ALEN ALISPAHIĆ
31.08.2021., utorak
Uran Uran
|
Kao tvoja prekoračena zadruga Ukupno si u totalu grupisan Anarhističan kao retrogradni Mars I Uran Uran. Duplo si veća skupina od anarhista boljševika. Ujedinjen si u zastavu i grb himnu i distinktivna obilježlja. Zdravlja mi, živi bili svi mi. Drugovi naši bicikle voze, veseli, cvijeća korpica. Drugarice posadimo cvijeće, šume pošumimo zeleni se crnogorica, slobodno razmišljaj o sebi, prirodni i društvu. Jedinstvena unija od tačke do tačke u krug kao lanac zapovijedi od komesara do komesara. Priručnik za uporabu Izigravaš pravdu na sred istine. Elitno korporativan orgija oligarhija kao položena zakletva. Zaokružen zavjet odan kao poklič. Fenix ti je na vrh jezika. Pepeo posut po glavi garežom minulih vremena. Ili ubireš travarinu ili mostarinu. Solidaran kao armija ljudi. Bratstvo je neka vrsta prepoznavanja ljudi. Ipak, razlikuješ predrasude od krivovjerja. Srdačan si do posljednjega daha. Jednako razotkrivaš neupućenost ravno u priručnik za uporabu. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Naširoko
|
Knjižim svoju imovinu. Pjesma leži na listovima kao duhovna zaostavština. Duše mi, ovdje ima spoznaje koliko i mudrosti iz iskustva. Čovjek nekad mora osloniti se na valjanost iskaza. Čovjek se nekad mora osloniti na sam iskaz kao na intuiciju. To bi trebao biti valjan iskaz kao i nepogrešiva intuicija. Što je više prežvakano to je sočnije. Samim tim dovoljno je da nešto čujem iz prve ruke, u second handu to već je prepričano kako treba. Ponekad čovjek mora ispljunuti što je rekao iz sebe. No, ne popljuvati naširoko. Pogoni Mi smo te odabrali kao ideju. U načelu ideja je odabrala nas. Svi smo mi, u principu, iz istoga svjetonazora. Kolosplet je, kako da kažem, hajmoreći, skup igara kao folkloran je. Sredstvo je cilj težiti sredstvu Zato proizvodiš sve ovo i fabrikuješ, prvenstveno cilj je izbor slobode sredstava Voljnost je samo sredstvo ka volji, posredstvom sredstva akumuliraš resurse i moć. Meko represivno sredstvo a kod nekih sedativna sredstva Drugi, ipak, teže za kapitalnim sredstvima: vatra, voda, kamenjar, propuh kako bi došli do elementarnih sredstava gdje cilj je stvaranje Novoga čovjeka u Novom Svijetu Novoga doba. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika, lirika |
23.08.2021., ponedjeljak
Intimizacija
|
Ne umanjuj ljepotu poeziji, svu njenu nježnost tananost i lepršavost. Čovjek živi po tajni, fina patetika postojanja, na se za se suze liti. Dirljivost prolaznosti, slatka i nenametljiva teatralnost, šeprtljavost ona jedna fina. Fina naivnost, zanosi, nevinost i ozbiljnost naših tragičnih sudbina. Intimo ukusno osjetimo naša bića... Hodim Hodim za svjetlom u svojoj tuzi. Svjetal hodim za svojim danom. Imamo samo jednu priliku svaki put Možda da napravimo što točno po priručniku prilika da budemo bolji od svega što znamo. Slijedim srce gdje ga sam vodim Svjetal hodim za svojim danom. Hodim za svjetlom u svojoj tuzi. Imamo samo jednu priliku svaki put Otpuhnuti prašinu s albuma gdje čuvamo slike svog života. Problem birokatije Aplicirao sam ti svoja osećanja kao sve formulare za stalni radni posao, minimum iskustva.Nisam imao neku vezu, interesnu sveru osim čistog entuzijazma da prihvatim odgovornost. Stajala si druge strane kao iza stakla, ljubazna i večna kao red pred šalterom, i ženstvena. Mistična poput birokatrije. Pitala si da li sam upotpunio uplatnice našeg odnosa? Pitao sam te za odrednice..., za stupce, pratio sam tvoje direktive. Predao sam ti dušu. Ti si kao lepezom, onim manirom zatvorila kartonom onu arkadu jer znaju u Sali promaje da pušu. Ostali smo blokirani negde na pola puta fascikle, rekla si da mogu da te nazovem. Revijalno i posle signala: „Glavni Arhivator Čvarkov“ kažem da te volim. I pitam: „Imal šta?“ Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika, lektira |
Dobivam na penale
|
