ponedjeljak, 16.02.2015.
Otkrio kako do još više čokolade
Britanski čokoljupci i čokoeksperti ludi su za proizvodima tamošnjeg čokolatijera
Paula A Younga, koji rado pomiče granice proizvodnje čokolade i čokoladnih proizvoda. Nisam kontaktirala još s nekim tko je poznavatelj britanskog tržišta čokolade, a da u više navrata u pozitivnom kontekstu nije spomenuo Younga.
Young je nedavno čokosvijet šokirao idejom da se kakao može obrađivati bez skidanja ljuske. A potom provedbom te ideje - oduševio!
Njegova nova čokolada malo je zrnastija, ali kupci se u pravilu slažu kako ne bi znali prepoznati razliku između čokolade napravljene od oljuštenog i neoljuštenog kakaa. Naročito ako znamo da ponekad čokolatijeri namjerno manje končiraju čokoladu da bi zadržala što originalniji okus kakaa, a pri tom joj ostaje zrnastija tekstura.
Od kad se proizvodi čokolada kakvu je danas konzumiramo, proizvođači su sa suhog kakao zrna skidali ljusku, prije nego bi ga dalje obrađivali. I nitko to nije osporavao. Do prije godinu dana. Tada je naime, mladi Young, pitao - zašto?
Zašto se ljušti kakao i gubi masa kupljenog proizvoda?
Pokušao je izraditi čokoladu s kakaom kojeg nije oljuštio i ona je dobro ispala. Ponudio ju je
novinarima britanske internetske stranice koji prate novosti s područja čokolade, a oni kažu da je sasvim ukusna.
'Izrada čokolade od neoljuštenog zrna kakaa ne samo da je jednostavnija, već reducira i otpad. Ljuske kakaa možda jesu lagane, ali kada važete otpad koji od njih dobijete, on predstavlja značajan postotak zrna koji se jednostavno odbacuje. Ako ostavite ljuske, koristite veću masu zrna i smanjujete otpad', piše
Dom Ramsey. Napominje da s obzirom na mogućnost kontaminacije valja obratiti pažnju na svaku ljusku i ipak odstraniti onu koja bi mogla umanjiti kvalitetu finalnog proizvoda.
Young kakao kupuje od farmera s Madagaskara i kaže da u pakiranju od 40 kilograma, nakon skidanja ljuske koristi 38 kilograma kakaa. Na ovaj način od kupljenog proizvoda ipak iskoristi više i tako napravi više čokolade!
*****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Paul A Young
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.comOznake: čokolada, ljuska, kakao, zrno kakaa, Paul A Young, čokolatijer, Priče o čokoladi
16.02.2015. u 06:00 •
0 Komentara •
Print •
#
srijeda, 11.02.2015.
Kakaom protiv bora
Postoje razni načini kako se riješiti sitnih bora na licu, bilo da se nalaze na području oko usta, nosa ili čela.
Ako ste ljubitelji čokolade, a ujedno se želite riješiti sitnih bora i linija na licu, imamo za vas izvanredne vijesti, piše e-zena. WebMD navodi da određena istraživanja ukazuju na činjenicu kako
kakao u sebi sadrži važne flavonole, katehin i epikatehin, koji mogu poboljšati cirkulaciju i vlažnost vašeg lica, a što je još važnije, štiti ga od sunca.
Stoga se nemojte gristi ako popijete šalicu kakaa za doručak ili prije odlaska na spavanje.
>> Probala sam čokoladu sa 99 % kakaa
Ako vas zanimaju i ostale prirodne metode uklanjanja bora na licu, pročitajte cijeli članak na
e-zena.
Oznake: kakao, bore
11.02.2015. u 06:00 •
0 Komentara •
Print •
#
srijeda, 21.01.2015.
Evo zašto neće doći do nestašice čokolade
(Profesor Paul Hadley)
Sigurno se sjećate panike od prije nekoliko mjeseci kada se pisalo da dolazi velika nestašica kakaa i da ćemo uskoro
oskudijevati s čokoladom. E pa, samo da se zna, cijela ‘vojska’ ljudi radi na tome da ne manjka kakaa i poručuju: Uvjereni smo da do nestašice čokolade neće doći!
Jedan od njih je i profesor
Paul Hadley u Velikoj Britaniji koji u svojim blatnjavim cipelama obilazi staklenik u Berkshireu, nazvanom
Međunarodna karantena za kakao.
Iako se nalazi u Velikoj Britaniji, 400 vrsta kakaa u stakleniku u kojem on radi, uživa u tropskim klimatskim uvjetima. Da bi se ugodilo biljkama, temperatura u staklenicima nikada ne pada ispod 23 stupnja tijekom dana niti ispod 19 stupnjeva tijekom noći.
>> Ne brinite, čokolade neće nestati
‘Pio sam pivo u pubu i netko me pitao zanima li me rad s kakaom?’, ispričao je profesor Hadley. 30 godina nakon tog događaja, projekt financira čokoladna industrija i Vlada SAD-a, a vodi Sveučilište Reading, piše New
Zealand Stuff.
Njegov je posao da biljke kakaa premjesti iz Amerike na plantaže i istraživačke institute diljem svijeta, a da pri tom izbjegne nametnike i bolesti na biljci.
Proteklih sto godina, bolesti su imale ‘razorni efekt’ na mjestu s kojeg potječe
kakao - srednjoj Americi. Jedna od bolesti koje su opustošile mnoge plantaže kakaa je i bolest vještičje metle.
Plantaže zaražene gljivicama mogu izgubiti cijele usjeve, a upravo zbog njih je proizvodnja kakaa u Brazilu 1990-ih bila na koljenima. I to baš ondje gdje raste najkvalitetniji kakao -
Criollo.
Uostalom, tamošnje prašume skrivaju još nepoznate vrste kakaa, od kojih bi neke mogle riješiti problem sve veće potražnje za tom biljkom.
Prodaja čokolade raste, ali s obzirom na to da je kakao krhka biljka koja voli samo određene klimatske uvijete, prilično je ograničena njezina proizvodnja. Kako nitko ne bi ostao bez željene čokolade traži se rješenje za mogućnost veće sadnje kakaa.
Industriji su, tvrdi profesor Hadley, potrebne nove vrste -
biljke koje su otpornije na nametnike i bolesti, koje uz to
daju i više plodova.
Većina proizvođača kakaa su farmeri koji kakao uzgajaju na malom komadu zemlje, u najsiromašnijim dijelovima Afrike. A oni si ne mogu priuštiti raditi eksperimente s biljkama. Zato im mora pomoći ostatak svijeta. U skladu s tim botaničari odlaze u Amazonu te pretražuju prašume ne bi li našli nove vrste kakaa.
>>
Ovako izgleda život na farmi kakaovca
Uzimaju sjeme i reznice te ih šalju putem banke gena u Trinidadu i Costa Rici u Hadleyjev centar. Reznice ondje rastu dvije godine, izdvojene od ostalih biljki, u manjem stakleniku. Pažljivo se nadziru radi nametnika i bolesti jer se virusi u kakau mogu ‘skrivati’ više od godinu dana.
‘Ne želimo da nametnici i bolesti pronađu put do Ghane ili Indonezije. To bi bilo grozno’, kaže profesor Hadley.
Nakon dvije godine, kada je profesor potpuno siguran da biljke nisu zaražene, one se pridružuju ostalima u velikom stakleniku i čekaju narudžbu iz istraživačkih centara diljem svijeta koji križaju kakao kako bi dobili
više stabiljke s većom otpornosti na nametnike i bolesti te većim plodovima.
