaraju i kakao zrna se izvlače iz membrane te ostavljaju na cesti, na putevima na suncu da se suše (dok zrna fermentiraju, sve miriši na ocat), a potom se stavljaju u 50-litrene vreće.
Vreće se nose u središnje centre za uzgajivače kakaa. Ako ste na malo razvijenijem području ili dio bogate organizacije, kakao možete utovariti na kamione kako bi ih se dovezlo na središnje lokacije. U suprotnom, vidimo muškarce kako vreće na biciklima guraju kroz selo do najbližeg grada. Tamo gdje ja radim, ljudi pješače 15 do 20 kilometara kako bi predali kakao. Kada donesu svoj kakao organizacijama, ostaju na milost kupaca, koji u pravilu određuju cijenu po kilogramu zrnja, a ponekad odrede i kvotu za količinu koju kupuju iz određene regije, ovisno o ponudi i potražnji.
Kakao je privlačan usjev jer je zahtjev za njim prilično stabilan, iako cijene padaju, a farme su produktivne dugo vremena. Problem je što se kakao bere jednom godišnje, a potom se farmeri moraju osloniti na jednokratan dobitak gotovine kroz cijelu godinu. Ovo je posebno teško jer m-bankarstvo nije još ušlo na ovo tržište, a one banke koje su smještene na ruralnom dijelu Obale Bjelokosti nisu osposobljene za pružanje usluga prilagođenih malim farmerima.
Pojedini ljudi se oslanjaju na dugoročnu perspektivu gume, zbog koje trenutačno dobivaju bolje cijene po kilogramu i ona se može ubirati više puta godišnje. Zbog ovoga je lakše biti siguran da će farmeri imati gotovinu pri ruci kako bi platili obrazovanje svoje djece i svakodnevne namirnice. Problem je što plantažama gume treba 5 do 7 godina da daju ploda. Tako tijekom tranzicijskog razdoblja, farmeri režu stabla koja daju kakao i na tom mjestu rade prostor za uzgoj gume nadajući se da će za 6 godina cijene gume ostati iste ili čak narasti te da će ubuduće za nju i dalje postojati tržište.
Regija je i dalje politički nestabilna i konflikti oko prava na zemlju velik su dio te nestabilnosti. Mnogi muškarci s kojima radim ili su pobjegli ili su evakuirali svoje obitelji u izbjegličke kampove u Liberiji tijekom nedavne krize 2010. - 2012. Tijekom tog vremena, ljudi iz sjevernog dijela Obale Bjelokosti preselili su se južno i nastanili na napuštenim farmama. Pa čak i sada, dvije godine nakon što je kriza završila, ljudi su još uvijek u izbjegličkim kampovima u Liberiji i povremeno prijeđu preko granice kako bi zlostavljali ili ubili osobe za koje sumnjaju da su uzele njihov komad zemlje. Napetost između jugozapadnih stanovnika Obale Bjelokosti koji se definiraju kao istinski/pravi stanovnici te zemlje za razliku od migranata sa sjevera koji imaju etničke korijene Burkine Faso, opisuje širu političku klimu - posebno dok se zemlja približava prvim izborima od konflikta iz 2010.
Osim toga, zbog utjecaja klimatskih promjena teže je predvidjeti dolazak kiše. Sezona kiše obično je u tijeku od kolovoza do listopada, ali 2013. nije kišilo čak do studenog, što je imalo ozbiljne posljedice za financije farmera. Šumovita tampon zona oko Nacionalnog parka u kojem radim, sada je potpuno pretvorena u neobrađena polja kakaa, kave i gume. Cijene hrane su u porastu, cijene roba padaju i situacija ne izgleda zavidno.
To su pametni, sofisticirani odrasli muškarci (i žene, iako manje žena posjeduje zemlju, jednostavno samo rade puno na farmama svojih supruga i očeva). Uključeni su u ekonomije svojih zajednica, imaju osjećaj za veće globalne ekonomske sile, i znaju što se događa.
U šumi slušamo BBC World Service na francuskom, putem satelitskog radija. Ispituju me oštroumna i pronicljiva pitanja o američkoj političkoj situaciji, religiozno su pratili situaciju s Muslimanskim bratstvom u Egiptu, oplakivali Mandelu i komentirali nogometne momčadi tijekom iščekivanja Svjetskog prvenstva. Također, znaju što je čokolada (a mislim da su znali i momci iz videa, ali su to radili radi šale s producentima). Kada si je mogu priuštiti kupiti, njihova djeca jedu kopiju Nutelle zvanu Chocomax, koja je puna ulja i sadrži taman onoliko kakaa da se može zvati čokolada.
Nisam doživjela video kao srcedrapateljski i pun topline. Ovo je način na koji radi izrabljivačka ekonomija. Nije ni slatko ni šarmantno da ovi muškarci koji rade nevjerojatno naporno, nisu nikada ili su rijetko imali priliku probati završni proizvod svog rada. Nije dirljivo to što morate ići u veliki grad da biste pronašli čokoladu te da se vrlo malo čokolade proizvodi lokalno.
Ne bi bilo dirljivo da pokažete mobitel rudaru u Kongu i kažete mu: ‘Pogledaj ovu divnu napravu koju je omogućio tvoj posao zbog kojeg ti se trga kičma i zbog kojeg radiš u opasnim uvjetima'. Ne bi bilo dirljivo da odete u rudnik dijamanata u Sijera Leone sa svojim sjajnim zaručničkim prstenom i kažete potpuno zadivljeni: ‘Ali zašto i ti nemaš jedan takav?’
Potrošači u razvijenim zemljama bi trebali biti pametniji. Proizvođači u zemljama u razvoju, oni koji nam omogućuju naš životni stil - to sigurno jesu', zaključuje Erin.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivoorkust
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Za kušanje čokolade najbolje je izabrati nekoliko čokolada koje imaju zajedničku poveznicu. Ja ih obično izaberem pet, a rijetko više od 7. Poveznica im je da su primjerice tamne ili da imaju isti postotak kakaa.
Zanimljivo je i probati, npr. čokolade različitih proizvođača, ali istog izvora kakao zrna (Madagaskar, Venezuela, Vijetnam...). Izaberite bilo koji parametar. To kušanju daje određenu strukturu i nešto s čim ih međusobno možete uspoređivati.
Pokraj sebe imajte čašu vode kako biste isprali usta nakon svakog komadića čokolade kojeg kušate. U pravilu, nakon što probate jednu čokoladu, trebalo bi je ispljunuti, isprati usta i probati sljedeću. Budući da ja nisam profesionalni kušač, ja svaku svoju čokoladu pojedem :)
Kada se pred vama nađe izbor čokolada koje ćete kušati, čaša vode, papir i olovka kojom ćete zapisivati dojmove, uzmite jednu od ponuđenih pločica i dobro je pogledajte sa svih strana - kakvog je oblika, boje, ima li na sebi ukrasa, je li glatka, koliko se proizvođač potrudio oko njezina izgleda?
Približite je uhu i razlomite je. Trebali biste čuti oštar, čist lomljiv zvuk. Taj zvuk znači da je čokolada dobro temperirana, valjano skladištena i obećavajuće kvalitete.
Potom čokoladu pomirišite. Ako je kvalitetna, miris kakaa dolazit će do izražaja. Ukoliko kvaliteta izostaje, čokolada će mirisati po šećeru i mastima (ili vosku i lijepilu, mirisi kojeg imaju Hershey čokolade).
Komadić čokolade sada možete staviti na jezik. Ali, ne grizite nego pustite da se rastapa u ustima kako biste osvijestili okuse koji se u njoj nalaze. Koji god okus dođe do izražaja - zapište (npr. zemljani, cvjetni, drvenkasti...)
Ako čokolade kušate u društvu, što je preporučljiva opcija, raspravljajte o dojmovima zajedno kako prolazite faze kušanja. I ne zaboravite davati ocjene kako biste na kraju lakše zaključili koja vam se čokolada nakon podrobne analize najviše sviđa!
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: seriouseats.com / Canadian Foodie
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Kušanje čokolade novi je gastro trend, a sve što za to trebate je čokolada, papir, olovka i malo vode. U najboljem slučaju okružite se i dragim ljudima koji će čokoladu kušati s vama, a potom razgovarati o tome što se krije iza šarenog omota dragog nam prozvoda,
Više o kušanju čokolade čitajte na blogu u danima koji slijede.
Ovog ljeta, u jednoj dubrovačkoj suvenirnici, za oko mi je zapela čokolada na kojoj nije bio istaknut naziv proizvođača, već izraz ‘Taste of Croatia’ (okus Hrvatske). Slaba sam na domaće proizvode i uvijek ću im rado dati priliku.
Između nekoliko različitih okusa, izabrala sam tamnu čokoladu s brusnicama koja je sadržavala 53 % kakaa, a kada sam došla na blagajnu, pitala sam je li proizvedena u Dubrovniku. Odgovor koji sam dobila nemalo me iznenadio zbog natpisa ‘Taste of Croatia’ na omotu. Čokolada je, naime, proizvedena u Sloveniji! Većina slovenskih čokolada koje sam probala bile su mi fine, pa sam i ovoj, unatoč lažnom natpisu, bila spremna dati priliku.
Za 90 grama ovog slatkiša bilo je potrebno izdvojit čak 49 kuna. Da, to je previše. Ali, htjela sam probati zbog čega je bilo potrebno ukrasiti slovensku čokoladu brandom ‘Croatia’ i što se krije iza tako visoke cijene.
Sljedeći dan, rano ujutro na apartmanskoj terasi s pogledom na more i mirisom ljeta, bilo je vrijeme da provjerim o kakvom je proizvodu riječ i hoće li ispuniti moja očekivanja.
Kockasto oblikovana čokolada na kojoj je s prednje strane bio otisnut znak Xocolat ima miris kakaa. Čvrsti lom (‘snap’) je izostao, ali poleđina je bogata cijelim komadima suhih brusnica.
Dok mi se čokolada otapala u ustima, svilenkasti okus ukazivao je na valjano temperiranje. Iako je do izražaja dolazila sve veća slatkoća proizvoda, brusnice su mu davale solidnu razinu zanimljivosti. Luksuzno svilenkasti okus bio je obogaćen toliko dozom kiselosti brusnice da je došlo do suvišnog forsiranja fine ravnoteže u gorčini tamne čokolade, ravnoteže koja na posljetku nije baš sasvim uspješno pogođena.
Zahtjevniji zaljubljenici, barem oni koji su spremni za dobru čokoladu izdvojiti gotovo 50 kuna, ipak bi mogli tražiti još više gorčine ii još intenzivniji okus kakaa. Osobno smatram da se u ovoj nalazi previše šećera i voćne kiselosti koji zatomljavaju okus skupocjenog zrnja koji očekujemo u tamnoj čokoladi. Ovako je dostatna tek djeci koja se samo pokušavaju zasladiti malo drugačijom čokoladom.
Očekivala sam više. Očekivala sam savršeni lom, nemjerljivu jakost kakaa i tek usputni okus dodane brusnice, okus koji će biti dostojan savršene ravnoteže.
Dobar pokušaj, zadovoljavajuća izvedba, ali za tu cijenu trebalo je puno, puno bolje.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Najveći proizvođač čokolade povećao je cijenu čokolade
Ono što proizvođači inače rade sasvim tiho i gotovo neprimjetno, u kolovozu je na sva zvona oglasio najveći američki proizvođač slatkiša, Hershey : 'Povećat ćemo cijene naših proizvoda za 8 posto!’
Ne baš dobre vijesti za čokljupce diljem svijeta.
Hoće li se ove jeseni povećati cijene čokolade i hrvatskih proizvođača - upit je koji sam poslala na nekoliko adresa većih domaćih proizvođača čokolade, ali do objave teksta nisam dobila odgovor.
Cijene Hersheyeve čokolade nisu se povećale od prije tri godine, a analitičari vjeruju da se veća cijena kakaa odrazila na Hersheyev profit zbog čega su se odlučili za ovaj korak.
