Druškana mu vranca U mojim stihovima grumenje zlata. Na stolu istrgnuti oglasi kopača zlata. Od prvog do prvog poslednji sam čovek. Zaobiđi vođe ustanka, zaobiđi tvrde korice, čvrste poveze, ostavi utisak da nisi imao nameru. U tvojim stihovima zrno soli, pramen repa neobazireš se na zaista čudne nagoveštaje pukotina kule od karata zakrpu papirnatog zmaja, onaj koji vešto lik izvaja zaboravi da su ikad bili u istoj pesmi. Ako si stvatno zamislio igde ići onda ne ostaj u pesmi, nastani se u priči u pesmi teško da će ti ko prići a nju kovitla vetar kao prašinu do zvezda i baca ti je u oči. Gledaš je kao što si se uvek i gledao u ogledalu svoje savesti a to nije žica od koje se drma kabanica, i još da nosiš traperice i par mamuza i da podbodeš svoga vranca. Ostavi se stihova kažem ti, kreni putem horizonta s pričom zagonetnog stranca koji mudro razmišlja i ćuti samo se može čuti rep, kako ga nemarno klati tamo-vamo, druškana mu vranca. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, art, poetra, poetika, pisanje |
Pjegavost, i neka ugočenost Sve se rasplamsalo u znoju studene jeze Groznica dodijava tiha kao uspavanka za Radmilu, ili bilo koju drugu Sumanutost mi je sumnjiva osobito kad joj uđeš u trag Tek nešto potamnjela sjećanja kao sunčane naočale Uglavnom sve blijedi kao krpa Izbezumljeni pogledi kao na mapu svijeta Izmješanost kao pomiješanost sudbina što je jače od obične umiješanosti Stegnut kao prisega za stijeg Skup papir kao paket maramica Riječ u prazno nije ista onoj riječi u vjetar Rječkast se naprosto rječitost je vulgarna Šutnja te zaliva kao koža kroz koju propušta vlaga Oznake: Književnost, literatura, lira, poetika, lektira, art, poetry, fart pisanje |
Nisam ja slavio dan Svi ti dani, moji, sreće i tuge Kako dršću, strepe i prolaze Sve te noći umorne, besane, duge Polako me raznose Malo toga još stvarno od mene ima Ne znaju to ljudi u susretu Onaj tamo glavom pozdrav leno mi klima Sami smo na svetu Sve ovo vreme sa mnom Pod bagremom sediš A i od vas nijedna ne ostaje Samo čekaš, trneš, zevaš i blediš Šta mi još preostaje Da li spremaš u sebi čuvenu moć Čudesne crne reke oprosta I posle svega opet tebi ću doć Primi me za gosta Nisam ja slavio dan Nisi ti spasla noć I svejedno je šta dalje To negde se miri Plove nebom veliki oblaci Vetar stade u krošnji najednom se smiri Spreman da nas odbaci Zapleši taj ples na vrhu stepeništa Obuci novu svečanu haljinu Tvoje oči su mi utočišta Njihov pogled u daljinu Da li spremaš u sebi čuvenu moć Čudesne crne reke oprosta I posle svega tebi ću doć Primi me za gosta Nisam ja slavio dan Nisi ti spasla noć Nisam ja slavio dan Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, art, poetry, poetika |
Slučaj upozorenja Sve po starom, ništa novo Život bi trebalo zabraniti i unutra i vani kao pušenje Rex je svoje ispušio, lajava gubica Učitelj mi je predavao Belog očnjaka Jack London Ništa novo stvarno, ni vas nema više Ni vi niste od juče u većem broju Koliko god sam prebrojvao puta, zabadava Trebalo bi zabraniti svaki oblik postojanja Ili je štetan ili šteti poguban je svakako i u svakom slučaju Koliko god se trudio da objasnim A i jest Rex govana jeo, da jebe rak raka Nečist jedna Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, poetika, art, lira, pisanje |
Rock and roll, probably Budim se, pobogu Iz dubokog sna, k vragu Prožima me groznica gotovo religiozno, štaćeš Štabi, pržim se na tihoj vatri kao djevičansko ulje, premaz Ponekad zebem kao da mi se i ne jebe baš Kurvanje je ponekad marljiv rad na nečemu Ne ispadnje droljasto, kao najjeftinija stvar Nemoj nikad da zajebeš čak ako dršak stvar iz čista mira Rastzan, čini mi se, cijeloga života između pobogu i k vragu Jeza je sastavni dio od glave do pete do gole kože Raskolačene oči su, probably, dio rock and rolla The best part of life after life himself Oznake: Književnost, literatura, art, poetry, lyrics, lira, lektria, poetika, R'n'r, Probably |
Si, claro, el cllassicco Svi naši nesporazumi kao potvrda savršenih dogovora Društveni ugovor ne mora biti i društven možda je više stidljiv Nisam ni druželjubiv ni nedruželjubiv, predrasude su oku promatrača Čitaj ono što sam dosada napisao ostavi se prognoziranja Pogađanja ili dijagnostifikovanja ko sam. Ono što ću napisati nije svođenje računa Čitaš me kao španska sela u jednoj možda i pojednostavljenoj španskoj sapunici koja, ipak je, si claro El-cllassicco Ako si čuo za, možda, za grad Esperanca Možda tvoja slutnja vara, možda pogađaš, radilo se možda o Bella Doni Francessca Una Bella. Ali ne mogu da se odajem kao kakav plašt Razotkirvam se kao zar, direktno se pitam: zar? Ovo su samo naše daljne konsultacije kao utvrđivanje nesuglasica Nisam ni susretljiv ni nesusretljiv, ako sam povučen, nježan i osjetljiv Oznake: Književnost, literatura, art, poetry, poetika, lira, lektira, classico, dona bella dona |
Kancona To je sada tuto kompleto kao da mu ništa ne fali Kad odrvene špagete ništa parmeđani Ti si jaje na oko koje se dočeka uvijek na noge Prohodao si još od prve pratilje Od tad si adente kao sasvim skroman alt Nisi žuđan štaviše poželjan si kao napolitanke Samo more može biti azurno kao oči Nebesko plava je više za opuštanje dok se lješkariš sa ragacijima Onda bene Ništa zato Moj fratelo, tempora mores Ali, kad sve uzmeš dolče vita Oznake: Književnost, literatura, lektira, art, poetika, lira |
Fus Ostavljam svoju rezervnu misao Ubacujem i dodatno Ako sve stavim u fusnotu šta će ostati za notesa Ili ako je sve u notesu neću imati za fusnote Ostavljam pouku kao od sutra do dana današnjega A uvijek je danas dan današnji Današnja vremena su slična ili donekle slična Ili uopće možda ne sliče onim današnjim vremenima Zavisi sve. Dodajem i poetniranje. Neka se nađe poneko extra Sama pogođena nota mi zvuči bolje od tog - fus Ali, ako sve stavim u fusnotu neće ostati ništa za notesa Ili, ako je sve u notesu neću imati za fusnote. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, art, poenta, poetry, fus, pogođena nota |
Dokle me sve ovo nije dovelo Nikad te nisam krivio do kraja Do neke mjere ali ne do kraja Ne krivim te zbog toga što inače ne osuđujem Propustio sam da te krivim do samoga kraja Na kraju, nisi ništa kriva Tebe još samo duhovi progone Duhovnost mene uvijek kao duševnost dovede dovdje Dokle me sve ovo nije dovelo Ali, nema veze Nešto te kao vraća na početak Ne znam je sam li se na početku osjećao krivim Do neke mjere, ali ne do kraja Nikad te nisam krivio na kraju, do kraja Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, poetry, art, poetika |
Gubi kontrolu Pjesme su kao sređivanja podataka Svako je, maltene, slovo operativac na terenu Pridržavam se samo više komande Niži nivoi vrše pritisak na mane Na tvom tavanu kao i u tvome podrumu Sve je to u ljudskoj podsvijesti i u činjenici o korisno društvenom radu Ako si dio baze ako si osnovnica na sve Ako si matrica kao po uzoru kako smo i mi lično Imaš obrazac a tu je i formular Sve je samo u kako ćeš bikoraktski podnijeti sudbinu Izazvao sam auoritet koji je godinama stvarao u selu Midhat Alispahić i, još pola sela je alarmirano Midhat Alispahić je počeo već da gubi kontrolu Oznake: Književnost, literatura, lira, lektria, poetika, art |
Is this maybe teachin Dao Moj Mačak kaže mogao si u onoj je-be pjesmi reči: "Dupe mačkino." Mačak moj, Mačorčiću nisam se sjetio. Tjeraš me da se zamislim: eto, da sam se bar sjetio. Nisam se,Cici, u tom trenutku baš toga sjetio. Mačku vidim, odmahuje repom, svejedno je. Možda je stvarno cijeli svijet nastao iz nestašluka. Ipak, vjerujem da su aktualni ponovo i Babelj, i Šolohov, naravno Lav Nikolajević Tolstoj, Dostojevski, Ljermontov. A kad je ono Blacky još uvijek usidrena, tu negdje, odakle se vidi sa Kamberovića polja na rijeci Bosni igrala sa svojim izabranim timom Blacky FC protiv Novoga Kaštela FC, igralo se za prestiž ali mreže su mirovale. Nela je pripremila samo sušene smokve. Prevedeno na engleski danas 30.4.2022 tačno u 13.30 igraju Liverpool FC vs New Castle FC, pa eto: We will see. Will see. Will see. Mura je sinoć pobijedila Celje, momče. What do we do here at all, my friend. I dont belive that everyone feels The Way I do... Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, art, poetika |
Baš je sve po svemu sudeći Rasulo se u sve posvuda Na sve strane je sada sve Nema gdje sve čega sve nema Po svim strana razasuto prilično svega baš Baš sve je po svemu sudeći Šta sve nije kao razliveno da je na čemu sve ne Otkud do kud više rasplinjeno tako Na šta se sve svodi kamo li kuda Dopire preko granica A granice se stežu Naokolo je sve dokle god je A dotamo je dokle je sve i svudae sve i svuda Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, art, poetika |
Pritišije Panorama magle kao štipanje za oči Prst u oko prst u uho kažiprst Texasa Magla se podiže kao gorušica Vedrina se valja iz brda daje si oduška Grad je u dolini ležao miran kao nedođija Strši tek poneki šešir i mistični veo Magla se razilazila kao da ne prestaje biti tačno u podne Sa sigurnošću ne bih znao reći šta je usitinu tačno a šta tačno nije Sunce je sada zenit i razgoni dimnu zastavu No niko se ne predaje sa svojom polucijom u grudima Nešto je ogrnuto nešto je razgrnuto Miran zrak razdisao se po sredini kao krila ili griva Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, art, poetika, lektira |
Picture Slika govori više od tisuću interpretacija Tumačiš takođe i svako moje geslo, govor tijela, gestu i manire Slikovitost odaje ili ne odaje, sve zavisi Bezličnost otkriva ili sakriva, opet zavisi sve Okolnost je situacija, ako je uopće situacija, položaj ili pozicija rekao bih u tom, datom, trenutku Zatečen si ili su te zatekli možda su to dugo i podmuklo pripremali Urota je zavjerenička o kojoj se ne govori ni ranije ni kasnije Teorija govori više od tisuću, pretpostavljam, teza Postavljen aksiom ako imaš nešto opravdati Ne smiješ biti gnusan ili gnjevan ako to i radiš furioznije od drugih Virtuozan si pretpostavljam od stvaralačke strasti Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, art, poetika |
DRAGI PRIJATELJI MOJE UMJETNOSTI PREDSTAVLJAM VAM SVOJ NOVI ROMAN - OSAMOSAM To je zapravo nastavak romana ŠEST, zapravo je to ŠEST 2 A EVO PRVI DIO ROMANA - ŠEST ŠEST ŠEST - ROMAN Nadam se da ćete biti na nivou kao i dosada Hvala! Oznake: literatura, Književnost, lira, art, poetika, lektira |
Predskazanje Otkotrljat ćeš se kao jezik bez dlake Ideja je predstavništvo poput Vlade Svijeta Revolucionarno je samo ono što je ispalo slučajno Ishod je takav kakav niko nije mogao predvidjeti Zastranit će kao da ti upravo o tom pričam Spominjem ti, a i ranije sam napominjao, slične slučajeve Nekonvencionalno je samo ono što nikada nije demode Razvratno i perverzno najčešće su kako se uzme Uzmi da je čovječanstvo humanije od ideala Nekad si pošten kao dogovor sadržan u tačkama dnevnog reda Ponekad ćeš doći na dnevni red ponekad se izbavi iz svega Dolijat ćeš poput proročanstva. Oznake: Književnost, literatura, lira, art, lektira, poetika |
Takoreći Ne pravimo se da jesmo ono što jesmo Nikada nismo ono što nismo Više puta prežvakano i jesmo i nismo Nekad malo nismo više puta jesmo Ponekad i jesmo a više puta nismo Ne pravimo se da smo ono što smo U suštini uvijek smo u biti Biti znači u principu, i to ima smisla U osnovi jesmo samo to što jesmo Ne pravimo se da nismo kada nešto nismo Ponekad kada nismo onda stvarno nismo Relano je znači da tu "nečeg ima" "ono nešto" faktički postoji, egzistira. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika, art |
Dragi prijatelji moje umjetnosti pred nama je jedan intervju sa piscem ovogodišnjeg romana LUCY a u najavi je, zapravo novi roman pa pročitajte ako vas zanima o čemu se tu radi i o čemu je tu riječ NOVOGODIŠNJI INTERVJU ALEN ALISPAHIĆ - NOVOGODIŠNJI INTERVJU SA PJESNIKOM Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, intervju |
Dakle, 181 pjesma premijerno na blog.hr i roman upravo završen LUCY. Postoji još Dani. Postoji na narednu godinu pored redovnoga evergreena koji se ovdje premijerno, i nigdje drugo prikazuje. Hvala vam još jednom iz BLOG. HR I svim svojim prijateljima moje umjetnosti, kao i uvijek vaša mi podrška znači i lijepo je znati da postoji tako divan krug koji cijene ovo što radim i moj doprinost kulturnom naslijeđu. Još danas ćemo čitati nekoliko najnovijih pjesmica a onda ćemo se relaksirati uz glazbeni izbor i tako uči u blagdansko raspoloženje ali i Novu godinu 2022. Ništa vam neću najvljivati iz svoje radionice neka sve to budu iznenađenja, nove naše zajedničke literarne avanture u ovom art svijetu kad svijet sam po sebi nije najsavršenije mjesto. Želim vam svakako puno zdravlja inače i mir i dobro i da ljubav pobijedi. Hvala Alen Alispahić Pjesnik Kako te uopće opisati Kako te uopće opisati Rezolutno evocirati decidno te proklamirati Kako te uopće zapisati Nimalo deklarativno tek dijelom etiketirati Kako te uopće opisati Kao hronološki slijed ili retrospektivnu zbrku Nimalo očekivano u odnosu na sve Ili, posve očekivano ništa naročito Sve gazi po svom i to tako što smjenjuju se godišnja doba Da li te onda opisati jednostavno po svom Ili, način neki način da te opišem po mom shvaćanju portretiranja svijeta. Život je dugovječan kao sam Đavo Život je dugovječniji od ljudskog životnoga vijeka Postojanost je trajnija nepostojanost žilavija od postojanja u trajnosti Vjerujem da ćeš opstati kao dobar čovjek Samo dobar čovjek ima dobre vijesti Život je dugovječan kao sam Đavo Ljudski životni vijek zna biti bogovski, ponekad. S mukom po pola, pola od muke. Vjerujem da će ti se to obiti o glavu Jer svaki val obija se o prašinu prolaznosti Ništa ne odlazi u vjetar jer vjetar nigdje to ne odnosi Samo se zaboravljamo od prilike do prilike. Snaga za novo Moje su snage kao kokošji bataci Možda su to konjske sapi i razbarušena griva Moja je snaga krcata kao osudni trenuci U ovom trenutku moja snaga je košnica meda Snaga je moja duplo troduplo više Ponekad mi se čini kao koze uz kamene stijene Moje su snage i pureći bataci Snage moje su raspoređene, ja mislim, pravilno Ako imam snage za još samo ovo Potom za ovo i još samo ovo, onda imam snage koliko volje i htjenja i još ovoliko od ovoga A to je ovo. Prije nego dođe nešto novo. Oznake: literatura, Književnost, lektira, lira, art, poetika, lirika |
Razbuđujem te postepeno Uzimaš me objeručke I danas sam gotovo za zdravo Pa, dobro onda, kako si? Lijepo je znati da išta znači. Besmisleno je ako nikom ne znači. Uzimaš me u prirodnoj veličini Nisam prekratak kao da nisam tri puta mjerio Nekad bih preširoko zaobilazio stvari Uzimaš me kao na tašte I svaki put, što se ono kaže, prije i progledaš Razbuđujem te kao postepeno protezanje u postelji Preko cijele dneve svakodnevnice Preko životne slike, zapravo. Oznake: literatura, Književnost, lektira, lira, lirika, poetika, ars |
Mijenjam se, i TV kanale, klimatski Ne uplićem prste u sve to Uz sve rasplićem kolariću-paniću Ne upirem prstom ukazujući na sve i svašta Na svemirske mogućnosti prije svega Toliko otvorenoga prostora sa toliko sjajnih zvijezda Tu negdje je još uvijek i Moja zvezda Kao što rekoh: „Blistava, čista, treptava, bajna…“ Ponekad mir ovlada svime kao sve mogućnosti No nemam tog masla na svojoj glavi Malo toga nosim na grbači savjesti Nisam ništa pomeo ispod papuče Planetarni programi tematiziraju prirodnu Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektrira, poetika, ars |
Tvrdim da si i dosada bio kako si i odsada Ne pretjerujem samo ne pravim od svega reklamu Prije pojave bila je neka pojava Trenutak je sigurno jasno definisan tajming U ovom trenutku izričito nastupa lirski momentum. Tvrdim da si i dosada bio kako si odsada Ti nisi nešto u što nužno mora svako da se razumije Ne mora svako da raspoznajete te kao posebnost Bio si kao tvrdnja ostao si jednako isto i dalje to isto. Neću da te potvrđujem ili dovodim u pitanje Ne dovodim ništa ne raznosim ništa Ne širim vijesti jer nisam takva rubrika Rasprostranjen sam sam od sebe u nedogled sve do u beskraj I tvrdim da i dosada si bio kako si i odsada. Nisam naoblaka Neću da me uhvate na lijevoj nozi izjutra Ustajem kao prijepodne nakon jutra Ili, kao što se podigne jutro usred zore Možda sam negdje nešto započeo, moguće je Jednako tako da sam isti onaj stari, ili sam Potpuno Novi kao danas Objelodanjen. Neću da me procjenjuješ nenadmašno Neću da me uhvatiš nisko, na pola riječi, u pola misli. Često i ne znam šta da mislim Evo sad ne znam ni šta bih rekao, čak Možda tek što sam osvanuo Možda sam se razdanio možda cijelim putem sam samo vedrio. Oznake: literatura, Književnost, lirika, lektira, poetika, lira, ars |
Ne nužno Ne nužno uvijek Ali zauvijek Ponekad je uvijek negdje nekad Zauvijek je nekad Negdje sam znao više o ovome Stvarno, nikad ne bih rekao... Negdje tamo, ima tomu već, kao da to bilo je Bilo je sve kao da niko to ne bi rekao Beskrajno vječito Koliko god da je rječito Koliko god puta treba reči to Vječito beskrajno Oznake: literatura, Književnost, lira, lektria, lirika, art, poetika |
I ti bi sad da bistriš glavu Razabireš misli kao pisac Pomislio sam da možda nemaš klikera na pameti Na vrh zehre soli sumnje Ovolicno neka je već je preuveličano Samo, i samo ako to mašinerija radi Radi se i tom ne samo o tom potom Radiš kao profil iz moždanoga stabla Korjen je krcat ticalima jer se svakog nešto dotiče Jer ga se tiče krošnja i nebo i razlistalo sunce Zrake u zlatu strše kao grablje Maštaš šta bi kao pjesnik mogao da kažeš Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, art, poetika, lirika |
U zoru novoga doba To ne baca svijetlost na moju prošlost Ne reflektuje ništa Svijeća gori kao fitilj izgorjeloga mozga Što bi rekao Senad Avdić spaljuje noćas, ili rano jutro ili prijepodne ili preko dana ili tamo u predvečerje, ili bilo kad iluzije. Ostaje ti sve kristalno jasno kao razbijene flaše A arhivska nalazišta ponekad su škrta, ne govore ništa Svako pjeva svoju pjesmu, sve ima svoj historijat Historijat svaki ima svaki svoju priču To opet ne osvjetljava ni munju iz vedra oblaka Tama ostaje privržena mraku, mrak se čvrsto vezuje za tamu Lucidan si kao na kraj pameti Tamo negdje ni na kraj pameti rađaju se nove ideje za nova jutra nove dane. Oznake: literatura, Književnost, art, lira, lektira, poetika, lirika |
Mnoštvo beskraja Zaključen sam sa takvim datumom, zaključno sa datumom tim i tim Zaključani smo u polasku Zaključani smo u prolasku Beskrajno je dovoljno dugo vremena Jedino što je prezicno utvrđeno beskrajno mnoštvo i mnoštvo beskraja Zaključno sa ovim nema objašnjenja Nema daljnjega objašnjenja ako trajemo ili smo dotrajali Ovako još i nikoga i ništa ne opterečujem: „Pjesme kazuju i Alfa i Omegu i Jing i Jang i Prešućeno- Do Ne Kazanoga, koliko barem mogu, od A do Ž.“ I niko naš niko i ništa baš niša, ovako onako, ne optereti svojom tegobom. Možda je do mene Ne znam zašto me to iznenađuje Ne bi trebalo nije ni planirano Non-stop imam utisak da kako nešto iznenađujuće A znam da ništa me nikad nije iznenadilo Možda je do mene Ne kažem da nešto ne smije me iznenaditi Vjerujem nema šta Šta sad tu imam da se iznenađujem Kao da staneš da se čudiš Ne čudi me Možda bi trebalo možda, znam Čim razmišljam o ovom znači da ipak mi nešto znači Ipak je stalo ali ne znam, ne čudi me Više me ne iznenađuje Oznake: literatura, Književnost, lira, lektira, art, početka, lrika |
Podijelimo sve na ravne časti Čast je svakome veresija nikome Svaka čast ispeglanoj nogavici kao i ispeglanim rukavima Ponekad se čovjek ravna ali ne po utegnutosti Nisi čvrsto vezan za lijanu Tako ne izgledaš ni nad kravatom Ponekad te mala gesta čini velikim Ponekad te velika gesta čini malim Ponekad te veliki potez učini sitnim grešnikom Ponekad te mali potez učini krupnom životnom pogreškom Podijelimo sve ravne časti na svaka nam čast i svaka im čast. Časno je ponekad priznati da ne možeš ništa priznati jer nemaš što priznati osim sebe. Oznake: Književnost, literatura, art, početka, lektira, lira, lirika |
Sve kraće mi je zaletište Ne zalijećem se preko glave Daleko od toga da sam preko puta skokom A ni okom među među koprive i žare Poravnio sam svoja uzletišta Širim nebo pod oblake Daleko od toga da sam iznad svega Ispod svega podvlačim se i nekako i ja Linija je zacrtana a nijedan dan bez crte Koračaš svoj hod hodaš svoje korake između svega je Sve u svemu. Uspravna i kosa, debela i tanka Vijugava i krivudava zaobljena. Stih je misao na duže staze. Oznake: literatura, Književnost, lira, lirika, lektira, poetika, art |