‘Svijet neće ostati bez kakaa. Da industrija nije učinila ništa povećala bi se razliku između ponude i potražnje. Ali industrija radi nešto. Cijela kakao zajednica radi na zatvaranju razlike i ja sam uvjeren da će se to dogoditi’, zaključuje profesor Hadley.
*****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: New Zealand Stuff
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.comOznake: kakao, Nestašica, čokolada
21.01.2015. u 08:00 •
0 Komentara •
Print •
#
utorak, 13.01.2015.
Čokolada kao pristupačni luksuz
Ono što je zajedničko proizvodima od kakaa danas i davnih dana, kada su ga ljudi tek počeli konzumirati, jest to da ih (proizvode od kakaa/čokolade) oni koji ga (kakao) proizvode, u pravilu uopće ne kušaju.
Kakao kulturu razvili su Maje i Asteci, ali kod njih je ona bila rezervirana za elite. Ljudi koji su brali kakao i od njega izrađivali okrepljujući napitak za kraljeve, vojsku, odabrane, nisu pili čokoladu, taj apsolutni hit vladara. Ni današnjim farmerima na plantažama kakaa, u pravilu, nije dostupna čokolada jer im je - preskupa.
Tona kakaa (očišćenog i osušenog) stoji oko 2.800 američkih dolara, dok je 1980-ih njegova cijena bila 3.750 dolara, što je danas ekvivalent 10.000 dolara, podatak je do kojeg je došao
Matt Percival, novinar CNN-a koji je godinama istraživao ekonomiju kakaa ‘kakao-nomiju’ (cocoa-nomics).
I nije neka tajna da je u lancu proizvodnje čokolade najmanje plaćen farmer koji uzgaja kakao. A njegov obol u procesu dobivanja čokolade iznimno je važan. Ne samo zato što opskrbljuje proizvođača namirnicom bez koje čokolada niti ne postoji, već i stoga što način na koji se tretira i suši zrno, daje čokoladi konačnu aromu koja može presuditi radi li se o dobroj ili vrhunskoj poslastici.
Farmer koji uzgaja kakao živi u prosjeku 51 godinu sa svega dva dolara dnevno, podaci su
Fairtrade Internationala. Kada je jednom prilikom Fortin Bley, predsjednik afričke mreže Fairtradea i farmer na Obali Bjelokosti, upitan koliko proizvođača kakaa jede čokoladu, odgovorio je prilično jasno. 'Jesti čokoladu je luksuz! Proizvođač kakaa zna da postoji finalni proizvod i da se zove čokolada te je vidi u trgovinama. Ali, tu sve staje.'
Većina današnje vrijednosti prodane čokolade (oko 70 posto), tvrdi Percival, odlazi na troškove marketinga, istraživanja i razvoja, a tek mali dio zarade konačnog proizvoda pripada kakao farmerima.
Potražnja za kakaom sve je veća, a cijena mu je sve manja. Ako dodamo tome da se za branje te poslastice u nekim slučajevima koriste i djeca robovi koja nikada ne vide novac od svog mukotrpnog rada, slika o tome koliko je kakao jeftino plaćena roba, je prilično jasna.
Većina farmera koji žive od uzgoja kakaa na malo, u većini slučajeva nikada nisu probali čokoladu. Nisu je probali ni Maje i Asteci koji su od kakaa radili napitak za gošćenje elita.
Da bi dalo plodove, drvetu kakaa treba oko pet godina od kad se posadi, a onda daje oko 20 mahuna godišnje. Dvostruko toliko potrebno je da bi se proizveo jedan kilogram kakao smjese. Ne čudi stoga da interes za proizvodnju kakaa kod malih farmera opada.
A što se tiče pristupačnog luksuza, očito je da nije pristupačan baš svima.
*****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Sarafresh.com
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Oznake: čokolada, kakao, farmeri, plantaža, Matt Percival, cijena, proizvodnja, asteci, maje
13.01.2015. u 06:31 •
0 Komentara •
Print •
#
utorak, 23.12.2014.
Ne brinite, čokolade neće nestati
Prošlog se mjeseca podigla velika buka oko informacije da
kakau prijeti nestašica katastrofalnih razmjera. Forbes je najavio 'Veliku nestašicu čokolade', a Guardian 'Kakao krizu'. Kao razloge za to naveli su klimatske promjene, povećanje potražnje čokolade u Kini, odumiranje stabala kakaovca...
Povodom ovoga,
The National je podsjetio na pojedine jednako bombastične naslove iz 2006., 2009. i 2011.
- Huffington Post: 'Zbog nestašice kakaa porast će cijena čokolade';
- Daily Mail: 'Najgora nestašica kakaa u 40 godina podiže cijene kakaa';
- The Grocer: 'Upozorenje na nestašicu kakaa'.
Na nestašicu kakaa, čini se, upozoravaju nas gotovo svake godine, a nekim čudom, trgovine su uvijek pune čokolada, dok se mnoge solidne kvalitete mogu pronaći i po sasvim povoljnim cijenama.
10 najskupljih čokolada na svijetu
Stabla na kojima raste kakao, osnovni sastojak čokolade, raste na specifičnom području, oko 20 stupnja iznad i ispod ekvatora. Oko 70 posto svjetskog kakaa dolazi iz Zapadne Afrike, od toga većina s Obale Bjelokosti i Gane. U te dvije države raste na čak dva milijuna malih obiteljskih farmi, od kojih se pojedine, prema brojnim izvorima, oslanjaju na rad djece robova.
Uzgajanjem kakaa farmeri se u pravilu ne mogu obogatiti, ali međunarodne kompanije koje kupuju zrno od njih - mogu.
The National za primjer uzima kompaniju koja proizvodi čokoladu -
Barry Callebaut. Ova kompanija ima tvornice u 30 zemalja te proizvođače čokoladom opskrbljuje sirovim materijalom. Prošle je godine, prema pisanju The Nationala, BC prodao robe u vrijednosti 5 milijardi dolara, a nedavno su proslavili porast prodaje za 12 posto s profitom većim od 260 milijuna dolara.
>>
5 mitova o čokoladi
U godišnjem izvještaju, međutim stoji, kako su tijekom ove godine cijene kakaa pokazale stalni trend rasta, koji je odraz smanjene proizvodnje u nekim područjima. Cijene su do kolovoza porasle za 25 posto, odnosno na više od 3.100 dolara po toni zrna kakaa. Ali snažan pritok kakaa iz dva glavna izvora Obale Bjelokosti i Gane, znači da će sezona 2013./2014. biti završena s blagim viškom kakaa na tržištu.
Nakon priopćenja o nestašici kakaa kojeg su poznavatelji tog tržišta ismijali, BC ublažava predikcije. 'Trenutačno mislimo kako neće biti deficita od milijun tona 2020. Mislimo da će nedostajati kakaa, ali mnogo manje.'
'Mislim da su izvještaji o nestašici kakaa pretjerani, jer samo primjerice Brazil mnogo investira u veći uzgoj kakaa', kaže
Katrina Markoff, osnivačica
Vosges Haut-Chocolat, za
Inc.com.
Cijene čokolade su kontinuirano rasle proteklih deset godina, a veličina pojedinih čokoladnih ploča se smanjivala. Tako ste sigurno mogli primijetiti da su pojedine Kraševe čokolade koje su nekada težile 100 grama, u jednom trenutku smanjene na 80 grama.
Međunarodna organizacija za kakao je decidirano priopćila kako 'nema nestašice kakaa', iako bi u sljedećih nekoliko godina moglo doći do manje proizvodnje kakaa u odnosu na potrošnju. Ali zato postoje brojne zalihe koje bi neko vrijeme mogle pokrivati razliku. Dodaju k tome kako proizvodnja kakaa na Obali Bjelokosti i u Gani nikada nije bila veća računajući prvih devet mjeseci ove godine.