Sa slova na slovo kao s brda na brdo Svakom riječju kao da ti se vraćam a pobjesnio sam kao Max. - Kako da ispravim to što misliš da sam Ljaks… I obični prdo. Od slova do slova ko od tačke A pa do tačke Be i uz ovo Be nikad ne spomenut Je… Rastajemo se mi, vjeruj nije mi lako… zar da budeš vječno nesretna? Slovo po slovo sa zuba na zub cijedi se slina, kapa riječ: „Slušaj mala, dobivam na penale u životu, pa i ovaj meč…“ Oh! Prolaznost me vraća iz svojih daljina. Ponoć je već. Pola pola Nije daleko mir samoubice od mira nirvane. O, ti koji si se rastužio nedjeljom ujutro pred TV – om, lasom bi hvatao brodove u lavoru. Pingvini popadaše sa lijane. Koza Nostra indijanskih kasti. Hvataš bumerang čipkastim rukavicama. Polucilindar daje hlad nad kimonom. Gle, došao si ovom a krenuo onom! Kada si punio džem u palačinke bilo je kao da umotavaš u tepih Kleopatru. Zaledio šumu a kresnuo da potpališ vatru. Nije daleko truba od frule kojom mamiš zmiju iz turbana. Jedini si koji u Sodoku rješavaš jednadžbe svemira. Usamljena žena Jutros kad sam pomaknuo zavjesu pomislio sam da sam načinio pokret rukom kao da mašem. To me je uplašilo. Ustao sam i vratio zavjesu na mjesto. „Kako si glup!“, pomislio sam, „Opet je bilo kao da mašeš“ Za par minuta na vratima je zvonila usamljena žena. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Fakt
|
Nadima se moja ljuštura u njoj zadebljalo postojanje. Novo čudo viri iz glavice kupusa. Nešto je ostalo u kukuruzu. Nešto se ispučilo iz graha. Niko nikome ništa neće priznati. Jasno je da prije mene niko nije bio živ. Sve se svodi na kajanje. Kajanje se uhodi jednako kao i ispovest, otud ovo piskaranje. Fascikle ambalažne trikotaže. Čisto državnički akt, fakt. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
22.08.2021., nedjelja
Mehkoser
|
Svaki moj odraz u ogledalu postaje portret. Neka se zna da sam ja učinio kraj postojanju ogledala. Kazivaće: "Mehkoser je to bio, onaj; on u kojem god se ogledalu ogledao staklo je od miline njegovog lica, od neodoljive lepote njegove, prilepilo uz sebe njegov lik, njegov se odraz zadržao u ogledalu i koji se god drugi pokušao ogledati u istom tom ogledalu, nije se ogledao. Tako je bilo, i bi tako sa svakim ogledalom. I otad ogledala ne odražavaju nijedan drugi odraz, nijedno drugo lice i na svim ogledalima stoje Mehkoserovi portreti." Svako je ogledalo postalo portret. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Mamuze
|
Pokrepaće nam i ova družba. Stanjiće se i ovaj saldo. Izgubićemo bonus. Po nas neće doći vučna služba. Oslabiće tonus. Poreći ćemo da smo bili pogan, zakunimo se zadnji put da ne umemo da kunemo. Sam će od sebe iz života ispasti višak sudbine. Bili smo dobri? I da i ne. Jednako su nas divili i klozeti i korseti, bolji je onaj što osaburi a nije onaj što se sveti. Ne mora štikla uvek biti ta na peti. Mogu i mamuze. Lagano... Lagano se u mojim ustima smiruje upala desni i otok se povlači. Na krajevima mojih usana lagano, zaista, zaceljuju žvale. Lagano po mom telu prolazi crvenilo i svrab. Otpada iz mog života dlakava bradavica. Lagano iz mog života izlaze krastave žabe. Iz moga života izlazi, najzad, otrovni crv. Zarasta u mom udu više puta slomljena kost. Truba Krokiji drhte od neuhranjenosti, a ja dok hodam zemljom sitan i naduvan od grčeva kao nečija namerna malenkost, izvodim svakodnevnu svoju teatralnost: kao zastava koja nema farbu ni grb šumim, šumi vetar u krošnjama, šumi, šumi plameno lišće, šumi, šumi muk umrloga. Nisam našao bisera u blatu, tek trule kosti, muče mrtvi, ječe u blesku zlatnog zuba, i rokću, iznad njih, svinje kao da ih kinje. Biće bolje sve, spasićemo se mi svi, ali ne pre dok ne dune, gledao sam to u filmu, američke konjice truba. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Večno besmrtna
|
Dah-nedah Dišeš svoje umjetno disanje, svoje umetnute boce s kisikom. Šuma se i dalje skriva iza stabla, stablo će o prvi zid da udari krošnjom poput obezglavljenog čovečanstva, glavom. Na dalekovodu oblaci režu vene neba, ptice izigravaju strukturu, pesnik izigrava strukturu društva. Tupe ivice papira pilaju jednako kao i hrapavo grlo, ova belina je bila tvoj jastuk i kruna od trnja, krošnja i šešir. I sve si na šešir i u šešir sve je u krošnju i iz krošnje. Na kraju si postao svestan da si proces: udahni-izdahni. Dah-nedah. Inkubator. Inkuba. Intubator. Truba. Mrazno umjesto mazno Osuđen sam Od bogova da punim Danaide bez dna Dok kao Emina sa ibrikom u ruci prosipaju Iz šupljeg u prazno. „A šta ako je mrazno, A šta ako snijeg napada?“, to se ja Sad pitam. „Ako snijeg napada na behar, na voće?“ Večno besmrtna Jutros je pred mojim vratima nevino osvanuo Optimizam sreće. To se retko sreće da pronađu se tako krpa i zakrpa, i popune šupljine polupanim lončićima, da onaj žedni otpije gutljaj vode sa svojih diogenskih dlanova. Iz daljine godina već svetli moj lik kao fokus, kao pouzdano zaleđe, umjetnost me čini jačim nego što pretpostavljam. Na mojim usnama tvoj okus kao hokus-pokus - Čuj, preparandus!? To mi više liči na neko lajanje na mesec. I ima samo smrt zvezda, ali nema smrti onako uopšte, i ima Život, i ima još Ljubav večno besmrtna. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Građevinar
