Znam da se ovo dogodilo prije nekoliko dana, ali u posljednje sam vrijeme morala staviti neke stvari ispred bloga. Međutim, vjerujem da za dobru informaciju o čokoladi nikada nije prekasno :)
Na Peristilu je u subotu, Nadalina - splitska tvornica čokolade, postavila 101 kvadratni metar tamne čokolade. Divovska čokolada prijavljena je u Guinnessovu knjigu rekorda, a kušali su je Splićani i znatiželjni turisti koji su se oko nje okupljali.
Vlasnik Nadaine, Marinko Biškić objasnio je da 101 kvadrat nije slučajnost, već aluzija na 101 Dalmatinca.
Događaj je bio popraćen pjesmom 'Ti si moja čokolada...' Kako je sve izgledalo možete pogledati u priloženom videu.
***** Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Nadalina
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Kombinacija namirnica koju konzumiramo svakodnevno ima veliki učinak na obujam struka. Kako bi s lakoćom 'uskočili' u traperice ili prošlogodišnju pripitu haljinu pomažu mali gutljaji napitaka, piše Zadovoljna.
Tamna čokolada je bogata antioksidansima flavonoidima, opušta žile i poboljšava protok krvi, snizuje krvni tlak i dokazano utječe na tjelesnu težinu.
Naime čokolada s udjelom kakaa od 72 posto smanjuje apetit i zadržava osjećaj sitosti. U blenderu izmiješajte 2 dcl jogurta, dvije žlice meda i 5 dkg tamne čokolade te polovicu banane. S obzirom da je zasitan ovaj napitak je najbolje konzumirati za doručak.
Poznato je pravilo da skupa čokolada može biti loša, a da jeftina čokolada ne može biti dobra. Međutim, srećom, nisam slijedila to pravilo kada sam posegnula za jednom jeftinom čokoladom. Jeftina znači da je 100 grama tamne čokolade s minimalno 50 posto kakaa koštalo 4,49 kuna.
Prilično dobra cijena za ono što se nudi u pakiranju. Fini miris kakaa, solidan zvuk čvrstog loma, elegantno otapanje u ustima i dugotrajan osjet tamnoće koji je prisutan kod kvalitetnih čokolada.
Ploča ovih 100 grama brižno je formirana i na poleđini je sasvim ravna bez ikakvih nedostataka (barem ova koju sam ja kupila. Može se pojaviti kakva manja rupica ili slična neravnina). Prednju stranu oblikuju ukrašene kockice, a kada sam dio stavila u usta, nisam mogla odoljeti porivu da je izgrizem i pojedem. Ovo testiranje bilo je provedeno na nekoliko kockica, sve dok nisam uspješno pričekala da se jedna svojom brzinom rastopi.
Rastapanje je trajalo dovoljno dugo da mi se svidi, da upotpuni svoj dojam kako bi joj dala prolaznu ocjenu. Pa čak i više od toga.
U mom kvartu tek se nedavno otvorio Spar. Kada sam ondje prvi puta kupovala čokoladu bila je to čokolada za kuhanje od 250 grama, koja je sadržavala više od 40 posto kakaa, a koštala je oko 13 kuna. S njom sam napravila muffine koji su ispali odlično.
Nakon toga sam ponešto hrabrije kupila Spar tamnu čokoladu koju sam gore opisala. Imala sam sumnje u nju - kakva će biti, kakva može biti jeftina čokolada ako je slijediti pravilo o skupoći kakaa? A kada sam je probala, zaista sam se iznenadila. To naravno nije nikakva ekskluzivna čokolada, ali je dobra. I preporučila bi je svima, naročito stoga što je prihvatljiva i po cijeni.
Testirat ću ovu čokoladu sa svojim kolegama. Ponudit ću im nekoliko čokolada čiji se postotak kakaa kreće oko 50 posto, među kojima će biti ova jeftina i jedna skuplja, ali neću im reći o kojim se točno čokoladama radi. Jedva čekam da čujem njihove komentare.
Dok je još bila u Ljubljani, moja prijateljica Darija fotografirala je zapakiranu čokoladu sasvim ležerno položenu na stol kafića u koji se došla osvježiti. Objavila ju je na Facebooku i tako mi najavila što me čeka kad se vidimo.
Darija ima ‘njuh’ za dobre stvari, dobru priču, dobre fotke... Zato me nije začudilo kada me taj slovenski proizvod potpuno oborio s nogu.
Već dugo nisam probala tako dobru čokoladu!
85 g čokolade sa šafranom - Cukrček, slovenskog proizvođača, ima punu tamnoću mirisa, baš onakvog kakvog volim u svojoj čokoladi.