*****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Wllnes World
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Oznake: čokolada, Nestašica, kakao
23.12.2014. u 06:00 •
3 Komentara •
Print •
#
srijeda, 26.11.2014.
Čokoladom do boljeg pamćenja?
Prošlog tjedna privuklo me nekoliko naslova koji su mudro upućivali na to da je provedeno jedno istraživanje o tome kako čokolada poboljšava pamćenje. Ali kako to obično bude u komercijalnim medijima s tekstovima o istraživanju, zamijenjena su dva pojma koja imaju malo toga zajedničkog -
flavonol i čokolada.
Pod naslovom čokolada poboljšava pamćenje, skrivao se tekst sadržaja da pamćenje zapravo poboljšava jedan sastojak kakaa, glavni sastojak čokolade (ako nije mliječna). U bombastičnom istraživanju je otkriveno da bi zaista flavonol kojeg dobijemo u čokoladi poboljšao naše pamćenje, treba dnevno pojesti oko sedam ploča tamne čokolade. Svakom pravom konzumentu čokolade
ne pada na pamet da pojede tu količinu u jednom danu, jer osim flavonola, sa sedam ploča (oko 700 grama) čokolade, u sebe će unijeti daleko više štetnih tvari poput šećera.
Dakle, čokolada neće poboljšati vaše pamćenje.
Pamćenje bi vam moglo poboljšati nekoliko kapi flavonola, koji je antioksidant, ako ih negdje možete nabaviti, ili grickanje kakao zrnja.
>>
INFOGRAFIKA: 5 mitova o čokoladi
Guardian se pak referirao na studiju objavljenu u magazinu Nature Neuroscience, tijekom koje su istraživani efekti pića s visokim postotkom kakaa, naspram pića s niskim postotokom kakaa, kod
37 ljudi starih od 50 do 70 godina.
Istraživači su otkrili da ljudi koji su prilikom testiranja konzumirali kakao s visokom razinom flavonola, imali bolje rezultate na kognitivnom testiranju te su imali bolji protok krvi na području mozga povezanim s pamćenjem.
‘U prosjeku, njihovi su testovi bili kao da su ih rješavali ljudi tri desetljeća mlađi’, rekao je stariji autor studije
dr. Scott A Small. Studija je provedena na malom broju osoba i nije testiran nitko mlađi od 50 godina.
Zbog brojnih prednosti preporučljivo je jesti tamnu čokoladu s najmanje70% kakaa. Ona spada među zdravije čokolade, jer ima malo šećera, njezine masti dolaze od kakao maslaca i sadrži željezo i magnezij. Međutim, budući da komercijalna čokolada koja se najviše prodaje sadrži 500 kalorija na svakih 100 grama, vrijedi malo pripaziti s njezinom konzumacijom.
>>
Stogodišnjakinja jede čokoladu svaki dan
*****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Pinterest
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.comOznake: čokolada, pamćenje, Flavonol, kakao, istraživanje
26.11.2014. u 06:00 •
0 Komentara •
Print •
#
utorak, 18.11.2014.
Ovako se čokolada proizvodi na Madagaskaru
Meni je Madagaskar poznat po najezdama komaraca. Ali, bez obzira na najezde komaraca, na toj otočnoj državi sve se više pažnje posvećuje uzgoju kakaa i proizvodnji čokolade.
Jedna od zapaženijih tvornica čokolade ondje je Madécasse (čita se: Medejkas) koja predvodi način na koji male tvrtke država u razvoju, posluju s razvijenim svijetom. Reportažu o njoj, objavio je portal za zaštitu okoliša
Mongabay.com .
Kompaniju
Madécasse osnovala su dva bivša pripadnika Mirovnih snaga koji su bili stacionirani na Madagaskaru, a po završetku službe vratili su se ondje ne bi li pomogli na drugačiji način.
Vidjeli su propust u industriji čokolade te sada pokušavaju doprinijeti njegovom ispravljanju. Naime, oko 70 posto kakaa raste u Africi, a manje od jedan posto nađe svoj put natrag prema državama u kojima kakao raste.
Madécasse pojednostavljuje način proizvodnje čokolade na način da se cijeli proces obavlja na području na kojem se uzgaja kakao - na Madagaskaru.
Kakao beru, fermentiraju i suše farmeri u sjevernoj regiji otoka. Umjesto da se sljedeći koraci, kako je uobičajeno, obavljaju u Europi i SAD-u, vlasnici Madecassea, zrno zadržavaju na Madagaskaru i ono se ondje dalje procesira - peče, melje, končira (miješanje kakaa na visokim temperaturama, nekoliko sati. Na taj se način smanjuje vlaga i uklanja kiselost kakaa) i oblikuje. Čokolade se potom ručno umotaju u papir i šalju na destinacije diljem svijeta.
Posjet tvornici čokolade na Havajima
‘S obzirom na to da se svi ovi procesi događaju na istom području, veća je vjerojatnost kontrole kvalitete’, rekao je osnivač Madécasse
Tim McCollum za Mongabay te dodao: ‘Obično su aktivnosti koje se događaju na farmi, u odnosu na ono što se događa u tvornici, udaljene oceanima.'
Istraživači iz američkog ministarstva za agrokulturu 2012. su analizirali uzorke kakaa koje koristi Madecasse. Na iznenađenje svih,
radilo se o jednoj vrsti Criolla za koju se smatralo da je izumrla. Criollo je jedan od tri glavne vrste kakaa, te ima svoje podvrste. Inače Criollo daje najbolji okus i najkvalitetniji kakao, ali lako je podložan bolestima i daje najmanje prinosa, pa ga farmeri rijetko uzgajaju.
’Po mom mišljenju, stvarna prijetnja Criollu ili bilo kojem kakau s boljim okusom su velike kompanije koje se bave proizvodnjom čokolade, čiji se lanac nabave česo vodi najnižom mogućom cijenom kakaa, i kvalitetu kakaa smatraju nevažnom’, kaže McCollum.
Nakon otkrića ove vrste Criolla, u partnerstvu s Fine Chocolate Industry Association (FCIA) i američkim ministarstvom agrikulture, oformljena je
Inicijativa za očuvanje dragocjenog kakaa, a kvalitetna čokolada dolazi do sve većeg broja kupaca.
*****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Mongabay
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.comOznake: Madécasse, Madagaskar, kakao, čokolada, Proizvodnja čokolade
18.11.2014. u 06:00 •
0 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 17.11.2014.
INFOGRAFIKA Moderniziranje farmi kakaa
Iako 70 posto kakaa raste u Africi, čak manje od jedan posto nađe svoj put natrag prema državama u kojima on raste. Dva bivša pripadnika Mirovnih snada odlučila su promijeniti taj postotak, barem malo, pa su otvorili tvornicu čokolade na Madagascaru. Kako izgleda njihov projekt čitajte ovaj tjedan na blogu!
***
Infografika: HersheyOznake: infografika, kakao
17.11.2014. u 06:00 •
0 Komentara •
Print •
#
srijeda, 10.09.2014.
Zašto je video farmera s Obale Bjelokosti koji jedu čokoladu 1. put, degutantan?
Ovog je ljeta objavljena video reportaža o afričkim farmerima kakaa za koje se u snimci tvrdi da prvi puta imaju priliku okusiti čokoladu.
Više sam puta naišla na isti video objavljen u različitim medijima i smatrala da je ponešto degutantno iskrivljene stvarnost.