Cesta na putu Kao da je to istrčala pred rudu prirodna konstitucija Naročito na ovom dijelu koji nije pripadajući nikome I na onom dijelu osnaživala ti se volja i širio izbor u tisuću ogranaka kao što mimoilaze se buka i dreka u istim raljama Istrčao si kao Arhimed pred vlastite zakone Zar moraš biti: „Eureka!“ na sva zvona Zar da te bije vlastiti glas Što si tiši sve više si na glasu Što je tiše sve zvonkija je glasnoća. Kao zaliven šuti samo korak Cesta na putu umorna leža Ne predstavlja ništa odbjeglo nije ni strvina Cesta na putu koja gleda kao put ide dalje svojim putem dokle god se ona više ne proteže. Oznake: literatura, Književnost, lira, lirika, lektira, poetika, art |
Paket aranžman, među nama, ne povlačim te za nos Kao poslijednji udarac koji se zadaje negdje ili nekomu Poslijednji sam čovjek za te stvari Prvi sam izvan očekivanja ali ne i izvan sebe Lice govori više od hiljadu fraza Izraz lica govori više od hiljadu gegova i tikova Ne prolaziš u mojim testovima jer te ne otkrivam ni okvirno Poznajem samo dotjeran paket aranžman: niko ne mora biti dotjeran do zida. Uši ti govore više od spikerfona Među nama, vjeruj da svaki nos ima dugačku historiju pomalo za sve. Zato, ne povlačim te za nos. Neka ti i njuška ostane takva. Bastion slobode Neka ovo bude čvrsto uporište I dalje se izgrađujem kao drevna mudrost Neka nešto bude ovdje, konačno, znanstveni stav Imam i ja svoje objektivno viđenje kroz svoje tačke gledišta Moje je poimanje in media res Tvoje je shvaćanje medijski isprano Ja nemam u njedrima neku propagandu I ne dužim naširoko dužim nadugačko I ne dužim nadugačko širim naširoko Prihvaćam i priznajem da sam svojstven kao autentično autohtono rijetko tko Svako radi selfi u fotoshopu na svoj način Moj način rada je odavno je postao alenistički. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, art, poetika |
Sad si prekidač i u pola riječi Upadice zaustavljaju priču Poštapalice uljepšavaju sve o čemu ne želiš govorriti Ako se sve preokrenulo u korist A ti sam toliko koristoljubiv nisi Koristiš samo ovu priliku da tu i tamo kažeš ponešto tako tek ili tako tako ili kako tako Osobita bliskost zrači povjerenjem Probavni trakt koluta očima Oči plaču poput zavijanja crijeva Razvlače se grčevito Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika, art |
Ne zapisujem te lako Tiha si kao munja i samo sijevne odnekud tvoj pogled Ja sam stari uhvaćeni koštac Ti si i dalje odbjegla misao, Ne zapisujem te lako Nikako Ti si nešto i odakle se vedri Non-stop kao optimizam na dohvat ruke Stari sam ja koštac uhvaćen u prebiranju sam sa sobom kao grah Kod nadaleko poznatoga čuvenog Caneta Prebranca I pitka si kano Soko sivi kroz dugine boje Nisi posve pobjegla nego sjećanje je takvo Uspomene su i san i java kao sve u životu Povlačenje crte Gdje je produžena ruka koju pletu prsti i raspliću konci Ništa nije započeto u vječito istom trajanju Pogled koji ne smjera ni ispred ni iza Ni misao ni otupjelost čestitu Sam si kao tup udarac u sobi Ne prati te ni otkucaj kazaljki sata na zidu Dišeš različito od punih prsa ili nadutog stomaka Negdje u nosu ili petama, kroz kožu Ništa nije krenulo ali nije zastalo Niti je tamo niti je ovamo a ipak klimavo je Zakrivljenost je sve što je svrha svemu Ispravljenost je i izlazak na ravan Oznake: Književnost, literatura, lektira, lirika, art, lira, poetika |
Možda je ovo dovršeno možda nije dovršeno Možda je ovo dovršeno možda nije dovršeno Kako ja to mogu znati Uvijek sam mislio da je u jednom trenutku dovoljno U drugom trenutku da nije ni potrebno Ipak, moglo je biti dovršeno Ja to ne bih morao znati Ono bi mene bolje znalo i ne bi nastavljalo dalje Onda je nešto od svega bilo nužno Možda se u isto vrijeme dovršava kad i nanovo započinje svoju nedovršenost Ja to ne znam, nikad to nisam sa sigurnošću znao Uvijek sam mislio da je potreba zadovoljavajuća ako je ispunjena manje-više kreativnije Ideja je startna kao pozicija i početna kao okosnica Ponekad sebe ne razumijem Ponekad sebe ne razumijem Jednostavno mi se čini kako nisam sebi posve jasan Jasno, ne može čovjek imati cijelu sliku ili kompletan privid Ponekad se pomiješaju fantazije i recipročnost u kalkulaciji Ponekad se stvarno ne razumijem Ako i tebe zbunjuje objašnjenje ako te izluđuje pojednostavljenost Nešto razumijem više nego što je potrebno Iako se, ponekad, u principu ne razumijem I ne znam koliko je mjerljivo ili učinkovito Mogu li uopće bilo šta razumjeti ako ne dosežem do sebe Ako nisam shveobuhvatnost u svome Ja kojemu je lako razumjeti sve sve sve Ponekad se stvarno ne razumijem kako mogu onda razumjeti druge ili očekivati da mene iko razumije Oznake: Književnost, literatura, lektira, art, poetika, lirika, lira |
Pojma nemam Svijet je uvijek onakav kakav je Precizirati ga ili detaljizirati dalje, ili nadalje Izricati ga kao presudu ili poricati kao novinske naslove Svijet ostaje u svojoj dobitnoj kombinaciji, sve dok se ne dokaže suprotno Svijet je svijet za sebe koliko i svijet za tebe ili druge Mi možemo ulaziti sve te svjetove na Planetarnom nivou Društvena smo bića kao skakavci Ili, kao pomor riba Moj Svijet je uvijek onakav kakav je Nužno umjetnički osmišljen cijelim mojim bićem mojom osobnom poetikom Kreiram ga, ja mislim, na pošten način Paralelno s tim Svijet se uvijek kreira onako kako se kreira, pojma nemam. Oznake: Književnost, literatura, lektira, art, poetika, lirika, lira |
Globalno zagrijavanje Kao kad voda potop odnese Kao kad vjetar otpuše tornado Kao kad uzdah izduva olujno nevrijeme Kao kad priroda stane u kraj prirodnim nesrećama Kao kad vulkanska erupcija raznese vulkanske aktivnosti Zemljotresi umire potrese zemlje Lavine se povuku na svoj vrh vrhova Kad globalno zagrijavanje otopli uzavrelost Neviđene beskonačnosti Pokušao si da mi dođeš do grla Iz zamke u zasjedu do okruženja Sada mi se ne gubiš sa očiju Gubiš mi se, nekako, sa radara Radarske su kontrole način života Više nego ikad svemir steže obruč Okovan si za neviđene beskonačnosti Pokušao si da me zasereš do vrata Sloboda je obećavajuća koliko i život Živim obećavajuće u obećanoj slobodi Radujem se i preko glave Hvala Bogu pa je živa glava na ramenima Bože, zdravlja i sreće. Dobra fora Širom otvorene oči ne čine uvijek vidik Izbezumljenost je slična utrnuću i malaksalosti Nisi uvijek ista caka Nekad si dobra fora Uši čuju što kako dodir daleko se pruža Taktilan si kao zagledan sve dodirujući horizonte Preko horizonta miriše na onostrano Ili je to samo „tamo prijeko duge“ Ukusan si kao svi pojedeni kolačići Postojan si kao delicije sa okusom kreme društva Upravo si zgodan like hell Grom i pakao, lijepo ovo sve to, mili brate, skupa izgleda. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, poetika, art |
Ritam izguslan I dalje sam u dilemi Vječito sam u soluciji Rezultiram dvosmisleno oklijevajući paralelno Pregledno sam zbunjen u nedogled Samo takav mogu iz analize Samo u tom slučaju završavam debatu Prikazujem proces kreativnoga kao umjetničko polazište Stvaralačko djelovanje je uzvišenost postojanja Plemenitost spoznavanja Vječito sam u taktiziranju istine na pola puta Taktiziram rock and roll sa primjesama soula i jazz improvizacije Oznake: Književnost, literatura, lektira, art, lira, poetika, lirika |
Nadam se da se više nikome ni nikada neće dogoditi burektitist u našem svemiru Više nismo rogovi u vreći Sad smo više krompiri u džaku Plavi ćuperak gdje god i sad da pogledaš: preko đačkih klupa sve do Doma penzionera. I kao Burek u svemiru, vječito aktualna osobito sa svoje tri postignute nagrade, i veličanstvenom Belmom. Nadam se da se više nikada i nikom neće dogoditi burektitis u našem svemiru. Jabuke i dalje leže po granama i ispod su svojih stabala Jabuka ne pada daleko od svoga prvobitnoga grijeha Grozdovi kao sazviježđa sjaje, opet, u oku kao limun žut. Oznake: Književnost, literatura, lektira, žar, lira, lirika, poetika |
Tempirano kao generalna proba Vjetar puše u pravcu svoje jeseni Raznosi lišće s krošnji kao poštar ljubavna pisma Drma u granama čisto lirsko osjećanje Rana je jesen i ima još vremena za sve Kiša je padala tempirano kao generalna proba Vjetar je, danas barem, puhao s lijeva na desno Mislim da se u granama zaista nešto recitiralo Gestikuliranje je bilo taktično i primjereno, vrlo nježno Jesen je ubilježila još jednu sezonu Prijavila se kalendarski, old fashion, old school, gotovo šalterski Nadam se da će je biti u ovim krajevima Nadam se da će biti ovih predjela u bilo kakvoj jeseni. Ne tromo i ljetnji kad sparina je Jesen obigrava oko kuće oko sela oko grada i zašla je u regije Ovdje misli lokalno a ne znam djeluje li globalno Gleda me kroz prozor kao verzija dana ovoga 4.11.2021 Za sada nemam na šta da se požalim liči mi na prethodne Kiše su mi posve jednake, ali svaki lanjski snijeg mi je zato svaki drugačiji Moža se kiše ne mogu otuđiti kao ni uplakana lica Ne postoji određeni nivo do kojeg je snijeg okopnio Poslije kiša potop Jesen u ovom trenutku ima perspektivu Želim vjerovati da će ostati tako Ni oči ni prozori nisu ekran nego ogledala duše Dan je duševan ne tromo i ljetni kad sparina je Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, art, poetika |
I tu nemaš šta Sve počinje istim redom Ako možete napraviti redoslijed a kasnije poredak Ako uredite društvo kao svakoga dana To je kao svake godine svake promjene trenda Nije istina da se samo klasicizam ne mijenja Mijenja se i realizam I znanstvena-fikcija, i renesansa, i kozmetičke promijene I pod uvjetom, kažem pod uvjetom, opet ponavljam uvjetno: ostanu li do kraja svijeta, dakle ostanu li Real Madrid FC i Barcelona FC ostaje zauvijek El Classico. Zaista je nešto klasična stvar. Uvijek nešto izvodiš manje-više rutinerski. Nešto je, kako bih rekao, podrazumijevajuće bilo kad i kad bilo, kakobilo, ono je takvo-kakvo je. Želim da se sjećam samo kolekcije uspomena Više se ne pozivam na tvoje izvore Ne pratim ti dok svijesti ne uređujem fotomontažu Nisi predmet moje obrade Podataka je kao cjelokupna osoba: može biti izgubljen ili pronađen Ne znam kuda vode tvoji tragovi Malo šta se pitam ovih dana Informacija može biti od značaja Ako te stvarno zanima Arhiv je poput dvije mačke: može biti izgubljena a živa kako se negdje upravo omacila a druga, nažalost, pronađena mrtva pregažena. Želim da se sjećam samo kolekcije uspomena. Probranije od ovoga ni sam ne bih bolje rekao Zaista izuzetno rijetko viđen način izražavanja sebe, svega, baš svega. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika, art |
Refren ili dva Negdje je rasturena pričljivost u kojoj govorim Šutljivost iz koje nemam šta novo reći Nijekanje koje nije nijemo Zaturenost važne stvari koja nije beznačajna Povučenost doslovno znači izbijanje u prvi plan Ali, to mi nije bilo ni na kraj pameti Izbijanje na ne čelo negdje je pri kraju balade Na kraju pameti je početak, možda, dosjetke Sve vrijeme je što u anegdoti ako nisi sarkastičan Ako si skeptičan onda vjerovatno pokazuješ dozu vjere Ili, potupno odustaješ od namjere i nenamjerno je ironija Ali, ako filozofiraš onda nema pjesme je ostavljaš prostor za refren ili dva ref: Nijekanje koje nije nijemo Zaturenost važne stvari koja nije beznačajna Povučenost doslovno znači izbijanje u prvi plan Ali, to mi nije bilo ni na kraj pameti 2X Ali, ako filozofiraš onda nema pjesme je ostavljaš prostor za refren ili dva Sve vrijeme je što u anegdoti ako nisi sarkastičan Ako si skeptičan onda vjerovatno pokazuješ dozu vjere 3x Ili, potupno odustaješ od namjere i nenamjerno je ironija 5x Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, art, poetika |
Ne radim to Ne izlazim iz svoje ljušture Ne iskačem iz svoga kolosijeka Ne izvirujem po svaku cijenu Ne istrčavam pred rudu Ne prsim se za dlaku Ne istupam u ime svih, za ime Boga! Ne naginjem se kroz prozor, Selma. Ne provlačim se ni onako Nisam proklizao na tanak led Nije me more izbacilo kao poplava Nisam ispljunuo ko da me je krava žvakala Izlanuo nisam na šta sam vas naveo Iz vlastite kože u drugu ne možemo Ostavi slutnje Sad ti rastu sjajne pupčane vrpce Miješaš se kao šećer u biber Dokazuješ crvene ljute papričice naspram mojih evergreen šišarki Šta se danas sve ne uzima za simboliku Uzmimo ispraznu gestu i dopusti da kiše protutnje u jeseni Ostavi slutnje Ćežnje nade i pomutnje No sve to ne smije ići u nedogled sa idealizacijom Projektni plan samo je plastični otpad aktivista Podižu se imperativi kao sutrašnjica U kojoj nalazite bliskiju i dalju do grla budućnost Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, art, poetika |
Kisel kupus Imamo i mi masla po svojoj glavi Ide nam to kao puter po loju Voda se znoji kao mazut Nauljeno je sve kao bebina guzica I ti si sad mlađi za jednu povelju Za cijelu jednu depešu izgledaš svježije Ti duša si samo za moje oči Ti si oči samo za takav pogled. Glede ovoga, inače imamo gorčine poput zrna gorušice Slane su nam kože poput sudžuka A samljeli smo sve za sarme, ako znaš šta mislim. Svejedno isto Uobičajena konfliktnost bez svemirske težine Gravitiraš na sve četiri protiv teže Sve četiri strane svijeta na sve četiri noge Postoji jesam i za ništa Baš ništa I ništa posebno Jasno se razlikuje biti ništa nikako Nikako je nešto neobjašnjivo Baš neobjašnjivo Neobjašnjivo ništa Možda, ipak, ništa nije neobjašnivo Na koji način od koje ti volje Uobičajeno je sve, tačno dođe kako je sve po starom Isto mi je Sve Sve mi je isto Oznake: literatura, Književnost, lektira, lirika, lira, poetika, art |
Nekom je sa srca kamen spao Nekom je sa srca kamen spao kao pokošen Idila je ostala kao sjaj u travi. Trava je ostala kao nedorasla ostatku krajolika. Pusto je stvar percepcije. Prazno iznutra je. Otkako sam se više-mane izvukao iz datuma pronašao sam sudbinu. Dozvoli da budem liričan kao pojednostavljenje Pusti me da pojednostavljujem do poetske stvari. Neko je ispao kao privjesak. Nemoj da izvisiš kao mokar ili sasušen veš na štriku. Idila je kao odsjaj iz blica. Blic je ostao crven u očima. Sve nije podvrgnuto mojoj volji Osjećam da si oko vrata a nisi okovratnik Pojest ću jezik ako te zadavim pričom Namirisat ću sve optuhujem tako: sve nije povrdgnuto mojoj volji Ništa nije onako: sve je kako kažemo ili ne kažemo ništa Odluči se da progutaš grlo kao jabuku u grlu Grotlo se sasulo u tebe kao razbuktao vulkan Odluči se da progutaš grlo kao grlom u jagode Sve nije po mom nit je moja volja povrh svega Iznad svega, ostani fokusiran i ustrajan One znaju tebe zato prije nego te spoznaju, znaj šta je ustvari, šta te briga. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, poetika, art, lektira |
Sve što izgovorim Ali doslovno sve Sve baš sve Bilo šta bilo kad kako bilo Sa svima dijeli sve tugu čuvaj za sebe Ali, ono što kažem Sve što je intimnije od tvoje intime Pa i privatnije od tvoje neprivatnosti Dužnost je kao sve u opisu Opis je i u pogledu promatrača U opisu djelovanja je opravdanje postojanje Kadra kao filmskog iz aparature Nema aspurda bez usložnjene situacije Misli mi lete brže od jezika Ja stvaram tvoju pregaču Niko ne može biti tako siguran u sebe Ništa nije danas sigurno Leti ti svjetlost brza kao tipkanje To su nebo zvijezdama osipa Svemir je načičkan dnevno-političkim temama Nema apsurda bez usložnjene situacije Okovan si svojom željom Ne želim da budeš manje sretan U istom smo sosu Ja stvaram tvoju pregaču Ja ne mogu dvostruko da igram Dani protiču kao još jedan dan Ja ne mogu dvostruko da igram Igram kao svjetlaci pred očima Zamagljujem sam sebe kao proces kondezacije Pejzažno sam crno-bijela slika Uspomene su samo iznošenje statističkih podataka To nije samo moj kontigent Nije sve iznošeno u pamćenju ta sjećanja po obrascu Zapadnjački je pogled na život. Dani protiču mjesecima i godinama Drevna vremena odugovlače sa trajanjem Sustiže te aktualno doba kao znanstvena-fantastika Fantastično smo se odužili izmjereni i odvagani. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, art, poetika |
Razanajem prepoznatljivost Možda se nisam trebao distancirati Možda je potrebnije ostvariti razliku Tačno se razaznajem od pogleda iz aviona Vidljivo sam to ja u odnosu na perspektivu. Držeći stalni raskorak uz vaš mimohod Možda je potrebnije ostvariti prepoznatljivost Tačno se vidjelo da nisam ja ako me nije tu Tamo gdje sam ja oduvijek je, čini se, izgledalo tako. Otkad si crna ovca otad je bijelo stado. Otkad si ljubičica bijela sva omladina je crna mačka preko puta. Otkad si crna žuć bijeli si manchmelow Ideš uz čaj kao kocka bijelog šećera uz crn toz kafe sa zamišljenom željom. Izgleda mi Izgleda mi kao u svoj dnevnoj štampi. Odavde sa balkona kad bacim pogled, bolje, na sve to. Svi smo mi pod istim nebom no nisu nam isti hotizonti. Izgleda mi, ponekad, čisto pozerstvo. Jer čovjeku može ponekad i da se nešo čini ako mu ne izgleda iz prve ruke. Ako mu, ipak izgleda sve, iz prve ruke, rijetko kad mu se i čini jer raskrstio je sa priviđenjima. Nema više posla sa opsjenama, nema potrebe kad iz prve ruke sve izgleda mu i više nego prilično. U drugo ruku, i nije sve u izgledu nešto je u šarmu, ako si šik, što se kaže sam od sebe. Dao Bog. Pišem, evo, šta bih drugo, pjesme, jer pjesnik jesam Sad stoji kao pjesma u grlu. Adamova jabučica ti je u vibratu, u nijemom režimu. Gutaš na slamku kao prebijena mačka, ovo je samo bogata lirska slika, i zapravo ništa ti ne znači. Reprizni program je na TV, ponavlja se scenarij Remaster, remake, kružni tok u tijeku, historija je ciklična kao cika-cak. Jedino što iskreno vjerujem da sam stvarno mlađi nego izgledam, okruglo mi je 30 godina. Pišem evo, što bih drugo, proteže se evergreen. Refren je pjevljiv i pjevušit ga možeš i za sebe kao i u većim grupama. No lirik sam, horsko osjećanje ostaje nekako samozatajno kod svakoga od vas kao strogo povjerljivo. Maslaj i po vrućoj pogači Kao po vrućim krompirima Maslaj i po vrućoj pogači Vruć vjetar dolazi ti kao iz fena Vruć si kao hot-spot. Sve ovo je hotline Kafa vruća, vrela i turska, domaća Vrućina kao nakon žešće, domaće Sad je preko 45 stepeni A feferon i papričice stara priča. Kako da se izmotam kao traka iz kasete Okrećem evo i drugu ploču Uramljujem prozor za dane koji se lijepe po staklu Kao tapete, sparina brate. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika, art |
Taman dosta Ne mogu ti kazati više Manje je više Više je previše Kazao sam više nego je moguće Moguće je, katkad, izreći nemoguće Izvan sebe nemam riječi Izvan riječi nemam sebe Iza mene troše riječi Kad kazao bih manje-više Više-manje to bi bilo Manje je više Više je previše Tresao se miš rodila se brda slika Sa konja na magarca Ni za živu glavu živu glavu Podrazumijevam se kao naravno Prirodno sam sklon okolišu poput kameleona. Vjerujem da će nešto biti Bitno je da jest koliko i nije Dobro je da nije koje baš jest Tresao se miš rodilo se brdo Ne trebaš se ti oko toga Ni to neće oko tebe Sad ako bi smo svi oko svega Niko ne bi oko niokočega Nije ovo neki raport Nisam neki izuzetak da potvrdim pravilo Nisam neko pravilo koje tako glasi Više se niti ne izjašnjavam Ovo nije neki iskaz Nisam nešto izričito Naročito nisam se osjećao, stvarno ne pamtim Možda je sve ovo po definiciji Možda je definicija po svemu kao kiše jesenje Nisam neki pojam, Jedva uhvate vezu s vezom Premda ne donosim sud Gotovo intuitivno dođe mi nadahnuće Onako intimno kao trenuci malodušnosti Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, poetika |