Iako je u jednom trenutku bila izložena malo višoj temperaturi, nakon nekoliko minuta provedenih u hladnjaku, lom joj je i dalje bio savršen - odrješit, konkretan, jak, trenutačan!
Već se tada dalo naslutiti da će nadmašiti veći broj čokolada koje sam kušala.
Osvježavajući šafran prikriven u kakau, sasvim je pojačao kakaasti okus i produžio njegovo trajanje. Jak, čvrst, fin okus egzotičnog bilja koje je svojom prisutnošću okrznulo kakao dok je još rastao na nekoj dalekoj farmi, pristojno je u proizvodu bio prilagođen našim zapadnim osjetilima sa sjeverne polutke. I takav je dugo ostao u ustima i na jeziku.
62% kakaa, kako je naznačeno na omotu, izgledalo mi je kao savršena doza tog mljevenog zrnja da bi se bez pretjeranog napora kušalo proizvod. Sasvim opušteno bilo je lako okusno probaviti svaki njezin segment i pri tome uživati.
Cukrček je za mene novo otkriće i svakako ću probati još koji od njihovih proizvoda.
Mliječna čokolada s bademima i cimetom/Vitlov i tamna čokolada s lavandom/Adria (Foto: Ivana Domitrović)
Prošli tjedan sam kupila dvije čokolade, ručno rađene u Hrvatskoj. Jedna je mliječna čokolada s bademima i cimetom, zadarskog proizvođača Vitlov, a druga tamna s lavandom, proizvođača Adria.
Kod Adrie me privuklo simpatično pakiranje s nepretjeranom, sasvim dovoljnom dozom tradicije. Omot na koji je otisnuta i boja lavande već sam po sebi govori što možemo očekivati kad ga otvorimo, dok print kamene kuće kakve se mogu vidjeti na našoj obali, potiču osjećaj tradicije.
Privlačne su na omotu naslikane i širom otvorene starinske drvene škure ljubičaste boje, a između njih prozirna folija koja i vizualno kupcu dozvoljava da zaviri unutra i vidi kako izgleda proizvod u pakiranju.
Na omotu je i diskretno otisnuto da se radi o ‘ručnom radu’. Osobno mislim da bi to trebalo biti čak i primjetnije istaknuto, jer je ova čokolada uistinu ukusna i proizvođač bi se trebao više potruditi da kupcu pokaže da je u nju osobno uložio više truda nego što se to radi prilikom tvorničke izrade.
Kada otvorimo pakiranje koje pomalo podsjeća na otvaranje pisma, čeka nas papirić s porukom na hrvatskom i engleskom jeziku:
‘Čokolada je božanski nektar, hrana bogova; čokolada je sreća i strast i način života. Ona je mali komadić raja, sigurna luka; ona utjeha i nagrada. Postoji čokolada, a postoji i Adria čokolada. Ne valja miješati to dvoje, jer nije svaka čokolada ručno rađena kao Adria. Puno iskustva, znanja, ljubavi i rada uloženo je u svaku pojedinu Adria čokoladu. Svaka je zasebno stvarana, svaka je unikat’, poručuju iz Adrie.
Sama čokolada još je dodatno upakirana u prozirnu vrećicu. Sastoji se od minimalno 72 posto kakao dijelova, šećera, 2 posto cvijeta lavande ... Jedna je to od boljih hrvatskih čokolada koje sam probala.
Iako jako volim kombinaciju lavande i čokolade, jedina zamjerka koju bih zabilježila kod ovog proizvoda jest da sitni listići lavande, na pozadini čokolade, zapinju za zube.
Što se tiče Vitlov mliječne čokolade s bademima i cimetom, njezino pakiranje odiše nepobitnom dozom ozbiljnosti koja nagovještava da se radi o konkretnom, stručno napravljenom proizvodu s kojim se zasigurno ne može pogriješiti.
I ova je čokolada još dodatno zapakirana u prozirnu vrećicu, a na mliječnoj poslastici je otisnut oblik kakaa. U njoj se dosta osjeti šećer, čak i previše za moj ukus.
Do izražaja odmah dolazi okus badema i kakaa, a kasnije se sve intenzivnije i ugodnije razvija okus cimeta koji dopunjuje čokoladu. Iako se okus cimeta razvija intenzivno, nije napadan, već se potpuno uklapa s kakaom i bademom. Također, sasvim je očito tijekom kušanja, da je u ovu čokoladu uloženo puno truda i kreativnosti.
Iako se radi o dvije različite čokolade, jedna je tamna, a druga mliječna, odvažila sam se u usporedbi njihovih okusa i zaključila da mi je bolja Adrijina tamna čokolada. Kako bi usporedba bila što ‘pravednija’ pitala sam i prijatelja koji je veliki ljubitelj čokolade (ali uvijek radije izabire mliječnu), koja je njemu bolja. On je izabrao Vitlov mliječnu čokoladu s bademima i cimetom.
Inače sam velika ljubiteljica tamne čokolade, pa i osobno volim vjerovati da u njoj ima sastojaka korisnih za zdravlje te da ujedno neće doprinijeti debljanju. Za sada se, barem na mom primjeru, pokazalo da čokolada ne pridonosi povećanju tjelesne težine. Barem ne previše!
Nedavno sam pronašla zanimljiv prilog 'Doktora u kući' o dobrobiti čokolade, tek toliko da me njezino konzumiranje ne obeshrabri prije ljeta :)
'Tamna čokolada s velikim udjelom kakaa može biti vaš saveznik u zdravlju jer pozitivno utječe na raspoloženje i snižava krvni tlak.
Plod kakaovca sadrži oko 50% masnoće, a 30 grama tamne čokolade ima oko 150 kalorija i 8,5 grama masnoće. No masti iz čokolade ne povećavaju razinu kolesterola. Naime, kakao maslac iz čokolade sadrži oleainsku kiselinu koja je jednostruko nezasićena masnoća (nezasićena omega-9 kiselina). Nju ubrajamo u 'dobre' masnoće koje koriste našem zdravlju.
U čokoladi se nalaze i neke zasićene masti kao što su stearinska i palmitinska kiselina. Zasićene su masnoće inače povezane s povećanjem razine tzv. lošeg, LDL kolesterola koji povećava rizik od asteroskleroze i srčanih bolesti. No, palmitinska kiselina koja može povećati kolesterol čini jednu trećinu masnoća u čokoladi, dok stearinska kiselina uopće ne utječe na povećanje kolesterola.
Plodovi kakaovca u sebi sadrže i flavonoide, spojeve koji se obično nalaze u biljkama, a ponašaju se kao prirodni antioksidansi - opuštaju krvne žile i omogućavaju bolji protok krvi. Smatra se da mogu pridonijeti sprečavanju raznih bolesti kao što su rak, srčane bolesti i moždani udar.
Flavonidi se nalaze u tamnoj čokoladi koja ima barem 70 % udjela kakaa.
Što je čokolada tamnija, to je u njoj više flavonoida. Tamna čokolada je poznata i po svom gorkastom okusu jer sadrži veoma malo šećera, za razliku od mliječne ili bijele čokolade.'
Istina, napominju da se ne bi trebalo pojesti više od dvije kockice tamne čokolade (najmanje 70% kakaa) dnevno. Ali, tko bi joj odolio?
Ja sam odrasla na Krašu. Podrazumjeva se to, ovdje. Kraš je najveći proizvođač čokolade u Hrvatskoj. Našao se i na popisu nekoliko desetaka najboljih čoko-proizvođača koje je izdvojila britanska gastronomkinja Sarah Jane Evans u knjizi ‘Chocolate Unwrapped’, izdanoj 2010. godine.
Posebno je pohvalila Kraševu čokoladu ‘Anno 1911 Domini’ sa 77% kakaa. Jučer sam pokušala kupiti tu čokoladu, međutim ispostavilo se da Kraš sada proizvodi samo njezinu inačicu sa 17 posto kakaa manje. Tek toliko da se može zvati čokolada (po meni). Tamnijih čokolada, s većim postotkom kakaa od navedenog - nemaju.
U njihovom opsežnom asortimanu, nalazi se dosta inovativnih i finih proizvoda, poput Bajadera i Griotta, međutim, tamnu čokoladu s velikim udjelom kakaa, Kraš, čini se, sve uspješnije izbjegava. Velik dio njihovih proizvoda temelji se na mliječnoj čokoladi. Pretpostavljam da je to stoga što od takvih komercijalnih proizvoda imaju veći profit, dok je za izradu čokolade s većim postotkom kakaa potrebno uložiti veći budžet, a zarada od njih često je manja. Naročito ako tržište nije poseban ljubitelj tamnih čokolada.
Prije nekoliko dana, iz Lindta su priopćili da je sve veća potražnja za skupom, odnosno luksuznom čokoladom, a ona obično podrazumjeva visoke postotke kakaa. S obzirom na potražnju, kažu u Lindtu, ona može pokriti trošak sve skupljeg kakaa. Možda i Kraš uskoro otkrije isto i iz svoje radionice na naše skromno tržište počne lansirati kvalitetnijje čokolade s više kakaa.