|
Putokaz ti pokazuje odlučnost Staze su nanizane kao tok Uporedo je uvijek nešto u tijeku Put može imati svoju besciljnost Kao na kraju svaki korak svoju odmjerenost i smislenost. Ti se možeš uputiti, i ponekad pitaš za smjer. Putokaz ti pokazuje odlučnost, uglavnom. Nekad zastaneš ili osmotriti ili osvrnuti se. Ti se zaputiš kao što si često zamišljen po prirodi. Kruženje univerzuma u stvari, ustavri, nije avanturizam. To se pokreće kao inicijativa to je kao i sa novom idejom. Sudbina je naknadna pamet ili nešto što možda prepričavamo prije vremena. Hamletovska Krao sam ljudske sudbine Kao što bi me sudbine Same zaskočile Uhodio sam ljudske svetove Kao što im se nisam Mogao sakriti Kao ovde kao tamo Kao bilo gde I ovako i onako Slučajno Sve samoće koje sam rasuo I u krotkim i u onim razbludnim Sve samoće koje sam gajio Ni kralj ni prosjak Ni pesnik ni pustinjak Kao ovde Kao tamo I ovako i onako Slučajno Šta još treba da ti kažem O svojim hamletovskim danima A ne, dosta je više besmislenog pravdanja I ja bih možda i bio našao Da sve svoje vreme nisam tražio Građevinar Na stihove ne treba vršiti hajke. Polako dotjerujem, materijalizam, lične potporne stubove društva, inspiracija je niz tekovina procesa omasovljenja iskustva intimnog stava neba, reka, trava. I treba u čovjeku da se slegnu tektonske, salivene ploče temelja duše. Posle se podvlačiš. Uvlačiš Gorskim Vijencima da bi narastao, porastao u vrh, šiljke Himalaja. To je izgradnja profilnosti profilisanosti vlastite statue, hijerahičnosti čela. Građevina je sad zaokružena, čvsta, jaka. Dobra. Cijela. Oznake: kniževnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Vizure
|
Došla si iz perspektive. Došla si iz vizure. Emancipirana kao pravo žene. Solidarna kao grupe Amazonki. Rekla si da još nisi našla svoj razlog stoga nemaš niti muža Nemaš čovjeka svog života. Rekao sam ti da se ne bavim guru praksom: možda možeš pokušati sa darvinizmom, marksizmom učenim Karl Marksom. Superloto Uzvrpolji se kao glavni dobitak. Mozak ti radi kao loptice u bubnju. Bubnji ti u ušima kao kad te svrbi lijevi dlan. Brojevi su poslagani kako je i red. Izvuci slamčicu na superlotu. Davljenik se i za reprizu hvata. Jackpot ti je kad si sretan, i pucketaj prstima. Ti ponovi ovo sve. Kad sa drugim dijeliš sreću tu. Superloto nije kocka to je investicija. Sve te male skrivene stvari Pusti neka se slegne prašina kao slegnuta ramena slegnutoga utiska. Onda se zavuci negdje u svoj krajolik, otvori panorame duše na bilbordima ekologije. Nemoj odustati od traganja za smislom. Mora da postoji raspored složen u fiokama. Kao fino opeglane košulje u ormaru. I nered: kao sve te male skrivene stvari pod košuljama između redova. Napravi još jedan sjetan pogled kroz prozor. Sad ti je cijela soba istrošena od nagle ležernosti. Od čudne neke lepršavosti. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika |
21.08.2021., subota
Vaza
|
Pišem razgovijetno premda nisam suviše opterečen sobom. Pišem bez fusnota. Jer čovjek se, možda, sam nad sobom, ponekad, zamisli. Primjećujem kako se mijenjam. Primjećujem kako se i ne mijenjam baš. Jer držim do svoga stila i prepoznatljivosti. Držim da sve dok čovjek čita može i da se zapita, ponekad, o stvarima. Pišem posvećeno. Premda se ne unosim u to kao nekom u lice. Pojave na svjetskoj sceni ovdje umjesto dva suprostavljena lica radije su vaza. Bono Vox Johnny-To sam ja! Moja Azra to je najgore. Ovo je mali grad. U njemu sve se zna. A kada sve znaš kao da i ništa ne znaš jer baš bezveze je kad si indiskretan. Cinkariš strofu po strofu, upireš prstom u svoj lik. Predstavljaš se tu i tamo. I kad si poslijednji put obrijao bradu i brkove kako bi ličio na Pankrte. To što ti fraze na pamet vrte nije završna tvoja riječ. Oklijevaš sa porukom generaciji. Nisi glasnogovornik jednog vremena samo želiš biti na dobrom glasu, što bi rekli bono vox. Povjerenja Čuo sam mnogi cinizam. Ja nikad ne bih mogao biti pantomimičar. Najbolje se vide, koliko god se srkivali, ljudi iza scene. Koga sam mogao savjetovati i savjetovao sam ga da ne bude frontmen. A ako sam se držao po strani ne znači kako nisam imao preglednost. Nisam vukao konce, ali baš lijepo sam tkao ove ćilime. Ako je neko želio tapiseriju morao ju je sam pustiti na grudima. Možeš potom Ne mora sve da te razdvaja od svega. Povezao si i neke konce. Opleti i po kolu. Budi veseo kao tvoja priroda. Ništa ne mora biti razlog da se udaljavaš od ovih predivnih ljudi: ruka ruci paniću kolariću. Poskoči jednom. Poskoči dva puta. Poskoči i tru puta i poljubi kakvu do sebe mladu. Možeš, potom, još dugo nakon kolo utihne i raziđe se, i završiš sa ovom pjesmom, odmarati se u hladu. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, potika |