Posljednji puta podigli su cijene za 9,7 posto 2011. godine.
Michele Buck, voditelj Hersheya za Sjevernu Ameriku kaže da je bilo nužno povećati cijene slatkiša jer od početka 2014. raste cijena kakaa, orašastih plodova i mlijeka.
Ova najava o povećanju čokloladnih proizvoda najvećeg američkog proizvođača čokolade, mogla bi potaknuti njihove konkurente kao što je Nestle, da naprave isto.
Odmah poslije Hersheyja, isto je najavio i Mars, proizvođač M&M-a i Snickersa. Oni će od kupaca za svoje proizvode tražiti u prosjeku 7 posto više novca.
Mali američki proizvođači kažu da se neće svrstavati u skupinu podizača cijena, ali da je to stoga što je njihova čokolada već ionako skup premium proizvod. ‘Mi smo inače skuplji jer ne proizvodimo industrijsku čokoladu, već je proizvodimo na malo. Veliki proizvođači poput Marsa i Hersheya kupuju toliko puno da kada se povećaju cijene goriva, oni to osjete u svom budžetu’, rekao je Andy Ciordia, proizvođač čokolade u jednoj maloj obiteljskoj tvornici, za Time Warner Cable News.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Screenshot iz filma 'Legally Blonde'
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
5 banana
1 limun
200 g čokolade po vašem izboru
100 g maslaca od kikirikija
50 g razmrvljenih pistacija i/ili lješnjaka
Priprema:
1. Nakon što banane ogulite, ravno odrežite krajeve i prepolovite ih na pola, a sredinu izdubite. Namočite ih u svježi sok od limuna kako bi zadržale boju.
2. Rastopite čokoladu na pari, a potom banane umočite u nju do polovice.
3. Dio banana obložen čokoladom uvaljajte u razmrvljene pistacije
4. Maslac od kikirikija stavite u špricu za kreme te njime napunite banane do vrha.
5. Desert stavite u hladnjak da se čokolada stvrdne.
Dok sam tražila informacije o čokoladi, u nekoliko sam navrata pročitala neke kojima se baš i nisam nadala. U posljednjih nekoliko mjeseci prikupila sam ih 5. Evo koje su to:
1. Nije toliko loša za zube kao što možda mislite.
Jedan od najpopularnijih mitova o čokoladi jest da je veoma loša za zube i da uzrokuje karijes. Ali, zapravo kakao je dobar za zube jer njegov sadržaj ima moć uklanjanja štetne bakterije u ustima. Pojedine kompanije za proizvodnju zubne paste razmišljaju o stavljanju ekstrakta kakaa u svoje proizvode kako bi poboljšali njihov učinak.
2. Prije nego su ljudi kupovali čokoladu, kupovali su s čokoladom.
Kakao je u prošlosti, u kulturi Maja i Asteka, imao visoku kupovnu vrijednost. Koristili su ga kako bi njime kupili velik broj dobara i usluga. Upravo su zato samo bogati imali privilegiju da toliku vrijednost i piju.
3. Mikrovalna je nastala zahvaljujući čokoladi.
Izumitelj mikrovalne, Percy Spence, bio je veliki obožavatelj čokolade koji je pokoju kockicu uvijek nosio sa sobom u džepu. Tijekom Drugog svjetskog rata, pokušavao je razviti novi tip oružja. Dok je radio na projektu, koristio je napravu magnetron i otkrio da bi se, kad god bi ga koristio, u njegovom džepu otopila čokolada. Tako je otkrio da ova elektronička naprava može ugrijati hranu.
4. Mnogi proizvodi koji se prodaju pod nazivom čokolada, nisu zapravo čokolada.
Mnoge tamne ploče zamotane u omot na kojima piše čokolada, uopće to nisu, jer sadrže veoma mali postotak kakaa. Prava čokolada zapravo je gorka. Upravo zato riječ čokolada dolazi od kombinacije riječi koje su Asteci i Maje koristili kako bi opisali napitak - 'gorku vodu'. Najpopularnija čokolada današnjice je 'mliječna čokolada' koju karakterizira sladak okus. Međutim tamna (prava) čokolada s visokim postotokom kakaa, zapravo je gorka.
5. Može se 'šmrkati'.
Belgijski čokolatijer Dominique Persoone nedavo je dobio poziv suradnika Rolling Stonesa, da za rođendan Micka Jaggera napravi poseban desert. 'Poseban desert' koji je potom izašao iz kuhinje Persoonea - bio je čokoladni prah s opremom za 'šmrkanje'.
'S obzirom na to da je grupa poznata po rock'n'rollu, odlučio sam napraviti posebnu opremu za snifanje čokolade', rekao je Persoone koji sam sebe zove 'Shock-o-latier'. Što se dogodi kada udišete prah od čokolade? 'Kakao otvara um i odmah osjećate sreću. Osjećaj i okus čokolade traju oko 15 minuta', opisao je čokoladar koji taj novi proizvod sada prodaje i u svojim trgovinama u Belgiji.
Dok je još bila u Ljubljani, moja prijateljica Darija fotografirala je zapakiranu čokoladu sasvim ležerno položenu na stol kafića u koji se došla osvježiti. Objavila ju je na Facebooku i tako mi najavila što me čeka kad se vidimo.
Darija ima ‘njuh’ za dobre stvari, dobru priču, dobre fotke... Zato me nije začudilo kada me taj slovenski proizvod potpuno oborio s nogu.
Već dugo nisam probala tako dobru čokoladu!
85 g čokolade sa šafranom - Cukrček, slovenskog proizvođača, ima punu tamnoću mirisa, baš onakvog kakvog volim u svojoj čokoladi.
Iako je u jednom trenutku bila izložena malo višoj temperaturi, nakon nekoliko minuta provedenih u hladnjaku, lom joj je i dalje bio savršen - odrješit, konkretan, jak, trenutačan!
Već se tada dalo naslutiti da će nadmašiti veći broj čokolada koje sam kušala.
Osvježavajući šafran prikriven u kakau, sasvim je pojačao kakaasti okus i produžio njegovo trajanje. Jak, čvrst, fin okus egzotičnog bilja koje je svojom prisutnošću okrznulo kakao dok je još rastao na nekoj dalekoj farmi, pristojno je u proizvodu bio prilagođen našim zapadnim osjetilima sa sjeverne polutke. I takav je dugo ostao u ustima i na jeziku.
62% kakaa, kako je naznačeno na omotu, izgledalo mi je kao savršena doza tog mljevenog zrnja da bi se bez pretjeranog napora kušalo proizvod. Sasvim opušteno bilo je lako okusno probaviti svaki njezin segment i pri tome uživati.
Cukrček je za mene novo otkriće i svakako ću probati još koji od njihovih proizvoda.
Jedna dobra duša nedavno me iznenadila čokoladom koju mi je kupila na putovanju u Austriji. Fino pakiranje čekalo me kad sam se sasvim kasno navečer vratila kući s posla. Jedva sam izdržala sljedeće jutro da probam čokoladu, nepcem neokaljanim dnevnim obrocima.
Ustala sam, kao Chloe Doutre Rousell u pet sati ujutro, da probam čokoladu i zapišem nekoliko riječi o njoj.
Na prvi pogled, pakiranje čokolade Finesse proizvođača Suchard bilo je obećavajuće. 130 grama proizvoda u kojem se nalazi 30% kakaa proizvedenog pod certifikatom ekološke udruge 'Rainforest Alliance', zapakirano je u lijepo dzajniran kartonski omot.
'Fina tamna čokolada punjena medom i orašastim plodovima', piše na omotu
Kada se otvori pakiranje pred nama je naizgled jednostavna čokoladna ploča, bez dodatnih ukrasa kakvima obično pribjegavaju čokolatijeri ne bi li im pošlo za rukom da naprave i vizualnu razliku svog proizvoda od drugih.
Čim ovaj čokoladni proizvod 'dotakne' osjet njuha, osjeti se intenzivan miris meda i proljetne livade s diskretnim, ali ne zanemarivim kakaom.
Kada se prelomi čokoladu 'ljepljivim' lomom, vidi se kako se u njoj krije bijelo punjenje najavljeno na pakiranju.
S obzirom da sama čokolada čini manji dio ovog proizvoda, njezin se okus razumljivo utapa u mnogo značajnijem dijelu - punjenju.
U čokoladnom dijelu ipak mogu diskretno razaznati svojevrsnu kavenu notu. Cjelokupnom dojmu zamjeram suhoću i brzu topivost čokolade iako nije izložena visokoj temepraturi (15 stupnjeva)
Fini orašasti plodovi obogaćuju i upotpunjuju medasti okus. Ali, što zahvaljujući medu, što mlijeku, što još dodanom sladilu, okusi badema i kakaa blago su zasjenjeni šećerom. I iako se isprva osjeća određena suhoća, ona veoma brzo pokazuje svoju svrhu u zaokruživanju svilenkastih okusa popraćenih medom.
Svima kojima su draže čokolade s punjenjem nešto intenzivnijeg i težeg okusa od same čokolade, preporučam da je probaju.
'Sirova' čokolada prodaje se kao najnovija 'superhrana', a o čemu se točno radi istražio je BBC.
Proizvodnja čokolade je složen proces. Zrnja kakaa moraju proći faze obrade koje uključuju fermentaciju, pečenje, mljevenje... Tako je prvi dio izrade čokolade prepušten farmerima na čijim se posjedima uzgaja i bere kakao.
Nakon mnogo eksperimentiranja, nekoliko kompanija u Europi, SAD-u i Aziji, odlučilo je promijeniti proces i ne peći zrnje. Od uzgajivača traže da zrnje ostave na zraku, da se samo prirodno posuši. Proizvod koji dobiju koristeći tu metodu, zove se 'sirova' čokolada.
Čokoladari tvrde kako tretiranje vrijednog zrnja visokim temperaturama ima isti učinak kao kada to isto radimo biljkama. Dodaju da izbjegavanje izlaganja kakaa visokim temperaturama u pećnici, omogućava zadržavanje nutrijenata kao što su željezo, cink, magnezij, bakar, vitamin C.
Smatraju da termički neobrađeno zrnje sadrži višu razinu antioksidansa i da je u konačnici okus čokolade mnogo bolji. Međutim, piše BBC, detaljno istraživanje koje bi potvrdilo ove teze, još nije provedeno.
Proizvođači sirove čokolade tvrde da njihovo zrnje nije tretirano temperaturom višom od 42 C.
'Tijekom posljednjih 10 godina, potrošači su postali više uključeni u infromiranje o hrani i piću koje konzumiraju te razboritiji. Mnogo više brinu o njezinim zdravstvenim kvalitetama, a čokolada nije iznimka. To je pobjednička situacija, jer kombinira bolje zdravstvene karakteristike s luksuzom', kaže Kris McGowan vlasnik tvrtke Sirova Čokolada.
S dozom skepse tome pristupa Martin Schweizer, profesor biokemije na sveučilištu Heriot-Watt koji kaže da bi se trebalo provesti još istraživanja prije nego se 'sirovu' čokoladu proglasi 'superhranom'. 'Istraživanje je još u veoma ranoj fazi', naglašava profesor Schweizer.
Postoji bojazan da bi, ukoliko zrnje nije tretirano temperaturama oko 150 C, moglo doći do povećanje broja bakterija kao što je salmonela. Proizvođači pak tvrde da za to nema razloga jer se ne radi o proizvodima životinjskog porijekla, već hrani poput mrkve, salate, dakle povrća.
Raspravu zaključuje autorica mnogih tekstova o čokoladi Jennifer Earle. 'Bolje je da konzumirate čokoladu s visokim postotkom kakaa. Ono što čini razliku nije sirovost čokolade, već kvaliteta kakaa. A ako govorimo o zdravlju, ja bih radije pojela vrhunsku kvalitetnu čokoladu, a nakon toga tanjur povrća', kaže Earle.
Claudio Corallo traži savršena zrna kave i kakaa, ne bi li mu pošlo za rukom da proizvede savršenu kavu i čokoladu. Pri tom je doživio, često i po život opasne pustolovine.
