Priče o čokoladi!

srijeda, 05.11.2014.

10 najskupljih čokolada na svijetu

1. Knipschildt
Cijena: $2.600 za pola kg (oko 15.000 kuna)

Knipschildt Chocolatier 1999. osnovao je Fritz Knipschildt, koji je svoje kulinarsko putovanje započeo kao šef kuhinje u Odensi u Danskoj. Najskuplji komad čokolade koju prodaje je ekstravagantni tartuf La Madeline au Truffe i košta 250 dolara. To je tamni čokoladni tartuf, ispunjeni crnim francuskim tartufom. Kupiti se može samo ako ga prije toga naručite. Napravljen je od Valrhonine čokolade sa 70% kakaa, stopljene s kremastim ganacheom koji sadrži ulje tartufa. U njega se stavlja tamni tartuf i potom se još pospe kakao prahom. Jedan La Madeline au Truffe teži oko 10 grama, a rok trajanja mu je sedam dana.

2. Richart:
Cijena: $850 za pola kg (oko 5.060 kuna)

Čokolade Richard na tržištu su još od 1925. Danas imaju više desetaka prodavaonica u Europi, SAD-u i Japanu, a u svakoj više desetaka vrsta poslastica među kojima se teško odlučiti samo za jednu. U ekskluzivnom pakiranju u obliku sefa, Petits RICHART dolazi 112 malih bombona teških po 4 grama. Na njihovoj web stranici stoji kako su već svi rasprodani.



3. Delafee
Cijena: $508 za pola kg (oko 3.000 kuna)

Za one koji vole da im čokolada sjaji, uvijek postoji Delafee, posebno pripremljena s finim kakao zrnima i komadićima jestivog 24-karatnog zlata koji se u svaku pločicu čokolade unosi ručno. U ovoj čokoladi nalaze se još šećer, ulje kokosa, kakaov maslac, mlijeko u prahu i vanilija.



4. To’ak Chocolate
Cijena: $260 po ploči (oko 1.500 kuna)

Veoma rijetka tamna čokolada može se pronaći u čokoladarnici Jerryja Totha u Chicagu. On kakao nabavlja s vrste stabla Fino y de Aroma koje raste u džungli u Ekvadoru. To’akove čokolade pakirane su u drvene kutije. U njima su i upute koje savjetuju da se čokoladu razdijeli da malene dijelove te rastopi na jeziku. U kutiji se nalazi još i pinceta napravljena od španjolskog brijesta s kojima se uzima čokolada, kako prsti ne bi pokvarili izvornu tamnoću luksuznog okusa.

5. Vosges Haut Chocolat
Cijena: $125 per pound (oko 740 kuna)

Vosge ima nekoliko prepoznatljivih okusa, uključujući Nagu, odnosno mliječnu čokoladu sa slatkim indijskim curryjem i kokosom. Tu su i čokolade Black Pearl, tamna čokolada s đumbirom i wasabijem... The Groove Collection najskuplje je njihovo pakiranje bombonijera koje košta 125 dolara.U pakiranje su osim čokoladica uključeni, jedna knjiga, jedan CD i jedna gramofonska ploča američkog glazbenog izvođača. Rok trajanja upakiranih čokoladica je dva tjedna.


6. Godiva “G” Collection
Cijena: $120 za pola kg (oko 700 kuna)

Godiva, svjetski poznata čokoladarnica, prvo je otvorena u Belgiji, a na tržište je, između ostalog, plasirala i jednu od najskupljih čokolada na svijetu. Čokoladice ''G'' napravljene su od različitih sastojaka i okusa, kao što je palet d’or, tasmanijski med i meksička ljuta čokolada. Svaka čokolada napravljena je od vrhunskog kakaa i drugih sastojaka, za svaki bombon različito. Kolekcija po pakiranju sastavljena je od 15 ručno izrađenih čokolada, čokoladara Normana Lovea.