Prokis'o
|
7.45 h. Čovek ne postane ni niži ni viši kad pokisne na kiši. 13.20 h. Ja kad kiša pada izađem i pokisnem al' ne narastem niti okraćam. 17.10 h. Ništa ja ovu kišu ne shvaćam. 20.35 h. ….kap... kap... kap... kap.. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Koraci
|
Koraci Moji koraci, iako stvarno pređeni, nikada neće činiti put. Ko zna gde, po kojim sve mestima moja stopa gazi nekog mrava, neki cvet. Šetaju li moji koraci, bez mene, još onim trgovima i alejama? Nastoje li se uskladiti sa koracima onih žena? Sapliću li se još pod granatama? I najzad, mogu li izbeći svoj poslednji korak? Moji koraci, iako stvarno pređeni, nikada nisu načinili pomak. Obris bangavog palca Vratili su se sada i svi moji koraci, otkad još ishodani, i klaparaju iza mene, i čekaju da u pređenom putu mojih misli utisnu svoju stopu, ostave trag. Putevi po kojima hodamo i koji hodaju s nama i s našim koracima, pričaju o dolascima. Sakupio sam i sve svoje utisnute stope, držim ih u šteku, u trezoru, one sada čine kratere Meseca. Uvek se osmehnem kad u doba kad je pun Mesec nazirem obrise mog bangavog palca i Ahilove pete. Iz plikova ovih koraka cure crne rupe kosmosa. smosa. Snaga hipnoze Kućne papuče mi futrovane onim mojim rezervnim stopama kojima je trebalo da obiđem svet. U čašici kolena još mi čuče koraci predviđeni za parade od sedam milja. Na štriku s tek opranim vešom vise i moji putevi. Njih treba da ispeglam i razastrem u daljine. No ja stavljam ruke u svoje mišje rupe (i mišja rupa vredi hiljadu dukata). U susednoj sobi čuje se kako nešto šuška i grebe, kao da je, čini se, miš u duvaru. Sklapam oči, otklapam oči, sklapam ih, otklapam. Snagom hipnoze uspavljujem dan. Slab. Sujetan. I prolazan. Nekom će skinuti zatamnjene naočare, u prolazu, i u mislima, gledajući ga, dati mu moje oči onakve kakve su kad sjaje i kad se pitaju, pristajući tom mom glupom izrazu lica kad mi ono ništa nije jasno. Nekom će ozbiljnom staviti moj osmeh. Nekoj veseloj grupici podesiti moju boju tona kada se smeju. "Bio je bolji od svih", suprotno od onog kad nekom brzi japanski vozovi prolaze kroz glavu to će im, tiho, poput padanja lista, požutelog, i slabog, blago, dok sklapaju kapke, spustiti se na misli. Onako kako podnosim nakrivljenost slike na zidu, nakrivim kapu. A na brdu nebeskog čistilišta vrba na hip-hop mrda. Možda i izađem na njenu zimzelenu granu. Ja sam možda hitmaker, ja sam možda zvezda šlagera. Noću se teglim u postelji kao poslednja rečenica u tužnom filmu koju junak izgovara kad ono umire na krilu svoje dragane. Oh, mene pomisao na moju smrt tako gane, govorim vam kao dijete u snu, sve po sjećanju, svoje noći i dane. Nekom će skinuti zatamnjene naočare, u prolazu, i u mislima, gledajući ga, dati mu moje oči onakve kakve su kad sjaje i kad se pitaju, pristajući tom mom glupom izrazu lica kad mi ono ništa nije jasno. Nekom će ozbiljnom staviti moj osmeh. Nekoj veseloj grupici podesiti moju boju tona kada se smeju. "Bio je bolji od svih." Život je dugo, dugo oporavljanje, više-manje. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
|
Promene u svetu Sad je leto pa će onda da dođe jesen. Sad kad opisujem jesen ne kažem: Došla je jesen. Sveopšte doba elegija Kostobolna jesen Sad kažem: "Tad i tad, u toliko i toliko, tačno, stupila je na snagu kao policijski sat jesen." Sastrugani sa oblaka snovi i namesto njih zalepljeni opali listovi s puta, džaba kopaju i rukama i nogama kako bi se vratili na krošnju. Zatvori vrata, upali vatru, spusti roletne, ide zima. U toliko i toliko, tačno, stupiće na snagu kao policijski sat zima. Portret poreskog obveznika u mladosti U misli strela slomljene prave, koplje polomljene podvučene crte, ono što posvuda rovari, krtica vida, slepa je volja za životom. Oblaci izvezeni na nebu poput grbova na zastavama a dobro vreme dolazi u poslednji čas. To je razlistala po prozorskom