Kada se i tjedan dana nakon što sam naslov vidjela prvi puta, još uvijek pokazivao na istaknutim mjestima na pojedinim portalima, počela sam misliti da možda nisam u pravu.
A onda sam pronašla članak antropologinje
Erin Kane koja radi s farmerima u Sijera Leoneu, naziva: ‘Zašto je video farmera kakaa s Obale Bjelokosti koji napokon jedu čokoladu toliko neukusan?’
Na početku članka, Erin objašnjava što je po struci i gdje se trenutačno točno nalazi te s kim surađuje - s farmerima koji, između ostalog, uzgajaju i
kakao, a potom objašnjava zašto misli da je razvikana reportaža zapravo veoma neukusna propaganda.
‘Većina ljudi u ovoj regiji su farmeri s 2 do 4 hektara zemlje na kojoj uzgajaju kakao ili gumu i na mnogo manje prostora tropske biljke, rižu, ananas, avokado, naranče. Kakao je usjev za težak rad.
Žene i djeca odlaze na farme redovito s mačetama i pesticidima. Jednom godišnje, sa stabala se beru plodovi. Tada se otvaraju i kakao zrna se izvlače iz membrane te ostavljaju na cesti, na putevima na suncu da se suše (dok zrna fermentiraju, sve miriši na ocat), a potom se stavljaju u 50-litrene vreće.
Vreće se nose u središnje centre za uzgajivače kakaa. Ako ste na malo razvijenijem području ili dio bogate organizacije, kakao možete utovariti na kamione kako bi ih se dovezlo na središnje lokacije. U suprotnom, vidimo muškarce kako vreće na biciklima guraju kroz selo do najbližeg grada. Tamo gdje ja radim, ljudi pješače 15 do 20 kilometara kako bi predali kakao. Kada donesu svoj kakao organizacijama, ostaju na milost kupaca, koji u pravilu određuju cijenu po kilogramu zrnja, a ponekad odrede i kvotu za količinu koju kupuju iz određene regije, ovisno o ponudi i potražnji.
Kakao je privlačan usjev jer je zahtjev za njim prilično stabilan, iako cijene padaju, a farme su produktivne dugo vremena. Problem je što se kakao bere jednom godišnje, a potom se farmeri moraju osloniti na jednokratan dobitak gotovine kroz cijelu godinu. Ovo je posebno teško jer m-bankarstvo nije još ušlo na ovo tržište, a one banke koje su smještene na ruralnom dijelu Obale Bjelokosti nisu osposobljene za pružanje usluga prilagođenih malim farmerima.
Pojedini ljudi se oslanjaju na dugoročnu perspektivu gume, zbog koje trenutačno dobivaju bolje cijene po kilogramu i ona se može ubirati više puta godišnje. Zbog ovoga je lakše biti siguran da će farmeri imati gotovinu pri ruci kako bi platili obrazovanje svoje djece i svakodnevne namirnice. Problem je što plantažama gume treba 5 do 7 godina da daju ploda. Tako tijekom tranzicijskog razdoblja, farmeri režu stabla koja daju kakao i na tom mjestu rade prostor za uzgoj gume nadajući se da će za 6 godina cijene gume ostati iste ili čak narasti te da će ubuduće za nju i dalje postojati tržište.
Regija je i dalje politički nestabilna i konflikti oko prava na zemlju velik su dio te nestabilnosti. Mnogi muškarci s kojima radim ili su pobjegli ili su evakuirali svoje obitelji u izbjegličke kampove u Liberiji tijekom nedavne krize 2010. - 2012. Tijekom tog vremena, ljudi iz sjevernog dijela Obale Bjelokosti preselili su se južno i nastanili na napuštenim farmama. Pa čak i sada, dvije godine nakon što je kriza završila, ljudi su još uvijek u izbjegličkim kampovima u Liberiji i povremeno prijeđu preko granice kako bi zlostavljali ili ubili osobe za koje sumnjaju da su uzele njihov komad zemlje. Napetost između jugozapadnih stanovnika Obale Bjelokosti koji se definiraju kao istinski/pravi stanovnici te zemlje za razliku od migranata sa sjevera koji imaju etničke korijene Burkine Faso, opisuje širu političku klimu - posebno dok se zemlja približava prvim izborima od konflikta iz 2010.
Osim toga, zbog utjecaja klimatskih promjena teže je predvidjeti dolazak kiše. Sezona kiše obično je u tijeku od kolovoza do listopada, ali 2013. nije kišilo čak do studenog, što je imalo ozbiljne posljedice za financije farmera. Šumovita tampon zona oko Nacionalnog parka u kojem radim, sada je potpuno pretvorena u neobrađena polja kakaa, kave i gume. Cijene hrane su u porastu, cijene roba padaju i situacija ne izgleda zavidno.
To su pametni, sofisticirani odrasli muškarci (i žene, iako manje žena posjeduje zemlju, jednostavno samo rade puno na farmama svojih supruga i očeva). Uključeni su u ekonomije svojih zajednica, imaju osjećaj za veće globalne ekonomske sile, i znaju što se događa.
U šumi slušamo BBC World Service na francuskom, putem satelitskog radija. Ispituju me oštroumna i pronicljiva pitanja o američkoj političkoj situaciji, religiozno su pratili situaciju s Muslimanskim bratstvom u Egiptu, oplakivali Mandelu i komentirali nogometne momčadi tijekom iščekivanja Svjetskog prvenstva. Također, znaju što je čokolada (a mislim da su znali i momci iz videa, ali su to radili radi šale s producentima). Kada si je mogu priuštiti kupiti, njihova djeca jedu kopiju Nutelle zvanu Chocomax, koja je puna ulja i sadrži taman onoliko kakaa da se može zvati čokolada.
Nisam doživjela video kao srcedrapateljski i pun topline. Ovo je način na koji radi izrabljivačka ekonomija. Nije ni slatko ni šarmantno da ovi muškarci koji rade nevjerojatno naporno, nisu nikada ili su rijetko imali priliku probati završni proizvod svog rada. Nije dirljivo to što morate ići u veliki grad da biste pronašli čokoladu te da se vrlo malo čokolade proizvodi lokalno.
Ne bi bilo dirljivo da pokažete mobitel rudaru u Kongu i kažete mu: ‘Pogledaj ovu divnu napravu koju je omogućio tvoj posao zbog kojeg ti se trga kičma i zbog kojeg radiš u opasnim uvjetima'.
Ne bi bilo dirljivo da odete u rudnik dijamanata u Sijera Leone sa svojim sjajnim zaručničkim prstenom i kažete potpuno zadivljeni: ‘Ali zašto i ti nemaš jedan takav?’
Potrošači u razvijenim zemljama bi trebali biti pametniji. Proizvođači u zemljama u razvoju, oni koji nam omogućuju naš životni stil - to sigurno jesu', zaključuje Erin.
*****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivoorkust
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Oznake: obala bjelokosti, farma, farmeri, Uzgoj kakaa, kakao, čokolada
10.09.2014. u 06:00 •
0 Komentara •
Print •
#
srijeda, 03.09.2014.
Najveći proizvođač čokolade povećao je cijenu čokolade
Ono što proizvođači inače rade sasvim tiho i gotovo neprimjetno, u kolovozu je na sva zvona oglasio najveći američki proizvođač slatkiša,
Hershey : 'Povećat ćemo cijene naših proizvoda za 8 posto!’
Ne baš dobre vijesti za čokljupce diljem svijeta.
