1.100 Alen Alispahić, pjesnik, Ljubav.Mir.Bolji dani. Čiča-Gliša 5 The House of Rising Sung Deda Žorž Cvr!ka Pije Sprajt Histerija žene 2 Osam Šezdeset 8-60 Rock and roll, i dr. kućne potrebštine vol. 1 Refreni za publiku 2x između strofa i 3X i dva puta po 4X Pop-shop Fakt Prevedeno sa engleskoga Textdžinica kod Alena Izvod Iz Matična Knjiga Pjesama Onako. Pomalo, onako. I Ja Sam Tebe Bodrio Kao Lav Dobivam na penale Alenčić Versijatrija Fusnote To su takve pjesme Sad je sve jasno Timski duh.Timski duh. Timski duh. Coffe Break To možda samo tako misliš, ali ne misli ni ja Dežurni dispečer Ovaj Rekao Bih Tačno Da Mislim Štaznam Dovoljno je i druga književna djela i filozofski praktikumiGOLDEN COLLETIONS ALEN ALISPAHIĆ ALEN ALISPAHIĆ

ALEN ALISPAHIĆ

02.03.2022., srijeda

Amanda 2

Amanda 2

Amanda mi je rekla, mogla je pretpostavljam izabrati bilo koga od vas,
izabrala je meni jer mi vjeruje, kako joj se mnoštovo ideja mota po glavi.
Amanda, rekao sam, ti si sjajna ideja i možeš biti sigurna u svoje ideje,
neće te iznevjeriti, nećeš ih iznevjeriti, nećeš nas iznevjeriti ako si i izabrana
za, možda, Tvorca Ideja.

Amanda je imala strah da se ne premetne u Mašineriju ideja. Gomilu
bezidejnih ideja, ako tako smijem da kažem, a možda Svijet ima ideju o idealu.
Amanda se jednako plašila za postojeću ideju Istine ideju na kojima počiva sve.
Nemam sada ideju, neko ima ideju da je sve ravna ploča, ideju teorija, a onda

skoro smo zaboravili gdje smo stali sa idejom. Dobro je da Amanda dolazi do ideja,
vratili smo se na ideju ali otvorili neke nove ideje, neke skoro zaboravljene ideje
ali Amanda je rekla da negdje postoji Pandorina kutija ideja, a ako smo čuvari ideje.
Ako sam Amanda Tvorac ideja i Trezor ideja, nisam li indoktrinizacija, ili slično.

Rekao sam, nogomet je ideja, takođe. Ne brini. Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu.

Oznake: kniževnost, literatura, lirika, art, poetika, lektira


- 18:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.01.2022., nedjelja

Prvo pitanje za Rileta sa Olax.ba pa onda pjesmica

Rile, može li ona, to mi je nostalgija iz mladosti, spitfajerka tako smo je zvali umjesto za 25 za 20 KM. Imao sam ja crnu i amblem tigra a ove su bile jednako atraktivne u to vrijeme. Javi ako može na poruku tamo. Hvala ti za onaj dres još jednom. A sad poezija.

Prihvatio sam ovo objeručke

Prihvatio sam ovo objeručke
Ne prihvatam uvijek daj šta daš
Život je nekad težak slučaj nekad je svima lako ili je laknulo
ili je lakše
Nešto prihvatamo obostrano a prihvatamo i sporazumno.

Evo prvi Football Club osnovan je 23.10.1857 u Sheffieldu
kao Sheffield FC.
Ne znam hoću li ikada otići tamo hodočastiti na Sveti Nogometni travnjak ali želim doživjeti 200 godina jubileja
2057 Sheffield FC.
I ostati i živ i zdrav i još na putu 99.

Koliko-toliko kako-tako sad sam kao Džou kojem se
nikad i nigdje žurilo nije, i Džek naravno, koji samo zbog Ljube više nije crn.
Sad njih dva negdje između NFL u aktualnoj sezoni 2022 i AFL su.
A, eto vidiš, kako sam nisam takmičarska ličnost jer umjetnost ipak
ne takmiči se, ali postiže rezultate.
Ja stvaram umjetnost, očito vam nešto promiče ako niste spoznali
pjesnisčku suštinu.

Oznake: kniževnost, literatura, lirika, art, poetika, ovo sa riletom


- 12:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.08.2021., nedjelja

Građevinar


Putokaz ti pokazuje odlučnost

Staze su nanizane kao tok
Uporedo je uvijek nešto u tijeku
Put može imati svoju besciljnost
Kao na kraju svaki korak svoju odmjerenost
i smislenost.

Ti se možeš uputiti, i ponekad pitaš za smjer.
Putokaz ti pokazuje odlučnost, uglavnom.
Nekad zastaneš ili osmotriti ili osvrnuti se.
Ti se zaputiš kao što si često zamišljen po prirodi.

Kruženje univerzuma u stvari, ustavri, nije avanturizam.
To se pokreće kao inicijativa to je kao i sa novom idejom.
Sudbina je naknadna pamet ili nešto što možda
prepričavamo prije vremena.

Hamletovska


Krao sam ljudske sudbine
Kao što bi me sudbine
Same zaskočile

Uhodio sam ljudske svetove
Kao što im se nisam
Mogao sakriti

Kao ovde kao tamo
Kao bilo gde
I ovako i onako
Slučajno

Sve samoće koje sam rasuo
I u krotkim i u onim razbludnim
Sve samoće koje sam gajio
Ni kralj ni prosjak
Ni pesnik ni pustinjak

Kao ovde
Kao tamo
I ovako i onako
Slučajno

Šta još treba da ti kažem
O svojim hamletovskim danima
A ne, dosta je više besmislenog pravdanja
I ja bih možda i bio našao
Da sve svoje vreme nisam tražio

Građevinar

Na stihove ne treba vršiti hajke.
Polako dotjerujem, materijalizam, lične potporne stubove društva,
inspiracija je niz tekovina procesa omasovljenja
iskustva intimnog stava
neba, reka, trava.
I treba u čovjeku da se slegnu tektonske,
salivene ploče temelja duše.
Posle se podvlačiš. Uvlačiš Gorskim Vijencima da bi
narastao, porastao
u vrh,
šiljke Himalaja.
To je izgradnja profilnosti profilisanosti vlastite statue,
hijerahičnosti čela.
Građevina je sad zaokružena, čvsta, jaka.
Dobra. Cijela.

Oznake: kniževnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika


- 07:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.