staklu žvaka dana, okreću se moje perspektive oko sunca, a jedno dugme meseca dovoljno je da zakopča mrak. I guzica mi, lucidna, reflektuje zrake sunca, njen je otisak onako sam od sebe, božjom voljom zasjao sa kauča, stolice, taburea ili fotelje. Iz tog otiska isijava lik, iz lika sjaji osmeh, iz osmeha se smeši tajna savršenog portreta poreskog obveznika u mladosti, dok mi čist obraz pristaje k'o budali šamar. O važnim stvarima Ja sam živeo svakako nikako, pomalo banalistički bizarno. Ugrizao me je medvjed, rana k'o mrva, na meni su p'janom cepali drva. Čovek zaboravlja na važne stvari, a one nevažne su mu preče jer mu se čine važne, a nisu. Pravda nas stiže s gusarskim povezom na oku i otkriće nam svu snagu svoje volje za moći. Kelner, vino natoči, da pijane oči ne zjakaju više. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Prestar
|
Na uzici Gužva slika na mojim jagodicama prsta, ja stavim prst na čelo i utisnem si portret. Ako samo oborim glavu i položim lice na njih linije na mojim dlanovima ispletu mi lik. Sveobuhvatan kao poklopac šerpe ležem u postelju kao na bosanski lonac; koja sam to princeza ako i dalje teram mak na štrik. Obesim ti sve mačku o kozin lažni rog. Rep izraste na čelu a rog na guzici, važno je da sve zajedno držiš na uzici. Levi Kao crna a užarena linija koja boli to za mnom puzi novi sprovod sunca. Prenosi ostatke sveta sa kraja na kraj moje priče. Uzalud svaku noć spavam i otkopavam ugalj noći. Dan je svanuo kao da je ostao na pola puta. I bojim se da ostanem na pola puta. Praznina zeva na mene jer još joj nisam lanuo. Krevelji se jutro na mene jer još nisam svanuo. Stisnem fige, prokunem i prokletem da komšiji crkne krava, i da počiva u miru. Neki putevi se na pola puta pruže, bolje bi bilo da ostanem u postelji. Svi putevi sa mnom u mojoj Prokrustovoj postelji leže. Tako se i srce širi i steže. Smežuralo se srce u dve komore i dve pretkomore. Inače, u njegovu pretkomoru, u njegovu komoru uliva se aorta gradske kanalizacione cevi. O, Bože, od jutros sam stvarno sav neki tamo levi. Ponekad šiklja kao nafta na površinu zemlje. Prestar Prestar sam, i otkud sam baš ja taj da živim sve živote svih ljudi. I živim sve živote svih ljudi. I zato imam toliko ćudi! Ko se mojoj tajni preterano čudi ne zna da neprobojni moj oklop jesu sline i sluzi. To što jecaš, što ti oko suzi samo je zato da ne bi presušila moja sujeta. Tako je to od postanka sveta, sutra ćeš, ogledajući se u ramovima slika pred ogledalom, lickati se, a, zapravo, praznina svlači svoj kostim. p.s. Cirkular sunčevih zraka samelje dan u zlatni prah. Noć izgori u pepeo od gustine tame. Od tog praha i pepela mesim svoje postojanje, uglavnom vikendom - omiljenom svom godišnjem dobu. Oznake: Književnost, litertura, lira, lektira, lirika, poetika |
20.08.2021., petak
Opterećen sam seksom
|
Opterećen sam seksom. Previše mislim o seksu. Ujutro kad se probudim i naveče pred san spopadne me seksualna žudnja. Preko dana je takođe prisutna ali je kontrolišem dnevnim obavezama. Ujutro kad se probudim i naveče pred san postaje jača i nesnošljiva. Izobliče se predmeti i sve ima oblik polnih organa. Luster, recimo, ima oblik sise. Plazim jezik nastojeći da pohotnim jezikom dodirnem sijalicu jer umišljam da je to erotizovana bradavica. O štekdozama da i ne pričam. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Sunce
|
Možda bi se trebala držati od mene kao Zemlja od Sunca… Da sam Sunce, rekao bih: „Dve su mi došle preblizu, ostale su predaleko a neke su tek nedavno otkrivene a neke nikad neće biti otkrivene…” Da sam Sunce, rekao bih: „Nalazeći najbolju udaljenost i meru postala si plava i šarena… a ona koja je stigla kasnije crvena je i besna…“ Gromovu ti majku muke Tantalove o kako je grom iz vedra neba nisko pao pa sad gleda odakle se vedri iz kopriva i kako je nekad pucao visoko a sad mu je dostižno samo na vrbi grožđe viri tako k'o ožarena guzica crven od stida i besa dok na nebu ozareno je sunce ti žarko u tom grmu leži eci peci pec! pec! gromovu ti majku! Planine, i menjanje iskaza Planine su prvi alpinisti u svetskoj istoriji – pogledaj samo kako se neprestano veru uz nevidljive stubove. Mene su usporili sudari, zemljotresi mi izrovarili i, kao na raskrsnici, ispremetali puteve, a moje nebo od munja ostalo rasporeno kao tapeta. Nisam se, dakle, mogao pouzdati ni u zvezde vodilje. Planine su, menjam iskaz, zapravo, čvoruge zemlje od udara ljudskih stopala. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, potika |