Hoće li se ove jeseni povećati cijene čokolade i hrvatskih proizvođača - upit je koji sam poslala na nekoliko adresa većih domaćih proizvođača čokolade, ali do objave teksta nisam dobila odgovor.
Cijene Hersheyeve čokolade nisu se povećale od prije tri godine, a analitičari vjeruju da se veća cijena kakaa odrazila na Hersheyev profit zbog čega su se odlučili za ovaj korak.
Posljednji puta podigli su cijene za 9,7 posto 2011. godine.
Michele Buck, voditelj Hersheya za Sjevernu Ameriku kaže da je bilo nužno povećati cijene slatkiša jer od početka 2014. raste cijena kakaa, orašastih plodova i mlijeka.
Ova najava o povećanju čokloladnih proizvoda najvećeg američkog proizvođača čokolade, mogla bi potaknuti njihove konkurente kao što je Nestle, da naprave isto.
Odmah poslije Hersheyja, isto je najavio i Mars, proizvođač M&M-a i Snickersa. Oni će od kupaca za svoje proizvode tražiti u prosjeku 7 posto više novca.
Mali američki proizvođači kažu da se neće svrstavati u skupinu podizača cijena, ali da je to stoga što je njihova čokolada već ionako skup premium proizvod. ‘Mi smo inače skuplji jer ne proizvodimo industrijsku čokoladu, već je proizvodimo na malo. Veliki proizvođači poput Marsa i Hersheya kupuju toliko puno da kada se povećaju cijene goriva, oni to osjete u svom budžetu’, rekao je Andy Ciordia, proizvođač čokolade u jednoj maloj obiteljskoj tvornici, za
Time Warner Cable News.
*****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Screenshot iz filma 'Legally Blonde'
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Oznake: cijena, kakao, čokolada, Hershey
03.09.2014. u 06:00 •
0 Komentara •
Print •
#
utorak, 22.07.2014.
Evo jedne 'superhrane' - Sirova čokolada!
'Sirova' čokolada prodaje se kao najnovija 'superhrana', a o čemu se točno radi istražio je
BBC.
Proizvodnja čokolade je složen proces. Zrnja kakaa moraju proći faze obrade koje uključuju fermentaciju, pečenje, mljevenje... Tako je prvi dio izrade čokolade prepušten farmerima na čijim se posjedima uzgaja i bere kakao.
Nakon mnogo eksperimentiranja, nekoliko kompanija u
Europi, SAD-u i Aziji, odlučilo je promijeniti proces i ne peći zrnje. Od uzgajivača traže da zrnje ostave na zraku, da se samo prirodno posuši. Proizvod koji dobiju koristeći tu metodu, zove se 'sirova' čokolada.
>>
Sirova čokolada Labooko
Čokoladari tvrde kako tretiranje vrijednog zrnja visokim temperaturama ima isti učinak kao kada to isto radimo biljkama. Dodaju da izbjegavanje izlaganja kakaa visokim temperaturama u pećnici, omogućava zadržavanje nutrijenata kao što su
željezo, cink, magnezij, bakar, vitamin C.
Smatraju da termički neobrađeno zrnje sadrži
višu razinu antioksidansa i da je u konačnici okus čokolade mnogo bolji. Međutim, piše BBC, detaljno istraživanje koje bi potvrdilo ove teze, još nije provedeno.
Proizvođači sirove čokolade tvrde da njihovo zrnje nije tretirano temperaturom višom od 42 C.
'Tijekom posljednjih 10 godina, potrošači su postali više uključeni u infromiranje o hrani i piću koje konzumiraju te razboritiji. Mnogo više brinu o njezinim zdravstvenim kvalitetama, a čokolada nije iznimka. To je pobjednička situacija, jer kombinira bolje zdravstvene karakteristike s luksuzom', kaže
Kris McGowan vlasnik tvrtke
Sirova Čokolada.
S dozom skepse tome pristupa
Martin Schweizer, profesor biokemije na sveučilištu Heriot-Watt koji kaže da bi se trebalo provesti još istraživanja prije nego se 'sirovu' čokoladu proglasi 'superhranom'. 'Istraživanje je još u veoma ranoj fazi', naglašava profesor Schweizer.
Postoji bojazan da bi, ukoliko zrnje nije tretirano temperaturama oko 150 C, moglo doći do povećanje broja bakterija kao što je salmonela. Proizvođači pak tvrde da za to nema razloga jer se ne radi o proizvodima životinjskog porijekla, već hrani poput mrkve, salate, dakle povrća.
Raspravu zaključuje autorica mnogih tekstova o čokoladi
Jennifer Earle. 'Bolje je da konzumirate čokoladu s visokim postotkom kakaa. Ono što čini razliku nije sirovost čokolade, već kvaliteta kakaa. A ako govorimo o zdravlju, ja bih radije pojela vrhunsku kvalitetnu čokoladu, a nakon toga tanjur povrća', kaže Earle.
Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
Oznake: čokolada, sirova čokolada, Superhrana, kakao, Zrno
22.07.2014. u 06:05 •
0 Komentara •
Print •
#
utorak, 15.07.2014.
Ovako izgleda život na farmi kakaovca
Uzgajanje kakaa, većinom je obiteljski posao.
Unatoč razvijenoj tehnologiji za mnoge usjeve u današnje doba, kakao se još uvijek bere ručno, često opasnim mačetama. Budući da drvo kakaovca zahtjeva konkretne uvijete za sazrijevanje, koji postoje na ograničenom teritoriju naše planete, i veliku pažnju uzgajivača kako bi se razvijalo, nije uobičajena njegova proizvodnja u posebno velikim količinama.
Stoga većina tamnog zrnja u našoj čokoladi dolazi s malih farmi. Na njima zajedno rade cijele obitelji, a svatko ima različitu ulogu u brizi o drvetu božanskih plodova. Članovi se brinu o biljnim sadnicama, obrezivanju drveta, prate njegov razvoj, beru plodove, otvaraju ih, fermentiraju i suše zrna, pješice odnose teške vreće zrna u otkupna skladišta, koja su nerijetko prilično udaljena od farme.
Prihod obitelji uzgajivača kakaovca često je izvan njihove kontrole. Urod uvelike ovisi o vremenu, a čak i kad bi to mogli kontrolirati, cijena kakaa formira se negdje daleko od farme, na svjetskom tržištu.
Farmerima kakaa novca često nedostaje, a zasigurno ne pomaže ni to što rad na tropskoj farmi uključuje težak fizički napor. Osim kakaovca, obitelji obično uzgajaju i vlastitu hranu, što znači da se brinu o još jednom polju, životinjama, kućanstvu, a što zbog siromaštva, što zbog slabe dostupnosti - sami izrađuju svoju odjeću.
>>
Potraga za savršenim zrnom kakaa
Farmeri se okupljaju u selu, središtu zajednice, kako bi raspravljali o tehnikama koje koriste za uzgajanje, cijenama kakaa i ostalim pitanjima od interesa za selo. Seljani zajedno suše fermentirana zrna na tropskom suncu, prosipajući ih na tlo te jedni drugima prave društvo dok grabljaju i sortiraju svoj urod. Stanovnici se također upućuju u središte sela kako bi proslavili rodnu godinu ili druge važne događaje.
Većinom, djeca s farmi u školu odlaze pješice. Ondje sjede u jednoj zajedničkoj učionici u kojoj uče matematiku, povijest, jezik... Kada je nastava gotova, igraju nogomet i druge igre s prijateljima, a potom se ponovno pješice vraćaju kućama.