Kada je bio sasvim mlad agronom, danas 63-godišnji Talijan Claudio Corallo, svojom je velikodušnošću odlučio sudjelovati u humanitarnim projektima na području Afrike. Međutim, primjeri koji su ga okruživali uvjerili su ga u jalovost humanitarnih pothvata.
Stoga je nakon brojnih životnih pokušaja i pogrešaka ‘70-ih godina kupio plantažu kave u dubokoj džungli Konga, tadašnjem Zairu. Izazovi koji su njemu i njegovoj supruzi Bettini stajali na putu bili su brojni. ‘Na plantaži su nas često posjećivali bivoli, slonovi i leopardi’, napisao je Claudio na svojoj web stranici.
Borio se s malaričnim komarcima, gladnim krokodilima, beskrupuloznim banditima, smrtonosno ozbiljnim pobunjenicima...
''Svaki bi dan donosio neki novi nemogući izazov. Kada je vođa lokalne riječne mafije čuo da Claudio planira uvesti vlastito plovilo, pokušao ga je spriječiti. Claudio je lukavo riješio problem šarmom i diplomacijom. Jednog dana pristojno je otjerao sa svoje zemlje strašnog lopova znanog pod imenom Pire Kinois, koji se vratio s teško naoružanom bandom. ‘Čitavo sam jutro proveo s FAL-om zaglavljenim uz moj nos’, rekao je. FAL je kratka, ružna poluautomatska puška. No Claudio je ostao miran. U jednom je trenutku uspio šmugnuti u kuću. ‘Imao sam na sebi kratke hlače, a noge su mi se tako tresle da je Bettina mislila da plešem imitaciju jitterburga.’ Do ručka, on i Pire Kinois kucali su se pivskim čašama”, napisao je Mort Rosenblum u knjizi ‘Čokolada, gorkoslatka saga o svjetlu i tami'.
Sada Caludio i Bettina sa svoje troje djece žive na otoku Sao Tome, dok na otoku Principe uzgajaju kakaovac. Cilj im je, kažu, napraviti savršenu čokoladu. U tom im nerijetko pomaže i znalačko nepce najveće stručnjakinje za čokoladu Chloe Doutre-Roussel.
‘1997. kupio sam staru napuštenu plantažu na Principeu, pod imenom Terreiro Velho. Ondje sam pronašao, potpuno prekriven prašumom, kakaovac koji sam tražio: potomke prvih kakaovca zasađenih u Africi 1819. godine. Razmnožili su se zahvaljujući majmunima. Životinje, privučene posebnim mirisom te biljke, otvarali su mahune, usisali ih, sjemenke ispljunuli na tlo, a iz njih su kasnije izrasle biljke.
1998. uspio sam dobiti napuštenu plantažu kave pod imenom Nova Macon, na otoku Sao Tome. Na kamenitom području do kojeg se ne može traktorima, pronašao sam malu koncentraciju davne vrste Arabice, koju sam dugo tražio. Zahvaljujući nedostupnosti nitko ih nije vidio i tako su izbjegli ‘razvojne projekte’ koji su zamjenjivali stare biljke s modernim hibridima, brzo rastućim i produktivnijim. Ali, osim što su imali beznačajan okus, ovi hibridi nisu se prilagodili i ubrzo bi uginuli’, objašnjava Corallo.
Unatoč brojnim preprekama na koje je nailazio, Corallo je, svojim radom i strastvenom predanosti egzotičnoj agronomiji, dobio svoje mjesto na svjetskom tržištu. A sve što želi je svijetu pokloniti savršenu čokoladu!
Najvažniji sastojak fine nam čokolade je kakao, čije uzgajivače možda ne cijenimo dovoljno. A da nema njih, ne bi se ni mi opuštali uz fine tamne kockice.
Posljednji dani bili su upravo njihovi, i to u Nizozemskoj. Ondje se naime, održavala Svjetska konferencija kakaa na kojoj je bilo 1.400 sudionika iz 55 država. Razgovarali su o svemu i svačemu vezano za kakao, a najviše su se isticale teme izazova u proizvodnji kakaa (kojih ne nedostaje) i budućnost tog usjeva (za koju se kaže da je upitna).
Kako se uvijek neki farmer ističe svojim načinom rada i doprinosom svijetu, tako je i s uzgajivačima kakaa. Stoga je Međunarodna organizacija za kakao dodijelila nagradu najboljem proizvođaču.
Nagrađen je Opanyin Abraham Adusei, farmer iz Gane. U napomeni nagrade stoji kako je svojom proizvodnjom ostvario izvanredan doprinos industriji kakaa diljem svijeta.
Dobitnik nagrade rekao je da je ovo priznanje prvenstveno priznanje njegovo domovini Gani i farmerima koji se svakodnevno bore za što bolju kvalitetu kakaa u toj afričkoj državi. Dodaje da je Gana preuzela vodstvo u svjetskoj proizvodnju kakaa.
Najviše kakaa inače se i uzgaja u Africi, a do 2012. godine, prema službenim podacima Međunarodne organizacije za kakao, najveći udio odnosio se na Obalu Bjelokosti. Za 2013. i 2014. dostupni su tek podaci o procjeni proizvodnje.
Opanyin Abraham Adusei potom je izabran za prvog predsjednika Svjetske organizacije uzgajivača kakaa. Cilj te organizacije je stati na kraj monopoliziranju cijena kakaa, s obzirom na to da monopol na cijenu sada drže veliki proizvođači čokolade i čokoladnih proizvoda, dok farmeri koji uzgajaju vrijedni sastojak slatkiša dobivaju mrvice prihoda i stoga lako odustaju od proizvodnje.
Do sada farmeri nisu niti sudjelovali u formiranju cijene kakaa na tržištu, a Adusei se nada da će organizacija kojoj je sada predsjednik tome stati na kraj.
Kratak osvrt na čokoladu s punjenjem - panna cotta šumsko voće
Ja sam slaba na čokoladne proizvode s punjenjem. Posebno su mi draga punjenja sa šumskim i bobičastim voćem jer osvježavajući ublažuju snažan okus kakaa.
Nedavno sam u trgovini otkrila kolekciju Mikado proljeće - ljeto, punjenje panna cotta šumsko voće.
Proizvod se nalazi u kartonskom pakiranju, za razliku od velikog dijela ostalih čokoladnih proizvoda u ponudi Zvečeva, što upućuje na njegov pomalo otmjeniji sadržaj. U odnosu na ostale slične proizvode, tj. čokolade s punjenjem, upravo to se ondje i nalazi. Ali ne pretjerano drugačije - tek ponešto, za nijansu ili dvije.
Kada otvorimo karton, punjeni čoko proizvod štiti još i tanka aluminijska folija. Kada se i nje napokon riješimo, prizor koji je pred nama su lijepo oblikovane čokoladne kockice. One se slabašno tope pod prstima i relativno dobro u ustima stapaju s punjenjem kojeg skrivaju.
Fenomenalna kombinacija panna cotte i šumskog voća ubačena je u mliječnu čokoladu s 30 % kakaa, kako je naznačeno na pakiranju.
Upravo mi je to jedan od boljih čokoladnih proizvoda s punjenjem proizvođača Zvečevo, iako se i u njemu prekomjerno osjeti šećer.
Znam da je mliječna čokolada mnogo popularnija kod kupaca, a ujedno i jeftinija za proizvodnju, pa je razumljivo da se proizvođači uglavnom odlučuju za tu kombinaciju. Ali mislim da bi cjelokupni dojam bio mnogo bolji kada bi se mliječna čokolada u ovom slučaju zamijenila tamnom s visokim postotkom kakaa, najmanje 70% ili barem respektabilno manjom dozom šećera pa makar i nauštrb cijene.
Ovaj recept, uz male preinake, preuzet je s portala studentske kuharice Njam Njam
Sastojci:
Za biskvit
5 jaja
12 dag šećera
5 žlica brašna
1 prašak za pecivo
20 dag maslaca
20 dag čokolade po vašem izboru
1 dcl mlijeka
Za čokoladni preljev:
7 dcl vrhnja za šlag
30 dag tamne čokolade
Priprema:
1. Odvojiti žumanjke i bjelanjke.
2. Otopiti uz miješanje maslac i čokoladu natrganu na kockice.
3. Miksati žumanjke sa šećerom dok ne postanu pjenasti. Postepeno dodavati brašno pomiješano s praškom za pecivo i otopljenu čokoladu s maslacom.
4. Na kraju kuhačom umiješati čvrsto tučene bjelanjke.
5. Izliti u lim za pečenje na koji ste stavili papir za pečenje i peći u pećnici na 175 30 minimalno. Idealan lim za pečenje bi bio dimenzija 20×40 cm.
6. Još vrući biskvit ravnomjerno politi s 1 dl kipućeg mlijeka.
7. U lončiću zagrijati vrhnje za šlag pa u njemu otopiti natrganu čokoladu. Ova masa ne smije zakuhati! Dovoljno je samo na laganoj vatri miješati dok se sva čokolada ne otopi i dok se masa ne ujednači i postane potpuno tamna i jednolična.
8. Pripremljeni, još vrući i jako tekući čokoladni preljev preliti preko još toplog biskvita.
9. Kolač ohladiti prvo na sobnoj temperaturi, a potom i u hladnjaku.
Ljudi su skloniji kupiti pojedini proizvod u knjižari ako ona miriši po čokoladi, dokazali su Belgijci.
Deset su dana istraživači u Belgiji promatrali kupce u jednom lancu knjižara. Uspoređivali su njihovo ponašanje kada je u njoj bio prisutan miris čokolade i onda kada je on izostao.
Ispuštanje mirisa čokolade provodilo se na dvije različite lokacije. Kada bi se ispustila specifična aroma fine čokolade, više posjetitelja knjižara ponašalo se kao da će nešto kupiti. Primjerice, pomnije su pregledavali knjige, čitali sažetke, zadržavali se u knjižari, razgovarali s prodavačima i postavljali pitanja.
Kada se knjižarama nije širio takav miris i potrošačkog je ponašanja bilo manje.
Čak je tri puta veća bila vjerojatnost da će kupci ući u interakciju s prodavačima i pitati ih za ostale proizvode koji se nalaze u knjižari, kada se njihovim osjetilom širio miris čokolade.
Istraživači su također otkrili da miris čokolade ima više utjecaja na kupnju knjiga o hrani, piću i romantičnih romana.
Tijekom provođenja eksperimenta, prodaja se udvostručila 40 % za navedene kategorije knjiga, a za ostale 22 %. Osim toga, žene su bile sklonije od muškaraca provesti više vremena u knjižari te su više kupovale knjige romantične i kulinarske tematike.
Slično je istraživanje provedeno 2008. godine. Tada se istraživalo kako na kupovinu utječe miris čokoladnih keksića. Otkriveno je da ono utječe na žene. Kada bi se u trgovinama puštao taj miris, žene su impulzivnije kupovale odjeću, objavio je Time.
Na čokoljupce su mislili na turističkom siteu Expedia, pa su sastavili popis mjesta ispunjena kakao doživljajima.
Upravo je vrijeme godišnjih odmora, a ako još niste odlučili kamo biste mogli otići, evo nekih ideja.
Montreux-Gruyres-Broc, Švicarska
U Švicarskoj se vlakom putuje malo drugačije - na čokoladni način. Romantični vlak iz 19 st. koji putuje na ruti Montreux - Broc, tematiziran je čokoladom.
Čokoladni vlak polazi sa švicarske rivijere i prolazi preko planinskih prijevoja, do mjesta na kojem se nalazi najpoznatiji sir u toj zemlji - gruyere. Potom nastavlja do tvornice Cailler-Nestlé, gdje možete vidjeti kako se izrađuju čokoladni proizvodi, a pojedine i probati.