Snaga hipnoze
|
Kućne papuče mi futrovane onim mojim rezervnim stopama kojima je trebalo da obiđem svet. U čašici kolena još mi čuče koraci predviđeni za parade od sedam milja. Na štriku s tek opranim vešom vise i moji putevi. Njih treba da ispeglam i razastrem u daljine. No ja stavljam ruke u svoje mišje rupe (i mišja rupa vredi hiljadu dukata). U susednoj sobi čuje se kako nešto šuška i grebe, kao da je, čini se, miš u duvaru. Sklapam oči, otklapam oči, sklapam ih, otklapam. Snagom hipnoze uspavljujem dan… Sedam milja Zemlja se okretala oko moje vrtoglavice. Snagu zemljotresa činile su moje migrene. Pa ipak, moj palac udara pečat zemlji. Od pređenih koraka čovečanstva ja činim ples. Nemam ja čizme od sedam milja, ali imam od sedam milja Ahilovu petu. Gadno otupeo cirkular Razumem cepanicu što stvara frž. Od prve sam ukapirao drvo za ono njegovo tetoviranje godovima. Razgovarao sam sa grmljem, starim šporetom što se u grmlju šćućurio. Potok koji je pored tekao meni je rekao da nismo mi naselili obale nego su reke došle za nama, kao delfini. One su došle za nama, razigrane, kako bi se sa nama družile. To me je podsetilo da ne zaboravim sebe u gomili ni gomilu u sebi. Ko zna, možda ja i više nisam za to!? Možda sam neupotrebljiv za tu stvar!? Možda sam zarđao strug!? Ja sam možda gadno otupeo cirkular!? Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Pametnija posla
|
Sav sjaj diktira baština snalaženja. Izričito potreban komšijski partijski kadar. Šarm je tek dio tvoga dvorca. Misao je bez kolebanja lebdjela kao svrgavanje sa vlasti. Događa se nova poetika. Pada, upravo, završna poanta. Uspostavlja se vlada novog stiha. Uzdrman je tvoj kabinet kao poslije socijalnih potresa u zemlji. Odlikuju ti se grudi, dekoriraju prsa, otkrivaš svakoga dana svoje vijekovne životne prostore. Dišeš punim prstima. Šepure ti se reveri, uzdiže kragna uronjena leptir mašna u sferu dnevne tačke. Time talasaš atmosferu. Okrećeš i valjak sudbine. Dotjeruješ stanište kao sasvim prirodno. A imaš i pametnijega posla: tačku presjeka i nacrt konačnog izgleda pečata zakucane daske u glavi. Dobro držanje Uporno čupaš repe bez korjena. Osvanuše i četiri zlatna glinena goluba Amorova strijela kroz srce Ahilove pete. Tu negdje se, tu i tamo, dobro držiš. Vladanje ti se ističe: uhvatio si se za korisno i poučno. I tek malo da sit si i napojen. Ni empatija ti nije izuzetak nego je po pravilu pravilnika. Kako si samo tužan i sam i čežnje pun za iskrenom ljubavi pravih žena. Epicentar amortizera Ako si sastavljen od epicentara. A ujedno si amortizer stvari. Zatežeš odnose kao krila šatora kako bi unutra moga relaksirati inkuluzivnost. Meditiraj. Slično kad si čisto onako nekonvencionalan. U startu, dakle, odustani od naprezanja. Mudrost se često shvata kao preokupacija kao udubljenost u solucije. Ako si skonto niotkud, nisi objasnio nikako. I niko nema pojma šta je pisac recitovao: eto vidiš kako svi sad misle sa zrnom soli na šalu i pošalicu, i kako si pametan kad hoćeš-nećeš. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika |
Kolorit tematiziranja
|
U centru pažnje vidim fokus. Ja sam tu negdje na kraju primopredaje. Cijela stvar je na kraju trake, događaj na margini. Hronika je memoari. Vrpca montirana a poruka slikovita. Pjesma je udarna vijest da postojimo: pristao sam sve palatelizacije što hoće biti: I ti si. I on je. Jesmo. Ali, i vi ste. Oni su. I onaj je. Ona je. Ona je tako lijepa. I neka je. Treba biti, što ne bi bila. Budi i ti ako jesi. Ako nisi, bilošto. Sadržaj je nafarban. Tema koloritiizirana. Kreč svježe ocijeđen. Egzistencijalizam Sitna buranija čaja od nane, dakle luk i voda kosmičke stabilnosti. Tektonska rendanja glavice kupusa stresa do kraja samelju ovo zrno insana u sitniš. Premda je to kompletan prah tu je i strah. Da, tačno: kako pred ženom opravdati sve prostakluke. Ti si imao samo što si stekao: ženu, nadimak, nešto malo talenta, probleme u životu. Šarm si nasljedio. I žene su te htjele. Lijep si kao slika. I žene si htio. Jedna je stvar posjedovanje a drugo to što žena ti radi. Bogu hvala zdravlja. Premda, džeparac je smanjen 10%. Drugo je nostalgija. I to što dovoljno nisi oplakao sebe, i svijet. Nisi tačno znao koliko vremena da provedeš u dobroj priči. Koliko vremena provesti, uopšte, u prepoznatljivoj ćutnji. I kad, tačno, prestati dopisivati zapuštenu pjesmu. Kad, tačno, prestati da se žališ ženi na sve manji i manji budžet. A i neredovan je. A i da si i sam, lično, zapostavljen. Koncept Zadržimo ovaj koncept kao ruke u džepovima. Razvij, dakle, postave. Rašiven prostor gubi na vremenu. Instalacija je miting. Intervencija je projektant. Poredaj na jednom mjestu različite ljude. I posve iste žene, njih duplo više. Očekujem da to bude umjetnička provokacija prema drugom i drugačijem. I ne pričaj nikad isprazne priče. Bulji onako u prazno. Pogled neka ti sadrži koncept kao džakove u vreći. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