Smrt Ovdje su negdje tvoje vreće pijeska Smrvljene kao i ostatak čekića Bojim se kako si drobio u prazno, zamahivao forsirano Mora da tu su negdje popločane Sve naše dobre namjere i skrivene misli Zdrobljen grom i pakao, proklet bio, ponor strmoglavljenost staza i puteva bez revolucije U prazan prostor gurnut kao vjetar Još ti stoji besmisao, a Midhat se taman budi kad i ja Započinje dan iz osmatračnice Iako nije pjesnik zapisuje inventar brojno stanje spisak kao pred ulazak u grad pred raciju: izbrojani zalogaji, točni koraci i kretnje kao da je smrt Vlak bez glave Na ovaj način moram diskutirati Nekako sa teme na temu Dolaziti odakle nisam Prolaziti šta sve jesam Pretpostavljam da nas debata neće odvesti nigdje Odvuće nas na zelenu stranu Izaciti nas totalno iz kolosijeka Bit ćemo kao vlak bez glave Koji izgleda poput sanki u snijegu Građanina Kejna Šta sve nisam prolazio Moram prolaziti i kroz sve što jesam Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Misle kako sam ostao bez ambicije Iritiraš nas kao iz sve snage. Sve su ti snage grupirane kao jedna. Umjetnost je slobodna od potvrđivanja. Skoro ništa ne dokazuje osim što ima onih koji to razumiju. Misle kako sam ostao bez ambicije. Sa takvoga drveta samo takav plod se rađa. Sa onakvoga drveta onakav rod i otpada. Rasipanje je kao rasute snage koje možeš vidjeti posvuda, i po polju i kao rasute misli koje nisu koncetrirane jednostavno u isti fokus pod istu pažnju. Ako si, s toga, začepljen do grla Ne pokazuješ volju Pokazuješ samo čvrstu voljnu nevoljnih momenata Istakni ono što je relativno Relativno je, zapravo, prilično toga ali ti moraš reći kad je dosta. Objedinjenje karijere Povećava se standard. Raste proizvodnja. Isplati se producentski rad. Ništa ja ovo nisam postigao preko noći. Ništa ni ti nisi postigao preko dana. Oko čega se sve nisu lomila koplja kao štapići za uši. Ja sam od onih koji čačka samo TV- kanale. Ništa ja ovo nisam postigao iz vedra neba. Sve je ovo postignuto kroz dugogodišnje praćenje vremenske prognoze. Ako sam postigao objedinjenje. Onda je to od danas do sutra. Tajne crte prelistavanja Okreni se dobro očuvanoj poruci brod u boci. I ova će pjesma biti, takoreći, prelistana strana. Šta si zadržao samo za sebe? Nekome si rekao, sigurno, tajne svijeta. Šta si imao? Kolaž blijedih dana u ispijena rumena jutra. Nešto tek u crtama, nisi rekao otvoreno u slikama i prilikama. Rekao si sve i uvijek i samo otprilike. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Svojatao si svoje neotuđivo pravo Pobrao su svu pamet svijeta, nemoj misliti kako te nisu uhvatili na djelu. Pokupio si svu mudrost nabrzaka, uz to kažem pobrao si i sve simpatije, i to nije ostalo nezapaženo. Na duže staze praviš se još gluplji. Sve je to stvar okruženja opkoljen si kontekstima. U svakoj zasjedi komad veći. U svakoj hajci vrebaju te značenjima, neponovljiv nesvakidašnji kao prirodni resursi. Privlači ih k tebi ono što odavno nisi uspio od sebe odbaciti Nisi odbacio dio sebe ili čak ogromnu većinu sebe tako da te ogromna većina sa zanimanjem prati onako kako si se privukao uz sebe, i počelo je tako. Art plasirano Ovdje dobro počneš imaš preglednost Tranzicija nije loša tako da ne treba mnogo kako bi napravio reputaciju To su sve fini dodiri kao i rezonatno odjmeren i upućen efekt. Poetika je pobočni motiv koji ne prelazi outliniju Opisujući, recimo i oblake na horizonte, sunce, ili nešto doista nježno Na onom pozicionom djelu sad libero značenja pass šire slike iz kompozijcije u poredak. Postigao si i skok igrom, ubacio si frazu tačno, što se kaže pospremio je plasirano. Tačno je evergreen, nogometnim riječnikom rečeno eurogol. Tačno je, što se kaže, tehničku dotjeranost i umjetnički dojam. Kada nebo zasuzi Razotkrivaš tajnu kao ona tebe. Ustremljen si i na dobar razlog. Oko tebe te sve podrazumijeva. Podrazumijevaš i ti njih. Uklopio si "takođe" i "uistinu". Sklopio si dogovor sa uobičajenim raspoloženjem i stalno prisutnom ravnodušnošću. I razonode je bilo tu. A danas je, vidiš, i sam petak. Ovo, ipak, još uvijek može proći, prohodnost. Stagniraš i dalje u svojoj protočnosti. Uspravan kao rora koja sadrži vrijednosti vertikale svoga dimnjaka. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika, lirika |
Kao oblak u tvojoj kafi Punim plućima kao punom parom I svaki novi dan bit će znak ako ne uporna singalizacija Dimi se oblak u tvojoj kafi Brdo se iza brda javlja Puši se kao kad razilazi se magla Vrelo je ozareno čelo ali cool je elan Jutarnje izmjene režima na sve Ostatak će dokusuriti Zadaj da ne bi dirigovao Punim plučima kao direktiva o diktatu Diši totalitarno duboko, izdahni usput ali ne sipljičavo kao aparat u službi koji revnosno ne obnaša svoju povjerenu mu funkciju Olimpijski duh Brže-bolje kao snažniji je jači. Kao jači je i u jeku moći a alfa je ti je kao da si trofej lično. Brže-bolje uz snagu koja kontroliše sve. Moć je uvijek negdje na vrhuncu. A znaš li ti šta je vrh vrhova? I još jedom: Znaš li ti šta je to vrh vrhova? Oh, to je moćni top-pik! To je čak iznad karo. To je preko herca. Sve što utrefiš kao kartu tref, nisi valja ni morao pogađati. To na vrhu brda vrba mrda. Pretpostavka znanju nimalo ne koristi. Gdje si upro kažiprstom tu si taman i naciljo. Sredstvo ti je opravdalo cilj. Odapet si kao papak. Bon u metafizici Ciljna grupa ciljni predmet obrade. Plemenski otpadak izrodio je familiju. Curiš kao informacije, bon u metafizici podudaran. Činjenično apstraktan apstraktno činjeničan. Fikcija je stvarna predstava metafizike. Svijest je podjednako važna kao i snovi. Jer da kojim slučajem nije tako sasvim sigurno bilo bi onako. Tamo a ne tu. Ovamo a ne onamo. Racionalno relativiziraj sistemski kostur, palpitaciju nerva živoga tkiva. Okupi rod kao društvenu zajednicu, ti sam ostani i dalje država. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika |
Uvijek je kako znaš i umiješ i kad se dovijaš na sve načine Vrzmamo se kao da je na sve strane kao da je sve posvuda Mimoilaziš se postepeno ili se raspravljaš preko dodirnih tačaka. Raskorak su zalutale koračnice Sve je to tako zamršeno ako nije jednostavnije da to ne može biti. Imaj i petlju kao umotana klupka, ovdje si da sve zaviješ u priču. Postavio bih te u osobnu istinu ali je nemam Uvijek ima nešto što ne znam i ne umijem ili nemam Ili, neću čak i kada moram Nemam čak i kada imam, ne umijem čak ako umijem Ne znam čak ako dobro znam. Propustiš detalj Historiju izmišljaš kao po zasluzi. Možda se trebaš organizovati u cjelinu. Ako i propustiš koji detalj, ipak do kraja odrecituj usmenu predaju. Ima i himna. Svaki dan je otvoreno partnerstvo. Ući ćeš ti i u novi dil. Pružimo hiljadugodišnje pupčane vrpce pipaka i gledajmo odakle se vedri. Možda se sada vedri još od juče. No ti na neki način započni vlastito rasvjetljavanje. Razvedri se prvo djelimično potom toplo i sunčano. Druželjubivo sjaj kao kapljica rose. Jedinka Poneki se unesu u analize kao u lice. Panorama iz kuloara tu iza ugla. Sad znaš da je univerzum mali poput mitomanija. I šta sa tim registrom poredaka koji ti je vladao u različitim vremenima u različitim stihovima. Tvoja privatna globalizacija širi vidike. Interesne sfere izbjegavaju suvišno: sad znaš da je univerzum mali poput laprdanja u prazno, ni politikinstvo ti nije jača strana. A nisi takav da odaješ ko ovdje piše populistički. Kružok je mjera svih stvari. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Tačno je, moguće, izvodim ovo rutinski No ne izvodim, što se ono kaže, štaveć Rutinski je pola posla Posvećenost je čak i više. Nisu ovo karafeke, nekako mi uspjeva da plasiram rutinski Jer donekle su ovdje lingvistička posla Svako najbolje misli na svom maternjem jeziku Poetika moja nije došla niotkuda. Ne znam baš je li ili nije li pala sa neba Padaju ti misli na svakakve glave Ako si blagoslovljen osobito talnetiranim darom Možda nisi znao šta da radiš sa sobom Na šta misli da baciš. Eeeeeej, prste kroz kosu provlačim u trenutku. Sa koje stane izlazi Sunce Pomjerimo se sada sasvim malo u stranu. Neka i drugi vide to što vidimo mi. Ohrabrujmo uvijek klimanjem glavom a osmijeh je velikodušan. Ako misliš da sam ja ovo osmislio da tebi bude lakše a meni uglavnom čista savjest to tek je pola istine. Lanci uspomena kao neki ram uokvire se kao bore: pogledat ćemo sa koje strane izlazi Sunce. Neka ga traže na općim mjestima. Kao što je opća tvoja dobrota. Nema tu niti malo defitizma. A ima čega ima. Loše navike ćemo još i pobijediti: vidiš da te nisam u samom početku opisao obično. Rascvjetan si preko cijele kolektivne svijesti. Otkrivam te u zajedničkom kruženju energije u prirodi. Trud se, takođe, vrlo cijeni. Jednostavno jutrošnja pjesma Gledaš sa svijetle strane. Ispod podočnjaka nalazi se duša. Ispod kapaka sakupljeni horizonti. Dobro je da nisi malodušan. Sva sreća pa si nepokolebljiv u prostodušnosti. A koliko znam ponekad si i jednostavniji. Jednostavno si, što bi se reklo, take it easy. Dobro je da nisi sitničav. Ovako i kišne dane u aprilu vidiš kao sunačene dane. I jesu, zapravo. To ne pada garež minulih vremena. To te umiva narednih dvadest godina 33 ako hoćeš tvoje nove mladosti on the Route 66. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Sunce okrećemo na našem roštilju zajedno sa ćevapima. Do kraja, i veče će se predozirati mrakom. Jezici nam paraplegičarski, istačkani i isprugani kao kravate. Prsti tvoje šake kao milion jajašaca rasipaju se po meni. Jedino otkriće koje na svetu priznajem imunitet je organizma. Očni kapci kao iznošene potkošulje na štriku, obrve kao flasteri: Izgubio se moj optimizam. Ostala tvoja kandida. Zašto smo krivi? Dole u dubini ribe još ispijaju more. Na obali pletene korpe i nasukana torpeda. Ja te vidim samo otraga, ne vidim spreda. Šta nam to ne da? Tuga je otrcani kaput od čoje na koji se kao žvaka razlepi radost pa posivi i pocrni. Niko se nama više ne divi, i kad sam izašao na ulicu nisi rekla: „Zima je, ti se ogrni“. Zašto smo krivi? Gore na natkasni još stoje tvoje pilule za spavanje. Po sobi zgužvane novine i mrve. U stanu ja ne gledam u tebe više, gledam u kurve. Odgovorno autorstvo Ja sam prešao faze, cikluse, i predispozicije. Ušao u štošta, koješta, dašta i tako to. Nema veze, svako mi je slovo čvor, a tačka novo čvorište. Misao je samo da bih im zbrisao, zgodna ko godina rodna. A ja tutanj na Rtanj. Biljni čajevi, vazdušna banja, oporavak od promaje, između šuplje između prazne priče. Ja sam prešao faze kad te se ništa ne dotiče, stabilna si ličnost ispred šaltera, dobar si u pregovorima sa TV ekranom. U dodirom sa hranom otoplio si odnos a frižider je iskuliro. Pažljivo si i rime biro, nisi zloupotrijebio svoje djelo u dnevno-političke svrhe. Nisi psovao s balkona na vladu, gajio si cvijeće, nadu. Bio dostojan u ljenjosti, ženu sokolio u radu, nisi se žalio, mitingovao, još manje si se hvalio portretom ljubavnika u mladosti i pokojom švaleracijom. Ako ti se posrećilo. Sazrio si. Vidno. Ovo je tvoj prvi dan odgovornog autorstva. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Pogled je snažan kao karikatura Odavde takođe konceptualiziraš stvari Sve ovo vrijeme jednako je neustrašivo Kao i njegove karte na stolu. Imaš više volja za životom od volja za moći Više voliš ljubavni život od života jednog neuspjelog političkog analitičara Pjesnik nisi samo po vokaciji Po prirodi stvari si pjesnik, po tome koliko značiš. Pripadati sebi je kao kad pripadaš kompletnoj zamišljenosti Kako se zamišljaš ili kako se realiziraš Umjetnički postupak kao tehnička dotjeranost Još uvijek si pod dojmom da bi o tome govorio. Rekovalesentna tekovina Izvlačiš iz sebe atome snage Molekularan si kao prirodni sastav Elementaran si kao prvo i osnovno Nemoj nikad da zračiš odviše nuklearno. Zrači vedro kao da nisi iscrpljen Nisi snužden do kraja snužden si od samoga starta Tako da si usput regenerativan kao rekreacija Proces rekovalescencije ti je tekovina. Uzoran si kao, na prijemjer, pokazatelj vrijednosti Uzevši u obzir predstavljaš ono što je, između ostaloga predstavljao svaki od nekih finih dostignuća Evergreen ti se i sada spominje, pa i kroz recitacije U prigodnim prilikama. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Lako dolazim do ideja: jutro sa pupoljcima. svježina koja te zapljusne kao umivanje lica. Sam ne možeš osim kada nećeš. Lakše mi je sada. Lakše sam i ranije dolazio do ideja. Suština je nešto što u što se razumiješ. Sam si u ono u šta pronikneš. Svi se mi okrećemo prema fokusu. Svi smo mu u središtu aktivizma. Možda ne treba dramiti. Možda treba sve dramatizovati. Lako dolazim do ideja. Kiša je u toku dana, prešla preko moga zalijevanja cvijeća. Spavao sam zapljusnut u san kao umivanje jastuke u oblake meke. Sad sam se probudio i vidim da dovde sam stigao sa pjesmom. Možda trebam nastaviti sa još kojim stihom. Možda trebam ostaviti neka stoji kako stoji i otići skuhati kafu, jaču. Možda se trebam vrati u krevet dok se nisam rasanio. Dokaz Svijest ti dolazi kao savjest Kao da isparava i vraćava se poput sparine Uporna ja kao naslage Dovoljna je prisutna kao pitanje skorog razrješenja. Svijest je dokaz postojanja ali i sve između Samo iskustvo ti govori da ne vjeruješ Osim onom što si ti i tvoja vjera Ostalo je sve podsvijest a to je varljivo. To je deiluzija i nije dokazivo Ovo je jedini validan čin argumentacije Ovo je jedino sredstvo i jedini metod ispunjenja bivstva i jestva Ovo je saznanje da je moguća spoznaja. Preovladavajuća duševnost puna smiješka Smiješ se kao iz daleka Kao iz žamora razgovjetno Osmijeh je produžen u krilaticu Vjerovatno neki optimizam za narednih sedam dana. I smiješkaš se dok se smiješ Oči su ti pune kikotanja Zdravlje je jedini ljekovit način Jer razumu je potrebno optimizma u zalihama kao i osjećajnosti, ukupno uzveši. Za sve, za sebe, za svakoga koji je dobre volje Plemenitih nastojanja Smiješ se između ostalog i zbog smisla za humor I ogromna duševnost preovladava nad svojim suprotnostima. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
I tražim, put kojim se ide, glat, kao u Hamide. I put sveopšte solarizacije koju pale ruke Lucije. I da tako stignem u nove osvite sveta koje budi Sabaheta. I koračam vitak kao vita Jela, ozarenog čela. I bude mi samo dana bela što ono donosi nam Izabela. I na kraju, na kraju svoga puta, kad se sumira MY WAY i kad siđem sa bine kao sa Sabine, i bude duši prosto, i kažem sebi: Ale, hej, ali frankly, nemaš tu šta da snatraš ili sinatraš - Al, sve si DID IT rahat kao ispod vela što bejaše rahat Rahela... I tražim, put kojim se ide, glat, kao u Hamide... Na tvojoj strani To će ostati na tvojoj strani. Na mojoj strani, daleko, od tvoje stranputice, nije pogled u stranu. To zauvijek će ostati, pa izgleda, tvoje mišljenje. Moje mišljenje nema mnogo veze s tim. Mišljenja sam, a ponešto od toga i ovdje koristim priliku izložiti, kako se pitamo je li sporno neosporno. Neosporno je, svakako, znači kako nas takve, dakle, zapitanosti mogu nagnati na daljnju mogućnost čiste spoznaje. I to u što vjeruješ, kao i ja koji vjerujem da to u što vjeruješ u sve naše nade, ne oskrnavi pritom ljubav koja je, ja mislim, jednako ako ne i važnija. To će zauvijek ostati, čini se, samo jedno od mišljenja. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Ruke Linije dlanova ovih ruku izbijaju na svakom kamenu. Izbijaju na svakom zidu. Prsti umrlih mrse naše tame, u njihovim jagodicama zgužvana neba. Isprepletene u zagrljaju čine korenje zemlje. Pružene izrastaju kao krošnje. Zgnječen mi dodir u stisnutoj šaci. Legenda o Homeru, Judi, Borhesu Teško je živeti u vremenu očekujući čas koji će da te izda, no ja ga ljubim, ljubim taj čas kao Judu, u njemu svoju prolaznost. Ponekad je teško biti veći od ljudi. Gotovo je nemoguće odreći se ljubavi prema svojoj sujeti. Svim srcem ljubim svoju sujetu, ljubim je kao bližnjeg svoga. Legenda o Homeru, Homerov lik u skulpturama, slepi starac, onako slep bio, a sav svet u Ahilov štit ureljefio i ulaštio. Precizan je on bio, čak dotle da vidi kako skakavac - jok, slagat ću... ama opet… ček… jest baš na Šćitu... je, je na Šćitu miče brkom, i to desnim Horhe Luis Borhes: "Govorim u ime veličanstvene ironije Boga koji mi je odjednom podario osamsto hiljada knjiga i slepoću". Treba da se zaokruži životni put. Ne treba da se bude na život ljut. Na Ahilovom štitu počiva slepi bes, a to znači da na svetu vladaju samo bes i sunce na nebu koje baca svetlost na sve to, na nas, na našu tamu, izvodi besne gliste. Misli da je kruna s modne piste. Možda je sve to kao odbrambeni gard, kao odbrambena garda, možda je sve to radi biste. A to nije dobro. Zbog toga i ja lutam, podebljavam liniju olimpijskog svog smisla, treba da učinim blještavijim svoj oreol nad glavom. Nije, ako u čarapama istrčim, besan, na ulicu, mlatarajući pesnicama, to gospodski. Dobra i pravedna dela Nebo - pokrivač iz kojeg mi vire stopala i glava. I ja se samo okrećem na jednu ili na drugu stranu, a zemlja je postelja, i počešem levim palcem desni taban, a počešem i desnim palcem taban levi... I još se onako malo počešem, i ruke pod glavom, i gledajući svemir mislim ja: "Velika su i čudesna dela tvoja. Pravedni su i istiniti putevi tvoji, Alene, Kralju, Legendo, ko da doista ne slavi ime tvoje, jer ti si jedini svet. Zato će svi narodi doći i pokloniti se pred tobom, jer su se očitovala tvoja pravedna dela: jedeš i spavaš, malo se i probudiš, pa protegneš se, jedeš i spavaš, ponekad i guziš..." Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Gužva slika na mojim jagodicama prsta, ja stavim prst na čelo i utisnem si portret. Linije na mojim dlanovima ispletu mi lik ako samo oborim glavu i položim lice na njih. Sveobuhvatan kao poklopac šerpe ležem u postelju kao na bosanski lonac, koja sam to princeza ako i dalje teram mak na štrik. Obesim ti sve mačku o kozin lažni rog. Rep izraste na čelu a rog na guzici, važno je da sve zajedno držiš na uzici Navrat-nanos zbrda-zdola A ja sam reklo bi se kliše: pogađam stativu, šutiram prečku, stojim u ofsajdu. I mislim se u sebi: baš sam ovo svoje navrat-nanos uradio nekako zbrda-zdola. Mahne repom Ker dođe, onjuši, popiški se, sva mu muka ode niz moje gležnjeve - mahne repom. I kao što ta repa bez korena veselo maše repom, a tamo negde dok vetar mrsi kosu nečije drage, vijore zastave. I ja se nešto mislim da se ovaj moj nos, ovoliki koliki je, nikad neće zavijoriti. A odsvud propuh, ubi me promaja s Karpata. Drži se on čvrsto kao ručka uz ostatak kofera, kao ruka uz taj kofer ako pretpostavimo da je, a garant jest, vezana lisicama, a koferprepun para. I zalud bio ponor pakla, zalud vatra groma, drži se on čvrsto, klisurina, kao svetlo uz svetlo čelo, kao neokaljano uz čist obraz. A ker mahne repom. A ja za njim mašem ušima. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Je li stvarno nedokazivo dokazano Ili nije dokazivo nedokazano. Relativiziranje je apsolutno samo ako je univerzalno. Apsolutno u svojoj univerzalnosti ne sadrži bilo koju drugu formu relativizacije, ono, s toga , nužno je i dogma. Ono tvrdnja je, dakle, istina i istina i samo istina. Dakle, ono samo po sebi je dokazano ujedno je nedokazivo jer na ovom nivou i na ovom području u ovi sferama niko se nikom ne dokazuje. Gadno otupeo cirkular Razumem cepanicu što stvara frž. Od prve sam ukapirao drvo za ono njegovo tetoviranje godovima. Razgovarao sam sa grmljem, starim šporetom što se u grmlju šćućurio. Potok koji je pored tekao meni je rekao da nismo mi naselili obale nego su reke došle za nama, kao delfini. One su došle za nama, razigrane, kako bi se sa nama družile. To me je podsetilo da ne zaboravim sebe u gomili ni gomilu u sebi. Ko zna, možda ja i više nisam za to!? Možda sam neupotrebljiv za tu stvar!? Možda sam zarđao strug!? Ja sam možda gadno otupeo cirkular!? Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Ostani prepoznatljiv kao dugo toplo ljeto Izađi iz promjene godišnjih doba Faborizuj najprije april i takav ostani sve tamo do pred sam kraj novembra. Neka prelazi između aprila i maja, između maja i juna, juna i jula, jula i augusta, augusta i septembra Septembra i oktobra, oktobra i novembra budu blagi i diskretni, nježni kao jedno ugodno razdoblje, generalno jedna dobra klima, vedro ozračje koje dolazi i iz tvoga osjećanja kao takvoga. Osjećaj se prijatno u svojoj koži dugog toplog ljeta. Ostani zauvijek dijete Zlatnog ljeta Ne zaboravi na toplinu ljudskih odnosa čak i kada naglo okrene na zimu Ostani prepoznatljiv kao svijetli primjer kojeg Sunce svakog dana daje kroz vedro nebo i onako drago plavičasto gdje dugo držiš glavu u oblačićima. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Privlače me žene koje znaju kako da ih nose Ruke su stvorene da budu pune Muške ruke su stvorene da se napune sisama Pusti da te dovršim kao gozbu! Dopusti da te pljesnem koji put! Izvrgni ruglu smežuranost i penzionersku Rasejanost Popljujmo zajedno izboranost i celulit Zadavimo strije u stiskanju Biću pažljiv s ugrizima dojenčeta Napumpavam priču kao tebe samu U tvojoj nagosti najjasnije otkrivena želja Da budeš posedovana Drugačije ne vrediš Ti si rasipnička tek kad se u grču skupljaš Cela tek kad te rastrgam Izmičeš da bi se vratila 105 Dopusti da ti uklonim krvne podlive novom Strujom strasti Smela si tek kad si u strahu Oslobođena si tek kad te potpuno osvojim I savladam Poneka modrica te krasi kao rujanska zrelost Pusti da te dovršim kao gozbu! Bolje da to budem ja nego starost. Majstor i Margarita Celu sedmicu nismo izašli iz kreveta. Zaboravili smo i da postojimo od opušaka, dosade i zgužvanih limenki piva. Seks je bio slab. A onda zvono na vratima. „Ko je?“ „Majstor.“ „Kakav Majstor?“ „Majstor, jarane! Moram pogledati plinske cijevi za narednu grijnu sezonu.“ „O, zar je već jesen“, pomislim. Ušao je i vidio ju golu kako spava. Predveče me je zvono trgnulo iz dremeža I pomislio sam: „Ko je sad?“ Čuo sam je kako se dere iz hodnika: „Jesi li ti ovo, majke ti, naručio Margaritu?“ Uživaš u prizoru Kada s balkona, na ulici, u trgovini, dok voziš, vidiš ženu kako mazi muža, kažeš: „Svaka može biti ’nak’a. Svaka može biti bez trna ruža“. Ne pogađam često tvoje želje mada mi se njuške iskrevelje u ogledalu u izlogu u retrovizoru od pristanaka. A onda me vidiš u ogledalu, u izlogu, u retrovizoru. Uživaš u prizoru. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Dolaziš iz dobrih namjera vrlo si pošteno htjenje Ukazuješ se kao čestitost i na čistini i kroz maglu Krotak si kao plemenitost, vrlina je iznad svega A moć je održati je kao svoj karakter. Ličnost je istančana duboko uronjena u istinske vrijednosti Spoznao si lijepo i poučno nastojiš tako da te skromnost krasi Dokazi si u finoći istančanosti jasno jako pravedan i orjentiran ka ispravnom načinu življenja. Suštinski si prirodan kao dar blagoslovljen Ja to ne bih mogao poricati jer bi to očito bilo prenaprenguto Vidjela bi se odmah sva moja ispraznost podcrtali nedostaci Mislim da ovo je iskren i fer odnos dobroga čovjeka i ne tako lošega čovjeka, realnoga koliko može biti koji odaje priznanje. Na pola koplja Ne želim da se nahladiš tu na pola koplja Ne navlači nazeb a kloni se i virusa i drugih teških oboljenja Ono što ti leži na grbači što ti lomi kosti onečišćuje krv tišti grudi Savjesti ne da nikako pred zrcalo. Ne želim, ne daj Bože, da progoni te zloduh Ovo je sam demonski krajolik i vražija su posla Ono što te žiga sljepoočnice, peče kao rana u trbuhu, isisava snagu do malaksalosti, u vrućici tjera na bunilo mnoge bi na isti način zbunilo. Zapinješ u bodljikavu žicu, hrđa ti nagriza kičmeni stup Ne želim da te uhvati kašalj u lancima hladan beton od udara u dno, svijest ti počiva kao mrtva usta koja ne govore. Svaku noć Svaku noć pre nego što legnem svučem svoje hlače i složim ih, uredno, preko stolice. Košulju svučem i okačim je, fino, na ofinger. Sebe potom zakačim, pristojno, na udicu. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika, lirika |