Madrid, Španjolska
Svoju kasnonoćnu čokoladnu dozu možete dobiti s jednog od mnogih madridskih ‘churrería’. Churros, odnosno vafli ukusnog prženog tijesta umaču se u lonce pune topljenog čokoladnog umaka. Najveća gužva za ovu slasticu je oko 4 ujutro, kada po slatki proizvod dolaze pratijaneri i rano ranioci.
Ovaj poznati španjolski proizvod možete pronaći i u čokolateriji Valor na Calle de Postigo de San Martin.
Pennsylvania, SAD
Zamišljate li ikada da se bacate u baze pun tekuće čokolade? Upravo to nude u Spa hotelu u Hersheyju, gradu najvećeg američkog proizvođača čokolade.
Trokatna zgrada za spa ugađanja, pravi je čokoladni san. Gotovo svi tretmani bazirani su na čokoladi. Osim što je fina, blagotvorna je i za kožu.
Bruxelles, Belgija
Iako je teritorijalno prilično mala, Belgija ima čak 2.000 čokolaterija. Međutim, ono što plijeni pažnju čokoljubaca je Muzej kakaa i čokolade. Otvoren je 1998. godine, a ondje je izložen pozamašan broj detalja vezanih uz čokoladu.
Torino, Italija
Kažu da niste probali čokoladu, dok ne probate cioccolato caldo. Gusti, gorkasti napitak gotovo uvijek nadopunjen tučenim vrhnjem. Torino se smatra glavnim talijanskim čokoladnim gradom, a ondje se tijekom veljače održava i čokoladni festival.
Yucatan, Meksiko
Dva kulinarska eksperta iz Belgije ondje su otvorili ki’Xocolati - egzotičnu kakao plantažu i trgovinu koja odaje počast povijesnoj meksičkoj odanosti kakao zrnu.
Ondje možete i popiti čokoladu na način na koji su je pili pripadnici Maja i Asteka.
U subotu sam radila apsolutni čokoladni kolač. Kažem apsolutni jer je u svaki njegov segment bila uključena čokolada ili kakao u prahu. U jednom trenutku miris čokolade bio je toliko intenzivan da sam pomislila da se nalazim na nekoj plantaži neopterećenoj gradskim smogom, na kojoj fermentiraju kakao zrnca.
Na radnoj ploči nalazilo se nekoliko vrsta tamnih čokolada, a njihova opojna sirovost stopila se s česticama prostora kao da je ondje oduvijek pripadala. Moja kuhinja nikada prije nije bila tako zemljano slatkasta.
Dok sam je sjeckala na komadiće, nježno mi se topila pod prstima. Zvuk svake različite čokolade bio je drugačiji kada bi hladan čelik preko nje konkretnom odlučnošću dotaknuo drvenu dasku za rezanje. A tamni kakaasti miris koji me radovao bivao je sve jači.
Različite čokolade, različiti mirisi, različit zvuk, različit izgled, različit dojam - a sve ljepljivo čokoladno.
Bilo je teško odoljeti zatvoriti oči i zamisliti da se i ja rastapam s tom čokoladom i stapam s njom u beskrajno zadovoljstvo.
Sjeckanje, rastapanje na pari, rastapanje u vrhnju, miješanje, pečenje, hlađenje... Moja čokolada je dala sve od sebe da mi ispuni subotu nekom neodoljivom sirovom izvornošću kojoj se nisam nadala.
1 nasjeckani luk
2 žlice ulja
1 ancho čili
1 žlica soli
1 žličica papra
120 ml octa
100 dkg rajčica iz konzerve (cijelih)
200 ml koncentrata rajčice
2 žličice meda
2 žličice melase
1 žličica slatke mljevene paprike
1 žličica kumina
50 grama čokolade s čilijem
1 dcl svježe iscijeđenog soka od naranče
Malo peršina
1. Zagrijte ulje u većoj tavi.
2. Na ulje potom stavite luk i ancho čili dok ne promjene boju (10-ak minuta)
3. Dodajte ocat i ostale namirnice. Kada zakipi, smanjite toplinu i kuhajte oko 2,5 sata.
4. Ostavite da se ohladi na sobnu temperaturu, a potom stavite u frižider na nekoliko sati (najbolje preko noći)
1. Zagrijte pećnicu na 150 stupnjeva
2. Pomiješajte sastojke za marinadu i njima natrljajte rebrica
3. Rebrica stavite u posudu za pečenje te u nju do pola dodajte vode.
4. Posudu prekrijte aluminijskom folijom, stavite je u pećnicu i ostavite da se peče 2 sata.
5. Nakon dva sata, izvadite posudu iz pećnice, ali ne skidajte foliju dok se sve ne ohladi.
6. Potom rebrica stavite na roštilj
7. Malo prepecite s obje strane, pa ih premažite umakom od čokolade.
8. Pecite ih još dok ne postanu hrskava.
Veliki zaljubljenici i stručnjaci za čokoladu, odlučili su otvoriti ‘Sveučilište za čokoladu’. Naravno, nije to Sveučilište u onom standardnom značenju te riječi, ali zainteresiranima pruža solidno znanje o ovom slatkišu.
Bryn Kirk, dugogodišnja zaposlenica u čokoladnoj industriji, gastronom Jeffrey Kirk i blogerica Joanna Maligaya, pripremaju lekcije o čokoladi, koje su dostupne na internetu, a moguće ih je i kupiti u obliku knjige ili DVD-a.
DVD-i, predavanja, tečajevi, nema što ne nude u svom paketu obrazovanja o čokoladi. Nije bitno je li vam čokolada samo hobi ili se njome bavite profesionalno, tim Kirk, čini se, ima lekcije prilagođene svakoj razini znanja.
A štošta se može saznati i u postovima kojima Joanna uredno ažurira stranicu. Potrebno je samo znati engleski, jer predavači ovog ‘sveučilišta’ se nalaze u SAD-u.
Nakon što su s čokoladom kombinirani svi mogući okusi - sol, lavanda, pršut, čili... vrijeme je za sljedeći inovativni korak.
Za njega se odlučila i, čini se, uspješno provela u djelo, švicarska kompanija Morphotonix. Oni su čokoladu ‘začinili’ hologramima! Zanimljivi slatkiš ovime je dosegao sasvim novu razinu.
Svoju su ideju predstavili magazinu New Science koji je o ovom slučaju napisao priču, a potom i na sajmu Interpack Packaging u Düsseldorfu.
‘Mikrostrukture na površini čokolade prelamaju svjetlost kako bi stvorile hologram. Radi kao i hologram na kreditnoj kartici, samo što je čokolada zahtjevniji materijal’, rekla je magazinu Veronica Savu, CEO Morphotonixa.
‘Testiramo ovaj način proizvodnje s mnogim tipovima čokolade. Ponekad funkcionira odlično, a ponekad, bez obzira na to koliko se trudili, ne ispadne dobro’, dodaje Veronica.
Inovativni kalup u kojem se proizvodi, za sada još neobična čokolada, uskoro će biti dostupan čokolatijerima koji će ovim proizvodom zadiviti čokoljupce, a vjerojatno privući i neke nove.
Simpatični Joe Harberg sve je poznatiji u američkoj javnosti kao strastveni čokoljubac koji iz skupog poslovnog odjela gotovo svakodnevno uskače u pregaču kako bi snimio novi video za svoju televiziju EMC TV (Eat More Chocolade - Jedite više čokolade).
Osim televizijskog programa o čokoladi, Joe ima i radio, a nedavno je pokrenuo i online novine na temu - čokolada!
Inače CEO neke treće kompanije koja nema veze s čokoladom, Joe je u potrazi za najboljom čokoladom na svijetu. A gotovo svaka o kojoj priča zvuči upravo tako - kao najbolja.
‘Kada se radi o brandovima, okusima ili obliku, Harberg ne diskriminira. Čokoladice, torte ili ‘ubojiti’ browniji njegove supruge - voli sve s čokoladom’, napisao je o njemu D Magazine.
Još prije nekoliko godina moj prostor poimanja čokolade bio je prilično skučen. Prvi izbor bio bi mi mliječna čokolada zbog razblaženog okusa intenzivnog kakaa. Ali, što više vremena prolazi, tamnije čokolade s visokim postotkom kakaa sve su češći slatkiš u mojoj kuhinji, smočnici, torbici...
Čarolija koju mi pruža tamna čokolada nemjerljiva je sa svim drugim vrstama čokolada. Kada trebam razonodu, utjehu, desert... nešto slatko, bez razmišljanja ću posegnuti za jednim od nekoliko svojih omiljenih proizvođača - Lindt, Ritter Sport, Gepa.
I nikada neću reći da mi je čokolada dosadna, jer mislim da nema ništa dosadno u bilo kojoj čokoladi. Ipak, proizvođači je pokušavaju učiniti još zanimljivijom i atraktivnijom.
Osim što su pakiranja sve kreativnija, oblici koje modeliraju od čokolade uistinu impresivna, posebna se pažnja pridaje magiji okusa.
Vjerojatno nema toga što čokolatijeri do sada nisu stavili u čokoladu, vagali omjer, eksperimentirali, dovodili do savršenstva. Od lješnjaka do zrna soli. Također, vjerojatno je malo kombinacija koje čokoljupci neće probati ne bi li našli još bolju od one najbolje čokolade koju su do sada već imali prilike probati.
Veoma je hrabro u kombinaciju čokolade s drniškim pršutom ušao splitski proizvođač čokolade Marinko Biškić. Probala sam tu čokoladu i moram reći da ima puno potencijala, ali na njoj treba još raditi.
Jedan od zanimljivijih okusa također mi je bila čokolada s đumbirom. Gorkast pa ljut okus koji se razvija i obuzima osjetila sve dok se potpuno ne izgubi misao na čokoladu - to je dojam koji sam dobila. Ta odlična izvedba proizvođača Heilmann, ipak je malo previše za mene.
S nogu me svaki puta obori kombinacija ljutih papričica i višnji u čokoladi s visokim udjelom kakaa, mousse punjenje, cijeli lješnjaci...
Volim kremu u čokoladi, ali ništa ne predstavlja takav izazov kao stapanje namirnica za koje nikada ne biste pomislili da bi mogle funkcionirati zajedno. Neke će vas razočarati, a neke potpuno iznenaditi. I tražit ćete još.
Čokolada je sve samo ne dosadna, ma kakva god bila. Ali, valja i istraživati kakvih sve čokolada ima, kakva se krasotica skriva negdje na polici najbliže vam čokoladarnice.
Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
Čokoladni tartufi jedan su od mojih najdražih čokoladnih proizvoda, ali prilično su skupi kada ih kupujete u trgovini. Inače ih je veoma jednostavno pripremiti, pa kako bi izbjegla visoku cijenu, često 'zasučem rukave' i napravim ih sama kod kuće.
Razni su načini na koje ih i radim, a ovo je jedan od njih. Za još nekoliko varijacija, pogledajte videa u priloženim linkovima na dnu teksta.
Sastojci:
65 g vaše najdraže čokolade
50 g razmrvljenih prženih lješnjaka
50 g šećera u prahu
12 g kakaa u prahu
20 ml maslinova ulja
kakao u prahu za posipanje
1. Otopite čokoladu na pari i pomješajte s drugim sastojcima dodajući pomalo ulje,
2. Na radnu ploču posujte kakao
3. Od smjese oblikujte kuglice i uvaljate ih u kakao
Tijekom posljednjeg putovanja u Bosnu i Hercegovinu, potražila sam čokolade tamošnjeg poznatog proizvođača Maka Zare. Razigrane poruke na ambalaži njihovih mliječnih čokolada, pravi su mamac za kupce.
U potrazi za tom BiH čokoladom, uspjela sam je pronaći u jednoj manjoj trgovini u centru Sarajeva, ali u asortimanu su na raspolaganju bile samo mliječne čokolade.
S obzirom na to da na internetskoj stranici proizvođača piše da koristi najbolje belgijske čokolade prilikom izrade svog proizvoda, očekivala sam daleko kvalitetniju ploču čokolade iza naziva tog branda.
Nakon otvaranja kartonskog omota nalazi se čokolada zamotana u elegantni crni celofan s otiskom loga Mak Zara Pralines & Chocolate. Celofan se otvara bez poteškoća, a unutra je mliječna čokolada koja na pozadini ima zalijepljene razdrobljene lješnjake.
Sasvim solidan miris mliječne čokolade prati jednako tako solidan ‘snap ‘ prilikom lomljenja kockice. Međutim, kada se čokolada počne topiti u ustima, prvo što dolazi do izražaja je šećer, pa još malo šećera, potom diskretan i teško zamjetan okus mlijeka, a tek kasnije blagi okus kakaa.
Kada se kockica sasvim rastopi, u ustima ostaju još bezlični dijelovi ljuštunjavog voća koji su bili prilijepljeni za pozadinu čokolade. Kada i njih progutamo, još se neko vrijeme osjeća okus šećera i sasvim malo mlijeka. Kakau ni traga.
Iako na omotu piše da se u ovoj čokoladi nalazi minimalno 45,8 % kakao dijelova, očekivala sam daleko intenzivnije i duže zadržavanje njegova okusa, budući da sam jela i čokolade s nižim postotkom kakaa, a on se ipak dulje zadržavao u osjetilima.
Inače zazirem kad se proizvođači hvale belgijskim čokoladama od kojih rade svoje proizvode, jer iako belgijske slove za najbolje, mnoge ‘belgijske’ čokolade uopće to nisu, nego se samo deklarativno tako nazivaju radi lakše prodaje.
Uostalom, i od najbolje čokolade, moguće je napraviti potpuno promašen proizvod, pa je ta geografska odrednica samo varka za kupce da će dobiti kvalitetnu robu, koja po okusu tome možda uopće ne odgovara. S razočaranjem mogu ustvrditi da je mliječna čokolada Maka Zare jedna je od njih.
Mliječna čokolada s bademima i cimetom/Vitlov i tamna čokolada s lavandom/Adria (Foto: Ivana Domitrović)
Prošli tjedan sam kupila dvije čokolade, ručno rađene u Hrvatskoj. Jedna je mliječna čokolada s bademima i cimetom, zadarskog proizvođača Vitlov, a druga tamna s lavandom, proizvođača Adria.
Kod Adrie me privuklo simpatično pakiranje s nepretjeranom, sasvim dovoljnom dozom tradicije. Omot na koji je otisnuta i boja lavande već sam po sebi govori što možemo očekivati kad ga otvorimo, dok print kamene kuće kakve se mogu vidjeti na našoj obali, potiču osjećaj tradicije.
Privlačne su na omotu naslikane i širom otvorene starinske drvene škure ljubičaste boje, a između njih prozirna folija koja i vizualno kupcu dozvoljava da zaviri unutra i vidi kako izgleda proizvod u pakiranju.
Na omotu je i diskretno otisnuto da se radi o ‘ručnom radu’. Osobno mislim da bi to trebalo biti čak i primjetnije istaknuto, jer je ova čokolada uistinu ukusna i proizvođač bi se trebao više potruditi da kupcu pokaže da je u nju osobno uložio više truda nego što se to radi prilikom tvorničke izrade.
Kada otvorimo pakiranje koje pomalo podsjeća na otvaranje pisma, čeka nas papirić s porukom na hrvatskom i engleskom jeziku:
‘Čokolada je božanski nektar, hrana bogova; čokolada je sreća i strast i način života. Ona je mali komadić raja, sigurna luka; ona utjeha i nagrada. Postoji čokolada, a postoji i Adria čokolada. Ne valja miješati to dvoje, jer nije svaka čokolada ručno rađena kao Adria. Puno iskustva, znanja, ljubavi i rada uloženo je u svaku pojedinu Adria čokoladu. Svaka je zasebno stvarana, svaka je unikat’, poručuju iz Adrie.
Sama čokolada još je dodatno upakirana u prozirnu vrećicu. Sastoji se od minimalno 72 posto kakao dijelova, šećera, 2 posto cvijeta lavande ... Jedna je to od boljih hrvatskih čokolada koje sam probala.
Iako jako volim kombinaciju lavande i čokolade, jedina zamjerka koju bih zabilježila kod ovog proizvoda jest da sitni listići lavande, na pozadini čokolade, zapinju za zube.
Što se tiče Vitlov mliječne čokolade s bademima i cimetom, njezino pakiranje odiše nepobitnom dozom ozbiljnosti koja nagovještava da se radi o konkretnom, stručno napravljenom proizvodu s kojim se zasigurno ne može pogriješiti.
I ova je čokolada još dodatno zapakirana u prozirnu vrećicu, a na mliječnoj poslastici je otisnut oblik kakaa. U njoj se dosta osjeti šećer, čak i previše za moj ukus.
Do izražaja odmah dolazi okus badema i kakaa, a kasnije se sve intenzivnije i ugodnije razvija okus cimeta koji dopunjuje čokoladu. Iako se okus cimeta razvija intenzivno, nije napadan, već se potpuno uklapa s kakaom i bademom. Također, sasvim je očito tijekom kušanja, da je u ovu čokoladu uloženo puno truda i kreativnosti.
Iako se radi o dvije različite čokolade, jedna je tamna, a druga mliječna, odvažila sam se u usporedbi njihovih okusa i zaključila da mi je bolja Adrijina tamna čokolada. Kako bi usporedba bila što ‘pravednija’ pitala sam i prijatelja koji je veliki ljubitelj čokolade (ali uvijek radije izabire mliječnu), koja je njemu bolja. On je izabrao Vitlov mliječnu čokoladu s bademima i cimetom.
Zagrijavanje, hlađenje, zagrijavanje - savršeno temperiranje za savršenu čokoladu
Dugo me fascinirala faza pri izradi čokolade koja se zove temperiranje. Naročito zato što nešto vrlo slično radimo kada obrađujemo čokoladu za kolač ili tortu. Razlika je više, a najveća je da se radi temperiranja čokolada mora ugrijati i ohladiti na točno određenu temperaturu, a to se najbolje provjerava kuhinjskim termometrom.
Kako bi dobili sjajnu i glatku čokoladu, čokolatijeri koriste brojne različite metode temperiranja. Ako imate strpljenja i puno volje, možete to probati i kod kuće.
S obzirom da se još nisam okušala u tom procesu, recept za temperiranje, stavit ću na blog nakon što ih isprobam nekoliko i vidim koji je najjednostavniji.
Budući da temperatura u tom dijelu izrade čokolade mora biti točno određena, mnogi će koristiti kuhinjski termometar. Ali slastičari s puno iskustva već po pogledu na rastopljenu čokoladu mogu vidjeti je li ona spremna za onakvu obradu kakvu žele.
Temperiranje je proces u kojem se čokolada rastapa do određene granice, potom hladi, pa ponovno zagrijava do određene temperature.
Jedan od sastojaka čokolade je kako maslac čiji kristali otapanjem postaju nestabilni. Kada je čokolada pravilno temperirana, kristali kakao maslaca ponovo postaju stabilni. Rezultat je čokolada koja ima površinski sjaj, a lomljenjem dobiva specifičan zvuk, odnosno puca. Osim izrade vlastite čokolade, uspješno temperiranom čokoladom možete obložiti voće i drugu hranu.
U potrazi za još kojom dodatnom informacijom o temperiranju, pronašla sam power point prezentaciju koja u detalje opisuje tehnologiju i način na koji se izrađuje čokolada. Možete je pogledati na ovom linku.
Kada je riječ o njezi lica, suha i umorna koža uglavnom voli čokoladu jer hrani, osvježava i obnavlja. Maska od čokolade ima lifting učinak te potiče proizvodnju kolagena i elastina, a koži daje i čvrstoću.
Za meku kožu koja odiše svježinom počastite se maskom od čokolade koju možete sami napraviti. Sve sastojke za ovu kremu možete kupiti u bilo kojoj trgovini.
Velika zvijezda čokoladne industrije je francuski čokolatijer Francois Pralus. Poput nogometne ili estradne zvijezde i Pralus doslovno ima obožavatelje radi kojih ne samo da njeguje vrhunsku kvalitetu čokolade koju proizvodi, nego i (iako u godinama) svoj besprijekorno privlačan fizički izgled.
Tko traži zaista kvalitetnu čokoladu, neće dvojiti prilikom odabira Pralusovih rukotvorina.
Francois Pralus dolazi iz klasične francuske slastičarske obitelji. Njegov otac Auguste bio je Meilleur Ouvrier de France (MOF), vrhunski francuski profesionalac u obrtništvu. Dok je izučavao zanat, Francois je osim s ocem, radio i s mnogim drugim dobro poznatim slastičarskim imenima.
Još u početku svoje profesionalne karijere dosjetio se da bi mogao raditi čokoladu od prvog koraka - zrna kakaa. Iako je takvih čokolatijera sve više, Pralus je još uvijek jedan od rijetkih koji proizvode sasvim svoje čokolade. Mnogi čokolatijeri kupuju čokoladu koju tope i potom od nje izrađuju vlastite proizvode. Ali, Pralus je od početka bio drugačiji.
'Proces prženja mora biti polagan i nježan, nikada ne smije biti agresivan, mora trajati dugo’, jedan je od savjeta koje Pralus daje pri izradi čokolade.
Kada je izučio zanat, kupovao je zrna iz Brazila, s plantaže obitelji Badaro koja se zbog kvalitete kakaa koju uzgajaju također proslavila i postala poželjan dobavljač. Budući da je želio svoj vlastiti kakao, Pralus je ubrzo kupio 27 hektara zemlje na madagaskarskom otočiću Nosy Be.
Međutim, to nije jedino mjesto od kud ovaj Francuz dobavlja zrna za svoje čokolade. Radi različitosti okusa, zrna koja koristi, dolaze iz cijelog svijeta, barem iz onih dijelova svijeta na kojima raste kakao.
Svaka njegova čokolada izražava karakter plantaže iz dijela svijeta s kojeg dolazi, ali ima i tipičan Pralusov potpis.
Kao i svaki kreativni čokolatijer, Pralus puno pažnje pridaje izgledu čokolade, ambalaži u koju se pakira te načinu na koji je ta amabalaža prezentirana kupcima. Puno je vedrih i šarenih boja i teško je, gledajući ambalažu odabrati samo jedan njegov proizvod.
Osim mliječnih čokolada, sve ostale Pralusove tvorevine imaju visok postotak kakaa. A svake godine asortiman svojih proizvoda proširuje te postaje sve popularniji u svijetu čokolade i šire.
Prije nekoliko godina radila sam tortu koja me potpuno oduševila, koliko lakoćom izrade, toliko i elegancijom okusa.
Recept sam pronašla negdje na intrentu, ali tijekom godina sam ga malo dotjerala da mi bude još finija.
Radi se o čokoladno sirnoj torti
Sastojci za biskvit:
- 60 g šećera
- 1/2 žličice meda
- 3 srednje velika žumanjka
- 1 srednje veliko jaje
- 40 g brašna
- 20 g škrobnog brašna
- 10 g kakaa
Krema od sira
- 150 g slatkog vrhja (sugar free)
- 120 g krem sira (pomiješano mascarpone i philadelphiu)
- 80 g šećera u prahu
Mekana čokoladna glazura
- 100 g slatkog nezaslađenog vrhnja
- 100 g tamne čokolade (što veći postotak kakaa to bolje)
- 10 g maslaca
Priprema biskvita:
Pećnicu ugrijati na 190°C (175 ako je ventilirana). Pripremite okrugli kalup i dvije zdjele. U jednoj zdjeli treba pomiješati suhe sastojke, brašno, škrobno brašno i kakao.
U drugoj zdjeli pomiješati cijelo jaje, šećer i med te tući mikserom najvećom brzinom dok smjesa ne postane pjenasta. Dodati žumanjke i nastaviti miksati na najvećoj brzini.
Da je smjesa gotova znat ćete kada u nju umočite špatulu i podignite je vertikalno. Ako je smjesa gotova, napravit će se vršak koji će se, kad ga položite vodoravno, saviti na vrhu formirajući tzv. ptičji kljun.
