Priče o čokoladi!
srijeda, 10.09.2014.
Zašto je video farmera s Obale Bjelokosti koji jedu čokoladu 1. put, degutantan?
Ovog je ljeta objavljena video reportaža o afričkim farmerima kakaa za koje se u snimci tvrdi da prvi puta imaju priliku okusiti čokoladu.
Više sam puta naišla na isti video objavljen u različitim medijima i smatrala da je ponešto degutantno iskrivljene stvarnost.
Kada se i tjedan dana nakon što sam naslov vidjela prvi puta, još uvijek pokazivao na istaknutim mjestima na pojedinim portalima, počela sam misliti da možda nisam u pravu.
A onda sam pronašla članak antropologinje Erin Kane koja radi s farmerima u Sijera Leoneu, naziva: ‘Zašto je video farmera kakaa s Obale Bjelokosti koji napokon jedu čokoladu toliko neukusan?’
Na početku članka, Erin objašnjava što je po struci i gdje se trenutačno točno nalazi te s kim surađuje - s farmerima koji, između ostalog, uzgajaju i kakao, a potom objašnjava zašto misli da je razvikana reportaža zapravo veoma neukusna propaganda.
‘Većina ljudi u ovoj regiji su farmeri s 2 do 4 hektara zemlje na kojoj uzgajaju kakao ili gumu i na mnogo manje prostora tropske biljke, rižu, ananas, avokado, naranče. Kakao je usjev za težak rad.
Žene i djeca odlaze na farme redovito s mačetama i pesticidima. Jednom godišnje, sa stabala se beru plodovi. Tada se otvaraju i kakao zrna se izvlače iz membrane te ostavljaju na cesti, na putevima na suncu da se suše (dok zrna fermentiraju, sve miriši na ocat), a potom se stavljaju u 50-litrene vreće.
Vreće se nose u središnje centre za uzgajivače kakaa. Ako ste na malo razvijenijem području ili dio bogate organizacije, kakao možete utovariti na kamione kako bi ih se dovezlo na središnje lokacije. U suprotnom, vidimo muškarce kako vreće na biciklima guraju kroz selo do najbližeg grada. Tamo gdje ja radim, ljudi pješače 15 do 20 kilometara kako bi predali kakao. Kada donesu svoj kakao organizacijama, ostaju na milost kupaca, koji u pravilu određuju cijenu po kilogramu zrnja, a ponekad odrede i kvotu za količinu koju kupuju iz određene regije, ovisno o ponudi i potražnji.
Kakao je privlačan usjev jer je zahtjev za njim prilično stabilan, iako cijene padaju, a farme su produktivne dugo vremena. Problem je što se kakao bere jednom godišnje, a potom se farmeri moraju osloniti na jednokratan dobitak gotovine kroz cijelu godinu. Ovo je posebno teško jer m-bankarstvo nije još ušlo na ovo tržište, a one banke koje su smještene na ruralnom dijelu Obale Bjelokosti nisu osposobljene za pružanje usluga prilagođenih malim farmerima.
Pojedini ljudi se oslanjaju na dugoročnu perspektivu gume, zbog koje trenutačno dobivaju bolje cijene po kilogramu i ona se može ubirati više puta godišnje. Zbog ovoga je lakše biti siguran da će farmeri imati gotovinu pri ruci kako bi platili obrazovanje svoje djece i svakodnevne namirnice. Problem je što plantažama gume treba 5 do 7 godina da daju ploda. Tako tijekom tranzicijskog razdoblja, farmeri režu stabla koja daju kakao i na tom mjestu rade prostor za uzgoj gume nadajući se da će za 6 godina cijene gume ostati iste ili čak narasti te da će ubuduće za nju i dalje postojati tržište.
Regija je i dalje politički nestabilna i konflikti oko prava na zemlju velik su dio te nestabilnosti. Mnogi muškarci s kojima radim ili su pobjegli ili su evakuirali svoje obitelji u izbjegličke kampove u Liberiji tijekom nedavne krize 2010. - 2012. Tijekom tog vremena, ljudi iz sjevernog dijela Obale Bjelokosti preselili su se južno i nastanili na napuštenim farmama. Pa čak i sada, dvije godine nakon što je kriza završila, ljudi su još uvijek u izbjegličkim kampovima u Liberiji i povremeno prijeđu preko granice kako bi zlostavljali ili ubili osobe za koje sumnjaju da su uzele njihov komad zemlje. Napetost između jugozapadnih stanovnika Obale Bjelokosti koji se definiraju kao istinski/pravi stanovnici te zemlje za razliku od migranata sa sjevera koji imaju etničke korijene Burkine Faso, opisuje širu političku klimu - posebno dok se zemlja približava prvim izborima od konflikta iz 2010.
Osim toga, zbog utjecaja klimatskih promjena teže je predvidjeti dolazak kiše. Sezona kiše obično je u tijeku od kolovoza do listopada, ali 2013. nije kišilo čak do studenog, što je imalo ozbiljne posljedice za financije farmera. Šumovita tampon zona oko Nacionalnog parka u kojem radim, sada je potpuno pretvorena u neobrađena polja kakaa, kave i gume. Cijene hrane su u porastu, cijene roba padaju i situacija ne izgleda zavidno.
To su pametni, sofisticirani odrasli muškarci (i žene, iako manje žena posjeduje zemlju, jednostavno samo rade puno na farmama svojih supruga i očeva). Uključeni su u ekonomije svojih zajednica, imaju osjećaj za veće globalne ekonomske sile, i znaju što se događa.