Svjetske organizacije vezane za kakao vole se pohvaliti kako djecu na farmama pod njihovim okriljem, uče vodstvu ili poduzetništvu, kako zasaditi vrtove u dvorištima škola... Također tvrde da osnivaju agrikulturne klubove u kojima se djeci približava znanje o biljci s kojom rastu, podižu svijest o pravima djece, djeci robovima, AIDS-u, malariji...
Pojedini programi poput
ECHOES (Empowering Cocoa Households with Opportunities and Education Solutions) nude 'obiteljsku stipendiju za uzdržavanje' koja pomaže majkama da povećaju obiteljski prihod. Stipendiranjem iz programa ECHOES također se podržava obrazovanje djece.
Za razliku od drugih farmi na kojima su u rad samo povremeno uključena djeca, djeca koja rastu na farmi kakaovca, u pravilu pomažu roditeljima stalno i to je u pojedinim dijelovima svijeta dio kluturne tradicije. Dodatni par ruku potreban je kako bi se ostvarila uspješna berba, a učenje obiteljskih zadataka, prvi je korak u upućivanju djece u preuzimanje obiteljskog posla.
Zbog njihovog izrazitog značaja, globalna industrija čokolade i kakaa fokusirala je dio svojih resursa na razvoj obiteljskih farmi. Prema nekim podacima, u proteklih deset godina, u državama u kojima se proizvede najviše kakaa na svijetu - Obali Bjelokosti i Gani - uloženo je 100 milijuna dolara. Međutim, gledajući to iz perspektive zarade koju korporacijama donose proizvodi od kakaa u iznosima od bilijuna dolara (u 10 godina), 100 milijuna ne izgleda naročito kao pomoć, već više kao sitniš kojeg se velike kompanije pokušavaju riješiti.
Ivana Domitrović
priceocokoladi@gmail.comOznake: farma, kakao, uzgoj
15.07.2014. u 06:00 •
2 Komentara •
Print •
#
srijeda, 18.06.2014.
Zbog njega je kakao u našoj čokoladi sve bolji
Najvažniji sastojak fine nam čokolade je kakao, čije uzgajivače možda ne cijenimo dovoljno. A da nema njih, ne bi se ni mi opuštali uz fine tamne kockice.
Posljednji dani bili su upravo njihovi, i to u Nizozemskoj. Ondje se naime, održavala Svjetska konferencija kakaa na kojoj je bilo 1.400 sudionika iz 55 država. Razgovarali su o svemu i svačemu vezano za kakao, a najviše su se isticale teme izazova u proizvodnji kakaa (kojih ne nedostaje) i budućnost tog usjeva (za koju se kaže da je upitna).
Kako se uvijek neki farmer ističe svojim načinom rada i doprinosom svijetu, tako je i s uzgajivačima kakaa. Stoga je
Međunarodna organizacija za kakao dodijelila nagradu najboljem proizvođaču.
>>
Potraga za savršenim zrnom kakaa
Nagrađen je
Opanyin Abraham Adusei, farmer iz Gane. U napomeni nagrade stoji kako je svojom proizvodnjom ostvario izvanredan doprinos industriji kakaa diljem svijeta.
Dobitnik nagrade rekao je da je ovo priznanje prvenstveno priznanje njegovo domovini Gani i farmerima koji se svakodnevno bore za što bolju kvalitetu kakaa u toj afričkoj državi. Dodaje da je Gana preuzela vodstvo u svjetskoj proizvodnju kakaa.
Najviše kakaa inače se i uzgaja u Africi, a do 2012. godine, prema službenim podacima Međunarodne organizacije za kakao, najveći udio odnosio se na Obalu Bjelokosti. Za 2013. i 2014. dostupni su tek podaci o procjeni proizvodnje.
Opanyin Abraham Adusei potom je izabran za prvog predsjednika Svjetske organizacije uzgajivača kakaa. Cilj te organizacije je stati na kraj monopoliziranju cijena kakaa, s obzirom na to da monopol na cijenu sada drže veliki proizvođači čokolade i čokoladnih proizvoda, dok farmeri koji uzgajaju vrijedni sastojak slatkiša dobivaju mrvice prihoda i stoga lako odustaju od proizvodnje.
Do sada farmeri nisu niti sudjelovali u formiranju cijene kakaa na tržištu, a Adusei se nada da će organizacija kojoj je sada predsjednik tome stati na kraj.
Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
Oznake: kakao, čokolada, Opanyin Abraham Adusei
18.06.2014. u 16:10 •
1 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 02.06.2014.
Apsolutni čokoladni doživljaj
U subotu sam radila apsolutni čokoladni kolač. Kažem apsolutni jer je u svaki njegov segment bila uključena čokolada ili kakao u prahu. U jednom trenutku miris čokolade bio je toliko intenzivan da sam pomislila da se nalazim na nekoj plantaži neopterećenoj gradskim smogom, na kojoj fermentiraju kakao zrnca.
Na radnoj ploči nalazilo se nekoliko vrsta tamnih čokolada, a njihova opojna sirovost stopila se s česticama prostora kao da je ondje oduvijek pripadala. Moja kuhinja nikada prije nije bila tako zemljano slatkasta.
>> Dosadna i zanimljiva čokolada
Dok sam je sjeckala na komadiće, nježno mi se topila pod prstima. Zvuk svake različite čokolade bio je drugačiji kada bi hladan čelik preko nje konkretnom odlučnošću dotaknuo drvenu dasku za rezanje. A tamni kakaasti miris koji me radovao bivao je sve jači.
Različite čokolade, različiti mirisi, različit zvuk, različit izgled, različit dojam - a sve ljepljivo čokoladno.
Bilo je teško odoljeti zatvoriti oči i zamisliti da se i ja rastapam s tom čokoladom i stapam s njom u beskrajno zadovoljstvo.
Sjeckanje, rastapanje na pari, rastapanje u vrhnju, miješanje, pečenje, hlađenje... Moja čokolada je dala sve od sebe da mi ispuni subotu nekom neodoljivom sirovom izvornošću kojoj se nisam nadala.
Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
Oznake: čokolada, kolač, kakao, Priče o čokoladi
02.06.2014. u 08:11 •
1 Komentara •
Print •
#
petak, 14.03.2014.
Kraš čokolade
Ja sam odrasla na
Krašu. Podrazumjeva se to, ovdje. Kraš je najveći proizvođač čokolade u Hrvatskoj. Našao se i na popisu nekoliko desetaka najboljih čoko-proizvođača koje je izdvojila britanska gastronomkinja
Sarah Jane Evans u knjizi
‘Chocolate Unwrapped’, izdanoj 2010. godine.
Posebno je pohvalila
Kraševu čokoladu ‘Anno 1911 Domini’ sa 77% kakaa. Jučer sam pokušala kupiti tu čokoladu, međutim ispostavilo se da Kraš sada proizvodi samo njezinu inačicu sa 17 posto kakaa manje. Tek toliko da se može zvati čokolada (po meni). Tamnijih čokolada, s većim postotkom kakaa od navedenog - nemaju.
U njihovom opsežnom asortimanu, nalazi se dosta inovativnih i finih proizvoda, poput
Bajadera i Griotta, međutim, tamnu čokoladu s velikim udjelom kakaa, Kraš, čini se, sve uspješnije izbjegava. Velik dio njihovih proizvoda temelji se na mliječnoj čokoladi. Pretpostavljam da je to stoga što od takvih komercijalnih proizvoda imaju veći profit, dok je za izradu čokolade s većim postotkom kakaa potrebno uložiti veći budžet, a zarada od njih često je manja. Naročito ako tržište nije poseban ljubitelj tamnih čokolada.