Smanjiti brzninu miksera na najnižu i lagano sipati smjesu suhih sastojaka muteći dok se sve ne ujednači.
Istresite smjesu u kalup, poravnajte i stavite peći u zagrijanu pećnicu 20 minuta.
Ispečeni biskvit odmah izvadite iz kalupa i ostavite da se ohladi.
Krema od sira:
Pomiješajte sir i šećeru prahu te miskajte dok ne dobijete ujednačenu smjesu. Dodajte slatko vrhnje i mutite dok ne dobijete čvrstu kremu.
Kremu stavite na ohlađeni biskvit. Pokrijte prozirnom folijom i ostavite u hladnjaku barem 2 sata.
Mekana čokoladna glazura:
Nasjeckajte čokoladu i zagrijte vrhnje do vrenja. Potom čokoladu prelijte vrhnjem i lagano mješajte dok se sva ne rastopi.
Dodajte omekšali maslac i sve još jednom dobro promješajte. Ostavite da se hladi na sobnoj temperaturi.
Nakon što se ohladila krema na biskvitu, izvadite je iz frižidera. Skinite obruč kalupa i na biskvit izlijte čokoladnu glazuru. Zagladite čokoaldu nožem tako da ravnomjerno prekrije gornju površinu i stranice.
Želite li probati najfiniju, najelegantniju i najluksuzniju čokoladu? Mnogi će se složiti da upravo takvu proizvodi francuska tvornica čokolade Valrhona. Sukladno kvaliteti i luksuzu okusa koje nudi Valrhona, tu je i visoka cijena. Jednom je netko rekao: ‘Ako želite bankrotirati, kupujte Valrhonine čokolade’.
Oni koji se bave čokoladom, inače slove za iznimno ljubazne i susretljive osobe koje će svoje znanje i strast prema tom znanju rado, bez suzdržavanja, podijeliti s ostalima. Međutim, ‘ljudi iz Valhrone’, malo su ‘tvrđi orasi’.
Pokazuje to i priča u kojoj su glavni protagonisti šefovi u Valrhoni i ambiciozna talijanska poduzetnička obitelj koja je pokušala te visokokvalitetne francuske proizvode uvoziti na talijansko tržište. Ali, Valrhona se zgrozila nad njihovom idejom, ismijavajući talijanski ukus kao inferioran da bi dostojno prihvatio tu francusku čokoladu.
‘Godine 1991. ljubazni talijanski perfekcionist Alessio Tessieri posjetio je tvornicu Tain l’Hermitage sa svojom sestrom Cecilijom i majkom. Obitelj je imala posao koji je cvao, prodaju sastojaka talijanskim pekarima. Željeli su prodavati Valrhonine proizvode i možda se proširiti u izradu ganache i pralina s Valrhoninom čokoladom. Trebalo im je nekoliko mjeseci da dogovore sastanak, koji nije počeo baš najbolje.
- Na ulasku smo prošli pokraj tri Danca koja su odlazila, s vrlo turobnim izrazima lica- rekao je Alessio. Čovjek koji ih je primio objasnio je s podsmjehom, kako su prethodni posjetioci mislili da je Danska sposobna cijeniti finu francusku čokoladu. Uskoro je bilo jasno da je Valrhona mislila isto i za Italiju’, piše Mort Rosenblum u knjizi ‘Čokolada’.
I sam Rosenblum, kaže da se prilikom susreta s predstavnicima Valrhone jedne godine na Salon du Chocolate u Parizu, uvjerio u njihovu nezainteresiranost za druge isticanjem svoje (neosporne) superiornosti.
Osim njega, o čak simpatičnoj neljubaznosti Valrhoninih ljudi, posvjedočila je i Chloe Doutre-Roussel, svjetski poznata stručnjakinja za čokoladu.
Od tada Valrhona se ipak otvorila prema javnosti i sada čokoljupcima na svojim internetskim stranicama nudi razne recepte, a ako se logirate (besplatno) imate pristup i njihovoj televiziji u kojoj ponuđene recepte i demonstriraju. -- >> VALRHONA TV
Kada čokoladari izabiru od čega će napraviti svoju čokoladu (u slučaju da je ne proizvode od zrna) ili svoje praline, u velikom će broju izabrati belgijskog proizvođača čokolade, Barryja Callebauta. Međutim, ako žele uistinu finu čokoladu, izdvojit će nešto više novca i svojim kupcima ponuditi Valrhoninu čokoladu.
Čokoladni deserti u boljim restoranima također će biti pripravljeni od Valrhonine čokolade, a sukladno tome bit će i visina računa koju ćete na kraju dobiti.
Kad sam prvi put radila ganache, bila sam potpuno oduševljena njime. Moje oduševljenje bilo je još veće kad sam saznala što se s njim sve može!
Od slasno ljupkog čokoladnog ganachea može se napraviti:
- glazura
- krema
- umak
- tartufi
Izrada je jednostavna, jer sastojaka je samo nekoliko - čokolada, slatko vrhnje i maslac.
Kada je riječ o čokoladi, najbolje je da izaberete onu koju najviše voite, onu koju bi jeli i samu, preporučuje kuharica Stephanie Jaworski. A kada je riječ o vrhnju, ja uvijek pokušam naći 'sugar free' slatko vrhnje, jer čokolada u sebi ima sasvim dovoljno šećera.
Čokoladu treba nasjeckati na komadiće, a vrhnje ugrijati na temperaturu do vrenja. Nakon što je vrhnje ugrijano njime prelijte čokoladu i lagano je mješajte dok se ne otopi.
Ako ćete ganache koristiti za kremu ili tartufe, najbolji je omjer: na 100 g čokolade - 50 ml vrhnja. Za glazuru, taj bi omjer trebao biti: 100 g čokolade na 100 ml vrhnja. Radi većeg sjaja ganachea, na 100 g čokolade dodajte 20 g maslaca. Ako mu želite obogatiti okus, možete dodati vaniliju, rum...
Nakon što se čokolada dobro rastopi u vrhnju, smjesu stavite na hlađenje (ne predugo, da ne bude pretvrda).
Nikada nisam bila obožavateljica bijele čokolade. A od nedavno znam i konkretniji razlog zašto je to tako.
Ako pročitamo deklaraciju na omotima bijelih čokolada, u mnogo slučajeva ćemo saznati da u njoj prevladava mlijeko u prahu. Vjerojatno kako bi naziv bojom odgovarao proizvodu kojeg ćemo kušati. Osim mlijeka u prahu, tu je i nešto kakao maslaca, puno šećera, soje lecitina...
Međutim, bijela čokolada zapravo se spravlja od iznimno cijenjene i tražene namirnice - kako maslaca.
‘Jeste li znali da je bijela čokolada najmodernija vrsta čokolade? Bijele je boje jer sadrži samo kakao maslac, a zbog toga je njena prednost veća količina kalcija od drugih vrsta čokolade. Stoga, uživajte u njoj do mile volje’, napisao je jedan od rijetkih hrvatskih čokolatijera, Dubravko Vitlov na svojoj Facebook stranici.
Slijedom toga, tom zadarskom hvaljenom čokolatijeru, poslala sam upit na koji mi je odgovorio - po čemu se u okusu razlikuje bijela od tamne čokolade.
‘Organoleptički bijelu čokoladu vrlo lako prepoznajemo, jer ona nema gorčine baš nimalo, nema u sebi kakao praha, koji daje čokoladi gorkast okus. To ne znači da to nije čokolada. Kakao maslac u njoj daje joj svojstva čokolade, a to su: tvrdoća i fina kristalna struktura. Okusno, bijela čokolada ima zbog neutralnosti kakao maslaca, one arome koje joj dodajemo: mlijeko u prahu, vanilija, negdje dodaju dehidrirano i mljeveno voće, kao aromu i dodatak’, napisao mi je Vitlov.
S obzirom na njegovu ekspertizu u području čokolatijerstva, valja ga citirati i u sljedećem: ‘Svi proizvodi koji u sebi imaju kakao dijelova nazivaju se čokoladom ili čokoladnim surogatom. Surogati imaju mnogo niži postotak kakao djelova, a dodaje im se više šećera, a također i biljnih hidrogeniziranih masnoća.
Bijela čokolada spada u čokoladne proizvode, naravno pod uvjetom da ima bar 25% kakao djelova - u bijeloj čokoladi to je kakao maslac - najskuplja i najfinija kakao komponenta. Što ga ima više, to je čokolada bolja. Iznad 30% kakao maslaca, zove se couverture (kuvertur) čokolada, i vrlo je pogodna za daljnju obradu. Osim kakao maslaca, važna komponenta je mlijeko u prahu, koje zna imati u nekim čokoladama i preko 20%. Dakle bijela i mliječne čokolada imaju tu komponentu. Kako je to također skup i fin sastojak, također određuje kvalitetu i finoću. Najjeftiniji sastojak je šećer, koji je također prisutan. Dodaje se u vrlo fino mljevenom obliku.’
Pažljivo odabrana bijela čokolada koju sam izbjegavala, od sada će se naći i na mom repertoaru. Možda već sljedeći post bude o tome kako mi se svidjela bijela verzija crne poslastice koju toliko volim.
Osim o bijeloj čokoladi, iskoristila sam priliku i pitala gospodina Vitlova, koje su pozitivne, a koje negativne strane njegovog posla. ‘U svijetu je neobično cijenjen. No kako kultura jedenja finih čokoladnih delikatesa tek dolazi k nama, nadajmo se da će i kod nas biti tako’, odgovorio je.
Iz svega što sam vidjela u posljednje vrijeme, čini mi se da se ovo njegovo priželjkivanje već pomalo ostvaruje. Primjerice, jučer sam u 'Algoritmu' primijetila više primjeraka uputa i alata za kušanje čokolade ‘chocolate tasting kit’. Upravo se u prodavaonicama na policama može naći ono što kupci traže. A po tome se i vidi da je u našem društvu zanimanje za čokoladu, uživanje u njoj i njezino potpuno razumijevanje, sve veće.
Jedna od najtraženijih poznavateljica dobre čokolade je Francuskinja Chloe Doutre-Roussel.
Njezina strast za tim slatkim blagom seže još u djetinjstvo, a kao odrasla od svoje je strastvene posvećenosti čokoladi napravila profesiju. Angažirale su je i velike prodavačke kuće kako bi im pomogla u razlikovanju dobre od odlične čokolade i prezentacije takvih čokolada kupcima.
Chloe sada ima svoju vlastitu prodavaonicu u kojoj ne samo da čokoladu možete kupiti, nego o njoj štošta i naučiti. Ova poznata Francuskinja daje instrukcije u testiranju čokolade i turistički je vodič po najboljim pariškim čokoladarnicama.
‘Kao i ljudi, postoji dobra i loša čokolada, elegantna i vulgarna, iskrena i prevarantska’, napisala je u svojoj knjizi ‘The Chocolate Connoisseur’, Chole Doutre-Rousel.
Čokoladni je biznis podigla na sasvim novu razinu. Osim čokoladnih ploča i pralina, prodavaonica ‘Chloe Chocolat' u Parizu, nudi poklone od čokolade. Ne čokolade zapakirane u kutije, već ogrlice, broševe, ukosnice i slični ‘accessorize’ koji u svakom trenutku možete nositi sa sobom. Svi ti predmeti napravljeni su od čokolade.
Ova vrsna poznavateljica tamnog blaga, s različitim okusima poslastice upoznala se tek sa 13 godina, nakon što je njezina obitelj u Europu došla iz Južne Amerike. Naime, na drugom kontinentu njezin je otac radio kao diplomat, a obitelj je putovala s njim. U mjestima u kojima su živjeli čokolada je bila gotovo pa zabranjeni luksuz.
U jednom intervjuu rekla je kako bi se, nakon što je otkrila čokoladu, ustajala u pet ujutro da bi je isprobavala, jer nepce najbolje razaznaje okuse prije nego što se proba druga hrana.
