Marketing
Ovako izgleda život na farmi kakaovca
Uzgajanje kakaa, većinom je obiteljski posao.
Unatoč razvijenoj tehnologiji za mnoge usjeve u današnje doba, kakao se još uvijek bere ručno, često opasnim mačetama. Budući da drvo kakaovca zahtjeva konkretne uvijete za sazrijevanje, koji postoje na ograničenom teritoriju naše planete, i veliku pažnju uzgajivača kako bi se razvijalo, nije uobičajena njegova proizvodnja u posebno velikim količinama.
Svjetske zalihe kakaa uzgaja 5 do 6 milijuna farmera, procjena je Svjetske fundacije za kakao.
Stoga većina tamnog zrnja u našoj čokoladi dolazi s malih farmi. Na njima zajedno rade cijele obitelji, a svatko ima različitu ulogu u brizi o drvetu božanskih plodova. Članovi se brinu o biljnim sadnicama, obrezivanju drveta, prate njegov razvoj, beru plodove, otvaraju ih, fermentiraju i suše zrna, pješice odnose teške vreće zrna u otkupna skladišta, koja su nerijetko prilično udaljena od farme.
Prihod obitelji uzgajivača kakaovca često je izvan njihove kontrole. Urod uvelike ovisi o vremenu, a čak i kad bi to mogli kontrolirati, cijena kakaa formira se negdje daleko od farme, na svjetskom tržištu.
Farmerima kakaa novca često nedostaje, a zasigurno ne pomaže ni to što rad na tropskoj farmi uključuje težak fizički napor. Osim kakaovca, obitelji obično uzgajaju i vlastitu hranu, što znači da se brinu o još jednom polju, životinjama, kućanstvu, a što zbog siromaštva, što zbog slabe dostupnosti - sami izrađuju svoju odjeću.
>> Potraga za savršenim zrnom kakaa
Farmeri se okupljaju u selu, središtu zajednice, kako bi raspravljali o tehnikama koje koriste za uzgajanje, cijenama kakaa i ostalim pitanjima od interesa za selo. Seljani zajedno suše fermentirana zrna na tropskom suncu, prosipajući ih na tlo te jedni drugima prave društvo dok grabljaju i sortiraju svoj urod. Stanovnici se također upućuju u središte sela kako bi proslavili rodnu godinu ili druge važne događaje.
Većinom, djeca s farmi u školu odlaze pješice. Ondje sjede u jednoj zajedničkoj učionici u kojoj uče matematiku, povijest, jezik... Kada je nastava gotova, igraju nogomet i druge igre s prijateljima, a potom se ponovno pješice vraćaju kućama.
Svjetske organizacije vezane za kakao vole se pohvaliti kako djecu na farmama pod njihovim okriljem, uče vodstvu ili poduzetništvu, kako zasaditi vrtove u dvorištima škola... Također tvrde da osnivaju agrikulturne klubove u kojima se djeci približava znanje o biljci s kojom rastu, podižu svijest o pravima djece, djeci robovima, AIDS-u, malariji...
Pojedini programi poput ECHOES (Empowering Cocoa Households with Opportunities and Education Solutions) nude 'obiteljsku stipendiju za uzdržavanje' koja pomaže majkama da povećaju obiteljski prihod. Stipendiranjem iz programa ECHOES također se podržava obrazovanje djece.
Za razliku od drugih farmi na kojima su u rad samo povremeno uključena djeca, djeca koja rastu na farmi kakaovca, u pravilu pomažu roditeljima stalno i to je u pojedinim dijelovima svijeta dio kluturne tradicije. Dodatni par ruku potreban je kako bi se ostvarila uspješna berba, a učenje obiteljskih zadataka, prvi je korak u upućivanju djece u preuzimanje obiteljskog posla.
Zbog njihovog izrazitog značaja, globalna industrija čokolade i kakaa fokusirala je dio svojih resursa na razvoj obiteljskih farmi. Prema nekim podacima, u proteklih deset godina, u državama u kojima se proizvede najviše kakaa na svijetu - Obali Bjelokosti i Gani - uloženo je 100 milijuna dolara. Međutim, gledajući to iz perspektive zarade koju korporacijama donose proizvodi od kakaa u iznosima od bilijuna dolara (u 10 godina), 100 milijuna ne izgleda naročito kao pomoć, već više kao sitniš kojeg se velike kompanije pokušavaju riješiti.
Ivana Domitrović
priceocokoladi@gmail.com
Post je objavljen 15.07.2014. u 06:00 sati.