7. Marcolini
Cijena: $102,50 (oko 600 kuna)

Iako je mnogo čokolatijera zauzelo svoje mjestu u Europi, malo koji uspio je osvojiti i američko tržište. Jedan od njih je Pierre Marcolini koji je predstavljen i u svojedobno najgledanijem talk showu u SAD-u 'Oprah'. Marcolinijeva čokolada temelji se na postupku 'od kakaa do čokolade', što znači da ne kupuje gotovo čokoladu koju kasnije prerađuje, već sam radi svoju čokoladu od prvog koraka - procesiranja zrna kakaa.

On smatra da svaki kupac ima poseban ukus te stoga nudi mnogobrojne varijacije okusa za luksuzno tržište.

Otkrio kako do još više čokolade

8. Debauve & Gallais
Cijena: $94 za pola kg (oko 550 kuna)

Debauve & Gallais tradicionalno proizvodi čokolade s malo šećera i visokom kvalitetom kakaa. Ne koriste soju lecitin niti bilo koji drugi pojačivač okusa. Sastojci uključuju lješnjake iz Piemnota, turske grožđice, španjolske bademe... U proizvodnji Debauve & Gallais čokolada, ne koriste se boje niti drugi aditivi.

9. Chuao
Cijena: $79 za pola kg (oko 470 kuna)

Čokolatijer Chuao nazvan je po regiji koja proizvodi kakao - Chauo, u Venezueli, a brand koristi europske tehnike kako bi proizveo venezuelansku čokoladu. U njihovim ručno izrađenim čokoladama koriste se samo svježi sastojci.

Brand su osnovali Michael i Richard Antonorsi iz Venezuele, koji dolaze iz obitelji uzgajivača kakaa. Nakon što su preuzeli obiteljski posao, dva brata preselila su u Kaliforniju te osnovali čokoladarnicu Chau 2002.

10. Richard Donnelly
Cijena: $75 (oko 460 kuna)

Richard Donnelly čokoladu je počeo proizvoditi 1988. nakon što je zanat izučio kod vrhunskih čokolatijeru u Parizu i Bruxellesu. Njegove su čokolade ručno izrađene od najboljih francuskih i belgijskih couvertura. Fokusira se na izradu jednostavnih, ali sofisticiranih okusa, zbog čega je i osvojio brojne nagrade.
*****
Tekst: Ivana Domitrović/Top 10 list
Foto: Knipschildt/Richart/Delafee/Vosges

Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com

Oznake: najskuplje čokolade, čokolada, čokolade, Knipschildt, Richart, Delafee, To’ak Chocolate, Vosges Haut Chocolat, Godiva, Marcolini, Debauve & Gallais, Chuao, Richard Donnelly

srijeda, 16.04.2014.

Zvijezda čokoladnog biznisa - Francois Pralus

Velika zvijezda čokoladne industrije je francuski čokolatijer Francois Pralus. Poput nogometne ili estradne zvijezde i Pralus doslovno ima obožavatelje radi kojih ne samo da njeguje vrhunsku kvalitetu čokolade koju proizvodi, nego i (iako u godinama) svoj besprijekorno privlačan fizički izgled.

Tko traži zaista kvalitetnu čokoladu, neće dvojiti prilikom odabira Pralusovih rukotvorina.

Francois Pralus dolazi iz klasične francuske slastičarske obitelji. Njegov otac Auguste bio je Meilleur Ouvrier de France (MOF), vrhunski francuski profesionalac u obrtništvu. Dok je izučavao zanat, Francois je osim s ocem, radio i s mnogim drugim dobro poznatim slastičarskim imenima.

Još u početku svoje profesionalne karijere dosjetio se da bi mogao raditi čokoladu od prvog koraka - zrna kakaa. Iako je takvih čokolatijera sve više, Pralus je još uvijek jedan od rijetkih koji proizvode sasvim svoje čokolade. Mnogi čokolatijeri kupuju čokoladu koju tope i potom od nje izrađuju vlastite proizvode. Ali, Pralus je od početka bio drugačiji.



Kada je izučio zanat, kupovao je zrna iz Brazila, s plantaže obitelji Badaro koja se zbog kvalitete kakaa koju uzgajaju također proslavila i postala poželjan dobavljač. Budući da je želio svoj vlastiti kakao, Pralus je ubrzo kupio 27 hektara zemlje na madagaskarskom otočiću Nosy Be.

