Putokaz ti pokazuje odlučnost Staze su nanizane kao tok Uporedo je uvijek nešto u tijeku Put može imati svoju besciljnost Kao na kraju svaki korak svoju odmjerenost i smislenost. Ti se možeš uputiti, i ponekad pitaš za smjer. Putokaz ti pokazuje odlučnost, uglavnom. Nekad zastaneš ili osmotriti ili osvrnuti se. Ti se zaputiš kao što si često zamišljen po prirodi. Kruženje univerzuma u stvari, ustavri, nije avanturizam. To se pokreće kao inicijativa to je kao i sa novom idejom. Sudbina je naknadna pamet ili nešto što možda prepričavamo prije vremena. Hamletovska Krao sam ljudske sudbine Kao što bi me sudbine Same zaskočile Uhodio sam ljudske svetove Kao što im se nisam Mogao sakriti Kao ovde kao tamo Kao bilo gde I ovako i onako Slučajno Sve samoće koje sam rasuo I u krotkim i u onim razbludnim Sve samoće koje sam gajio Ni kralj ni prosjak Ni pesnik ni pustinjak Kao ovde Kao tamo I ovako i onako Slučajno Šta još treba da ti kažem O svojim hamletovskim danima A ne, dosta je više besmislenog pravdanja I ja bih možda i bio našao Da sve svoje vreme nisam tražio Građevinar Na stihove ne treba vršiti hajke. Polako dotjerujem, materijalizam, lične potporne stubove društva, inspiracija je niz tekovina procesa omasovljenja iskustva intimnog stava neba, reka, trava. I treba u čovjeku da se slegnu tektonske, salivene ploče temelja duše. Posle se podvlačiš. Uvlačiš Gorskim Vijencima da bi narastao, porastao u vrh, šiljke Himalaja. To je izgradnja profilnosti profilisanosti vlastite statue, hijerahičnosti čela. Građevina je sad zaokružena, čvsta, jaka. Dobra. Cijela. Oznake: kniževnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |