Putokaz ti pokazuje odlučnost
Staze su nanizane kao tok
Uporedo je uvijek nešto u tijeku
Put može imati svoju besciljnost
Kao na kraju svaki korak svoju odmjerenost
i smislenost.
Ti se možeš uputiti, i ponekad pitaš za smjer.
Putokaz ti pokazuje odlučnost, uglavnom.
Nekad zastaneš ili osmotriti ili osvrnuti se.
Ti se zaputiš kao što si često zamišljen po prirodi.
Kruženje univerzuma u stvari, ustavri, nije avanturizam.
To se pokreće kao inicijativa to je kao i sa novom idejom.
Sudbina je naknadna pamet ili nešto što možda
prepričavamo prije vremena.
Hamletovska
Krao sam ljudske sudbine
Kao što bi me sudbine
Same zaskočile
Uhodio sam ljudske svetove
Kao što im se nisam
Mogao sakriti
Kao ovde kao tamo
Kao bilo gde
I ovako i onako
Slučajno
Sve samoće koje sam rasuo
I u krotkim i u onim razbludnim
Sve samoće koje sam gajio
Ni kralj ni prosjak
Ni pesnik ni pustinjak
Kao ovde
Kao tamo
I ovako i onako
Slučajno
Šta još treba da ti kažem
O svojim hamletovskim danima
A ne, dosta je više besmislenog pravdanja
I ja bih možda i bio našao
Da sve svoje vreme nisam tražio
Građevinar
Na stihove ne treba vršiti hajke.
Polako dotjerujem, materijalizam, lične potporne stubove društva,
inspiracija je niz tekovina procesa omasovljenja
iskustva intimnog stava
neba, reka, trava.
I treba u čovjeku da se slegnu tektonske,
salivene ploče temelja duše.
Posle se podvlačiš. Uvlačiš Gorskim Vijencima da bi
narastao, porastao
u vrh,
šiljke Himalaja.
To je izgradnja profilnosti profilisanosti vlastite statue,
hijerahičnosti čela.
Građevina je sad zaokružena, čvsta, jaka.
Dobra. Cijela.
Post je objavljen 22.08.2021. u 07:03 sati.