Što se tiče Kraševe čokolade 1911, kada se otvori pakiranje, prostorijom se počne širiti fini i ugodan miris kakaa. Nepcu privlačan kremasti okus konkretnog kavenog karaktera, s blagom notom cvjetnog meda, dugo se zadržava u ustima. Uspješno je izbjegnut surovi i grubi intenzitet kakvog imaju mnoge tamne čokolade. Stoga bih definitvno rekla da je upravo ovo kraljica Kraševih proizvoda i dostojan predstavnik ove kompanije.
Inače, velika sam ljubiteljica Kraševe čokolade Dorina Noisette i Dorina Mousse čokolada. Jednom sam prilikom usporedila dva velika proizvođača. Ispred mene su se našli Dorina noisette i Milka noisette. Na Dorininom omotu navedeno je da je korišteno 26 % kakaa, 4 % manje nego kod Milke, a postotak lješnjaka bio je isti - 13 %. Ipak, kod Dorine je lješnjak bio izraženiji, dok je kod okusa Milke dominirala mliječna čokolada.
Što se tiče ostala dva velika proizvođača slatkiša i čokolada u Hrvatskoj, Zvečevo i Kandid, primjetila sam da uopće nemaju tamnih čokolada, barem ne na hrvatskom tržištu. Šteta.
Mislim da je potrošač s kraja 20. stoljeća bio znatno drugačiji od potrošača s početka 21. stoljeća. Kada je riječ o hrani, danas, čini mi se, više brinemo o tome što unosimo u organizam, čime se hranimo. Važnije nam je koliko kalorija, vitamina, proteina, ugljikohidrata, aditiva ima hrana koja nam se nađe na stolu. I tako odgajamo mlađe generacije. Dok je prosječnom potrošaču s kraja 20. stoljeća bila važna količina konzumiranih namirnica, danas je ipak sve više bitnija njihova kvaliteta.
Tako je i s čokoladom. Iako će mnogi možda reći da je mliječna čokolada zapravo dječja čokolada i da kako starimo to nam mlijeko u čokoladi počinje smetati, pogotovo ako znamo da ono uopće ne pripada ‘pravoj’ čokoladi, moguće je i ono drugo - da smo postali konzumenti 21. stoljeća koji traže kvalitetu, ispred kvantitete.
Mliječna čokolada, po meni, je nekakav razrijeđeni proizvod, a naziv ‘čokolada’ tek mu je ukras koji ne odražava pravo stanje stvari. Mliječna čokolada zapravo baš i nije čokolada, naročito kad se u nju umjesto kakao maslaca dodaju ulja i razni aditivi, krajnje sumnjivi za naše zdravlje.
K tome valja pridodati da, ako govorimo o pozitivnom utjecaju kakaa na zdravlje, onda zasigurno ne govorimo o mliječnoj čokoladi koja sadrži svega 30-ak posto kakaa. Kad se priča o zdravoj čokoladi onda je to onaj proizvod koji sadrži minimalno 70 posto kakaa, istaknula mi je jednom prilikom Sarah Jayne Starnes iz Academy of Chocolate.
Zašto se onda i prozivodi s manjim postotkom kakaa nazivaju čokolada? Više izvora tvrdi da su veliki proizvođači uspjeli izlobirati da se proizvod s iole kakaa može nazvati čokoladom. Što se tiče konkretno Europe, dugo su se vodile žestoke polemike koje su u pojedinim slučajevima završavale i na sudovina, između (najviše) Britanaca i (najviše) Francuza. Britanci, naime smatraju da mliječna čokolada smije sadržavati više desetaka posto mlijeka, dok se Francuzi zgražaju nad takvom tvrdnjom.
Nedavno sam probala Cadbury mliječnu čokoladu koja sadrži čak 23 posto mlijeka! Nemam posebno osjetljivo nepce, ali za mene to - nije čokolada.
Nakon godina sukoba, napokon je donesena Direktiva kojom Europljani definiraju čokoladu. I to na način na koji tu definiciju čokolatijeri zanatlije nikada ne bi odobrili.
Prava čokolada je takav proizvod kojeg ne treba konzumirati puno da bi se osjetila sva njegova jačina, opojnost, apsolutnost, pa i divotnost. Ne treba je puno, tek koja kockica da se zadovolji ljudska potreba za elegantnom slatkošću. Odrasli (naročito oni duboko skloni čokoladi) to znaju. Djecu je još uvijek moguće zavarati mliječnom zamjenom.