Priče o čokoladi!
utorak, 23.09.2014.
Tri dana bez čokolade, evo kako sam ih provela
Krajem kolovoza bila sam na trodnevnom gastro putovanju u Sloveniji. Nisam znala što očekivati jer sam bila slabo upoznata sa slovenskom kuhinjom, ali definitivno ni na kraj pameti mi nije bilo da u ta tri dana u Koruškoj uopće neću okusiti čokoladu, barem kao ukras na nekom desertu. Ne, nije bilo ni čokoladnog ukrasa.
Jela i događaji su se redali i gotovo sam svakim bila oduševljena, toliko da, koliko god to teško priznajem, svijest o tome da čokoladu nisam probala nekoliko dana, javila se tek na kraju putovanja.
Sad vas sigurno zanima što mi je odvlačilo pažnju od onog što volim. E pa, za to valja nabrojati što sam sve doživjela i okusila na tom putovanju.
Prva stanica bila je geopark Karavanke na krajnjem slovenskom sjeveru Koruške. Ondje su nam prije vožnje biciklima po 6 kilometara dugoj stazi rudnika usred planine Pece bili posluženi fini mali sendviči s domaćim kobasama ukrašenim šarenim povrćem.
Nakon vožnje biciklima, obilan ručak jeli smo u seoskoj tišini kmetije Marin.
Potom smo odmor potražili u hostelu Punkl u mjestu Ravni na Koroškem, a večernju okrjepu u lokalnoj gostionici ‘Lečnik’, gdje su se gotovo u nedogled redala fina nagrađena gastro postignuća vlasnice lokala. Goveđa juha, pašteta, kobase, tatarski biftek, razne varijante maslaca s dodacima, juha od konoplje, T-bone odrezak, štrukli... Dobila sam potpuni dojam o tome što znači slow food - u Koruškoj jedan objed traje i po nekoliko sati. I svi ti sati ispunjeni su čistim gastro užitkom. Tolikim da zaboravljam na čokoladu.
Ravni na Koroškem imaju i Željezaru, koju zovu ‘Mati Fabrika’, jer je dala toliko puno za to mjesto. Trenutačno zapošljava 2.500 ljudi, a broj se smanjuje, U tamošnjoj Željezari bilo je zaposleno čak 5.000 ljudi. Iako Željezara smanjuje svoj kapacitet, stanovnici žele da ostane u sjećanju, pa su pokraj nje otvorili muzej u kojem se može doznati bogata, ali i intimna povijest pogona koji je hranio mnoge.
Sljedeća postaja bila je Slovenj Gradec, poznat i kao ‘Grad mira’. U gradu bogatom kulturom i savršeno uređenim uličicama, nalazi se i trgovina Koruških delicija.
U selu Šmartno, Helena Rotovnk vodi kmetiju na kojoj se može dobro pojesti, popiti i odmoriti. Savršeno uređen vrt idealan je kako za odmor tijela, tako i za odmor duha i svijesti. I dalje ne mislim na čokoladu. Previše mi se sviđa sve ostalo.
Topao sunčan dan postaje sve hladniji dok se penjemo na planinu Pohorje, na kojoj je smješteno skijalište.Kope. Nije bilo snijega, pa je i skijanje izostalo, ali prirodne ljepote oduzimale su dah. To je definitivno mjesto za odmor, mjesto za opuštanje...
Obilna večera u restoranu Aerodrom. Pokraj restorana - hangar s malim avionima koji odlaze na let...
Sljedeći dan u gostionici Pri lipi, slow food dobiva novo značenje. Obrok traje još duže. Završava savršenim sladoledom od bučnice. Život je lijep.
I za kraj, opuštanje na suncu u vodenom parku Radlje.
Tek prilikom odlaska iz Slovenije, na autocesti prema Zagrebu, sjetim se... Nisam kupila ni jednu... Stajemo na benzinskoj, kupujem čokolade - Gorenjka i Rustika...
*****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivana Domitrović
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Oznake: čokolada, Bez čokolade, slovenija, Koruška