Međutim, to nije jedino mjesto od kud ovaj Francuz dobavlja zrna za svoje čokolade. Radi različitosti okusa, zrna koja koristi, dolaze iz cijelog svijeta, barem iz onih dijelova svijeta na kojima raste kakao.

Svaka njegova čokolada izražava karakter plantaže iz dijela svijeta s kojeg dolazi, ali ima i tipičan Pralusov potpis.

Kao i svaki kreativni čokolatijer, Pralus puno pažnje pridaje izgledu čokolade, ambalaži u koju se pakira te načinu na koji je ta amabalaža prezentirana kupcima. Puno je vedrih i šarenih boja i teško je, gledajući ambalažu odabrati samo jedan njegov proizvod.

Osim mliječnih čokolada, sve ostale Pralusove tvorevine imaju visok postotak kakaa. A svake godine asortiman svojih proizvoda proširuje te postaje sve popularniji u svijetu čokolade i šire.


Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com

Oznake: Francois Pralus, Francuska, čokolada, čokolatijer, Čokoladar, čokolade, Priče o čokoladi

ponedjeljak, 24.02.2014.

Od dječje do odrasle čokolade

Mislim da je potrošač s kraja 20. stoljeća bio znatno drugačiji od potrošača s početka 21. stoljeća. Kada je riječ o hrani, danas, čini mi se, više brinemo o tome što unosimo u organizam, čime se hranimo. Važnije nam je koliko kalorija, vitamina, proteina, ugljikohidrata, aditiva ima hrana koja nam se nađe na stolu. I tako odgajamo mlađe generacije. Dok je prosječnom potrošaču s kraja 20. stoljeća bila važna količina konzumiranih namirnica, danas je ipak sve više bitnija njihova kvaliteta.

Tako je i s čokoladom. Iako će mnogi možda reći da je mliječna čokolada zapravo dječja čokolada i da kako starimo to nam mlijeko u čokoladi počinje smetati, pogotovo ako znamo da ono uopće ne pripada ‘pravoj’ čokoladi, moguće je i ono drugo - da smo postali konzumenti 21. stoljeća koji traže kvalitetu, ispred kvantitete.

Mliječna čokolada, po meni, je nekakav razrijeđeni proizvod, a naziv ‘čokolada’ tek mu je ukras koji ne odražava pravo stanje stvari. Mliječna čokolada zapravo baš i nije čokolada, naročito kad se u nju umjesto kakao maslaca dodaju ulja i razni aditivi, krajnje sumnjivi za naše zdravlje.

K tome valja pridodati da, ako govorimo o pozitivnom utjecaju kakaa na zdravlje, onda zasigurno ne govorimo o mliječnoj čokoladi koja sadrži svega 30-ak posto kakaa. Kad se priča o zdravoj čokoladi onda je to onaj proizvod koji sadrži minimalno 70 posto kakaa, istaknula mi je jednom prilikom Sarah Jayne Starnes iz Academy of Chocolate.

Zašto se onda i prozivodi s manjim postotkom kakaa nazivaju čokolada? Više izvora tvrdi da su veliki proizvođači uspjeli izlobirati da se proizvod s iole kakaa može nazvati čokoladom. Što se tiče konkretno Europe, dugo su se vodile žestoke polemike koje su u pojedinim slučajevima završavale i na sudovina, između (najviše) Britanaca i (najviše) Francuza. Britanci, naime smatraju da mliječna čokolada smije sadržavati više desetaka posto mlijeka, dok se Francuzi zgražaju nad takvom tvrdnjom.

Nedavno sam probala Cadbury mliječnu čokoladu koja sadrži čak 23 posto mlijeka! Nemam posebno osjetljivo nepce, ali za mene to - nije čokolada.

Nakon godina sukoba, napokon je donesena Direktiva kojom Europljani definiraju čokoladu. I to na način na koji tu definiciju čokolatijeri zanatlije nikada ne bi odobrili.