U šumi slušamo BBC World Service na francuskom, putem satelitskog radija. Ispituju me oštroumna i pronicljiva pitanja o američkoj političkoj situaciji, religiozno su pratili situaciju s Muslimanskim bratstvom u Egiptu, oplakivali Mandelu i komentirali nogometne momčadi tijekom iščekivanja Svjetskog prvenstva. Također, znaju što je čokolada (a mislim da su znali i momci iz videa, ali su to radili radi šale s producentima). Kada si je mogu priuštiti kupiti, njihova djeca jedu kopiju Nutelle zvanu Chocomax, koja je puna ulja i sadrži taman onoliko kakaa da se može zvati čokolada.
Nisam doživjela video kao srcedrapateljski i pun topline. Ovo je način na koji radi izrabljivačka ekonomija. Nije ni slatko ni šarmantno da ovi muškarci koji rade nevjerojatno naporno, nisu nikada ili su rijetko imali priliku probati završni proizvod svog rada. Nije dirljivo to što morate ići u veliki grad da biste pronašli čokoladu te da se vrlo malo čokolade proizvodi lokalno.
Ne bi bilo dirljivo da pokažete mobitel rudaru u Kongu i kažete mu: ‘Pogledaj ovu divnu napravu koju je omogućio tvoj posao zbog kojeg ti se trga kičma i zbog kojeg radiš u opasnim uvjetima'. Ne bi bilo dirljivo da odete u rudnik dijamanata u Sijera Leone sa svojim sjajnim zaručničkim prstenom i kažete potpuno zadivljeni: ‘Ali zašto i ti nemaš jedan takav?’
Potrošači u razvijenim zemljama bi trebali biti pametniji. Proizvođači u zemljama u razvoju, oni koji nam omogućuju naš životni stil - to sigurno jesu', zaključuje Erin.
*****
Tekst: Ivana Domitrović
Foto: Ivoorkust
Je li vam se svidio post? Imate li što dodati? Ostavite komentar ili mi pošaljite mail na priceocokoladi@gmail.com
Oznake: obala bjelokosti, farma, farmeri, Uzgoj kakaa, kakao, čokolada
utorak, 19.08.2014.
'Moji roditelji su osjećali strast prema poljoprivredi, to su usadili i u mene'
Najpoznatiji farmer, uzgajivač kakaa, glavnog sastojka čokolade, je Opanyin Abraham Kwaku Adusei. O njemu je već bilo riječi na blogu 'Priče o čokoladi!' kada je dobio nagradu za najboljeg svjetskog uzgajivača kakaa. Evo podrobnijih i nešto osobnijih podataka o njemu.
Rođen je 21. lipnja 1946. godine u Gani, u obitelji farmera. Dio zemlje u Oseimu na kojoj trenutačno uzgaja kakao je naslijedio, ali je veći dio svog posjeda kupio tijekom godina. Nakon što je kupnjom proširio posjed, sada ima 160 hektara zemlje na kojoj uzgaja kakao. Ljubav prema uzgoju kakaa kod njega je toliko jaka da se pobrinuo da svi mladi s tog područja, bez obzira čime se inače bave, imaju priliku dobiti komad te zemlje kako bi na njemu uzgajali kakao.
Svoju strast prema radu na farmi opisuje kao nešto što je razvio dok je još živio s roditeljima. ‘Moji su roditelji imali žar prema poljoprivredi. Slali su mene i moju braću i sestre na polje. Stalno su nam govorili da je najbolji način da svoj život učinimo lagodnim - rad u poduzetništvu. Za njih je vođenje farme bilo to poduzetništvo’, prisjetio se za afrički portal City FM Online.
Iako ga, kaže, nikada nisu prisiljavali da slijedi njihove korake, ulagali su mnogo u njegovo obrazovanje na polju agrokulture. ‘Nažalost, u posljednje vrijeme to ne viđamo u svijetu. Većina roditelja radije obeshrabruje potomke da se bave poljoprivredom’, istaknuo je.
>> Zbog njega je kakao u našoj čokoladi sve bolji
Adusei je osnovnu školu završio u Osiemu 1958. godine. Srednju je školu završio 1963. na području Cape Coasta. Ondje je primljen na Sveučilište te diplomirao 1968. Nakon toga je osam godina u školama predavao kemiju i povijest. To mu je iskustvo, naglašava, pokazalo da je najbolje kada je čovjek sam sebi šef, kada radi u vlastitoj firmi, baš kao što su mu na to ukazali roditelji.
Ali, radom na vlastitoj farmi i on se susretao s brojnim poteškoćama. Najveće su mu, kaže, bile kada su ga prijatelji pokušali odgovoriti da se bavi onime što voli - uzgojem kakaa. ‘Poneki od njih nikada nisu razumjeli zašto želim postati farmer, a ne liječnik ili odvjetnik. Jednostavno nisu razumjeli i u mnogim su me prilikama pokušali uvjeriti da odustanem od svog sna', kaže ovaj afrički farmer.
Nakon nekoliko nagrada koje je dobio zahvaljujući radu na farmi, 2013. okrunjen je za najboljeg uzgajivača kakaa u Gani.
Kaže da se većina mladih odbija baviti poljoprivredom jer odrastaju u uvjerenju da je to posao ‘za stare ljude’. ‘Povrh toga, većina mladih nemaju podršku ako se i žele baviti obradom polja. Oni i koji im daju komad zemlje, rade to tako da mladima nameću ekstremne uvijete’, objašnjava Opanyin.
‘Neki kažu da rad na farmi nije dobro plaćen i da je samo traćenje ljudskog života. Drugi kažu da je to posao za nepismene, ali ja se ne slažem jer radim na farmi čitav svoj život i vjerujte mi kada kažem da je rad na farmi vrlo dobro plaćen’, zaključuje Opanyin Abraham Kwaku Adusei.
Ivana Domitrović
priceocokoladi@gmail.com
Oznake: Opanyin Abraham Kwaku Adusei, Uzgoj kakaa