Višegodišnje prikupljanje znanja i iskustva, isplatilo se. Ova stručnjakinja naplaćuje oko 100 eura po satu instrukcije o čokoladi. Na jednom od satova koje dajte, može se saznati štošta o tamnoj poslastici, na primjer kako je kušati na način da se sazna što više o okusima koje pruža.
Iako je sve više njezinih kritičara, posjet ‘Chloe Chocolate’ jedna je od stvari na mojoj ‘wish listi’.
Ja sam odrasla na Krašu. Podrazumjeva se to, ovdje. Kraš je najveći proizvođač čokolade u Hrvatskoj. Našao se i na popisu nekoliko desetaka najboljih čoko-proizvođača koje je izdvojila britanska gastronomkinja Sarah Jane Evans u knjizi ‘Chocolate Unwrapped’, izdanoj 2010. godine.
Posebno je pohvalila Kraševu čokoladu ‘Anno 1911 Domini’ sa 77% kakaa. Jučer sam pokušala kupiti tu čokoladu, međutim ispostavilo se da Kraš sada proizvodi samo njezinu inačicu sa 17 posto kakaa manje. Tek toliko da se može zvati čokolada (po meni). Tamnijih čokolada, s većim postotkom kakaa od navedenog - nemaju.
U njihovom opsežnom asortimanu, nalazi se dosta inovativnih i finih proizvoda, poput Bajadera i Griotta, međutim, tamnu čokoladu s velikim udjelom kakaa, Kraš, čini se, sve uspješnije izbjegava. Velik dio njihovih proizvoda temelji se na mliječnoj čokoladi. Pretpostavljam da je to stoga što od takvih komercijalnih proizvoda imaju veći profit, dok je za izradu čokolade s većim postotkom kakaa potrebno uložiti veći budžet, a zarada od njih često je manja. Naročito ako tržište nije poseban ljubitelj tamnih čokolada.
Prije nekoliko dana, iz Lindta su priopćili da je sve veća potražnja za skupom, odnosno luksuznom čokoladom, a ona obično podrazumjeva visoke postotke kakaa. S obzirom na potražnju, kažu u Lindtu, ona može pokriti trošak sve skupljeg kakaa. Možda i Kraš uskoro otkrije isto i iz svoje radionice na naše skromno tržište počne lansirati kvalitetnijje čokolade s više kakaa.
Što se tiče Kraševe čokolade 1911, kada se otvori pakiranje, prostorijom se počne širiti fini i ugodan miris kakaa. Nepcu privlačan kremasti okus konkretnog kavenog karaktera, s blagom notom cvjetnog meda, dugo se zadržava u ustima. Uspješno je izbjegnut surovi i grubi intenzitet kakvog imaju mnoge tamne čokolade. Stoga bih definitvno rekla da je upravo ovo kraljica Kraševih proizvoda i dostojan predstavnik ove kompanije.
Inače, velika sam ljubiteljica Kraševe čokolade Dorina Noisette i Dorina Mousse čokolada. Jednom sam prilikom usporedila dva velika proizvođača. Ispred mene su se našli Dorina noisette i Milka noisette. Na Dorininom omotu navedeno je da je korišteno 26 % kakaa, 4 % manje nego kod Milke, a postotak lješnjaka bio je isti - 13 %. Ipak, kod Dorine je lješnjak bio izraženiji, dok je kod okusa Milke dominirala mliječna čokolada.
Što se tiče ostala dva velika proizvođača slatkiša i čokolada u Hrvatskoj, Zvečevo i Kandid, primjetila sam da uopće nemaju tamnih čokolada, barem ne na hrvatskom tržištu. Šteta.
Svjesna sam prednosti organske hrane, ali inače ne inzistiram na njoj. Drago mi je kada znam da je ono što jedem proizvedeno na način dostojan ljudskog organizma, međutim, moram priznati, ne obraćam previše pažnje na to.
Iako do nedavno potpuna nepoznanica, organski proizvedena čokolada sve je češći proizvod na policama trgovina. U posljednjih mjesec dana probala sam ih nekoliko, a izdvojila bih proizvođače Vivani, Gepa i Rapuznel.
Čokoladom kao primarnim proizvodom, bavi se samo Vivani, dok je Gepa neprofitna kompanija koja proizvodi cijeli niz prehrambenih proizvoda i postoji tu kako bi farmeri zaradili, a oni im u tome pomogli. Rapunzel jednostavno voli potrošače opskrbljivati organskim namirnicama i proizvodima koji iz njih slijede.
Zajednička karakteristika ovih proizvođača jest i to da su njihove tamne čokolade proizvedene od samo tri sastojka: kako mase, kakao maslaca i šećera. Sve tri namirnice organski su proizvedene, a ono što je fascinantno jest to da, iako proizvedene od istih vrsta namirnica, okus čokolade znatno se razlikuje.
Mnogo je razloga za to. Među njima su i tri različite vrste kakaa, koji imaju brojne podvrste. Također nije isto na kojem kontinentu, pa i plantaži je proizveden kakao, kako se fermentirao, sušio... Kakav je šećer dodan, koliko ga je dodano. Kakve su ga spretne ruke proizvele. Koliko je dugo končirana? Ima li u njoj kakao nibsa, odnosno nerzamrvljenih komadića... I još kojekakvih tajni koje samo čokolatijeri primjenjuju prilikom proizvodnje svoje čokolade.
Od tri navedene čokolade, najviše mi se svidio Gepin proizvod. Bila je to čokolada s 85 % kakaa, konkretnog okusa, poput čvrstog rukovanja, tamna, odrješita. Ali istovremeno izrazito kremasta s blagim i sasvim ugodnim okusom dima.
Vivani čokolade, iznimno su kreativno oslikanog omota. U sam dizajn uloženo je toliko truda da bi se dalo naslutiti da je isto toliko, ako ne i više, uloženo u izradu čokolade. Ipak, čini mi se da okus samog proizvoda itekako kaska za vizurom svog omota.
Bila je to čokolada sa 71 % kakaa. Mirisom me podsjetila na Gepinu čokoladu, ali to nije čudno jer su sastavljeni od ista tri sastojka. Međutim, po okusu se značajno razlikuje od Gepe. Okus nije bio tako ugodno jak i intenzivan, a tamnoća je prigušena većom količinom šećera.
Rekla bih da se Rapunzel 85 % kakaa, nalazi negdje između ove dvije čokolade. Osjeti se snažan okus kakaa i prateći osjet kave, ali s umirujućim tonom.
Naravno, ovo je moj osobni dojam i netko drugi bi možda stekao drugačiji stav o navedenim čokoladama. U svakom slučaju, čokolada proizvedena sa samo tri sastojka svakako je za pohvalu i može dostojno parirati drugim čokoladnim proizvodima.
Jučer sam prvi put probala ‘sirovu čokoladu’. Radi se o Labookou, poznatog austrijskog proizvođača Zotter.
Labooko ima iznenađujuće intenzivan i grub okus zemlje i dima. Suha tamnoća zaslađena je kokosovim šećerom te cjelokupnom dugotrajnom okusu daje potpuniju i poznatiju notu.
Čim se razmota pakiranje osjeti se fini, ali nešto (meni) nepoznatiji miris surovog kakaa koji odmah daje naslutiti da se radi o uistinu malo poznatom načinu proizvodnje čokolade na kakvu sam inače navikla.
Zotter na omotu napominje da je čokolada končirana (homogeniziranje čokoladne mase) svega 12 sati, kako bi se zadržalo što više izvornog okusa kakaa. Također, istaknuto je da je napravljena s 80 posto kakaa.
‘Okus ove čokolade malo je grublji i originalniji. Sliči napornom putovanju u divljinu', riječi su kojima je opisano ono što skriva lijepi šareni omot.
Sirova čokolada sve je veći hit među proizvođačima. Osim što na taj način kakao zadržava što više svojih zdravijih i izvornih svojstava, mislim da čokoljupci u potrazi za novim okusima stavljaju poprilične izazove pred proizvođače koji ih pak dosjetljivim modeliranjem kakaa pokušavaju zadovoljiti.
Draži su mi svileni okusi
Osobno, više volim nježne, dugo končirane, svilene i elegantne okuse u čokoladi. Ali, divljina, intenzitet i suhoća Labooka također imaju svoje čari. Definitivno bih je probala ponovno, nekom drugom prilikom, kad budem imala malo više čokoladne zrelosti.
S obzirom na to da je sasvim avanturistički robusna, bio je veliki izazov pojesti njezina 100 grama, kako meni, tako i mojim ukućanima. Pa sam onime što je od nje ostalo obogatila svoju čokoladno-voćnu tortu.
Inače, Lubooko je, napominje se u opisu na omotu, proizvedena od 79 posto kakaa i kokosa koji imaju Fairtrade certifikat. Osim sirovosti čokolade, proizvođači, naročito veliki, vole se pohvaliti da kakao ili barem dio kakaa s kojim proizvode svoje čokoladne slatkiše, imaju Fairtrade certifikat.
Ta potvrda, naime, službeno garantira da je kakao farmeru pristojno plaćen, a da je isti taj farmer učinio sve da njegov kakao bude organski proizveden. Ipak, mnogi su čokoladni stručnjaci, uključujući i Sarah Jane Evans, autoricu knjige 'Chocolate Unwrapped' , izrazili sumnjičavost prema načinu na koji se dobiva certifikat. Ističu da vjeruju kako je većina Fairtrade certifikata izdana u skladu s normama koje zastupa ta organizacija. Ali, ostavljaju mogućnost da dio kakaa proizveden pod Fairtrade certifikatom nije sukladan propisanim normama.
Sirova čokolada s 80 posto kakaa definitivno još traži privikavanje čokoljubnih nepaca, a i tada, vjerujem, bit će prvi izbor samo velikim i hrabrim pustolovima kakav je Claudio Corallo.
Osim što čokolada osjetilo okusa ispunjava nepobitnim zadovoljstvom, isto može učiniti i za osjetilo vida.
Njezina inače neprivlačna smeđa i nešto privlačnija elegantna tamno smeđa nijansa, lako se ukrašavaju vedrim i živim bojama. A svaki dobar čokolatijer zna da će svoje malo remek djelo lakše prodati ako ga obogati šarenilom i tako ga učini privlačnijim kupcu.
Zna to dobro Godiva, veliki belgijski proizvođač čokolade koji se financira iz američke središnjice, turskim novcem kompanije Y1ld1z Holding. Svoj cjelokupni vizualni identitet vjerojatno naplaćuju više od same vrijednosti tamne poslastice koju prodaju na gotovo svim kontinentima.
Šarenilo u koje se zdušno uranjaju male čokolade i praline tek su dio vizualnog spektra koji se može primijeniti tijekom kreativne izrade oku privlačne čokolade.
Odvažniji zanatlije od čokolade često čine čudesne, ponekad i ogromne skulpture. Velike ploče tamne poslastice rastapaju i modeliraju u svoju viziju, sasvim solidno parirajući umjetnicima čije eksponate viđamo u muzejima.
Jedan od čokolatijera koji se rado zaigra, ne samo okusom, već i vizurom svoje čokolade je i Patrick Roger, poznati francuski obrtnik koji obiteljski budžet od ranih dana puni izradom finog kakao užitka.
Njegove čokoladne skulpture nadilaze kreacije prosječnih čokolatijera koji će čokoladu modelirati u primjerice cipelu, kućicu ili auto... Rogerove skulpture ne graniče s umjetnošću, one jesu umjetnost i kao takve bez imalo suzdržavanja mogle bi biti izložene u muzejima. U, naravno, posebno prilagođenim temepraturnim uvjetima.
Izrazito erotične i zavodljive su Rogerove valentinovske kreacije. Taj zaljubljenik u autentično žensko tijelo neće propustiti svojim kupcima čokoladnom skulpturom istaknuti dijelove koji u pristojnim prigodama zahtijevaju pokrivanje komadom odjeće.
