U centru pažnje vidim fokus.
Ja sam tu negdje na kraju primopredaje.
Cijela stvar je na kraju trake, događaj na margini.
Hronika je memoari.
Vrpca montirana a poruka slikovita.
Pjesma je udarna vijest da postojimo:
pristao sam sve palatelizacije što hoće biti:
I ti si. I on je. Jesmo. Ali, i vi ste.
Oni su.
I onaj je. Ona je.
Ona je tako lijepa. I neka je.
Treba biti, što ne bi bila.
Budi i ti ako jesi.
Ako nisi, bilošto.
Sadržaj je nafarban.
Tema koloritiizirana.
Kreč svježe ocijeđen.
Egzistencijalizam
Sitna buranija čaja od nane, dakle
luk i voda kosmičke stabilnosti. Tektonska rendanja
glavice kupusa stresa do kraja samelju ovo zrno
insana u sitniš.
Premda je to kompletan prah
tu je i strah.
Da, tačno: kako pred ženom opravdati sve prostakluke.
Ti si imao samo što si stekao: ženu, nadimak, nešto malo
talenta, probleme u životu.
Šarm si nasljedio. I žene su te htjele. Lijep si kao slika.
I žene si htio.
Jedna je stvar posjedovanje a drugo to što žena ti radi.
Bogu hvala zdravlja. Premda, džeparac je smanjen 10%.
Drugo je nostalgija.
I to što dovoljno nisi oplakao sebe,
i svijet.
Nisi tačno znao koliko vremena da provedeš u dobroj priči.
Koliko vremena provesti, uopšte, u prepoznatljivoj ćutnji.
I kad, tačno, prestati dopisivati zapuštenu pjesmu.
Kad, tačno, prestati da se žališ ženi na sve manji i manji budžet.
A i neredovan je. A i da si i sam, lično, zapostavljen.
Koncept
Zadržimo ovaj koncept kao ruke u džepovima.
Razvij, dakle, postave.
Rašiven prostor gubi na vremenu.
Instalacija je miting.
Intervencija je projektant.
Poredaj na jednom mjestu različite ljude.
I posve iste žene, njih duplo više.
Očekujem da to bude umjetnička provokacija
prema drugom i drugačijem.
I ne pričaj nikad isprazne priče.
Bulji onako u prazno.
Pogled neka ti sadrži koncept
kao džakove u vreći.
Post je objavljen 20.08.2021. u 01:57 sati.