Prije nekoliko dana, iz Lindta su priopćili da je
sve veća potražnja za skupom, odnosno luksuznom čokoladom, a ona obično podrazumjeva visoke postotke kakaa. S obzirom na potražnju, kažu u Lindtu, ona može pokriti trošak sve skupljeg kakaa. Možda i Kraš uskoro otkrije isto i iz svoje radionice na naše skromno tržište počne lansirati kvalitetnijje čokolade s više kakaa.
Što se tiče Kraševe čokolade 1911, kada se otvori pakiranje, prostorijom se počne širiti fini i ugodan miris kakaa. Nepcu privlačan kremasti okus konkretnog kavenog karaktera, s blagom notom cvjetnog meda, dugo se zadržava u ustima. Uspješno je izbjegnut surovi i grubi intenzitet kakvog imaju mnoge tamne čokolade. Stoga bih definitvno rekla da je upravo ovo kraljica Kraševih proizvoda i dostojan predstavnik ove kompanije.
Inače, velika sam ljubiteljica Kraševe čokolade
Dorina Noisette i Dorina Mousse čokolada. Jednom sam prilikom usporedila dva velika proizvođača. Ispred mene su se našli Dorina noisette i Milka noisette. Na Dorininom omotu navedeno je da je korišteno 26 % kakaa, 4 % manje nego kod Milke, a postotak lješnjaka bio je isti - 13 %. Ipak, kod Dorine je lješnjak bio izraženiji, dok je kod okusa Milke dominirala mliječna čokolada.
Što se tiče ostala dva velika proizvođača slatkiša i čokolada u Hrvatskoj,
Zvečevo i
Kandid, primjetila sam da uopće nemaju tamnih čokolada, barem ne na hrvatskom tržištu. Šteta.
Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
...
Oznake: čokolada, kakao, tamna čokolada, lindt, zvečevo, kandid, milka, Priče o čokoladi
14.03.2014. u 07:57 •
1 Komentara •
Print •
#
utorak, 11.03.2014.
Organska čokolada - gepa, vivani, rapunzel
Svjesna sam prednosti organske hrane, ali inače ne inzistiram na njoj. Drago mi je kada znam da je ono što jedem proizvedeno na način dostojan ljudskog organizma, međutim, moram priznati, ne obraćam previše pažnje na to.
Iako do nedavno potpuna nepoznanica, organski proizvedena čokolada sve je češći proizvod na policama trgovina. U posljednjih mjesec dana probala sam ih nekoliko, a izdvojila bih proizvođače
Vivani,
Gepa i
Rapuznel.
Čokoladom kao primarnim proizvodom, bavi se samo Vivani, dok je Gepa neprofitna kompanija koja proizvodi cijeli niz prehrambenih proizvoda i postoji tu kako bi farmeri zaradili, a oni im u tome pomogli. Rapunzel jednostavno voli potrošače opskrbljivati organskim namirnicama i proizvodima koji iz njih slijede.
Zajednička karakteristika ovih proizvođača jest i to da su njihove tamne čokolade proizvedene od samo tri sastojka:
kako mase, kakao maslaca i šećera. Sve tri namirnice organski su proizvedene, a ono što je fascinantno jest to da, iako proizvedene od istih vrsta namirnica, okus čokolade znatno se razlikuje.
Mnogo je razloga za to. Među njima su i tri različite vrste kakaa, koji imaju brojne podvrste. Također nije isto na kojem kontinentu, pa i plantaži je proizveden kakao, kako se fermentirao, sušio... Kakav je šećer dodan, koliko ga je dodano. Kakve su ga spretne ruke proizvele. Koliko je dugo končirana? Ima li u njoj kakao nibsa, odnosno nerzamrvljenih komadića... I još kojekakvih tajni koje samo čokolatijeri primjenjuju prilikom proizvodnje svoje čokolade.
Od tri navedene čokolade,
najviše mi se svidio Gepin proizvod. Bila je to čokolada s 85 % kakaa, konkretnog okusa, poput čvrstog rukovanja, tamna, odrješita. Ali istovremeno izrazito kremasta s blagim i sasvim ugodnim okusom dima.
Vivani čokolade, iznimno su kreativno oslikanog omota. U sam dizajn uloženo je toliko truda da bi se dalo naslutiti da je isto toliko, ako ne i više, uloženo u izradu čokolade. Ipak, čini mi se da okus samog proizvoda itekako kaska za vizurom svog omota.
Bila je to čokolada sa 71 % kakaa. Mirisom me podsjetila na Gepinu čokoladu, ali to nije čudno jer su sastavljeni od ista tri sastojka. Međutim, po okusu se značajno razlikuje od Gepe. Okus nije bio tako ugodno jak i intenzivan, a tamnoća je prigušena većom količinom šećera.
Rekla bih da se
Rapunzel 85 % kakaa, nalazi negdje između ove dvije čokolade. Osjeti se snažan okus kakaa i prateći osjet kave, ali s umirujućim tonom.
Naravno, ovo je moj osobni dojam i netko drugi bi možda stekao drugačiji stav o navedenim čokoladama. U svakom slučaju, čokolada proizvedena sa samo tri sastojka svakako je za pohvalu i može dostojno parirati drugim čokoladnim proizvodima.
Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
...
Oznake: čokolada, Vivani, GEPA, Rapunzel, organski, kakao, Priče o čokoladi
11.03.2014. u 16:38 •
0 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 09.03.2014.
Sirova čokolada Labooko
Jučer sam prvi put probala
‘sirovu čokoladu’. Radi se o
Labookou, poznatog austrijskog proizvođača
Zotter.
Labooko ima iznenađujuće intenzivan i
grub okus zemlje i dima. Suha tamnoća zaslađena je kokosovim šećerom te cjelokupnom dugotrajnom okusu daje potpuniju i poznatiju notu.
Čim se razmota pakiranje osjeti se fini, ali nešto (meni) nepoznatiji miris surovog kakaa koji odmah daje naslutiti da se radi o uistinu malo poznatom načinu proizvodnje čokolade na kakvu sam inače navikla.
Zotter na omotu napominje da je čokolada končirana (homogeniziranje čokoladne mase) svega 12 sati, kako bi se zadržalo što više izvornog okusa kakaa. Također, istaknuto je da je napravljena s 80 posto kakaa.
‘Okus ove čokolade malo je grublji i originalniji. Sliči
napornom putovanju u divljinu', riječi su kojima je opisano ono što skriva lijepi šareni omot.
Sirova čokolada sve je veći hit među proizvođačima. Osim što na taj način kakao zadržava što više svojih zdravijih i izvornih svojstava, mislim da čokoljupci u potrazi za novim okusima stavljaju poprilične
izazove pred proizvođače koji ih pak dosjetljivim modeliranjem kakaa pokušavaju zadovoljiti.
Draži su mi svileni okusi
Osobno, više volim nježne, dugo končirane, svilene i elegantne okuse u čokoladi. Ali, divljina, intenzitet i suhoća Labooka također imaju svoje čari. Definitivno bih je probala ponovno, nekom drugom prilikom, kad budem imala malo više čokoladne zrelosti.
S obzirom na to da je sasvim avanturistički robusna, bio je
veliki izazov pojesti njezina 100 grama, kako meni, tako i mojim ukućanima. Pa sam onime što je od nje ostalo obogatila svoju čokoladno-voćnu tortu.
Inače, Lubooko je, napominje se u opisu na omotu, proizvedena od 79 posto kakaa i kokosa koji imaju Fairtrade certifikat. Osim sirovosti čokolade, proizvođači, naročito veliki, vole se pohvaliti da kakao ili barem dio kakaa s kojim proizvode svoje čokoladne slatkiše, imaju
Fairtrade certifikat.