Čokoladna vizura inspiraciju nalazi i u modnoj industriji, pa se na svim većim salonima čokolade obično nalazi pista po kojoj provokativno koračaju manekenke odjevne u kombinacije napravljene od čokolade. Suknje, košulje, rukavice, šeširi, pa i cipele, gotovo sve na njima je jestiva čokolada.
Namjena čokolade tako prelazi liniju gastronomije i ulazi u područje umjetnosti, kulture, mode... tko zna čega još, u uzbudljivom čoko vremenu koje nam tek dolazi.
U potrazi za knjigama koje bi me na što bolji način upoznale sa svim aspektima nastajanja čokolade, na hrvatskom tržištu pod ruke su mi dolazile samo one koje su sadržavale recepte za kolače od čokolade. A ako sam bila zaista sretna, na nekima od njih našlo bi se i nekoliko stranica povijesti hipnotičkog zrna kakaa.
Na pravi dragulj naletjela sam nakon što sam već gotovo odustala od potrage u hrvatskim knjižarama. Napisana 2005., na hrvatski prevedena 2006., knjiga koju bi velikodušno preporučila svakome tko želi saznati više o čokoladi, a ujedno je i ljubitelj dobre literature - ‘Čokolada, gorkoslatka saga o svjetlu i tami’, Morta Rosenbluma.
Gotovo detaljno, edukativno, a pitko prikazan je ‘gorko slatki’ svijet tog gastronomskog blaga. Rosenblum je u nekoliko godina, koliko je nastajala knjiga, proputovao svijet kako bi razgovarao s najvećim i najboljim proizvođačima čokolade. Ipak, najviše je riječi, čini mi se, posvetio europskoj čokoladi koja označava i svojevrsni kulturni identitet tog prostora.
Rosenblumomva ‘Čokolada’ je apsolutni ‘must have’ za sve koji cijene i žele barem odškrinuti vrata u područje tamne poslastice.
Inače, bivši dopisnik vanjske poliitke za AP, Rosenblum se posljednjih godina bavi pisanjem knjiga prehrambene tematike. U konkretno ovom pothvatu pomogla mu je diva čokoladne industrije 21. stoljeća, famozna Francuskinja Chloe Doutre-Roussel.
Uz njezine savjete i listu top čokolatijera bilo je lako pronaći i više nego dovoljno materijala za odličnu knjigu.
Na žalost, to je jedina suvisla literatura o čokoladi koju sam pronašla prevedenu na hrvatski.
Da bi fina čokolada imala prepoznatljivu kvalitetu i ekskluzivnost, puno je pažnje potrebno posvetiti zrnu kakaa. Upravo od njega kreće cijela priča koju će našim osjetilima ispričati ta tamna poslastica.
U kojoj je zemlji posađeno, s koje je vrste drveta ubrano, kako je fermentirano, sušeno, skladišteno... Podaci su koje će proizvođaču već i prije početka izrade, reći kakvu čokoladu može očekivati. Stoga su mnogi strastveni čokolatijeri i taj, možda i krucijalni dio u proizvodnji svog proizvoda, preuzeli u svoje ruke.
U pravilu, kakao zrna se nabavljaju na međunarodnoj burzi kakaa koja kupuje, a potom i preprodaje razne vrste kakaa iz raznih zemalja. Ta se zrna pomiješaju kako bi čokolada dobila što raznolikiji okus. Pa onda u njoj, ako obratimo pažnju, možemo osjetiti mnogo različitih aroma - citrus, zemlju, kiselinu, prženost, dim, vaniliju... Možda ništa od ovog što sam navela, možda nešto od toga, a možda neke sasvim druge okuse, ovisi o tome gdje je zrno ubrano, sušeno...
‘Ništa na svijetu nema tako složene okuse i mirise. Zrno kakaa ima više od 400 različitih aroma, najmanje dva puta više od bilo koje druge biljke iz prirode’, napisala mi je u mailu poznata britanska gastronomkinja Sarah Jayne Stanes.
S obzirom na to da postoje tri glavne vrste kakaovca (Criollo, Trinitario i Forastero), a kako to obično biva, ono koje daje najkvalitetnije zrno, raste samo na određenom području i daje najmanji ukupni postotak svjetske količine ubranog kakaa. Najkvalitetnije zrno dobiva se od Criolla koji uspijeva na području Južne Amerike, a najviše se uzgaja u Venezueli.
Upravo je Criollo fascinirao britanskog čokolatijera Williea Harcourt-Coozea kada je u Venezueli kupio plantažu. Ondje ga je zasadio i sada na licu mjesta proizvodi svoju čokoladu u svim njezinim koracima - od branja zrna do same pločice.
Slično je i s talijanskim agronomom koji se bavi uzgojem kakaa i kave. Claudio Corallo u potrazi za savršenim zrnima kupio je napuštenu plantažu na afričkim otocima Sao Tome i Principe. Ondje uzgaja kakao i izrađuje čokoladu.
Nisu to tvornički proizvedene čokolade, s generičkim okusom, već zanatski izrađene s malo većom cijenom, ali i neprocjenjivom kvalitetom.
S obzirom na to da se mali farmeri sve više povlače iz proizvodnje kakaa jer dobivaju toliko malo novca za svoj proizvod da o dostojanstvenom životu mogu samo sanjati, može se očekivati da će se čokolada sve više proizvoditi upravo na način da čokolatijer kupi plantažu i nadzire proces proizvodnje od njegovog samog početka.
Mislim da je potrošač s kraja 20. stoljeća bio znatno drugačiji od potrošača s početka 21. stoljeća. Kada je riječ o hrani, danas, čini mi se, više brinemo o tome što unosimo u organizam, čime se hranimo. Važnije nam je koliko kalorija, vitamina, proteina, ugljikohidrata, aditiva ima hrana koja nam se nađe na stolu. I tako odgajamo mlađe generacije. Dok je prosječnom potrošaču s kraja 20. stoljeća bila važna količina konzumiranih namirnica, danas je ipak sve više bitnija njihova kvaliteta.
Tako je i s čokoladom. Iako će mnogi možda reći da je mliječna čokolada zapravo dječja čokolada i da kako starimo to nam mlijeko u čokoladi počinje smetati, pogotovo ako znamo da ono uopće ne pripada ‘pravoj’ čokoladi, moguće je i ono drugo - da smo postali konzumenti 21. stoljeća koji traže kvalitetu, ispred kvantitete.
Mliječna čokolada, po meni, je nekakav razrijeđeni proizvod, a naziv ‘čokolada’ tek mu je ukras koji ne odražava pravo stanje stvari. Mliječna čokolada zapravo baš i nije čokolada, naročito kad se u nju umjesto kakao maslaca dodaju ulja i razni aditivi, krajnje sumnjivi za naše zdravlje.
K tome valja pridodati da, ako govorimo o pozitivnom utjecaju kakaa na zdravlje, onda zasigurno ne govorimo o mliječnoj čokoladi koja sadrži svega 30-ak posto kakaa. Kad se priča o zdravoj čokoladi onda je to onaj proizvod koji sadrži minimalno 70 posto kakaa, istaknula mi je jednom prilikom Sarah Jayne Starnes iz Academy of Chocolate.
Zašto se onda i prozivodi s manjim postotkom kakaa nazivaju čokolada? Više izvora tvrdi da su veliki proizvođači uspjeli izlobirati da se proizvod s iole kakaa može nazvati čokoladom. Što se tiče konkretno Europe, dugo su se vodile žestoke polemike koje su u pojedinim slučajevima završavale i na sudovina, između (najviše) Britanaca i (najviše) Francuza. Britanci, naime smatraju da mliječna čokolada smije sadržavati više desetaka posto mlijeka, dok se Francuzi zgražaju nad takvom tvrdnjom.
Nedavno sam probala Cadbury mliječnu čokoladu koja sadrži čak 23 posto mlijeka! Nemam posebno osjetljivo nepce, ali za mene to - nije čokolada.
Nakon godina sukoba, napokon je donesena Direktiva kojom Europljani definiraju čokoladu. I to na način na koji tu definiciju čokolatijeri zanatlije nikada ne bi odobrili.
Prava čokolada je takav proizvod kojeg ne treba konzumirati puno da bi se osjetila sva njegova jačina, opojnost, apsolutnost, pa i divotnost. Ne treba je puno, tek koja kockica da se zadovolji ljudska potreba za elegantnom slatkošću. Odrasli (naročito oni duboko skloni čokoladi) to znaju. Djecu je još uvijek moguće zavarati mliječnom zamjenom.
Negdje u podsvjesti mi odzvanja informacija da je belgijska čokolada nenadmašiva. I da upravo u njoj leži ključ vrhunskog čokoladnog kolača ili tartufa.
Belgijski Barry Callebaut bio je izbor za izradu čokoladnih skulptura talijanskog čokolatijera Antonia Schettinija, na posljednjem Zagreb Coffee&Chocofest. Barry Callebaut inače slovi za jednog od najvećih svjetskih proizvođača čokolade, ali i najboljih. Međutim, od toliko tvorničke i marketinške isfosiranosti treba se pitati, što Barry Callebaut nudi da je toliko posebno, osim tek odlično i megalomansko prezentirane vanjštine?
Zapravo, priča o vrhunskoj kvaliteti europske čokolade odvija se u belgijskim i francuskim redovima. Tko je bolji, a tko kaska?
Mort Rosenblum, autor knjige ‘Čokolada, gorkoslatka saga o svjetlu i tami’, doveo je u pitanje tu moju podsvjesnu informaciju o belgijskoj čokoladi kao najboljoj. Možda je belgijska čokolada to i bila nekad... prije... 20-ak, 30-ak godina. Ali danas, situacija se okrenula u korist Francuza.
Ne čudi to, jer u Francuskoj je obrništvo veoma cijenjeno. I u onom trenutku kada proizvođač ima prostora razvijati proizvod samostalno, samoinicijativno, neovisno o pravilima i zakonitostima korporacije koja češto vuče po kvalitetu proizvoda fatalne poteze, samo kako bi ga što jeftinije izradila i što skuplje prodala, on može biti neizmjerno kreativno inovativan s povećom dozom osobnosti koju pravi ljubitelji čokolade prepoznaju i nagrađuju.
MOF (Meilleurs Ouvriers de France ) se dodjeljuje francuskim obrtnicima koji su posebnošću svog proizvoda zadužili državu. Dodjeljuje ga tamošnje ministarstvo rada i odličan je poticaj i nagrada za razvoj vlastitog proizvoda, za osjećanje ponosa prema onome što rade općenito, bilo da se radi o čokoladi ili nekom drugom proizvodu.
Osim toga što Francuzi imaju poseban ‘nos’ za sve što se iole može nazvati prehrambenim proizvodom, MOF je još dodatna varijabla koja čokolatijere potiče da svojom slatkom vizijom ‘prešišaju’ Belgijance.
Belgijski Barry Callebaut ili francuska Valrhona? Nisam čula još ni jednog čokolatijera, pa ni onog koji je na Zagreb čokofestu izrađivao čokoskulpture od BC, da će Valrhonu staviti iza ovog velikog belgijskog proizvođača.
Osim Valrhone, koja zapravo proizvodi čokoladu tvornički i na veliko (ali ne tako veliko) kao Barry Callebaut, Francuska je puna zanatlija koji tamnu poslasticu izrađuju ručno.
Posebno me fascinira priča o Jacquesu Geninu. Kažem priča, jer njegovu čokoladu još nisam probala, iako bi htjela vrlo rado i nadam se da će biti prilike za to. Njegovu web stranicu nećete naći na internetu. On, čini se, ne proizvodi čokoladu radi slave, pohvale, nagrade, zarade. Već radi toga što to jako, jako, jako voli. Jacques Genin smatra da svijet zaslužuje čokoladu koja će fascinirati nepce više od bilo čega što je čovjek ikada probao. Tako se i ponaša. Na svoje čokolade ne stavlja nužno omot sa svojim imenom. Proizvodi za druge, jer želi da ljudi uživaju u dobroj čokoladi.
U takvim pričama leži moje potpuno poštovanje prema francuskim proizvođačima. Jer više teže kvaliteti nego samoj zaradi.