Prava čokolada je takav proizvod kojeg ne treba konzumirati puno da bi se osjetila sva njegova jačina, opojnost, apsolutnost, pa i divotnost. Ne treba je puno, tek koja kockica da se zadovolji ljudska potreba za elegantnom slatkošću. Odrasli (naročito oni duboko skloni čokoladi) to znaju. Djecu je još uvijek moguće zavarati mliječnom zamjenom.

Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
...

Oznake: čokolada, kakao, kakao maslac, potrošač, potrošači, Cadbury, čokolade, Academy of chocolate, Sarah Jayne Starnes, mliječna čokolada, tamna čokolada, odrasli, djeca, Priče o čokoladi

subota, 22.02.2014.

Nenadmašiva čokolada: belgijska ili francuska?

Negdje u podsvjesti mi odzvanja informacija da je belgijska čokolada nenadmašiva. I da upravo u njoj leži ključ vrhunskog čokoladnog kolača ili tartufa.

Belgijski Barry Callebaut bio je izbor za izradu čokoladnih skulptura talijanskog čokolatijera Antonia Schettinija, na posljednjem Zagreb Coffee&Chocofest. Barry Callebaut inače slovi za jednog od najvećih svjetskih proizvođača čokolade, ali i najboljih. Međutim, od toliko tvorničke i marketinške isfosiranosti treba se pitati, što Barry Callebaut nudi da je toliko posebno, osim tek odlično i megalomansko prezentirane vanjštine?

Zapravo, priča o vrhunskoj kvaliteti europske čokolade odvija se u belgijskim i francuskim redovima. Tko je bolji, a tko kaska?

Mort Rosenblum, autor knjige ‘Čokolada, gorkoslatka saga o svjetlu i tami’, doveo je u pitanje tu moju podsvjesnu informaciju o belgijskoj čokoladi kao najboljoj. Možda je belgijska čokolada to i bila nekad... prije... 20-ak, 30-ak godina. Ali danas, situacija se okrenula u korist Francuza.

Ne čudi to, jer u Francuskoj je obrništvo veoma cijenjeno. I u onom trenutku kada proizvođač ima prostora razvijati proizvod samostalno, samoinicijativno, neovisno o pravilima i zakonitostima korporacije koja češto vuče po kvalitetu proizvoda fatalne poteze, samo kako bi ga što jeftinije izradila i što skuplje prodala, on može biti neizmjerno kreativno inovativan s povećom dozom osobnosti koju pravi ljubitelji čokolade prepoznaju i nagrađuju.


Osim toga što Francuzi imaju poseban ‘nos’ za sve što se iole može nazvati prehrambenim proizvodom, MOF je još dodatna varijabla koja čokolatijere potiče da svojom slatkom vizijom ‘prešišaju’ Belgijance.

Belgijski Barry Callebaut ili francuska Valrhona? Nisam čula još ni jednog čokolatijera, pa ni onog koji je na Zagreb čokofestu izrađivao čokoskulpture od BC, da će Valrhonu staviti iza ovog velikog belgijskog proizvođača.

Osim Valrhone, koja zapravo proizvodi čokoladu tvornički i na veliko (ali ne tako veliko) kao Barry Callebaut, Francuska je puna zanatlija koji tamnu poslasticu izrađuju ručno.

Posebno me fascinira priča o Jacquesu Geninu. Kažem priča, jer njegovu čokoladu još nisam probala, iako bi htjela vrlo rado i nadam se da će biti prilike za to. Njegovu web stranicu nećete naći na internetu. On, čini se, ne proizvodi čokoladu radi slave, pohvale, nagrade, zarade. Već radi toga što to jako, jako, jako voli. Jacques Genin smatra da svijet zaslužuje čokoladu koja će fascinirati nepce više od bilo čega što je čovjek ikada probao. Tako se i ponaša. Na svoje čokolade ne stavlja nužno omot sa svojim imenom. Proizvodi za druge, jer želi da ljudi uživaju u dobroj čokoladi.

U takvim pričama leži moje potpuno poštovanje prema francuskim proizvođačima. Jer više teže kvaliteti nego samoj zaradi.

Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
...

Oznake: čokolada, čokolade, belgijska čokolada, francuska čokolada, Barry Callebaut, Mort Rosenblum, Valrhona

Visit Ivana's profile on Pinterest.