Ta potvrda, naime, službeno garantira da je kakao farmeru pristojno plaćen, a da je isti taj farmer učinio sve da njegov kakao bude organski proizveden. Ipak, mnogi su čokoladni stručnjaci, uključujući i
Sarah Jane Evans, autoricu knjige
'Chocolate Unwrapped' , izrazili sumnjičavost prema načinu na koji se dobiva certifikat. Ističu da vjeruju kako je većina Fairtrade certifikata izdana u skladu s normama koje zastupa ta organizacija. Ali, ostavljaju mogućnost da dio kakaa proizveden pod Fairtrade certifikatom nije sukladan propisanim normama.
Sirova čokolada s 80 posto kakaa definitivno još traži privikavanje čokoljubnih nepaca, a i tada, vjerujem, bit će prvi izbor samo velikim i hrabrim pustolovima kakav je
Claudio Corallo.
Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
...
Oznake: čokolada, Sarah Jane Evans, sirova čokolada, torta, kakao, Priče o čokoladi
09.03.2014. u 14:10 •
3 Komentara •
Print •
#
subota, 08.03.2014.
Od čokolade do... svačega
Osim što čokolada osjetilo okusa ispunjava nepobitnim zadovoljstvom, isto može učiniti i za osjetilo vida.
Njezina inače neprivlačna smeđa i nešto privlačnija elegantna tamno smeđa nijansa, lako se ukrašavaju vedrim i živim bojama. A svaki dobar čokolatijer zna da će svoje malo remek djelo lakše prodati ako ga obogati šarenilom i tako ga učini privlačnijim kupcu.
Zna to dobro
Godiva, veliki belgijski proizvođač čokolade koji se financira iz američke središnjice, turskim novcem kompanije Y1ld1z Holding. Svoj cjelokupni vizualni identitet vjerojatno naplaćuju više od same vrijednosti tamne poslastice koju prodaju na gotovo svim kontinentima.
Šarenilo u koje se zdušno uranjaju male čokolade i praline tek su dio vizualnog spektra koji se može primijeniti tijekom kreativne izrade oku privlačne čokolade.
Odvažniji zanatlije od čokolade često čine čudesne, ponekad i ogromne skulpture. Velike ploče tamne poslastice rastapaju i modeliraju u svoju viziju, sasvim solidno parirajući umjetnicima čije eksponate viđamo u muzejima.
Jedan od čokolatijera koji se rado zaigra, ne samo okusom, već i vizurom svoje čokolade je i
Patrick Roger, poznati francuski obrtnik koji obiteljski budžet od ranih dana puni izradom finog kakao užitka.
Njegove čokoladne skulpture nadilaze kreacije prosječnih čokolatijera koji će čokoladu modelirati u primjerice cipelu, kućicu ili auto... Rogerove skulpture ne graniče s umjetnošću, one jesu umjetnost i kao takve bez imalo suzdržavanja mogle bi biti izložene u muzejima. U, naravno, posebno prilagođenim temepraturnim uvjetima.
Izrazito erotične i zavodljive su Rogerove valentinovske kreacije. Taj zaljubljenik u autentično žensko tijelo neće propustiti svojim kupcima čokoladnom skulpturom istaknuti dijelove koji u pristojnim prigodama zahtijevaju pokrivanje komadom odjeće.
Čokoladna vizura inspiraciju nalazi i u modnoj industriji, pa se na svim većim salonima čokolade obično nalazi pista po kojoj provokativno koračaju manekenke odjevne u kombinacije napravljene od čokolade. Suknje, košulje, rukavice, šeširi, pa i cipele, gotovo sve na njima je jestiva čokolada.
Namjena čokolade tako prelazi liniju gastronomije i ulazi u područje umjetnosti, kulture, mode... tko zna čega još, u uzbudljivom čoko vremenu koje nam tek dolazi.
Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
...
Oznake: čokolada, Patrick Roger, Godiva, kakao, Skulpture, okus, Vid, Priče o čokoladi
08.03.2014. u 14:17 •
0 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 24.02.2014.
Od dječje do odrasle čokolade
Mislim da je potrošač s kraja 20. stoljeća bio znatno drugačiji od potrošača s početka 21. stoljeća. Kada je riječ o hrani, danas, čini mi se, više brinemo o tome što unosimo u organizam, čime se hranimo. Važnije nam je koliko kalorija, vitamina, proteina, ugljikohidrata, aditiva ima hrana koja nam se nađe na stolu. I tako odgajamo mlađe generacije. Dok je prosječnom potrošaču s kraja 20. stoljeća bila važna količina konzumiranih namirnica, danas je ipak sve više bitnija njihova kvaliteta.
Tako je i s čokoladom. Iako će mnogi možda reći da je mliječna čokolada zapravo dječja čokolada i da kako starimo to nam mlijeko u čokoladi počinje smetati, pogotovo ako znamo da ono uopće ne pripada ‘pravoj’ čokoladi, moguće je i ono drugo - da smo postali konzumenti 21. stoljeća koji traže kvalitetu, ispred kvantitete.
Mliječna čokolada, po meni, je nekakav razrijeđeni proizvod, a naziv ‘čokolada’ tek mu je ukras koji ne odražava pravo stanje stvari. Mliječna čokolada zapravo baš i nije čokolada, naročito kad se u nju umjesto kakao maslaca dodaju ulja i razni aditivi, krajnje sumnjivi za naše zdravlje.
K tome valja pridodati da, ako govorimo o pozitivnom
utjecaju kakaa na zdravlje, onda zasigurno ne govorimo o mliječnoj čokoladi koja sadrži svega 30-ak posto kakaa. Kad se priča o zdravoj čokoladi onda je to onaj proizvod koji sadrži minimalno 70 posto kakaa, istaknula mi je jednom prilikom Sarah Jayne Starnes iz
Academy of Chocolate.
Zašto se onda i prozivodi s manjim postotkom kakaa nazivaju čokolada? Više izvora tvrdi da su veliki proizvođači uspjeli izlobirati da se proizvod s iole kakaa može nazvati čokoladom. Što se tiče konkretno Europe, dugo su se vodile žestoke polemike koje su u pojedinim slučajevima završavale i na sudovina, između (najviše) Britanaca i (najviše) Francuza. Britanci, naime smatraju da mliječna čokolada smije sadržavati više desetaka posto mlijeka, dok se Francuzi zgražaju nad takvom tvrdnjom.
Nedavno sam probala
Cadbury mliječnu čokoladu koja sadrži čak 23 posto mlijeka! Nemam posebno osjetljivo nepce, ali za mene to - nije čokolada.
Nakon godina sukoba, napokon je donesena Direktiva kojom Europljani definiraju čokoladu. I to na način na koji tu definiciju čokolatijeri zanatlije nikada ne bi odobrili.
Prava čokolada je takav proizvod kojeg ne treba konzumirati puno da bi se osjetila sva njegova jačina, opojnost, apsolutnost, pa i divotnost. Ne treba je puno, tek koja kockica da se zadovolji ljudska potreba za elegantnom slatkošću. Odrasli (naročito oni duboko skloni čokoladi) to znaju. Djecu je još uvijek moguće zavarati mliječnom zamjenom.
Ivana Domitrović
idomitrovic@yahoo.com
...
Oznake: čokolada, kakao, kakao maslac, potrošač, potrošači, Cadbury, čokolade, Academy of chocolate, Sarah Jayne Starnes, mliječna čokolada, tamna čokolada, odrasli, djeca, Priče o čokoladi
24.02.2014. u 22:25 •
0 Komentara •
Print •
#