Cilj opravdava naciljanost. Korak si od distanciranja, nadomak rezultatima narodnoga kola. Po svoj prilici kola su vesela jer: „Zdravo! Živo!“ „Živo i tebi! Zdravlja i veselja.“ Kriva percepcija je kifoza. U njoj kriva predstava koju zovemo spondiloza. Kompletno si nakrivljen kao podbočen lakat u rebra drugoga. I tako vas pamti trenutak nepažnje. Vječito ti nešto upada ispred reda. Na začelju kolone Sudnji je dan. Zato budi temeljan i ne pomjeraj se dalje od principa. A Sudnji dan kao i svaki drugi samo u kojem nema Tužilaštva ni Ustavnoga Prava. No bude li ti sudila koža. Ako ti bude sudila vlastita guzica. Oslovi li te tvoj jezik na tvom maternjem jeziku. Ako ti bude sudilo svako tvoje opravdanje. Najzad, ako je ovo savjest, moralno potkusurivanje. Slomljena duša je u letargiji kao kost u longeti. I ako more ima strukturu onda je Jadransko more, u ovom tržišnom svijetu, Podravka. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
San Sinoć sam sanjao tesan klanac. Sanjao sam kako me je zatrpalo kamenje. Prenuvši se u prirodnom strahu i znoju oslušnuo sam noć - nikog nisam čuo da zbog mene vrišći. Osedelo Sunce u Mesec Ona žuta izlučevina savesti u ušima zatrpala mi sluh. Prerastaju me nokti i dlake krivice. Misao zjapi dograđena u svome mauzoleju ruševina. Osedelo Sunce u Mesec nad tim ruševinama, s neba je pao zlatni plašt dana. I ispod tog zlatnoga plašta zlatna put dana, naborala se, rascvetavaju se njeni crni podlivi, a to je noć konačno svime ovladala. Dogma Sad je korak jednoličan, prekoračuje zaljepljene žvake - pale oblake. Prekoračuje ličnu historiju, sve fleke svjetske historije kao da će na travnjak najljepšeg vrta, ali će u baru. I to kad bara se nakupi kad kiše razliju fildžan svoje čemeruše neba. Nisam nepovjerljiv prema vedrinama kiše, plavetnilu kiše i raznoraznim raznobojnostima plavetnila venila krošnji listompadanih. Vjerujem da estetika ima svoj smisao da nije isprazni dekor da bi pizdio tek onako na scenografiju. Možda nisi ni motivisan da osuziš možda si samo jesenje inertan. Možda si i nesvesno pod uticajem populizma sveopće nametnute lirske demagogije i dogme pjesmiciranja. Možda samo treba dovršiti za danas cilj hodanja-vodanja. Vodanja-hodanja svoje face. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Ne treba ulaziti u motive kao u spratove zgrada. Izlaziti iz izvidnica, prolaziti pored straža u svakodnevnu pratnju. Prati te pogled na tvoj lik i djelo. Prati te dobar glas. Ponekad ti broje klikere u glavi kao što se uvijek pitaš u radiju koliko ima malih ljudi. Gluh si kad te ogovaraju unutarnji glasovi, no čuješ glasove zavičaja. I duhove davnina. Možda da još i spominješ kule i gradove, ali Travnik je tvoj visoki položaj utvrđena podsvijest. Vidiš kako su svi tvoji prijatelji zajednički od prvoga dana od A do Ž posvetili ti se, i podržali te kako bi postao svjestski poznati pisac. Travničku hroniku više ne možeš napisati. Ali, napisao sam Novosadsku hroniku gdje je svaki dan proveden sa vama dva dana novosadskih sjećanja. Čovjeka čovjek Pažljivom analizom utvrđeno je kako nema koristi Utvrđeno je da od toga nema ništa Nema hljeba u tome, jednostavno rečeno Na prazno te hvata zlatna groznica. Pa ostani onda zlata vrijedan Jednostavnije rečeno ostani dobar kao hljeb Od toga uvijek bude nešto kao od čovjeka čovjek i čovjeku čovjek. Uzajamna korist dobra je iako međusobno napravljene štete nisu. Pa preporučuj onda i koristoljublje kao i u općem dobru Sebičan si samo na svoj način Samodopadan si odlikovno vrlo si razlikovan Ostani onda dijamant ili draguljarnica, duša draga. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Učiš formu kao zadate oblike ionako ispunjavaš formalnost površan kao dužnost ili diktat. Kao ispeglane košulje u koje možeš uviti prsa u stomak ili sažeti srce u sitna crijeva, dok ti krvotok podriguje želudačnu kiselinu. Učiš protokolarno, kao što to reće jedan iz medicinske službe Uglavnom u najvećem redu i miru. Nema većega od reda i mira osim ako sve nije anarhija, koja ukljućuje građanski neposluh i masovna okupljanja disperzije. fusnota: Disperzija može značiti: Diperzija čestica • disperzija (optika) (lat. dispersio: rasap, raspršenje, rasipanje), u optici, je razlaganje složene (na primjer bijele) svjetlosti na boje zbog ovisnosti indeksa loma o valnoj duljini svjetlosti koje nastaje prilikom refrakcije, ogiba (interferencije), totalne refleksije i drugo. Zračenje veće valne duljine (na primjer crveno) lomi se slabije od onog s kraćom valnom duljinom (na primjer ljubičasto), jer je indeks loma obrnuto razmjeran valnoj duljini. • disperzija (kemija), u kemiji, je raspršenje čestica jedne tvari u drugoj, dvofazni sustav koji se sastoji od vrlo sitnih čestica jedne faze (disperzna faza) fino raspršenih u drugoj, kontinuiranoj fazi (disperzno sredstvo). Prema veličini čestica disperzne faze razlikuju se grube, koloidne i molekularne disperzije. Moguće su disperzije čvrstih čestica u plinu (aerosol, na primjer prašina, dim), u kapljevini (suspenzija, otopina) i u krutini (na primjer čestice čađe u gumi); disperzija kapljevine u plinu (aerosol, na primjer magla) i u kapljevini (emulzija, na primjer mlijeko); disperzija plina u kapljevini (pjena) i u krutini (takozvana čvrsta pjena, na primjer pjenasti polistiren). • disperzija (matematika), u matematici, u teoriji vjerojatnosti i teoriji pogrešaka disperzija slučajne veličine (znak s2), je veličina koja brojčano opisuje varijabilnost (raspršenje) podataka, definirana kao srednja vrijednosti slučajne veličine od njezine srednje vrijednosti (matematičkoga očekivanja): gdje su: x1, x2, … xn pojedini elementi skupa koji sadrži je n elemenata. (standardna devijacija). [1] Pomak je tačka u kojoj pretjerano ne odmičeš, zavisi zapravo. Možda si prešao sve granice ili pomjeraš granice u futroli ili u uniformi kao ispeglane košulje zamotane u zgužvanu strogo povjerljivu celjudilju koju ćeš pojesti, ako te uhvate, naizust. ref: Nema većega od reda i mira osim ako sve nije anarhija, koja ukljućuje građanski neposluh i masovna okupljanja disperzije 2x Kao ispeglane košulje u koje možeš uviti prsa u stomak ili sažeti srce u sitna crijeva, dok ti krvotok podriguje želudačnu kiselinu. ref: u futroli ili u uniformi kao ispeglane košulje zamotane u zgužvanu strogo povjerljivu celjudilju koju ćeš pojesti, ako te uhvate, naizust. 3x Onda samo publika: Učiš protokolarno, kao što to reće jedan iz medicinske službe Uglavnom u najvećem redu i miru. 3x ili dok ima snage dok se ne umori... Osećanje potencijala Osećam da mogu da nadrastem drvo. Da moja krila budu rakete. I kad govorim o svom karakteru i da ekologija tu predstavlja nešto. Istina je subjektivna kao konj ili kao zvezda koja baca ti prašinu u oči. A taština je egocentrična i želim da nada i vera, paradoksalno, preteraju u ovoj žurci života. Skupa sa ljubavlju. Znam da će i tad biti onih koji će da govorkaju da ja opet orgijam. Ali, želim da kao topla letnja kiša nakon žege prijam. Ili, obrnuto: nakon dugih i dosadnih kiša kao sunce vedro da prijam. Jer ja osećam da mogu da nadrastem nebodere metropola. I da moje rakete budu zastave nacija što lepršaju na vetru. Kako mi posle ne bi rekli: „Ništa nisi učinio za mir u svetu i spokoj čovečanstva jebivetru!“ Rezulat i po Dupe ti viri iz kretnji kao pakleni plan. Pokretljiv si i dodatno, mobiliziran u svakom aktivizmu. Koga pretekneš prvi do jabuke Pa pretrči i ostale sve dalje do Onoga prije nego će stići do djevojke. Ko umije njemu dvije. Za njega dva puta više. A svaka čast i tebi i svako svaka čast. Dakle, postiži samo rezultate i po. I to ne samo na lijepe oči, i sa kondicijom na nivou. Pa, iako si pripravan u refleksnom luku Čime ne dozvoljavaš iznenađenja Zapet kao strijela iz petnih žila. Napet kao strune razapete između gudala što je našlo da ih gladi. Nisu rašokane Budi zabrinut manje kao zrno graška. Budi manji od neprikosnovenosti u vlastitoj misli. Suzi se poput sezonskog sniženja: budi 20 do 60 % (od sto) na popustu kao na raspolaganju. Raspolaži samo sa onim što imaš. I, naravno, sa onim što ćeš svakako naći u drugoga. Tvoje ideje nisu preuske ali nisu preširoke. Svaki razgovor je tematiziran kao tapete. Štiti se argumentacijom, prezervativima, i jorganom po glavi štiti se realnim pogledima i irealnom relativizacijom Otkad si naišao na tvrde orahe nisi više ni tako koštunjav niti si osobito jezgrovit Rasplinjuješ se kao kad si shvatio stvar. Oznake: Književnost, literatura poetika, lirika, lira, lektira |
Sad ne osjećam više tamnu stranu Mjeseca Tamna je izvikana kao bilo ko u sred bijela dana Boje nemaju značenja osim ako nisu ispolitizirane Ali, boje nisu beznačajne. Kod mene je uvijek: „Živjela Nova godina!“ More je u djetinstvu bilo crveno ili zeleno, pa tek onda plavo. Crno kao nafta. „Vuk je zelen“ pročitao sam kod Branka Ćopića. Evergreen je izašao na zimzelenu granu. Duga je ravnopravnost samo ako prođeš ispod nje. Pored nje su zastave duginih boja i bodre te kao crvena plava žuta u svojoj temeljitosti ognja krvi vode i zraka, Sunca i zlata, braon očiju. Mikalo Ja sam pojedinost sasvim izostavljena I jedino tako nastavlja da govori za sebe Ispravno kao snalaženje u svemu Tvoje je ja vjerovatno i moje Mi. Ma ko? Mikalo! U pojedinim trenutcima činimi se kako su to samo pojedine slike pojedinih parova, grupa, ili pojedinih masovnih brda, zamisli, slika u pojedinim dijelovima svijesti, podsvjesnoga ili svemira. Ispravno kao redefinisanje u pojedinim voljnim momentima Pojedine me stvari ne dotiču, uopće Pojedina stanja me dovode do ludila Premda sam osjećao pripadnost tvome ja koje, vjerovatno je, i moje Mi. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Prije nego se odrediš I određenje tvoje postne putanja Prije nego usmjeriš u jednom smjeru ili različitim pravcima istog smisla Ili si znao od početka kao i na početku. Kao i ono tvoje prvobitno neznanje Ali, ne možeš pričati o onome što ne znaš Zato možeš govoriti od samoga početka ako ne znaš o iskonu Ili, praiskonskom, znao si sa prvim početcima. Zato nemaš šuplje priče Svaka ti je tačno i na mjestu Postoje bespuća bez perspektive Ali, određenja su u nekom ispunjenju kao praznina radi praznine suprostavljena umjetnosti radi umjetnosti. Pisano je Između svih tih ispraznih riječi ispisano je Ponekad ćutnja prelije govorkanja kao potop. Uglavnom se prirodno izlijevaš ili u svoje tokove ili u kalup. Pokušavajući reći nešto vjerovatno sam postigao: bilo šta. Pisano je: piši kao što ti se ponekad stvarno ne svjedoči o vremenu i dobu ili ponekad bi stvarno ostavio trag postojanja. Ne zveči mi ovo zvučanje ne ide posve niti na pištanje Pisano je: piši kao što, naposlijetku, ispada da je tako ili nemoj pisati ako se pokaže. A pokaže li se kako si u pravu, upravu si može i da se iskaže nepokazano i neprokazano Pisano je: iako je ovo nečitko nije nepisljivo i to smo dosada duboko smislili i našvrljali u svom umovanju. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Kao tvoja prekoračena zadruga Ukupno si u totalu grupisan Anarhističan kao retrogradni Mars I Uran Uran. Duplo si veća skupina od anarhista boljševika. Ujedinjen si u zastavu i grb himnu i distinktivna obilježlja. Zdravlja mi, živi bili svi mi. Drugovi naši bicikle voze, veseli, cvijeća korpica. Drugarice posadimo cvijeće, šume pošumimo zeleni se crnogorica, slobodno razmišljaj o sebi, prirodni i društvu. Jedinstvena unija od tačke do tačke u krug kao lanac zapovijedi od komesara do komesara. Priručnik za uporabu Izigravaš pravdu na sred istine. Elitno korporativan orgija oligarhija kao položena zakletva. Zaokružen zavjet odan kao poklič. Fenix ti je na vrh jezika. Pepeo posut po glavi garežom minulih vremena. Ili ubireš travarinu ili mostarinu. Solidaran kao armija ljudi. Bratstvo je neka vrsta prepoznavanja ljudi. Ipak, razlikuješ predrasude od krivovjerja. Srdačan si do posljednjega daha. Jednako razotkrivaš neupućenost ravno u priručnik za uporabu. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Knjižim svoju imovinu. Pjesma leži na listovima kao duhovna zaostavština. Duše mi, ovdje ima spoznaje koliko i mudrosti iz iskustva. Čovjek nekad mora osloniti se na valjanost iskaza. Čovjek se nekad mora osloniti na sam iskaz kao na intuiciju. To bi trebao biti valjan iskaz kao i nepogrešiva intuicija. Što je više prežvakano to je sočnije. Samim tim dovoljno je da nešto čujem iz prve ruke, u second handu to već je prepričano kako treba. Ponekad čovjek mora ispljunuti što je rekao iz sebe. No, ne popljuvati naširoko. Pogoni Mi smo te odabrali kao ideju. U načelu ideja je odabrala nas. Svi smo mi, u principu, iz istoga svjetonazora. Kolosplet je, kako da kažem, hajmoreći, skup igara kao folkloran je. Sredstvo je cilj težiti sredstvu Zato proizvodiš sve ovo i fabrikuješ, prvenstveno cilj je izbor slobode sredstava Voljnost je samo sredstvo ka volji, posredstvom sredstva akumuliraš resurse i moć. Meko represivno sredstvo a kod nekih sedativna sredstva Drugi, ipak, teže za kapitalnim sredstvima: vatra, voda, kamenjar, propuh kako bi došli do elementarnih sredstava gdje cilj je stvaranje Novoga čovjeka u Novom Svijetu Novoga doba. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika, lirika |
Ne umanjuj ljepotu poeziji, svu njenu nježnost tananost i lepršavost. Čovjek živi po tajni, fina patetika postojanja, na se za se suze liti. Dirljivost prolaznosti, slatka i nenametljiva teatralnost, šeprtljavost ona jedna fina. Fina naivnost, zanosi, nevinost i ozbiljnost naših tragičnih sudbina. Intimo ukusno osjetimo naša bića... Hodim Hodim za svjetlom u svojoj tuzi. Svjetal hodim za svojim danom. Imamo samo jednu priliku svaki put Možda da napravimo što točno po priručniku prilika da budemo bolji od svega što znamo. Slijedim srce gdje ga sam vodim Svjetal hodim za svojim danom. Hodim za svjetlom u svojoj tuzi. Imamo samo jednu priliku svaki put Otpuhnuti prašinu s albuma gdje čuvamo slike svog života. Problem birokatije Aplicirao sam ti svoja osećanja kao sve formulare za stalni radni posao, minimum iskustva.Nisam imao neku vezu, interesnu sveru osim čistog entuzijazma da prihvatim odgovornost. Stajala si druge strane kao iza stakla, ljubazna i večna kao red pred šalterom, i ženstvena. Mistična poput birokatrije. Pitala si da li sam upotpunio uplatnice našeg odnosa? Pitao sam te za odrednice..., za stupce, pratio sam tvoje direktive. Predao sam ti dušu. Ti si kao lepezom, onim manirom zatvorila kartonom onu arkadu jer znaju u Sali promaje da pušu. Ostali smo blokirani negde na pola puta fascikle, rekla si da mogu da te nazovem. Revijalno i posle signala: „Glavni Arhivator Čvarkov“ kažem da te volim. I pitam: „Imal šta?“ Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika, lektira |
Sa slova na slovo kao s brda na brdo Svakom riječju kao da ti se vraćam a pobjesnio sam kao Max. - Kako da ispravim to što misliš da sam Ljaks… I obični prdo. Od slova do slova ko od tačke A pa do tačke Be i uz ovo Be nikad ne spomenut Je… Rastajemo se mi, vjeruj nije mi lako… zar da budeš vječno nesretna? Slovo po slovo sa zuba na zub cijedi se slina, kapa riječ: „Slušaj mala, dobivam na penale u životu, pa i ovaj meč…“ Oh! Prolaznost me vraća iz svojih daljina. Ponoć je već. Pola pola Nije daleko mir samoubice od mira nirvane. O, ti koji si se rastužio nedjeljom ujutro pred TV – om, lasom bi hvatao brodove u lavoru. Pingvini popadaše sa lijane. Koza Nostra indijanskih kasti. Hvataš bumerang čipkastim rukavicama. Polucilindar daje hlad nad kimonom. Gle, došao si ovom a krenuo onom! Kada si punio džem u palačinke bilo je kao da umotavaš u tepih Kleopatru. Zaledio šumu a kresnuo da potpališ vatru. Nije daleko truba od frule kojom mamiš zmiju iz turbana. Jedini si koji u Sodoku rješavaš jednadžbe svemira. Usamljena žena Jutros kad sam pomaknuo zavjesu pomislio sam da sam načinio pokret rukom kao da mašem. To me je uplašilo. Ustao sam i vratio zavjesu na mjesto. „Kako si glup!“, pomislio sam, „Opet je bilo kao da mašeš“ Za par minuta na vratima je zvonila usamljena žena. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Nadima se moja ljuštura u njoj zadebljalo postojanje. Novo čudo viri iz glavice kupusa. Nešto je ostalo u kukuruzu. Nešto se ispučilo iz graha. Niko nikome ništa neće priznati. Jasno je da prije mene niko nije bio živ. Sve se svodi na kajanje. Kajanje se uhodi jednako kao i ispovest, otud ovo piskaranje. Fascikle ambalažne trikotaže. Čisto državnički akt, fakt. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Svaki moj odraz u ogledalu postaje portret. Neka se zna da sam ja učinio kraj postojanju ogledala. Kazivaće: "Mehkoser je to bio, onaj; on u kojem god se ogledalu ogledao staklo je od miline njegovog lica, od neodoljive lepote njegove, prilepilo uz sebe njegov lik, njegov se odraz zadržao u ogledalu i koji se god drugi pokušao ogledati u istom tom ogledalu, nije se ogledao. Tako je bilo, i bi tako sa svakim ogledalom. I otad ogledala ne odražavaju nijedan drugi odraz, nijedno drugo lice i na svim ogledalima stoje Mehkoserovi portreti." Svako je ogledalo postalo portret. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Pokrepaće nam i ova družba. Stanjiće se i ovaj saldo. Izgubićemo bonus. Po nas neće doći vučna služba. Oslabiće tonus. Poreći ćemo da smo bili pogan, zakunimo se zadnji put da ne umemo da kunemo. Sam će od sebe iz života ispasti višak sudbine. Bili smo dobri? I da i ne. Jednako su nas divili i klozeti i korseti, bolji je onaj što osaburi a nije onaj što se sveti. Ne mora štikla uvek biti ta na peti. Mogu i mamuze. Lagano... Lagano se u mojim ustima smiruje upala desni i otok se povlači. Na krajevima mojih usana lagano, zaista, zaceljuju žvale. Lagano po mom telu prolazi crvenilo i svrab. Otpada iz mog života dlakava bradavica. Lagano iz mog života izlaze krastave žabe. Iz moga života izlazi, najzad, otrovni crv. Zarasta u mom udu više puta slomljena kost. Truba Krokiji drhte od neuhranjenosti, a ja dok hodam zemljom sitan i naduvan od grčeva kao nečija namerna malenkost, izvodim svakodnevnu svoju teatralnost: kao zastava koja nema farbu ni grb šumim, šumi vetar u krošnjama, šumi, šumi plameno lišće, šumi, šumi muk umrloga. Nisam našao bisera u blatu, tek trule kosti, muče mrtvi, ječe u blesku zlatnog zuba, i rokću, iznad njih, svinje kao da ih kinje. Biće bolje sve, spasićemo se mi svi, ali ne pre dok ne dune, gledao sam to u filmu, američke konjice truba. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Dah-nedah Dišeš svoje umjetno disanje, svoje umetnute boce s kisikom. Šuma se i dalje skriva iza stabla, stablo će o prvi zid da udari krošnjom poput obezglavljenog čovečanstva, glavom. Na dalekovodu oblaci režu vene neba, ptice izigravaju strukturu, pesnik izigrava strukturu društva. Tupe ivice papira pilaju jednako kao i hrapavo grlo, ova belina je bila tvoj jastuk i kruna od trnja, krošnja i šešir. I sve si na šešir i u šešir sve je u krošnju i iz krošnje. Na kraju si postao svestan da si proces: udahni-izdahni. Dah-nedah. Inkubator. Inkuba. Intubator. Truba. Mrazno umjesto mazno Osuđen sam Od bogova da punim Danaide bez dna Dok kao Emina sa ibrikom u ruci prosipaju Iz šupljeg u prazno. „A šta ako je mrazno, A šta ako snijeg napada?“, to se ja Sad pitam. „Ako snijeg napada na behar, na voće?“ Večno besmrtna Jutros je pred mojim vratima nevino osvanuo Optimizam sreće. To se retko sreće da pronađu se tako krpa i zakrpa, i popune šupljine polupanim lončićima, da onaj žedni otpije gutljaj vode sa svojih diogenskih dlanova. Iz daljine godina već svetli moj lik kao fokus, kao pouzdano zaleđe, umjetnost me čini jačim nego što pretpostavljam. Na mojim usnama tvoj okus kao hokus-pokus - Čuj, preparandus!? To mi više liči na neko lajanje na mesec. I ima samo smrt zvezda, ali nema smrti onako uopšte, i ima Život, i ima još Ljubav večno besmrtna. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Putokaz ti pokazuje odlučnost Staze su nanizane kao tok Uporedo je uvijek nešto u tijeku Put može imati svoju besciljnost Kao na kraju svaki korak svoju odmjerenost i smislenost. Ti se možeš uputiti, i ponekad pitaš za smjer. Putokaz ti pokazuje odlučnost, uglavnom. Nekad zastaneš ili osmotriti ili osvrnuti se. Ti se zaputiš kao što si često zamišljen po prirodi. Kruženje univerzuma u stvari, ustavri, nije avanturizam. To se pokreće kao inicijativa to je kao i sa novom idejom. Sudbina je naknadna pamet ili nešto što možda prepričavamo prije vremena. Hamletovska Krao sam ljudske sudbine Kao što bi me sudbine Same zaskočile Uhodio sam ljudske svetove Kao što im se nisam Mogao sakriti Kao ovde kao tamo Kao bilo gde I ovako i onako Slučajno Sve samoće koje sam rasuo I u krotkim i u onim razbludnim Sve samoće koje sam gajio Ni kralj ni prosjak Ni pesnik ni pustinjak Kao ovde Kao tamo I ovako i onako Slučajno Šta još treba da ti kažem O svojim hamletovskim danima A ne, dosta je više besmislenog pravdanja I ja bih možda i bio našao Da sve svoje vreme nisam tražio Građevinar Na stihove ne treba vršiti hajke. Polako dotjerujem, materijalizam, lične potporne stubove društva, inspiracija je niz tekovina procesa omasovljenja iskustva intimnog stava neba, reka, trava. I treba u čovjeku da se slegnu tektonske, salivene ploče temelja duše. Posle se podvlačiš. Uvlačiš Gorskim Vijencima da bi narastao, porastao u vrh, šiljke Himalaja. To je izgradnja profilnosti profilisanosti vlastite statue, hijerahičnosti čela. Građevina je sad zaokružena, čvsta, jaka. Dobra. Cijela. Oznake: kniževnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Došla si iz perspektive. Došla si iz vizure. Emancipirana kao pravo žene. Solidarna kao grupe Amazonki. Rekla si da još nisi našla svoj razlog stoga nemaš niti muža Nemaš čovjeka svog života. Rekao sam ti da se ne bavim guru praksom: možda možeš pokušati sa darvinizmom, marksizmom učenim Karl Marksom. Superloto Uzvrpolji se kao glavni dobitak. Mozak ti radi kao loptice u bubnju. Bubnji ti u ušima kao kad te svrbi lijevi dlan. Brojevi su poslagani kako je i red. Izvuci slamčicu na superlotu. Davljenik se i za reprizu hvata. Jackpot ti je kad si sretan, i pucketaj prstima. Ti ponovi ovo sve. Kad sa drugim dijeliš sreću tu. Superloto nije kocka to je investicija. Sve te male skrivene stvari Pusti neka se slegne prašina kao slegnuta ramena slegnutoga utiska. Onda se zavuci negdje u svoj krajolik, otvori panorame duše na bilbordima ekologije. Nemoj odustati od traganja za smislom. Mora da postoji raspored složen u fiokama. Kao fino opeglane košulje u ormaru. I nered: kao sve te male skrivene stvari pod košuljama između redova. Napravi još jedan sjetan pogled kroz prozor. Sad ti je cijela soba istrošena od nagle ležernosti. Od čudne neke lepršavosti. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika |
Pišem razgovijetno premda nisam suviše opterečen sobom. Pišem bez fusnota. Jer čovjek se, možda, sam nad sobom, ponekad, zamisli. Primjećujem kako se mijenjam. Primjećujem kako se i ne mijenjam baš. Jer držim do svoga stila i prepoznatljivosti. Držim da sve dok čovjek čita može i da se zapita, ponekad, o stvarima. Pišem posvećeno. Premda se ne unosim u to kao nekom u lice. Pojave na svjetskoj sceni ovdje umjesto dva suprostavljena lica radije su vaza. Bono Vox Johnny-To sam ja! Moja Azra to je najgore. Ovo je mali grad. U njemu sve se zna. A kada sve znaš kao da i ništa ne znaš jer baš bezveze je kad si indiskretan. Cinkariš strofu po strofu, upireš prstom u svoj lik. Predstavljaš se tu i tamo. I kad si poslijednji put obrijao bradu i brkove kako bi ličio na Pankrte. To što ti fraze na pamet vrte nije završna tvoja riječ. Oklijevaš sa porukom generaciji. Nisi glasnogovornik jednog vremena samo želiš biti na dobrom glasu, što bi rekli bono vox. Povjerenja Čuo sam mnogi cinizam. Ja nikad ne bih mogao biti pantomimičar. Najbolje se vide, koliko god se srkivali, ljudi iza scene. Koga sam mogao savjetovati i savjetovao sam ga da ne bude frontmen. A ako sam se držao po strani ne znači kako nisam imao preglednost. Nisam vukao konce, ali baš lijepo sam tkao ove ćilime. Ako je neko želio tapiseriju morao ju je sam pustiti na grudima. Možeš potom Ne mora sve da te razdvaja od svega. Povezao si i neke konce. Opleti i po kolu. Budi veseo kao tvoja priroda. Ništa ne mora biti razlog da se udaljavaš od ovih predivnih ljudi: ruka ruci paniću kolariću. Poskoči jednom. Poskoči dva puta. Poskoči i tru puta i poljubi kakvu do sebe mladu. Možeš, potom, još dugo nakon kolo utihne i raziđe se, i završiš sa ovom pjesmom, odmarati se u hladu. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, potika |
7.45 h. Čovek ne postane ni niži ni viši kad pokisne na kiši. 13.20 h. Ja kad kiša pada izađem i pokisnem al' ne narastem niti okraćam. 17.10 h. Ništa ja ovu kišu ne shvaćam. 20.35 h. ….kap... kap... kap... kap.. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Koraci Moji koraci, iako stvarno pređeni, nikada neće činiti put. Ko zna gde, po kojim sve mestima moja stopa gazi nekog mrava, neki cvet. Šetaju li moji koraci, bez mene, još onim trgovima i alejama? Nastoje li se uskladiti sa koracima onih žena? Sapliću li se još pod granatama? I najzad, mogu li izbeći svoj poslednji korak? Moji koraci, iako stvarno pređeni, nikada nisu načinili pomak. Obris bangavog palca Vratili su se sada i svi moji koraci, otkad još ishodani, i klaparaju iza mene, i čekaju da u pređenom putu mojih misli utisnu svoju stopu, ostave trag. Putevi po kojima hodamo i koji hodaju s nama i s našim koracima, pričaju o dolascima. Sakupio sam i sve svoje utisnute stope, držim ih u šteku, u trezoru, one sada čine kratere Meseca. Uvek se osmehnem kad u doba kad je pun Mesec nazirem obrise mog bangavog palca i Ahilove pete. Iz plikova ovih koraka cure crne rupe kosmosa. smosa. Snaga hipnoze Kućne papuče mi futrovane onim mojim rezervnim stopama kojima je trebalo da obiđem svet. U čašici kolena još mi čuče koraci predviđeni za parade od sedam milja. Na štriku s tek opranim vešom vise i moji putevi. Njih treba da ispeglam i razastrem u daljine. No ja stavljam ruke u svoje mišje rupe (i mišja rupa vredi hiljadu dukata). U susednoj sobi čuje se kako nešto šuška i grebe, kao da je, čini se, miš u duvaru. Sklapam oči, otklapam oči, sklapam ih, otklapam. Snagom hipnoze uspavljujem dan. Slab. Sujetan. I prolazan. Nekom će skinuti zatamnjene naočare, u prolazu, i u mislima, gledajući ga, dati mu moje oči onakve kakve su kad sjaje i kad se pitaju, pristajući tom mom glupom izrazu lica kad mi ono ništa nije jasno. Nekom će ozbiljnom staviti moj osmeh. Nekoj veseloj grupici podesiti moju boju tona kada se smeju. "Bio je bolji od svih", suprotno od onog kad nekom brzi japanski vozovi prolaze kroz glavu to će im, tiho, poput padanja lista, požutelog, i slabog, blago, dok sklapaju kapke, spustiti se na misli. Onako kako podnosim nakrivljenost slike na zidu, nakrivim kapu. A na brdu nebeskog čistilišta vrba na hip-hop mrda. Možda i izađem na njenu zimzelenu granu. Ja sam možda hitmaker, ja sam možda zvezda šlagera. Noću se teglim u postelji kao poslednja rečenica u tužnom filmu koju junak izgovara kad ono umire na krilu svoje dragane. Oh, mene pomisao na moju smrt tako gane, govorim vam kao dijete u snu, sve po sjećanju, svoje noći i dane. Nekom će skinuti zatamnjene naočare, u prolazu, i u mislima, gledajući ga, dati mu moje oči onakve kakve su kad sjaje i kad se pitaju, pristajući tom mom glupom izrazu lica kad mi ono ništa nije jasno. Nekom će ozbiljnom staviti moj osmeh. Nekoj veseloj grupici podesiti moju boju tona kada se smeju. "Bio je bolji od svih." Život je dugo, dugo oporavljanje, više-manje. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Promene u svetu Sad je leto pa će onda da dođe jesen. Sad kad opisujem jesen ne kažem: Došla je jesen. Sveopšte doba elegija Kostobolna jesen Sad kažem: "Tad i tad, u toliko i toliko, tačno, stupila je na snagu kao policijski sat jesen." Sastrugani sa oblaka snovi i namesto njih zalepljeni opali listovi s puta, džaba kopaju i rukama i nogama kako bi se vratili na krošnju. Zatvori vrata, upali vatru, spusti roletne, ide zima. U toliko i toliko, tačno, stupiće na snagu kao policijski sat zima. Portret poreskog obveznika u mladosti U misli strela slomljene prave, koplje polomljene podvučene crte, ono što posvuda rovari, krtica vida, slepa je volja za životom. Oblaci izvezeni na nebu poput grbova na zastavama a dobro vreme dolazi u poslednji čas. To je razlistala po prozorskom staklu žvaka dana, okreću se moje perspektive oko sunca, a jedno dugme meseca dovoljno je da zakopča mrak. I guzica mi, lucidna, reflektuje zrake sunca, njen je otisak onako sam od sebe, božjom voljom zasjao sa kauča, stolice, taburea ili fotelje. Iz tog otiska isijava lik, iz lika sjaji osmeh, iz osmeha se smeši tajna savršenog portreta poreskog obveznika u mladosti, dok mi čist obraz pristaje k'o budali šamar. O važnim stvarima Ja sam živeo svakako nikako, pomalo banalistički bizarno. Ugrizao me je medvjed, rana k'o mrva, na meni su p'janom cepali drva. Čovek zaboravlja na važne stvari, a one nevažne su mu preče jer mu se čine važne, a nisu. Pravda nas stiže s gusarskim povezom na oku i otkriće nam svu snagu svoje volje za moći. Kelner, vino natoči, da pijane oči ne zjakaju više. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Na uzici Gužva slika na mojim jagodicama prsta, ja stavim prst na čelo i utisnem si portret. Ako samo oborim glavu i položim lice na njih linije na mojim dlanovima ispletu mi lik. Sveobuhvatan kao poklopac šerpe ležem u postelju kao na bosanski lonac; koja sam to princeza ako i dalje teram mak na štrik. Obesim ti sve mačku o kozin lažni rog. Rep izraste na čelu a rog na guzici, važno je da sve zajedno držiš na uzici. Levi Kao crna a užarena linija koja boli to za mnom puzi novi sprovod sunca. Prenosi ostatke sveta sa kraja na kraj moje priče. Uzalud svaku noć spavam i otkopavam ugalj noći. Dan je svanuo kao da je ostao na pola puta. I bojim se da ostanem na pola puta. Praznina zeva na mene jer još joj nisam lanuo. Krevelji se jutro na mene jer još nisam svanuo. Stisnem fige, prokunem i prokletem da komšiji crkne krava, i da počiva u miru. Neki putevi se na pola puta pruže, bolje bi bilo da ostanem u postelji. Svi putevi sa mnom u mojoj Prokrustovoj postelji leže. Tako se i srce širi i steže. Smežuralo se srce u dve komore i dve pretkomore. Inače, u njegovu pretkomoru, u njegovu komoru uliva se aorta gradske kanalizacione cevi. O, Bože, od jutros sam stvarno sav neki tamo levi. Ponekad šiklja kao nafta na površinu zemlje. Prestar Prestar sam, i otkud sam baš ja taj da živim sve živote svih ljudi. I živim sve živote svih ljudi. I zato imam toliko ćudi! Ko se mojoj tajni preterano čudi ne zna da neprobojni moj oklop jesu sline i sluzi. To što jecaš, što ti oko suzi samo je zato da ne bi presušila moja sujeta. Tako je to od postanka sveta, sutra ćeš, ogledajući se u ramovima slika pred ogledalom, lickati se, a, zapravo, praznina svlači svoj kostim. p.s. Cirkular sunčevih zraka samelje dan u zlatni prah. Noć izgori u pepeo od gustine tame. Od tog praha i pepela mesim svoje postojanje, uglavnom vikendom - omiljenom svom godišnjem dobu. Oznake: Književnost, litertura, lira, lektira, lirika, poetika |
Opterećen sam seksom. Previše mislim o seksu. Ujutro kad se probudim i naveče pred san spopadne me seksualna žudnja. Preko dana je takođe prisutna ali je kontrolišem dnevnim obavezama. Ujutro kad se probudim i naveče pred san postaje jača i nesnošljiva. Izobliče se predmeti i sve ima oblik polnih organa. Luster, recimo, ima oblik sise. Plazim jezik nastojeći da pohotnim jezikom dodirnem sijalicu jer umišljam da je to erotizovana bradavica. O štekdozama da i ne pričam. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Možda bi se trebala držati od mene kao Zemlja od Sunca… Da sam Sunce, rekao bih: „Dve su mi došle preblizu, ostale su predaleko a neke su tek nedavno otkrivene a neke nikad neće biti otkrivene…” Da sam Sunce, rekao bih: „Nalazeći najbolju udaljenost i meru postala si plava i šarena… a ona koja je stigla kasnije crvena je i besna…“ Gromovu ti majku muke Tantalove o kako je grom iz vedra neba nisko pao pa sad gleda odakle se vedri iz kopriva i kako je nekad pucao visoko a sad mu je dostižno samo na vrbi grožđe viri tako k'o ožarena guzica crven od stida i besa dok na nebu ozareno je sunce ti žarko u tom grmu leži eci peci pec! pec! gromovu ti majku! Planine, i menjanje iskaza Planine su prvi alpinisti u svetskoj istoriji – pogledaj samo kako se neprestano veru uz nevidljive stubove. Mene su usporili sudari, zemljotresi mi izrovarili i, kao na raskrsnici, ispremetali puteve, a moje nebo od munja ostalo rasporeno kao tapeta. Nisam se, dakle, mogao pouzdati ni u zvezde vodilje. Planine su, menjam iskaz, zapravo, čvoruge zemlje od udara ljudskih stopala. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, potika |
Kućne papuče mi futrovane onim mojim rezervnim stopama kojima je trebalo da obiđem svet. U čašici kolena još mi čuče koraci predviđeni za parade od sedam milja. Na štriku s tek opranim vešom vise i moji putevi. Njih treba da ispeglam i razastrem u daljine. No ja stavljam ruke u svoje mišje rupe (i mišja rupa vredi hiljadu dukata). U susednoj sobi čuje se kako nešto šuška i grebe, kao da je, čini se, miš u duvaru. Sklapam oči, otklapam oči, sklapam ih, otklapam. Snagom hipnoze uspavljujem dan… Sedam milja Zemlja se okretala oko moje vrtoglavice. Snagu zemljotresa činile su moje migrene. Pa ipak, moj palac udara pečat zemlji. Od pređenih koraka čovečanstva ja činim ples. Nemam ja čizme od sedam milja, ali imam od sedam milja Ahilovu petu. Gadno otupeo cirkular Razumem cepanicu što stvara frž. Od prve sam ukapirao drvo za ono njegovo tetoviranje godovima. Razgovarao sam sa grmljem, starim šporetom što se u grmlju šćućurio. Potok koji je pored tekao meni je rekao da nismo mi naselili obale nego su reke došle za nama, kao delfini. One su došle za nama, razigrane, kako bi se sa nama družile. To me je podsetilo da ne zaboravim sebe u gomili ni gomilu u sebi. Ko zna, možda ja i više nisam za to!? Možda sam neupotrebljiv za tu stvar!? Možda sam zarđao strug!? Ja sam možda gadno otupeo cirkular!? Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Sav sjaj diktira baština snalaženja. Izričito potreban komšijski partijski kadar. Šarm je tek dio tvoga dvorca. Misao je bez kolebanja lebdjela kao svrgavanje sa vlasti. Događa se nova poetika. Pada, upravo, završna poanta. Uspostavlja se vlada novog stiha. Uzdrman je tvoj kabinet kao poslije socijalnih potresa u zemlji. Odlikuju ti se grudi, dekoriraju prsa, otkrivaš svakoga dana svoje vijekovne životne prostore. Dišeš punim prstima. Šepure ti se reveri, uzdiže kragna uronjena leptir mašna u sferu dnevne tačke. Time talasaš atmosferu. Okrećeš i valjak sudbine. Dotjeruješ stanište kao sasvim prirodno. A imaš i pametnijega posla: tačku presjeka i nacrt konačnog izgleda pečata zakucane daske u glavi. Dobro držanje Uporno čupaš repe bez korjena. Osvanuše i četiri zlatna glinena goluba Amorova strijela kroz srce Ahilove pete. Tu negdje se, tu i tamo, dobro držiš. Vladanje ti se ističe: uhvatio si se za korisno i poučno. I tek malo da sit si i napojen. Ni empatija ti nije izuzetak nego je po pravilu pravilnika. Kako si samo tužan i sam i čežnje pun za iskrenom ljubavi pravih žena. Epicentar amortizera Ako si sastavljen od epicentara. A ujedno si amortizer stvari. Zatežeš odnose kao krila šatora kako bi unutra moga relaksirati inkuluzivnost. Meditiraj. Slično kad si čisto onako nekonvencionalan. U startu, dakle, odustani od naprezanja. Mudrost se često shvata kao preokupacija kao udubljenost u solucije. Ako si skonto niotkud, nisi objasnio nikako. I niko nema pojma šta je pisac recitovao: eto vidiš kako svi sad misle sa zrnom soli na šalu i pošalicu, i kako si pametan kad hoćeš-nećeš. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika |
U centru pažnje vidim fokus. Ja sam tu negdje na kraju primopredaje. Cijela stvar je na kraju trake, događaj na margini. Hronika je memoari. Vrpca montirana a poruka slikovita. Pjesma je udarna vijest da postojimo: pristao sam sve palatelizacije što hoće biti: I ti si. I on je. Jesmo. Ali, i vi ste. Oni su. I onaj je. Ona je. Ona je tako lijepa. I neka je. Treba biti, što ne bi bila. Budi i ti ako jesi. Ako nisi, bilošto. Sadržaj je nafarban. Tema koloritiizirana. Kreč svježe ocijeđen. Egzistencijalizam Sitna buranija čaja od nane, dakle luk i voda kosmičke stabilnosti. Tektonska rendanja glavice kupusa stresa do kraja samelju ovo zrno insana u sitniš. Premda je to kompletan prah tu je i strah. Da, tačno: kako pred ženom opravdati sve prostakluke. Ti si imao samo što si stekao: ženu, nadimak, nešto malo talenta, probleme u životu. Šarm si nasljedio. I žene su te htjele. Lijep si kao slika. I žene si htio. Jedna je stvar posjedovanje a drugo to što žena ti radi. Bogu hvala zdravlja. Premda, džeparac je smanjen 10%. Drugo je nostalgija. I to što dovoljno nisi oplakao sebe, i svijet. Nisi tačno znao koliko vremena da provedeš u dobroj priči. Koliko vremena provesti, uopšte, u prepoznatljivoj ćutnji. I kad, tačno, prestati dopisivati zapuštenu pjesmu. Kad, tačno, prestati da se žališ ženi na sve manji i manji budžet. A i neredovan je. A i da si i sam, lično, zapostavljen. Koncept Zadržimo ovaj koncept kao ruke u džepovima. Razvij, dakle, postave. Rašiven prostor gubi na vremenu. Instalacija je miting. Intervencija je projektant. Poredaj na jednom mjestu različite ljude. I posve iste žene, njih duplo više. Očekujem da to bude umjetnička provokacija prema drugom i drugačijem. I ne pričaj nikad isprazne priče. Bulji onako u prazno. Pogled neka ti sadrži koncept kao džakove u vreći. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Imao si dobre namjere kao dvaput popločan Od jutros radiš trbušnjake Kondicija ti je uvijek na vidiku Otkad ikad refleks ti je pri ruci. Zapažanje je samo ono kad si skužio Onda da zbuniš reci, tiho, prvom od povjerenja: „Ja sam žimku!“ Dakle, jesi. A sve što jeste htjelo bi i biti. Pa, eto budi. I u ogledalcu. Odnos među stvarima nije nasumice razbacan. Možda i jeste. Povezuj stvari kao uvezivanje. Grupiše se i u heklanje. Dovoljno Dan kada si prestao sa izmotavanjima. Ostale su ti još neke karafeke. Ne smatraš više dosada što si smatrao. Smatraš da je dovoljno što si dosada smatrao. Prelaziš sada otvoreno u retuše. Dotjeruješ u fotošopu pedantnost. Izdledaš praznično poput svečane prilike. Ne odražavaš dosada što si odražavao. Sad imaš i druga shvatanja. Sad si pojam s pojmom. Ne oslikavaš kao dosada što si oslikavao. Sve je sada veza s vezom. Da ne kažem uvezeno. Lako dolaženje do ideja Lako dolazim do ideja: jutro sa pupoljcima. svježina koja te zapljusne kao umivanje lica. Sam ne možeš osim kada nećeš Lakše mi je sada. Lakše sam i ranije dolazio do ideja. Suština je nešto što u što se razumiješ. Sam si u ono u šta pronikneš. Svi se mi okrećemo prema fokusu. Svi smo mu u središtu aktivizma. Možda ne treba dramiti. Možda treba sve dramatizovati. Lako dolazim do ideja. Kiša je u toku dana, prešla preko moga zalijevanja cvijeća. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Ostao sam vjeran svojim idealima. Idealno držeći do glavne stvari. Glavna stvar ujedno se izdvaja kao temeljna u svemu. Najvažnije je da je prioritet. I dalje sam isti jednako lojalan. Vjerujem kako sam slijedio vrhovni princip. Gledajući objektivno neidealizirajući ništa nisam propustio glavno. Glavna stvar je držati se idealno. I pored ideala ostati vjeran. Prioritetno je znati redosljed važnosti. Ne samo da se praviš važan. Ili kao da je zaista važno. Istraživačko novinarstvo Ponekad si ispoljiv kao crta Nađi se tu kao delegat Neka su to tvoje najače odlike Reklamiraj se uvijek odakle si započeo. Dotjeraj se kao izmišljanje Ušminkaj svoj životopis kao cikularno pismo Vidim nepogrešivo naslovnicu u tvome liku Strši ti headline u profilu u totalu. Budi ženstven kao isforsiranost omjera snaga Iznevjerana očekivanja potvrđuju staru birokraciju Ovo je koristan rad preči od svih Ovo je ista ona Služba, Agentura, a i trla baba, nemoj me krivo shvatiti, lan. Možda si izbirljiv samo do Srijede. Već do Petka um svodi ti se na kolumnu i dnevne i nedjeljne, ako ne i mjesečne novine. Sa poklon dodatkom. Ekranizacija birokatizacije Dok si pjevljiv kao niz gadosti. Nabacane uvrede nisu intonacija. Zadirkuješ kao posljednji uličar, jer nisi umjetnik Jer stvaralačka vještina traži više od ideoloških fanatatika. Kadrovska služba je osujetila mnoge u duhovnom smislu Tehnokratski aparat su liste ne i remek-djela baštine Nepjevljiv si nepojevano. ref: Nisi pjevljiv ni na svoj način, zaluđenost je svjetonazor tvoga ideološka pravca. Jer ne držim da to treba 2 puta spominjati. 3x Vidim kako ti teku činovnički dani. Sliježeš epoletama kao davno prošlo vrijeme. Kod mene je sve čin slobodne volje, i stih je slobodan u sebi. ref. Sloboda izbora umjesto postavka čina, iako možda prolaziš kroz dramu, neminovno kao kroz ekran.3x ref: Nisi pjevljiv ni na svoj način, zaluđenost je svjetonazor tvoga ideološka pravca. Jer ne držim da to treba 2 puta spominjati. 3x kraće obraćanje publici spontano od srca... ne duže od 60 sec. ref. ref: Nisi pjevljiv ni na svoj način, zaluđenost je svjetonazor tvoga ideološka pravca. Jer ne držim da to treba 2 puta spominjati. 3x Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Ako se svi pronađu u mojim pjesmama onda nema protračenog vremena. Ostavi sad sve te druge priče, koješta. Kojekad, kojekakva, kakogod: na početku je to ionako tek letimičan pogled. Ulaziš u viokrug kao očekivanje. Vidiš kako sam ja postigao nešto. Zašto bi moje pjesme ličile na diskusiju: naravno nisam isključiv, dopuštam i drugačje koješta. Bilo bi zaista mnogo protračenoga vremena, ako bi mi se svi pronašli u tuđim pjesmama. Zato sam pred ovim izazovom kao ispred svoga vremena. Ciljnost ovog teksta Ne znam na šta ciljaš? Što ti je konkretno cilj. Je li ti cilj opravdava besciljnost ili ti je cilj kako si sredstvo koje opravda cilj. Cilj je na kraju i tebi u interesu. Cilj ti ponekad dođe, i to kao postignut skor. Možda postignut skor dođe sam od sebe kao tvoj pikiran cilj. Zaciljan ti je cilj, pogled zamišljenoga čovjeka u sebe u vlastitu spoznajnost, u budućnost. Nije li, u konačnici, cilj težnja. Tiha patnja, čežnja kako bi rekao pjesnik. Možda sve vrijeme postižeš više od cilja. Prevazišao si cilj. Stvar Stvari mogu biti onakve kakve jesu. Često ne moraju biti onakve kakve nisu. Ili jesu ili nisu, takve su stvari. Osim ako su možda stvari. Svakako da postoje neke stvari. Inače, bez njih ne bi postojalo raznoraznih stvari. Ustvari, suština kao esencija svake pojedine stvari. I stvar sama po sebi za sebe stvarana. Stvarno ako misliš tako. I ako stvarno ne misliš uopće tako. A ako misliš tako-tako. Ili misliš tako čas tako-tako. Stvarno ne znamo. Ili možda znam ali nisam siguran ako je to stvarno. Iskreno, ponekad ne znam u čemu je stvar. u je stvar. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
The House Of The Rising Sun part 7 Happy Shining peanuts Zašto ne kažeš da si izašao iz svoga Sunca Eto te u blještavilu kao kikiriki Po meni si svaka košpa za sjemena Bit će od tebe klica nekoga rasada. Pričaj kako je dobacivati stalno na sve strane Provlači ti se svaka kao žena poslata na zadatak Eto si sinuo kao da se u tebe gledat ne može Osvanuo si prije nego ti se smrklo ovaj put. Sad pričaj kako si rotirajući kao Zemlja Sa revolicionarnim pogledom na Mjesec Eto si pomalo i posrebren poput narodnih bisera Bit će od tebe književni fond. Atraktivan kao publika ili Nebo i Zemlja Možda treba biti atraktivan kao publika Ili ostani slabo primjećen u široj slici Ostani idiličan Moji konzumenti ovoga dobra trebali bi znati nije potrošna roba ovo što pišem. Potroše se, znam, poneke ideje. Ofuca se svjetonazor Ali, ja ovdje vidim ptičju perspektivu dok vi prepoznajete grabljivice Krajolik je sveobuhvatan kao zemljopis. Možda ne razlikuješ crnu od bijele mačke Svi su ti putevi, najzad, obojeni u pješačke prelaze Tek mala promjena na semaforu: ginger, mala plava, i crna žena ili kose braon. Ako nije ofarbana u drečavo zelenu i neku fluroscentnu doslovno plavu kao nebo. Slikovnica Gledam kako ste porasli u mojim očima. Sad ste duplo veća slika. Sad ste karta na koju igram: pa ne moram više potanko da opisujem sve. Ne mogu sad ni sve da vam nacrtam. Sve bilo bi slikovnica. Treba nešto prikladno, pak. Naći neku misao, za prikladan trenutak neki, na nekom zaista prikladnom mjestu, vrlo romantičnom, recimo. Reci i ti nešto, slobodno. Možda ovoga ljeta nisam dobio željenu boju prilikom sunčanja. Teško je dobiti bronzanu boju tena. Poručujem jednoj posebnoj osobi, takođe, da se ni ona ne brine mnogo zbog toga ako je odveć preplanula. Ja sam možda jedno samo spomenuo da volim čisto bijelu kraljevsku put. A svaka žena zna, važno je biti srca kraljica. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Nostalgično prepečen Nostalgično prepečen kao tost ili rakija Dvopek mojih sjećanja slanina uspomena Možda sam premazan ponekom vrlinom Uflekan podjednakom umiješanim prstima. Postojanje počiva na onom što nikad nije bilo Nikad neće biti je najjači argument Ostalo je moguće kao čista mogućnost vjerovatnoće A nije ne moguće preostalo sve ili ništa. Budućnost je danas i danas i danas Danas je budućnost a sutra je druga dimenzija Sutra ćeš biti neko drugi u nekom drugom danas Kao što te nostalgija stiže svakodnevno iz druge galaksije. Misao ti je naprosto proširena Dani su naopaki kao naopačke Gotovo si odapeta strijela u razapeti luk Tačan si kao u metu, za dlaku promašuješ cilj. Promašuješ opravdana sredstva ciljnom ravninom Dani su naglavačke kao krivinom izvrnute riječi Misao ti je naprosto proširena Proširen si prosto; priprosto. Duboko zaturen kao kreativac u prozaičnost Posjeduješ neka stvaralačka sredstva Nekad su više određena nekad su, uopće, neodređena Dani podjednako dube na glavi kao i na guzici. Ovdje je i sve drugo Neka te prate sve ove vrline Ti nikada nisi zastajao za savremenim Pratio te je dobar glas među tiho tišim i glasno glasnijim Nadvikivao si se za vlastitim recitovanjem sebe. Biti među ljudima je kao biti sam u šizofreniji Sva ta kakofonija ustupaš korak dva iz autizama samo da bi napravio korak više Koristan rad vučeš kao hronični bronhitis. Između ostalog ovdje je i sve drugo Što je preostalo i tu je pored igle ako ne nađeš kraj lokomotive Na ovoj hrpi je sve od nemila pa do gomile nedraga tovari i tovari, koje nisam stigao da sortiram baš pod konac. Oznake: Književnost, lektira, literatura, lira, lirika, poetika |
Opšte dobro Viskoznost moga raspadanja, pamučnost moga truljenja, izvajana rđa, okoštala slina, snažne utvrde plesni, čvrsti temelji buđi... dan se rađa. Mili dan kao vulkanska lava a od iskri pakla, kaže: "Uđi." "Kako si?" "Hvala, opšte sam dobro." I nije da mi da nego mi ne da. O, evo mi jedna kandža meda! O, evo mi jedna čađ kristala! I kristalna čađa! Dan se, dan se rađa! Ovaj dan je glup. Ovaj dan je glup. Ometa moju radnju življenja. Ovo vreme uopšte nema pojma, prepuno je kalendara. Sledeći put ću se začeti u ljusci oraha i plivaću poput Nojeve barke, ti se začni u kokosovom orahu i budi mi brat. Kraj je zajeban Pravedno je, Bog svakom živom biću da priliku da opravda svoje postojanje. Ljudi to slabo shvataju pa ne žive dostojanstveno, u ljubavi i milosrđu. Mi se smenjujemo u prolaznosti da bi svako od nas imao priliku da učini što više dobrih dela. Na kraju, kad se sve sabere i oduzme, nećemo pobediti, jer je kraj zajeban. Treba da se bude dobar, treba da se smogne volja da se odbaci volja za moći, i smogne snage za volju za pomoći. Zadrhtim k'o jasika kad pomislim kako je život inače divan a mi samo ga bezveze upropaštavamo. Koka ili kokoš Ne lažem, ne pijem i ne pušim, ne kradem - tiho živim svoj svetački život. Od sunčevih zraka ispletem sebi svaki dan novi oreol. I onako, više za sebe, pitam se šta starije je: koka ili kokoš? Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika, lirika |
A ja sam reklo bi se kliše: pogađam stativu, šutiram prečku, stojim u ofsajdu. I mislim se u sebi: baš sam ovo svoje navrat-nanos uradio nekako zbrda-zdola. Prosperitet progresa I ja sam za to da sav svet bude u miru. I ja sam za to da sav svet doživi napredni prosperitet progresa. Ali, to mislim tek od podne; u ranim popodnevnim satima, posle ručka kad po stolu ostaje rasut,poput zveke oružja po svetu, moj najsjajniji escajg, zlatni, upotrebljen i ovaj put u borbi protiv gladi. Mislim i o tome kako suva krpa na dnu mora pronađe zakrpu. Ona sasvim isceđena od života, na takvom dnu, i u tolikoj dubini studeni i tami, i pod tolikim pritiskom, pronađe svoju zakrpu. Krpa uvek pronađe zakrpu, ako ništa - krvave zagnojene zavoje. Trgovina, Entertejment, Smrt Niko se ne može vratiti i pokupiti svoje jučerašnje tragove kao suvo opalo lišće koje pokupi čistač u parku u kasnu jesen. Karavani, karnevalske povorke, i pogrebne povorke. i redovi slova, i reči, i rečenica. Sve isto. Trgovina, Entertejment, Smrt. A to na koži, te tetovaže - one izbijaju poput sećanja. Pirsing na nosu, obrvi, stidnom mestu klinovi su i okovi kojih nikad nismo oslobođeni. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Sve stvari presvlačić u futrolu. Izlaziš iz ormana u dres kod. Široko rasprostranjena kostimografija i konfekcijski brojevi. Hoćeš li konačno prihvatiti kako si uniformirano lice. Pomalo obojeni program i škola ti je usmjerena ideološki su ti zatamljene ružićaste naočale. Snove si smjestio u pidžamu A sportski duh pjesme skratio si u šorc. Notes Da budem dovoljno opušten kao saglasnost. Mir je sudionik u svakoj spoznaji koju postignemo o sebi i o drugima. Budi društven kao rukovanje sa osmijehom, i jedan pošten zagrljaj. Društven kao kompletan svoj poetski opus. Ne moraš biti društven kao kompletna kolektivna svijest. Ne može se reći da su tvoje pjesme montiran proces. Čista iskonstruisanost i tehnike manipulacije, ne. Svi znaju kako su ti pjesme istinska meditativnost, potraga za istinom, metafizički odobren trenutak nadahnuća koji je srećom ostao zabilježen. Osjećajno Nešto iz moga dnevnoga štaba. Nešto sa moje prijavnice. Moje namjere nisu popločane paklom a dobre su ko hljeb. Nešto iz moga školskog plana i programa: zašrafio sam ideološku matricu. Zazidao sam svoje pionirske pogone: još jedna cigla na zidu. Moja portirnica je kamp kućica. Htio sam da vidite moje dobre rezultate. Nešto iz moje šire perspektive i neke dijelove mog homemaide života. Kao da se cijelo vrijeme pod nogama mota put staza kroz koje sam provodio svoje vrijeme. „Ovo može zrno a može biti sjeme“, mislio sam tako. Nešto iz moje meditacije. Nešto osjećajno. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika, lektira |
Mene svet ne zanima. Tu sam da mu ostavim nešto što će mu pomoći da lakše podnese svoj kraj. Tu sam da mu svaki dan kažem: Baj! Tu sam da spasem njegovu prolaznost u svom oplakivanju samoga sebe, moj život će se opravdati ako će ih moja prolaznost boleti. Zato ja i pišem, pišem da se pošteno isplačem i oplačem za života. Nije to sramota. Vezujemo se snagom leptir-mašne, a ja sam dokazao da činovnik može umreti jedino u činovnikovoj smrti i to samo činovničkom smrću. U dugom i teškom samooplakivanju svih žena koje vole, koje su volele i koje će voleti, može se, takođe, spasti od prolaznosti. Kad čuju da sam umro, negde nekad, neka zastanu na tren, neka izgovore samo ove oproštajne moje stihove: Odlazim, ako se osvrnem i pogledam iščeznuću. Živi život ovaj dok si živ Živi život ovaj dok si živ. Vreme prolazi, i sve je prolazno. Pogled na svet otvara mi oči u tački na zidu, svet živi u mikroskopu, a sateliti su mikroskopi vanzemaljaca. Mi smo samo mala praška u svemiru a planete se, inače, gurkaju u celom svemiru kao Sizif kad gura kamen. Naši kamenčići u cipeli sizifovski guraju naše tabane korak po korak. Beže od svoje Ahilove pete koja im je stalno za petama. Ovaj je život gorak. Samo ponekad je život malo sladak. Ali treba da se živi dok si živ. Vidim te u roli Sve što se našlo izvježbanom oku A danas imam i važnija posla Danas me čeka dnevni raspored unutar mjesečnog proricanja Okvirno to je i otprilike, sezonski je uveliko. Vidim da si istreniran kao današnjica Pretpostavljam da si čisti aktualni trenutak Danas ne znam šta bih prije, imam i važnijeg posla Nekako gledam svoj posao kao nešto čemu sam predan, volim to što radim. Odigrao si scenu vidim te u roli Rastrčao si se na milion smjerova Otišao si u sto, sto hiljada pravaca Rasplinio se kao na sparinu. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Poznajem stvari kao da sam startao od nule Ništa nisam sebi prišio kao svoje Sve je bilo vezano za mene kao moj grb Moje boje bile su moj kolorit. Stvari me prepoznaju iako samo malo znaju stvarnog mene Ništa nisam pridodao kao da sam se okoristio Sve je bilo vezano kako sam koristio Priordnu nadarenost a nije da sam prefarbana ličnost. Osebujnost je osoba koja je istančanija i intuitivnija Takve su joj jednostavo startne pozijcije i predispozicija, dar je zasigurno vrsta blagoslova Nemoj proklinjati, još manje se služiti primitivnim lukavstvom. Dovoljno si, i bez toga, šarmantan. Pall Mall Nisam video da prolaze godine, video sam samo da prolazim kao dati rok, stvari su ostajale staklene, bol trajna kao plastika. Radujem se svom postojanju, niko se još tako svom postojanju radovao nije, veselim se svakom božjem danu mog života. Samo kad sklopim oči, samo tad, tog trena, javi se neopisiv žal. Ranije bih, u vreme kad je pušenje bilo popularno, zapalio Pall Mall. Nešto zamislio Pričao sam joj kako ću jednoga dana i ja umreti i kako sam i ja samo smrtan čovek i nisam besmrtan junak i da to je tužna moja sudbina. Plakala je dok sam joj govorio o svojoj tužnoj sudbini, plakala je zbog toga što mene više neće biti. I ja ću nestati i proći, i ona je plakala. I ja sam je tapšao po ramenu i tešio i bodrio da ostane jaka. Proklela je život taj, tad, koji ne može da bude večan u srcu jednoga čoveka, rekla je i da sam duša od čoveka, a duše bi barem trebalo da žive Večno Zauvek. Plakala je na mom ramenu neutešno. A ja sam se bio nešto zamislio Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Probaj gdje god da sjedneš sjesti na jambolije. Nosi ih sa sobom i podastri u svakoj prigodi, sjećaj se onog vremena. I obavezno zaboravljaj propuštene prilike: drvljem i kamenjem na katran i perje. Čopor je linčovao rulju. Hajka je nabasala na razularene horde. Gomila je zbir mnoštva ili pojedinca koji u sebi sadrži gomilu. Kojem su istresli sve na kamaru. Saberi se kao i svaki pametan čovjek. Ja sam evo kompletirao svoj sastav. Ličnosti pjesme. Propusnica Otvaram pjesmu kao otvoren prijelom Čitaš me kao pretresno vijeće Izbočine sa strane više su zastranjenje Otvorene karte iz prve su ruke. Zapetljana crijva jedne peripetije Hirurški precizna rečenica realizma, zato je oštar zarez Groznica ili liječi ili je izlječiva Sepsa te tjera na preispitivanje logike krvi i tla. Zgarišta su kad su posut pepeo i prah Ili raznesen dim u zvjezdanu prašinu Postignuta je evidencija birokratske izrasline koja potvrđuje. Strip-šlager Ponekad jutro podrugljivo poluosvane. Gledajući na tebe da svi vide jesi li bižuterija ili puni sjaj. Čeka te pred izlogom tvoje neispavanosti da vidi nakit tvoga umora. Možda ćeš tek sad uronuti u dan kao u umivanje ili ćeš pažljivo odškrinuti vrata svoga ormana. Stajat ćeš ispred jutra kao špageta u špageti westernima. Odskočit će i podne na sparinu. Moguće je da će dan da zađe prema suncu kako spada. Ili, vjerovatno, prema prvoj birtiji sa oblakom iznad glave u kojem nije ni zapitan niti je nezapitan šta to radi u ovoj strip hitpjesmi. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika |
Mlitav sam kao rano jutro. Sredina dana i rano predvečerje. Mlitav sam, ponešto, i između uobičajenih termina. Moj životni moto je uredu. Moj smisao života je netaknut. Postignuti elan drži tempo. Ja sam mlitav na svoj način. Ja tu svoju mlitavost činim onako na svoj način. Možda bih trebao biti mlitav na tvoj način. Možda bi to bio čak i bolji način. Mislim kako sad dolazi ova sredina dana i da omlitavio sam. Praktično mlitav sam nizašta. Pa ni pjesmu čak da završim. Izlazim Izlazim iz svoje čahure kao nepokriven tendom. Izlazim iz ove kabanice ravno u otvorene rajfešluse. Otvaram se kao polje pred razdraganom djecom koja više-manje vole-ne vole trčkarati. Ali, Sunce se otvara kao polje i raspakuje svoje zrake po poljani. Izveo sam na čistac svoje zabune. Zbunjenost je na vidik izvela mene. Ravno je do mora na mom položaju. Izvirujem kao glavica kupusa ispod kapi rose okupan u rasolu novog dana. Izlječen od kisline i žgaravice. Propagande Ispran mozak posjeduje informacije, zadržava odnos sebstva u kojem je iskakuliran. Ako je pjesma privatna stvar osjećajnost je nekako javni doživljaj. Sve se drži na svojoj rafi. Drže se konci u svojim rukama. Drže se lutke na svojim koncima. Držiš korak sa vremenom. Držiš vrijeme sa korakom. Iscjeđen čvrst orah. Pokazao je skrivena njedra duševnosti. Dugo si skrivao ljušturu a pokazivao suštinu. Umiješ lice kao da ispiraš mozak. Informišeš sredinu, simoblično više. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Siv si kao raznolikost koja te ne veseli. Kao kad držiš primat u 50 nijansi sive bez, sivkaste. Stopio si se niti u svjetlost niti u tamu Niti si duh prošlosti niti elan. Dakle, nisi polet pa da si siv kao odsjaj sakoa Kad su ti i takvi modeli bili vrlo u modi. Danas je retro i vintage pa me i ne čudi ako si to prekrojio od dede ili bake. Puko je i mađar samo si naopak kao kroz prizmu sjećanja. Ne kao Neven među Suncokretima više kao Neven među Žarama. To i ja kažem; postoje još oker, bedž, i nešto kao ona hrđavo onako ona niti crvena zagasitožuta niti smeđkastonarađansta. Slatka pesmica Sve što stvarno znaš o meni to je tako malo. Ne hvalim se svojom dobrotom jer to bi bilo šupački, zato tako malo znaš o meni. Ali, razmisli da li bi čovjek kao ja mogao da bude loš. Samo Cane iz Partibrejkersa, koliko znam, na ovom svijetu rođen je loš. Mnogi se rehabilituju, postanu bolji od svih nas, bolji ljudi od čovječanstva svih najboljih i najplemenitih ljudi. Razmisli, imaj dobre volje. Imam je i ja i kreni kreni prema meni jer kad su jednog mlađanog momka pitali s kim bi mijenjao svijet on je jednoj lijepoj nasmješenoj djevojci rekao: S tobom!, I ona se slatko postidjela. Ustao tačno Prvorazredni značaj drugorazredne misije trećerazrednih špekulacija: ujutro si ustao tačno tad kad ne privlačiš pažnju. Ne treba ti dodatno došaptavanje. Nosiš svoje poklopljene uši kao kad-tad. Kad-tad ćeš dovršiti svoje nedovršene rukupise. Nemaš taj magnetizam koji bi te priljubio uz frižider. Ponekad si stvarno cool kao ohlađena rana. Nisi ni pretenciozan, Daleko si od grandioznosti. Nikakva si ti atrakcija. Samo malo gledaju tvoja posla koja ti nazivaš svojom lirikom. jom lirikom. Oznake: Književnost, literatura, lirka lektira, lira, poetika |