Heklanje refleksije
|
Imao si dobre namjere kao dvaput popločan Od jutros radiš trbušnjake Kondicija ti je uvijek na vidiku Otkad ikad refleks ti je pri ruci. Zapažanje je samo ono kad si skužio Onda da zbuniš reci, tiho, prvom od povjerenja: „Ja sam žimku!“ Dakle, jesi. A sve što jeste htjelo bi i biti. Pa, eto budi. I u ogledalcu. Odnos među stvarima nije nasumice razbacan. Možda i jeste. Povezuj stvari kao uvezivanje. Grupiše se i u heklanje. Dovoljno Dan kada si prestao sa izmotavanjima. Ostale su ti još neke karafeke. Ne smatraš više dosada što si smatrao. Smatraš da je dovoljno što si dosada smatrao. Prelaziš sada otvoreno u retuše. Dotjeruješ u fotošopu pedantnost. Izdledaš praznično poput svečane prilike. Ne odražavaš dosada što si odražavao. Sad imaš i druga shvatanja. Sad si pojam s pojmom. Ne oslikavaš kao dosada što si oslikavao. Sve je sada veza s vezom. Da ne kažem uvezeno. Lako dolaženje do ideja Lako dolazim do ideja: jutro sa pupoljcima. svježina koja te zapljusne kao umivanje lica. Sam ne možeš osim kada nećeš Lakše mi je sada. Lakše sam i ranije dolazio do ideja. Suština je nešto što u što se razumiješ. Sam si u ono u šta pronikneš. Svi se mi okrećemo prema fokusu. Svi smo mu u središtu aktivizma. Možda ne treba dramiti. Možda treba sve dramatizovati. Lako dolazim do ideja. Kiša je u toku dana, prešla preko moga zalijevanja cvijeća. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
19.08.2021., četvrtak
Savjetovanje
|
Ostao sam vjeran svojim idealima. Idealno držeći do glavne stvari. Glavna stvar ujedno se izdvaja kao temeljna u svemu. Najvažnije je da je prioritet. I dalje sam isti jednako lojalan. Vjerujem kako sam slijedio vrhovni princip. Gledajući objektivno neidealizirajući ništa nisam propustio glavno. Glavna stvar je držati se idealno. I pored ideala ostati vjeran. Prioritetno je znati redosljed važnosti. Ne samo da se praviš važan. Ili kao da je zaista važno. Istraživačko novinarstvo Ponekad si ispoljiv kao crta Nađi se tu kao delegat Neka su to tvoje najače odlike Reklamiraj se uvijek odakle si započeo. Dotjeraj se kao izmišljanje Ušminkaj svoj životopis kao cikularno pismo Vidim nepogrešivo naslovnicu u tvome liku Strši ti headline u profilu u totalu. Budi ženstven kao isforsiranost omjera snaga Iznevjerana očekivanja potvrđuju staru birokraciju Ovo je koristan rad preči od svih Ovo je ista ona Služba, Agentura, a i trla baba, nemoj me krivo shvatiti, lan. Možda si izbirljiv samo do Srijede. Već do Petka um svodi ti se na kolumnu i dnevne i nedjeljne, ako ne i mjesečne novine. Sa poklon dodatkom. Ekranizacija birokatizacije Dok si pjevljiv kao niz gadosti. Nabacane uvrede nisu intonacija. Zadirkuješ kao posljednji uličar, jer nisi umjetnik Jer stvaralačka vještina traži više od ideoloških fanatatika. Kadrovska služba je osujetila mnoge u duhovnom smislu Tehnokratski aparat su liste ne i remek-djela baštine Nepjevljiv si nepojevano. ref: Nisi pjevljiv ni na svoj način, zaluđenost je svjetonazor tvoga ideološka pravca. Jer ne držim da to treba 2 puta spominjati. 3x Vidim kako ti teku činovnički dani. Sliježeš epoletama kao davno prošlo vrijeme. Kod mene je sve čin slobodne volje, i stih je slobodan u sebi. ref. Sloboda izbora umjesto postavka čina, iako možda prolaziš kroz dramu, neminovno kao kroz ekran.3x ref: Nisi pjevljiv ni na svoj način, zaluđenost je svjetonazor tvoga ideološka pravca. Jer ne držim da to treba 2 puta spominjati. 3x kraće obraćanje publici spontano od srca... ne duže od 60 sec. ref. ref: Nisi pjevljiv ni na svoj način, zaluđenost je svjetonazor tvoga ideološka pravca. Jer ne držim da to treba 2 puta spominjati. 3x Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Nisam isključiv
|