Postoje moji zakoni prirode, moja priroda je pitoma kao i današnji dan. Sezonski gledajući idealna je i pozitivisti će utvrditi kako su otud ovako blagi okusi recitiranja. Postoji zakoni prirode, prirodna je zakonitost ova ili ona, to je sigurno, nešto se pomiće iako se za većinu stvari može reći da su u svojem pohodu. U kretanju je sklad i haotičnost, kako da sredim misli pitao sam se na početku svoje karijere. Nekako mi se motivska cjelina raspada pred očima, iako u isto vrijeme narasta jasno viđenje šire slike. Obuzima me lirski treptaj iako me je preplavio val emotivnosti pa je svaki doživljaj proživljen događaj. Značajnije Ako se danas odlučiš za nešto. To nešto može biti koliko važno koliko nevažno ako si se odlučio za drugo nešto. Ponešto odluči ponešto je odlučeno po nečegemu se, zbog nečega, predomišljaj. Ako odlučiš danas nešto, ako znaš šta je nešto a šta ništa šta je, konkretno, tebi to nešto. Odlučio sam pokuštati pisati još bolje, i da od mene bude nešto. Još uvijek to nije nešto, moje bolje nešto više. Dobro je da sam danas to odlučio, dan prije od sutra dan. Možda kasnije nego dan ranije ali to je zato jer sam zbog sibolike čekao baš ovaj datum 23.8.2020. Kao da to bude baš nešto. U izvjesnom pogledu značajnije. ref: U izvjesnom pogledu značajnije 3x ref. Možda kasnije nego dan ranije ali to je zato jer sam zbog sibolike čekao baš ovaj datum 23.8.2020. Kao da to bude baš nešto. 2x ref: U izvjesnom pogledu značajnije 3x Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Gledam nedozrelu devojčicu kako joj se razmazao sladoled oko usta i lepi se za ruke i setih se svih plačnih žena koje su me, razmazane šminke oko očiju, ostavljale… Neće joj umesto ovog sladoleda dirljivo curiti i penušati sline u jecaju i grču, kad bude govorila da se to vidi, da ona zna, da to ne može podneti, da nismo jedno za drugo… „Ona neće stići da me ostavi“, pomislim. „Ova to neće stići...“ Mnogo bolje Ja sam plazio jezik da ga protegnem od reči koje nisam želeo reći. Onaj koji je napisao najviše knjiga, taj se najviše narugao. Na ulici tražim čošak, najbolji ugao. Preko puta mene drolje. Našao sam najbolji ugao a čini mi se da bi nas dvoje, ona s druge strane ceste što me gleda i ja, izgledali kao par mnogo bolje. „Vidiš da nema ništa bolje od čiste jasnoće“, pomislim. Sve već hoću i sve me već hoće. Razanajem prepoznatljivost Možda se nisam trebao distancirati. Možda je potrebnije ostvariti razliku. Tačno se razaznajem od pogleda iz aviona. Vidljivo sam to ja u odnosu na perspektivu. Držeći stalni raskorak uz vaš mimohod. Možda je potrebnije ostvariti prepoznatljivost. Tačno se vidjelo da nisam ja ako me nije tu. Tamo gdje sam ja oduvijek je, čini se, izgledalo tako. Otkad si crna ovca otad je bijelo stado. Otkad si ljubičica bijela sva omladina je crna mačka preko puta. Otkad si crna žuć bijeli si manchmelow. Ideš uz čaj kao kocka bijelog šećera uz crn toz kafe sa zamišljenom željom. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Dovoljno je da dvadeset minuta nepokretan sedim i već će prostrti miljejić na moju glavu. Sedela je i ruho vezla. Čekala me. Prstom se na vreteno ubola. Dovoljno je da dvadesetak minuta nisam strpao potkošulju i već ju je obrubila čipkom. Čekala me je. I od čekanja poludela. Nemarna žena Ona još nije posekla deblo pored puta u koje se trebaš zabiti jedne večeri, dok pijan budeš vozio. Ne voli te dovoljno da predoseti kako nećeš imati snage izvući se iz automobila koji bude goreo. Ona je nemarna žena. Na kojem si mestu, tačno, zeznuo stvar? Nisi od onih koji su pokušali prevariti naciju. Možda dva-tri puta svega da si opsovao demokraciju. Naslonjen laktom, tu malo iznad, naglo se prenuvši iz razmišljanja, zgulio si kožu. Kome bi poverio svoju partijsku dužnost? Kome ustupio ložu? Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Nagomilaš kamenje kao karte, eto ti bunker, eto ti kule. Oblaci zakrpe poderano nebo, sunce ti vraća u vidu zraka odapete strele. Pet podzida i nekoliko hektara šume. Voda je ta u bazenu zatrovana. Žaba na lokvanju. Poljubac na krasti. Niko te neće oterati iz dvorca. Tamo si se sakrio kao vetar u krošnje. Šta ćeš učiniti sa svojih sedam ruku? Šta si mogao učiniti sa svojih devet ovčjih glava? Ja ne odgonetam samo suštinu stvari. Ja odgonetam suštinu svih stvari. Jezik palaca u tegli. Grlom u jagode Od sveg puta samo putni trošak Dolinom suza do doline senki I ćošak Bole ga ćoše Svi kao Eva u raju grlom u jagode Ja stao po strani K'o grom iz vedra neba Britka misao nad glavom jedva povezuje konce Nad njom promena klime Leta i zime Grlom u jagode Dolinom senki Kao tačka na kraju rečenice Jenki Na vrhu pagode Brada mudraca Izlazak po novine i cigarete je pohod. Poslepodne, ruke mi izašle iz kukova (ne iz ramena) da mogu lakše zagrliti svoja muda. Tako ih mogu rastezati gore-dole kao mudrac bradu. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
S kolena na koleno putuje moja misao s guza na guz, i peva bluz. Bore puze s kraja moje guzice na kraj moga čela, limfni čvorovi i zadebljanja vena gmižu jednako po telu. Samo čekam kad će rutavost moje ove guzice, meni preći na leđa. U mojoj glavi kao glava u torbi kao rogovi u vreći kao u muzeju cirkusi stoje svi moji započeti poslovi. Ko sam? Šta sam? Kuda idem? Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira |
Ionako nisam verovao ničemu. Nikome se nikako nisam nadao. Ćutao sam i promatrao. Promatrao sam ljude, prirodu i svemir. Promatrao sam i ženske, ako se to uopšte može uzeti kao neko polazište za neko iole ozbiljno naučno razmatranje, guzice. Čudio sam se svakom čudu. Zabezeknuo se nad svakom tajnom. Zamislio sam se ja, i ja sam stavio prst na čelo, zapitao sam se ja. Nisam razmišljao o tome da li se moja čovečja sudbina pokazuje neispravnom, uopšte nisam razmišljao. Nisam razmišljao o tome da li se moja čovečja sudbina pokazuje bespredmetnom. Anestezija Po ćoškovima moje sobe, u njihovu paučinu, zapleli se sunčevi zraci, a i sunce u mom prozoru, na nebu, liči na pauka koji plete svoju mrežu svetlosti, svoju suncočinu. Kao vrh žaoke zaboden sam u krevet, ali duhom lebdim po sobi kao zrno prašine u Sinanovoj tekiji. Ako se zamrsim u te mreže postaću opet žaoka u duhu i svojim ubodom paralizovaću tkanje tananih paukovih niti u lavirinte. Zidovi odavno u mojoj sobi stoje skamenjeni kao dvorani na dvoru Trnoružice. I stvari mi u sobi spavaju pod dubokom anestezijom, otvorene za upotrebu kao pacijent na stolu. Zidina Od vedrog noćnog neba istorija je iscrtala portrete. I svi su, zapravo, slike duše Doriana Graya. Povlačim linije od zvezde do zvezde, i jagodice prsta utisnem. Zvezde kujem svojim likom, zvezde mi samo bacaju prašinu u oči. Bljesak je mrlja svetlosti, zrak po zrak sunca težak poput poluge zlata zida dan. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Zahvataš formu kao šaku vode. Svakim danom sve se više ocrtavaš. Nadam se da si posložio kockice. Polako se dovodiš u red. Sad si vlastita tjelesna težina. Ne nosiš više tuđe breme. Sada si isto vlastito pljunuto izdanje. Nisi nešto na što bi trebao da ličiš. Provukao si se nakako između i pored. Dohvatio si svoju zlatnu jabuku crvenu kao med. Ispunio si turbulencije unutrašnjom spoznajom. Spokojstvom si osnažio i ostale članove. Almir Moja taktika nije bila da nastupim kao špica u udarnim terminima. Najlakše se širi nedoumica. Kako, od toliko verzija, da sklopim neku verziju. Nešto, ipak, dopišem - tu. Nešto, za svaki slučaj, dostavim - tamo. Nešto kao ostavim, zaboravim kao - tu i tamo. Imam dobroga prijatelja Almira. Gledat ću da se konsultujem sa njim koja bi najbolja poetna išla uz ovu sadašnju taktičnu notu. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika, lektira |
Golo slovo napenalilo se u pesmi kao nudist na plaži kad se napenali. Ćudljiva pesma dlaku menja, niz dlaku – uz dlaku. Niko se više ne ogrne pesmom kad prolazi kroz život kao što su onomad ruski pesnici izlazili iz Gogoljevog Šinjela. Ona viri kao devica ispod vela, a ima onih koji su ostali u uvodu opisujući ekser na zidu i nikad nisu završili njegov podroban opis pa su posle, umesto o ekser na zidu, okačili penkalo, kao kopačke, mačku o rep koji, u pojedinim slučajevima, ima predispoziciju vijadukta. Niđe veze Sloboda je izmišljena da ju volja sapne! Prazno je izmišljeno da ismeje pucanj! Sav sam svoj svet stvorio od svemirskog otpada. Tu i tamo ukrao sam i pokoju rečenicu iz knjiga. Gde je poginuo hrabri moj mineral? Gde su svladali moje vitamine? Kroz koju je saksiju cveća potekao Amazon? Stub ili greda redovno mi na večeru dođu. A dragon krvi moje podgrejava pasulj od juče. Da zazovem muzu ili bar Puškina na dvoboj? Cepiš, dlačiš, bestidno se drapaš! – Jer što da glumim uzdah Parsifala? Moje zaustavljene i pocrnele oluje na koži drugi zovu madežima. Da li je emocija kila i po patlidžana? Da li je ljubav podgrejan pasulj od juče? Kad je vidim kažem: Ostala si uvek ista! Kaže mi: Ostao si uvek glista. Demanti Spuštam očne kapke kao poklopce šahta. Očni kapci mi sklopljeni kao sklopljen ugovor. U njima zraci sunca nestaju kao poslednje kovanice zlata… Ovaj put ne mislim ništa o svetu, mislim se kad će plata. Kad sam išao rano jutros na pijacu da pazarim jednu tikvicu, a moja žena baš voli tikvice, i 200 grama faširanog mesa, a ja tako volim da pojedem faširanog mesa, gledam u zelenoj, svežoj i finoj salati, kapljice vode caklile se svud po njoj, svežanj novčanica, hiljadarki. U tom trenutku nisam mogao da se složim sa jednim piscem koji je napisao jednu knjigu a naziv te jedne knjige je sledeći: „Jebo sad hiljadu dinara“. Oznake: Književnost, lektira, literatura, lira, poetika |
Biti na tragu sasvim novog značenja Drugačije mi znači nego što je značilo Na tragu je značajnijeg Kudikamo znajačnije. Ima stvari koje znače Na pragu sam nečega što znači više Pa i mnogo više ako trag ne vara A ne vidim što bi me varao ako sam na dobrom tragu. Možeš nešto označiti poput novčanice Ili, možeš označiti znakove kraj puta Ostaviti tako sjećanje puno uspmena Ali, ako je išta značajnije biti na tragu sasvim novoga značenja. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Dah zaglavljen u grlu, u dahu se preprečila riblja kost sete, koja je poput sidra koje izgledom podseća na udicu, zabijenog u moja plućna krila. Ašovi mojih leđnih lopatica otkopavaju moja anđeoska krila kad širim ruke. Šire se zenice mojih četvere otvorenih očiju koje sam dobro otvorio na leđima. Igla nerva se provukla kroz iglene uši, a trnci moga sladostrašća nisu. Nije se provukla ni slamka za koju se hvatam. Ostao je blokiran put od igle do lokomotive. Dah je bič koji mi je isekao disanje organa. Dah je malj koji mi je smrskao grudi. Uzdišem nad ovim životom prepunim tuge i stradanja. Jednostavno, hteo bih zdravlja, ljubavi i više sreće u životu. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, poetikalirika |
Dah zaglavljen u grlu, u dahu se preprečila riblja kost sete, koja je poput sidra koje izgledom podseća na udicu, zabijenog u moja plućna krila. Ašovi mojih leđnih lopatica otkopavaju moja anđeoska krila kad širim ruke. Šire se zenice mojih četvere otvorenih očiju koje sam dobro otvorio na leđima. Igla nerva se provukla kroz iglene uši, a trnci moga sladostrašća nisu. Nije se provukla ni slamka za koju se hvatam. Ostao je blokiran put od igle do lokomotive. Dah je bič koji mi je isekao disanje organa. Dah je malj koji mi je smrskao grudi. Uzdišem nad ovim životom prepunim tuge i stradanja. Jednostavno, hteo bih zdravlja, ljubavi i više sreće u životu. Oznake: Književnost, lektira, literatura, lira, poetika |
Ono što mi nudiš je kao da pretrčavaš ulicu. Ne znam ni o kojem kalendaru razgovaraš. Možda imaš preča posla. Slikoviti smo poput riječi u prazno. Možda imaš samo neka druga posla. Ne znam o kojoj godini govoriš, stvarno. Govoriš na historijskom glasu. Uvaljan si u brašno i čadž. Kao da si izlagao svoj katran i perje. Stojimo kao ukopani, oklijevamo. Nije valjda da svijet se nudi samo kao statistika. Nema nikakvih značenja. Osim ako ne pripišeš i ne prikačiš šta kako kome. Pronalazim duboki smisao tamo gdje se otkorljao. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, poetika, lirika |
Istakao sam kao prijevremeno. Prekoračio sam prekovremeno. Došao sam na svoje mjesto. Ili je svaka stvar jednako došla do sebe. Ističi kao da je preuveličano. Dekori su sastavni dio svakoga oblikovanja Oblikuj i preoblikujući pomalo, onako Rukovodi se niti vodiljom. A smislio si dosta toga što je na svome mjestu i uz put. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Ponekad oklijevam kao razglednica Zacrtaj me kao mapu puta Premda nemam pustolovnu priču Ova moja pjesma kroz priču. Ova moja priča kroz pjesmarice. Precizniji da budem: oklijevam kao idiličan dan na svom vrhuncu U razglednici I vama je sve uglavnom - doduše. Ako ti je do grla sjeti se da nije ti ni do nosa Riba se i na suhom davi I škrge imajus svoju astmu Pa iako mašeš ušima kao slon do daha da dođeš zraka da udahneš. Oznake: Književnost, literatura, lirika, poetika, lektira, lira |
Otkad je svjetla otad je mraka. Mrak je stanje u kojem se sve rješava. Iz tame izlaziš kao da si iz oka ispao. Razdanio si se kao da si sinuo istog trena. Vedar si pretežito. Pretežito ljudi vedrim biti teže. Ali, neki nisu nimalo laki, lagan si kao izgovor. Čekaj malo: ovo je opet ispalo dvosmisleno. Pametan si kao upućenost. Sadržajan si pronicljivo. Drago mi je da si iskoračio kako iz tame tako i iz vlastite sjene, na prozračnosti prepusti se osjećajnosti, dok držiš misao. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
To što si kao Virgo perfekcionist Preliminarno kao i u svemu Vježba dovodi do savršenstva Ali, ako i redovito vježbaš možda nije dovoljno perfektno Perfeckija zahtjeva da pomno se fokusiraš Vrag leži u detaljima Između ostaloga kao među ostalim ličiš na nešto Nešto, ipak, nije dotjerano možda do istančanih bravura Nastavljaš nijansirati skoro do cjepidlačnosti Naravno nisi savršen ako si perfeckionista u svemu Ali, postoji i izvanredno uspjelo vrijedno divljenja remek-djelo I samo ti skromnost dozvoljava a i znak te determinira da se i dalje zoveš tek perfektnim u svemu. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Brujiš kao da si sav glas. Kao da si vreva koja ne zna ko je baš u potpunosti kompletan kao sastav. Timski rad bruji kao na početku. Na početku dosta je halabuke okočega kao niokočega. Busaš se u prsa kao poznato odnekud zvučanje na sve strane. Na sve strane započinje timski rad. Perspektiva je upadanje u kolosplet. Zvečiš više od klupka koje se odmotava. Lupetanje na prazno ispunjava naslovnice. Timski rad, između ostalog, ispunjava i kroz nesebičan doprinos. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, poetika, lira |
Nisam neki čičak koji lijepi ti se uz živce, a nisam ni neka sol da ti ližem rane. Lijevo-desno kako na koju stranu, sve se odvija po svom šrafcigeru. Umotaj to i u neku priču, čuo sam da uz bršljan penju se i tapete čuknuo sam u drvo na hajr i na dobro okačio i na zid duplericu. Ne iznenađuje me da to da ti ni najmanje nisam dosadan. Nisi ni ti meni previše, pravo da ti kažem. Vidiš u po bijela dana na kraju tunela. Sad sve izgleda isto kao i ranije kad smo se predomišljali, kako nikad da kontamo te stvari kao realno, u suštini stvari, stvari. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, poetika lirika |
Predžepaj se kako bi našao i ono što si tražio prije par godina. Izbjegni da se ponovo oko njih baviš. Bavi se više oko svega. Nekako mi izgledaj pejzažno. Svaka je korist dobrodošla. Zato raskomoti se u bizarnost. Zato nastoji da si izoštren kao banalnost. Nešto ispred tupog ugla uspijeva ti poezija ide ti od ruke svaka poetska krilatica. Povezani smo kao rubrike. No ja se trudim povezati konce. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Kako čovjek donosi sudove? Kako čovjek donosi sudove? Na osnovu čega? Sa kojim pravom? Uz kakve sve pojmove o životu. Subjektivan si kao osobno shvaćanje. Shvaćaš osobno kao svaka subjektivnost. Relativno je sve što poznaješ od apsolutnoga. Apsolutno je, ti samo misliš relativno, a apsolutno postoji kao apsolutna istina za sebe. Apsolutno ništa ne poznaješ kao relativno od drugoga. Kao drugo univerzalnost je možda utopija. Osim, ako nemaš neko drugo rješenje kao nepopravljivi idealist. nepopravljivi idealist. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Vidim i ja da je ovo drvo naše gore list. Ova je gora kao i vijenac i gorje izašlo na zimzelenu granu. A list ovaj nije od danas do sutra: Ima biti od Danas i tačka. Ovo stablo je naše gore list. Ova Lada što gari nizastranu kao da je Gorska vila tek naša je FC Aston Villa. Vidim, evo, repa nije ako nema korjen A ovaj korjen duboko seže kao kod Peručice Vidim i ja da je naše gore list Klada nikad ne pada daleko od ivera Srž je tamo gdje je poniknula. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Postupaš kroz prirodne materijale Želiš da ti brdo bude mlađe, zapravo sve brsko-planinsko Jer takav si i u duši, samo ne bi da se prezivaš brdski A i stabljika neka ti je ne odrapana. Težiš, sasvim prirodno, da ti peteljka netaknuta ostane, praktično Ionako je u trendu bestrzajno otkidanje na nove obnovljive izvore energije. Recikliraj misao kao novu Ideja neka se sja kao Zlatni ljiljan kao kad si bio vojnik pa zvijezda petokraka nakon polaganja zakletve ozarena kao cijela familija lijepa kao armija ispod zastava. Oznake: Književnost, literatura, žličrka, lektira, poetika, lira |
Jutra su ovdje osobito elastična Ne stavljam ti prst u oko Uho u prstu, prsten u kokodakalu Naročito jutra ovdje su osobita. Čuješ kako se budi san iz kome U isto vrijeme ti sa danom blijedi sjećanja ali osvježava ti pamćenje Nikada nisam imao sto razloga od jednom, ali jedan po jedan. Ja sam snažno impresivan kao kosilica Jutro se po nečem izdvaja ovdje kao tek otvoreni kapci na drugim mjestima Ovdje je ono oduvijek blisko i poznato bez obzira jesi li ti znao ili otkad to znaš. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Eto, vidim te kao iznošen ali bez mrlje Nema na tebi ništa što sam ne bih ohrabrio Ti si polazište za svaki naš osnova Jer u suprotnom ne bi imali ništa do praznih stranica umazanih samo znojnim prstima. Nemaštovit sam te nemam novih otkrića Po protokolu trebam skratiti svu ovu priču Eto, vidim te kao oronuo si ali jasno čvrstih temelja Ako smo na pragu nečega niko ne može zamisliti drugu kuću. Ako smo i na vjetrometini niko ne može zamisliti preči čamac, isprsio si se kao puna jedra Nema u ovoj slici plovidbe ništa što ne pliva Preko okeana, oblaka, i pogleda preko vode do slobode. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Zbog čega je sve sada Ako je bilo ikada Ako nije bilo nikada Hoće li biti bilokada Od sada. Ali, uvijek je svagda sada Ako je i bilo kad ikada Od kada je ako od nekada A to je moglo biti bilokada Ili, upravo sada. Od sada. Sad je samo sad i ono što je nikad Jer jedno nikad je u jedom tadkad A to može biti sad Sad ili nikad što se kaže Od sad. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira |
Da budem dovoljno opušten kao saglasnost. Mir je sudionik u svakoj spoznaji koju postignemo o sebi i o drugima. Budi društven kao rukovanje sa osmijehom, i jedan pošten zagrljaj. Društven kao kompletan svoj poetski opus. Ne moraš biti društven kao kompletna kolektivna svijest. Ne može se reći da su tvoje pjesme montiran proces. Čista iskonstruisanost i tehnike manipulacije, ne. Svi znaju kako su ti pjesme istinska meditativnost, potraga za istinom, metafizički odobren trenutak nadahnuća koji je srećom ostao zabilježen. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Sloboda je jednaka a jednakost slobodna Sad, isturen si kao iskorak u dobro, ili još bolje A još bolje je najbolje. Najbolje je onda uvijek dobro nego lošije u svakom pogledu. U tom pogledu jednaka sloboda je sloboda jednakosti, kako to i pjesnik reče, čini i sebe sagledati u širokom spektru. Ovaj put je jasan kao kad neko jasno stoji neodlučno na raskrižju, i postaje nam jasnije i put je sad nedvojben pri svakom narednom koraku. I tamo gdje se ne uputiš neko će umjesto tebe doći Iza nas dolaze generacije i generacije godinama i godinama ispred I kad si razasut posvuda kao šaka ljudi na trgu ili korzu Slobodan si među jednakima jednak među slobodnima. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Nastojim prikazati istančanost, nastrešica preko glave Krov nad glavom ima svoju kapu do poda Poštujem i čizmu koja glavu čuva. Delikatan stil ogleda se nenarcisoidno Tek da ga ne ureknu oni što ga zagledaju diveći se Tanana je sluhovitost ali ne mora biti krha odveć Intuitivan sam do prozračnosti. Vjerujem da sam negdje taktičan u nekom svome ritmu Ostalo je kao dan i noć, žeđ i glad, čežnja i neispunjenost, pa onda dugi mjeseci, još duže godine, smjene klimatskih doba. I ja ulazim u nijanse napkon dovoljno išaran. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika |
Ja sam sad u određenoj preokupaciji Pretumbacije su mnoge iza mene Ali, ništa prekomjerno u preorganizaciji Preopširno, ja nisam preglomazno preoravao a kamo li preodređivao. Sad me ponekad prezasipaju mišljenjima Ali, nisam preozaren nisam ni nepreozaren Dovoljno sam, ipak, prepotentan da bio bih tek tako prelogičan neopterečujući. Od preopredjeljenosti do nepreodredeljenosti Preispitujući preotovorenost u preozdravljenja svoja Preokovan u ono što sve zajedno nas veže Jače od lanaca, care. Preodavno... Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Tamo gdje te tišti tu si, vjerojatno, potišten. Sve se čini osvjetljeno pa i svjetla grada. Ništa nije zatamljeno, pa ni mjesečeva tamna strana nije takav crnjak. Ljubav je poštena. Pošteno volim sve prijatelje svoje, a i čovjeka svakoga dobre volje. Ja nisam samo svestran jer mi se prohtje okolo naokolo nekako nastojim obuhvatiti, otprilike. Ako se i snuzdiš razumijem ti nužde. Možda je, ipak, najveća potreba da te neko shvati makar i ne bio pjesnik. Jer svi znamo da pjesnika rijetko će ikada ikad iko posve da razumije. Eto, ja razumijem tebe, razumij onda i ti mene. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Vidljivi ste kao proplanak Kao vidljiv dokaz, opipljiv Svijet vaše historije: jednoga dana, zaista svi ćemo biti upravu. Drugoga dana, kad vam kažem, nećeš naći nikoga na svijetu da je upravu. Upravu si, tačno svi ste vi upravu, shvatio sam kako se nisam sjetio i te opcije. Nisi upravu. Ne, nisi upravu. Kad ti kažem, jednostavno tu nisi upravu, niko od vas ovdje tu nije upravu. Pregledan si preko svih skopčanih uređaja. Uređuješ život pomalo napamet pomalo kako ti na um padne. Sve nam je jednako osim odgovornosti. Oznake: knjieževnost, literatura poetika, lira, lektira |
Ono što se vama sviđa Vjerojatno ono u čemu uživate Kako vam je milo i drago i za volju Lajkate i ono što ste izgotivili. Pruža vam zadovoljstvo osobito Naročito ako je prijatan osjećaj Moć volje je autosugestivna: ja to mogu, ja to hoću, ja to moram. Ja to moram moći. Moram htjeti. Ko će ako ne moć sugestivne volje. Snaga je u tebi koliko u drugima. Snaga je u drugima koliko u tebi. Kako smo radije, kako smo sretni veseli. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika, lirika |
Ti si samo izbor svojih misli Naširoko poznat cijeloj toj slici Slika ti je poznata naširoko cijelo toj prilici Selektivan si kao probran. Probran si selektivnim putem Isključivo si provaren jer se lakše variš Ti si samo misao svoje prisilne neuroze. Ti si jedno veliko nemoguće ništa. A ništa nije nemoguće ništa Čim je izraženo na ovaj način kao ništa koje je nemoguće ili je moguće Postojalo je „ništa onda“ i prije ovoga ništavila. Postoji ništa mnogo prije je nastalo od ničega. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira |
Odavde dovde je poricanje Nisi vidio tugu u očima Sad se baviš samo onim što se tobom bavi Odavde pa do samog kraja. Iz tvoga kraja porijeklo vuče zavičaj Obitavaš u različitim mjestima pod formom i u sadržaju Premda si se navikao na sredinu. Sa ovoga tla su i tvoji tereni Sa ove zemlje je i njiva i paša Krošnja izvire u nebo kao rascvjetala bašta u vodi i mineralima. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika |
Stavljam te kao predmet u fijoku Raspoloživ sam kao svako tematiziranje Razglabajmo o koječemu, tvrdim: Ti si testni program svoga prvobitnoga plana. Ja sam u žiži fokusa To moje riječi stavlja u fokus žiže Učimo kao numeracija Ja na svoju ti na svoju stranu, to je razmak Ja nisam kao drugi Ni prvi mi nije interesantan Sve to treće deseto, peto šesnaesto Kategorije su razvrstane kategoričnost je koncentriranja, zovemo je tvrdnja. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika |
Ovdje se koprcaju tek recitacije Ovdje mi padaš na pamet usred misli Interakcija je zgusnuta kao gužva u discoteci Soul train se stapa sa okolinom. Pod jednim smo medijskim nebom Jedan je to list papira Jedno smo, rekao bih, svepoetsko biće Jer i poetsko je sve kao sama lira. Oslikavam ti sve kao u bojama To je kao da sve ima svoj akvarel I sasvim blago smo eterični kao neka ulja Ovdje se razmazujemo kao renesansa po humanizmu. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetsko biće |
Kad pažljivo pogledam kroz pažljive mi uši U njuhu se osjeća njuškalo I kojekakva njuškanja Puca mi vid ravno kroz oči mozak i srce i dušu sliku strašnu. U nedogled možeš sagledati stvari tek u dogledu Pod lupom je komad veći kao u tuđoj ruci Kad pažljivo osmotrim kroz pažljive osmatračnice tehnike ali i analize: Poliži do kraja i zablistaj kao oblizivanje. Zaslini kao da tačno znaš što hoćeš. Možda ništa od ovoga nisi htio: hrću ti kapci pri trpetaju kao da si ti trunka upala u kašiku krmelja. Oznake: Književnost, literatura, poetika, lira, lektira, lriika |
Moja priča ima svoje živćane završetke Nekada imam visoku sedativmeditativnost Visoki sedumi, čuvarkuće, i spokoj u hladu pametne razgranate palme. Priča koju pričam, s vremena na vrijeme, bolja je stoputa bolja od priče koju pričam tamo-ovamo, ovoono tu i tamo. Ponekad je bolje vrijeme nego mjesto. Ponekad je daleko bolje vrijeme nego li samo mjesto od sebe. Ponekad je puno bolje mjesto, o kakvih mjesta ima, nego li te vrijeme služi. Najbolje se naći, sretno kao tajming, u pravo vrijeme na pravom mjestu. Izbjegavaj zato naći se pogrešno i nesretno, ni kriv ni dužan, u nevrijeme gdje nisi na svom mjestu. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Kao zamagljen prostor Ponekad ova krcatost u sredini Zato ne bih da ističem ekstremne primjere Umjereno bistri, vedrim i oblačim koliko mogu ne kao ove ekstremne temperaturne razlike. Ovaj zaglavljen prolaz kroz riječ na vrh jezika Pa nikako da progutaš do trenutka kad osvane podsvijest i razazna potisnute traume nesublimirajuće postojanje. Zadovoljan sam svojim realizatorskim sposonostima Ne razmećem se zato svojim umijećem Ko umije njemu dvije, ali ne mogu biti svaki put kao izmišljen. Ali, svakodnevno mogu pomalo, onako. Onako, pomalo doprinjeti lirici, lektiri i kulturi generalno. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Sad vjerujem u dobre poteze. Ako nešto vrijedim onda sam neprocjenjiv. Ako me cijeniš i ja sam jednako zahvalan na tako, naizgled, maloj stvari. Življenje nije reportažna kola. Odvijaš se nadugo i naširoko internacionali sličan. A sve oko predajnika odašilje ili je prijam signala, poštujem ovu skromnost kojom se ne stavljam u prvi plan. Ako te pretekne prvenstvo prolaza. Uvijek vjeruj da birao si srednji put. Stazama kojim koračaš ne stoje samo reportažna kola, niti semafor sa rezultatom. Oznake: Književnost, lektira, literatira, lira, lirika, poetika |
Satjeran u nepreglednost u čudan ćorsokak. Sve paradoksalno nije apsurdno. Ali, ni sve apsurdno nije paradoksalno. Međutim, postoji i varijanta ako si malo apsurdan, što ti možda može zvučati logično, onda si malo i paradoksalan. Vidim da ti to ne umanjuje privid. Viđenje je oksimoron. Tvoja starica mlada jednako ima svoje na platnu ulje. Dalje od nepreglednosti je samo uređen spisak želja, eventualno lista očekivanja. Ja, obično, kao i sve normalne zlatne ribice imam tri želje. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Prouči moje navike. A i otkrij neku pravilnost. Jednim dijelom kroz sav svoj umjetnički rad, godinama stvarajući sve ovo, evo: kao što vidite; negdje nekako, usput, postao sam diplomata. Pridržavaj se istine kao politolog. Ne bih posve iscrpno, ne bih da te sabijem u leđa. Uz zid guzica, u vis ruke: obješen poput trofejnih rogova. Ne bih da se koprcaš neodlučno, nisi ni ti muha bez glave. Na kraju, i mačku o rep bezbrižno i pregledno ispisana poglavlja života okačena kao ogrlica. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Ne znam kako su to otkrili. Čuvao sam tajnu duboko u sebi. Nikada nikom nisam pričao o tom. Nikome se povjeravao nisam. Ne znam kako je moglo doći do njih. Kad to nisam puštao iz sebe. Kako im je uspjelo? Nisam znao, a ni sad ne znam jesam li sve to umislio, umišljam li sve ovo, um moj se možda poigrava sa mnom. Šta ako sam uobrazio da znaju? Ili, oni, ipak bolje znaju, jer na kraju krajeva štajaznam. Štaznam, stvarno. Realno, u koliko toga lično sam siguran. Otkrili su nekako jer otkriju uvijek. Domogli su se nekako Otkorvenja, te Vječite Spoznaje u koju me, evo, upučuju. Oznake: Književnost, lektira, lira, literatura, lirika, poetika |
Dobro je da te odmah razumijem. Inače, ne uhodim te ali pratim što hoćeš da mi kažeš. Poručujem ti kao što me vidiš. Uglavnom, iako od svega ne preostaje ti ništa, ipak dobro je da sam odmah razumio što je pisac htio da kaže. Meni ništa od ovoga nije nepoznato, štoviše Poznatiji si mi nego od prošle godine I pretprošle godine jednako je sve isto kazano Ne uhodim te, tek vidim da se uzaludno smaraš. Pratim te, da ali htio bih da se ne progoniš Odlutao si sa puta zapetljao si se u božju mater Ipak, dobro je da odmah te razumijem Ništa ti od svega ne preostaje jer od toga ionako nema ništa. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektria, poetika, lirika |
Pišem rekreativno kao vožnja biciklom Kao jutarnje trčanje rekreativaca. Kao rekreativno zanimanje za historiju umjetnosti, sportsku kladionicu i kulturne događaje. U posljednje vrijeme,dakle, pišem relaksirano piskaram takoreći, tu i tamo, pokoju kako kome. Štaznam. Nekako sam fleksibilan letargija je i flegma nužno. Iako su misli kratke sve je opruženo kao na kauču ili plaži. I poneka se lirska odvaži dođe do lire ako baš mora. Ako baš raja traži. Oznake: Književnost, lektira, literatura, lira, poetika |
Ionako si neobičan ovih dana Ovih dana si praktično neprepoznatljiv Ima unatrag koliko, ne znam, ne bih umio odrediti se točno Mislim da nisi u potpunosti što si bio. Možda si sad a da ne znaš Novi čovjek Možda si postaješ druga osobnost Možda sada više možda manje sličiš na izvornoga sebe Vjerojatno si sad upotpunjen, Sad si, valjda, kompletiran, Kako bi se i nogometnim rječnikom reklo: u punom sastavu Vjerujem da si sad više lirski, kao pismena vježba. Nije to tako ni neobično, ništa neobično možda su dani drugačiji. Možda se oni razlikuju više. Čovjek je samo kao i sve drugo: perspektiva. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, poetika, lektira |
Odjednom sam obostran na sve četiri strane. Računam tu i jugoistok, sjeverozapad, jugozapad, sjeveroistok. Određivati se znam a znam još i to kako sam vjerojatno, vjerojatno predodređen za nešto. Nešto ima u što i sam vjerujem. Jer vjerujem da sam nešto postigao a da još treba postići koliko-toliko dobrog repertoara. Poetika je stvar stava. Umijem zadržati stav ili napustiti sve uporišne tačke, ako tako traži Ars poetica. I konceptualno mi uvijek nekamo teži. Ponekad je tako podsvjesno da ću ga shvatiti tek, ne znam, kako bih mogao na ovo uopće odgovoriti osim da se sjetim kad su ono upitali Abida: „Abide, reci nam de hoćel biti bolje za godinu-dvije.“ Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Ako i u takvom sjaju vidiš odsjaj. Ako u takvom odsjaju vidiš sjaj. Ja nikada nisam rekao kako zasljepljujem, zato kao dan budi svijetao. Naravno, svijetao poput ozarenosti. Mjesečeva glazura na sve. Meni je Mjesec uvijek vedar. Makar i kroz kišni dan ili u magli. Suza se umiva u oku kao mali mačići. Prede mjesečina kao crna mačka, vode se maze kao jutarnja kafa u šalici. Šumi u morskoj školjki, i tebi blago šumi u ušima. Okeani, pod ljušturom pozitivnih valova, ništa na to. Oznake: Književnost, lirika, literatura, lira, poetika, lektira |
Da ne duljim pobliže sam simboličan. Usporedbe radi- kao. Kao npr. kao. A kao oksimoron vjeruje da se praviš moron. Nisam ironičan a kamoli sarkastično. Zagazio si u neistraženo područje. Blizak si mi što dalje od mene. Preblizak znači dokidanje. Gubitak svake relacije. Odnos ništavnosti ako postojiš ili jesi. Poništenje ako tako hoćeš. Da ne duljim preblizu je kao sirena za opasnost. Preudaljeni ne mogu biti ljudi, samo ljudski odnosi. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poenta |
Na vratima hotelskih soba, kada se njima jače zalupi, uvijek se jedna šestica premetne u devetku ili se jedna devetka premetne u šesticu. Ja sam rođen 6.9. A moglo bi se to, ne daj Bože, premetnuti u 9.6. Oznake: Književnost, lira, žličrka, literatura, lektira, poetika |
Dozivaju me sebi kao ustaljena praksa. Upamćen kao usoljen i bez zrna soli. Potpuno predan kao osnovne karakteristike i razlikovno obilježje. Crta ličnosti po glavi stanovnika. Brkovi po dopuštenju ćelavio sam po potrebi. Uši su nam napregnute kao živci. Izgledam stegnut kao previše raspojasan. Izigravaš građanina poput vječite isprike. Nisi neodlučan, odlučen si od strane drugih. Ako nije treći, četvrti, peti, šesti. U čemu si imao upliv kad si uplivao. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Sve što mislim da je, valjda, tako. Valjda je tako, mislim sve inače. Inače, mislim, sve se, tako, i svodi na valjda. Ako, možda je. Ako je, možda, u pitanju. Možda, valjda, dovodi u pitanje. Mislim, možda je stvarno tako. Tako je, valjda, možda, stvarno vjerojatno. Stvarno, ako je. Onda je li to i jedino realno. Realno, zaista, jedino je, stvarno. Valjda tako je, moguće je sve, zaista. Stvarno. a. Stvarno. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika |
Dosta je različitih stvari. Doduše, ti različit nisi. Uvijek si isti slučaj. Slučajno, ili ne. Isto se i ponavljaš. Doduše, svakako se ne razlikuješ. Uvijek si isti slučaj. Jedinstveno dosadan. Ja, opet, sa svoje strane ne razaznajem te. Nisi totalno drugačiji od drugih. Uvijek si isti slučaj. Istovjetan neprestano. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, poetika |
Eto te kao glavat Ručerde ti kao da si rukat Možda je slika o tebi preuveličana Misulja, izvini zbog nesporazuma, nije prva pratilja. Ne znam koja te to kruna vrhunca vodi I šta ti sve još leži na savjesti Kako se sve to našlo na tvojim plećima Misao, na kraju krajeva, ponekad se odaje kao orasi u njedrima. Ponekad izađemo iz mjernih jedinica, pa ipak smo mjerodavni po svemu sudeći Bio empirijski dokaziv ili neempirjski nedokaziv Egzaktan si tačno sve u svoje vrijeme. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Jutro je društveni poredak zasjalo kao i svaki drugi dan. Kalendar patrolira ulicama kao godine kroz živote retrogradno, znači unazad. Ja sam skoro ispuni 2/3 svoje prilike da evo nešto kažem. Nastavljam tekovinu dok riječi ne budu napokon pune sebe. Planeta se okreće po službenoj dužnosti. I stranačko je tijelo. Službena dužnost rotira se po režimu rada. Vrte se, uglavnom, sve ranom zorom oko naroda i u narodu. Oznake: Književnost, lektira, lira, lirika, literatura, poetika |
Slobodan si koliko i neslobodan. Razumiješ kao što ne razumiješ. Nisi ni prvi ni posljednji. Otegnu si se koliko i protegnuo. Sasvim dovoljan si koliko i nedovoljan. Samo skok s motkom je granica. Prelaziš i troskok ali gledaš da ne pišeš na preskoke. Gimnastika je atletske prirode jezičke figure vitkije su. Zapažaš koliko i ne zapažaš. Nešto je opisano nešto izdijagolizirano. Narativan si koliko si nepričljiv. Poetičan si preko glave. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, poetika, lektira |
Zavladaj apsolutno kao sve u šaci. Kao sve pod noge, despotski koračaj. Arsenal argumenata je na tvojoj strani: Sila Boga ne moli. Diktiraj kao učiteljica prva slova. Zadrugarstvo je kad smo svi za drugarstvo. Takoreći, svi smo Braća u vjeri. U Jednoga. Možda nisi ni rođen kao što znam da rodio nisi. Eventualno ako si bezgrešno začet. Arsenal je na tvojoj strani i bez argumenta. Argumentacija je nepotrebna tiranija. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Gdje nalaziš nove snage Sličan si kao prilika U sličnoj prilici mogao sam biti i ja Po Amaru Osimu, proslavljenom nogometnom treneru i teoretičaru, protiv NK Travnika svako ima 4 šanse. Potrošna je roba samo ako sve je izgubljeno Ne izgledaj kao pas lutalica oko svoga repa Ja se, recimo, pravim važan samo kad je nešto važno, mislim nevažno. Gdje su tvoji izdanci svježine Odiše li krepošću bistrina razborite norme Identičan si kao jajetu Pjevljiv kao kokodakanje. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, art, poetika |
Ponekad pod krošnjom stvarno ne vidim šumovitost. Pod tendom išaranom palmama vidim samo natkrivenost. Ne osjećam šatorsko krilo okriljem, tek svo nebeski tek nebo plavo kojim oblaci plove, putuju, ležerno se lješkare na suncu. Sa svog balkona brdu i brdovitosti, dolinama i livadama, gaju i tamo poljima i vrtačama. Urbi et parkovima, dvorištima, izletištima Orbi ekološkoj svijesti i savjesti. Poslužit ću se onomatopejom: tok, tok, tok – potok. Vjerujem da sam snažnije dočarao kako tako vijuga selom i gradom radosno i krepko. Pod krošnjom Midhetove jabuke tu na travnjaku, ćilimu engleske trave, jednako sam pod drvetom saznanja. Oznake: knjieževnost, literatura, lira, lektira, art |
Oslušni moju misao zjapi od dorečenosti Sve vidi o koncu kao slika Ovisi takođe o okačenom klinu o zid. Oslušni kako razmišljanje ide u prilog. Osmisli sve što je po tebi. Reflektuj samo ono što širiš dalje. Širi dalje samo ono što obasjavaš naširoko. Izreflektuj i ono što ti ne ono, kao lampinjone. Slušajmo zajedno osluškivano i orkestrirano. Sihronizujmo suglasje kako je milozvučnije Sve je na reprezentativnom nivou horsko himnično pjevanje a između dva prostora je dovikivanje. Oznake: književnst, literatura, lektira, lira, art |
Politika je povodac na duže staze. Dobijaš na vremenu taman koliko ga kupuješ. Dakle, kupujemo vrijeme a prolaznost je, koliko shvatam, od danas do sutra. Proazno vrijeme je mjerodavno. I ne samo u sportu. Ili samo prolaz dalje. Vrijeme ponekad stoji, kao da stoji zapravo. Možda. Možda ne. Nešto ga pokreće; novac ili užurbanost. Ne možemo reći kako se sve izdešavalo preko noći. Preko dana se odvijala svakodnevnica. Preko dana je narastala kalendarska svakodnevnica. Kao povodac na duže staze. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, art |
Radio na novim valovima. Dokazuju to izmješane frekvencije: izmotavaju se trake nekih starih melodija. Frula, frulica, harmonika, disco nikad nije bilo u roku: dolaze zvučanja kako kome zvuče. I mene bije dobar glas, ali da ne pričam nadugo i naširoko Zvuči ti poznato a djeluje ti odnekud Kao. Nemoj se truditi sve je kao. Kao kakao. Da, upravo tako jer to je upravo to. Radio je u toku. Radio je sad baš na sceni, ide kao Piramida, kao Vikendica, među zvijezdama. I u životu. Radio je u tijeku i jeku svakog doba. Sve što se događa se, dođavola, sa mili Bogom i sa radijom. Zbivanje je uređeno komešanje, samo ga umjetnost može učiniti skladnijim i dati mu smisao. Haos kako zbivanje može imati predivnih zgoda, nadajmo se što dalje od nezgoda. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, art, frulica |
Izmiren sam sa svijetom kao sve ovce na broju. Ovo je, uostalom, ovčarski kraj. Jednostavno ne treba za ničim biti gladan kao vuk. Sad kad sam sit svega i pomiren sa sobom Izmiren, dakle, sa svijetom kao sa mjestom odakle potječem, dakle mjesto samoga porijekla. Sad sam poput rijeke Lašve jaka zlatna sredina, a zasigurno od Vilenice nikad ne bih povilenio. Pitaju me često koje su, najčešćše, vanzemljaci. Boje šišarke. Bukovog drveta, šta znam ili žira. Ne znam, a sve maje znam niti mi išta na pojam pada više. Osjeća se tankoćutna lira. Oznake: Književnost, literatura, lira, putopisi |