Ako se svi pronađu u mojim pjesmama onda nema protračenog vremena. Ostavi sad sve te druge priče, koješta. Kojekad, kojekakva, kakogod: na početku je to ionako tek letimičan pogled. Ulaziš u viokrug kao očekivanje. Vidiš kako sam ja postigao nešto. Zašto bi moje pjesme ličile na diskusiju: naravno nisam isključiv, dopuštam i drugačje koješta. Bilo bi zaista mnogo protračenoga vremena, ako bi mi se svi pronašli u tuđim pjesmama. Zato sam pred ovim izazovom kao ispred svoga vremena. Ciljnost ovog teksta Ne znam na šta ciljaš? Što ti je konkretno cilj. Je li ti cilj opravdava besciljnost ili ti je cilj kako si sredstvo koje opravda cilj. Cilj je na kraju i tebi u interesu. Cilj ti ponekad dođe, i to kao postignut skor. Možda postignut skor dođe sam od sebe kao tvoj pikiran cilj. Zaciljan ti je cilj, pogled zamišljenoga čovjeka u sebe u vlastitu spoznajnost, u budućnost. Nije li, u konačnici, cilj težnja. Tiha patnja, čežnja kako bi rekao pjesnik. Možda sve vrijeme postižeš više od cilja. Prevazišao si cilj. Stvar Stvari mogu biti onakve kakve jesu. Često ne moraju biti onakve kakve nisu. Ili jesu ili nisu, takve su stvari. Osim ako su možda stvari. Svakako da postoje neke stvari. Inače, bez njih ne bi postojalo raznoraznih stvari. Ustvari, suština kao esencija svake pojedine stvari. I stvar sama po sebi za sebe stvarana. Stvarno ako misliš tako. I ako stvarno ne misliš uopće tako. A ako misliš tako-tako. Ili misliš tako čas tako-tako. Stvarno ne znamo. Ili možda znam ali nisam siguran ako je to stvarno. Iskreno, ponekad ne znam u čemu je stvar. u je stvar. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
|
The House Of The Rising Sun part 7 Happy Shining peanuts Zašto ne kažeš da si izašao iz svoga Sunca Eto te u blještavilu kao kikiriki Po meni si svaka košpa za sjemena Bit će od tebe klica nekoga rasada. Pričaj kako je dobacivati stalno na sve strane Provlači ti se svaka kao žena poslata na zadatak Eto si sinuo kao da se u tebe gledat ne može Osvanuo si prije nego ti se smrklo ovaj put. Sad pričaj kako si rotirajući kao Zemlja Sa revolicionarnim pogledom na Mjesec Eto si pomalo i posrebren poput narodnih bisera Bit će od tebe književni fond. Atraktivan kao publika ili Nebo i Zemlja Možda treba biti atraktivan kao publika Ili ostani slabo primjećen u široj slici Ostani idiličan Moji konzumenti ovoga dobra trebali bi znati nije potrošna roba ovo što pišem. Potroše se, znam, poneke ideje. Ofuca se svjetonazor Ali, ja ovdje vidim ptičju perspektivu dok vi prepoznajete grabljivice Krajolik je sveobuhvatan kao zemljopis. Možda ne razlikuješ crnu od bijele mačke Svi su ti putevi, najzad, obojeni u pješačke prelaze Tek mala promjena na semaforu: ginger, mala plava, i crna žena ili kose braon. Ako nije ofarbana u drečavo zelenu i neku fluroscentnu doslovno plavu kao nebo. Slikovnica Gledam kako ste porasli u mojim očima. Sad ste duplo veća slika. Sad ste karta na koju igram: pa ne moram više potanko da opisujem sve. Ne mogu sad ni sve da vam nacrtam. Sve bilo bi slikovnica. Treba nešto prikladno, pak. Naći neku misao, za prikladan trenutak neki, na nekom zaista prikladnom mjestu, vrlo romantičnom, recimo. Reci i ti nešto, slobodno. Možda ovoga ljeta nisam dobio željenu boju prilikom sunčanja. Teško je dobiti bronzanu boju tena. Poručujem jednoj posebnoj osobi, takođe, da se ni ona ne brine mnogo zbog toga ako je odveć preplanula. Ja sam možda jedno samo spomenuo da volim čisto bijelu kraljevsku put. A svaka žena zna, važno je biti srca kraljica. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
|
Nostalgično prepečen Nostalgično prepečen kao tost ili rakija Dvopek mojih sjećanja slanina uspomena Možda sam premazan ponekom vrlinom Uflekan podjednakom umiješanim prstima. Postojanje počiva na onom što nikad nije bilo Nikad neće biti je najjači argument Ostalo je moguće kao čista mogućnost vjerovatnoće A nije ne moguće preostalo sve ili ništa. Budućnost je danas i danas i danas Danas je budućnost a sutra je druga dimenzija Sutra ćeš biti neko drugi u nekom drugom danas Kao što te nostalgija stiže svakodnevno iz druge galaksije. Misao ti je naprosto proširena Dani su naopaki kao naopačke Gotovo si odapeta strijela u razapeti luk Tačan si kao u metu, za dlaku promašuješ cilj. Promašuješ opravdana sredstva ciljnom ravninom Dani su naglavačke kao krivinom izvrnute riječi Misao ti je naprosto proširena Proširen si prosto; priprosto. Duboko zaturen kao kreativac u prozaičnost Posjeduješ neka stvaralačka sredstva Nekad su više određena nekad su, uopće, neodređena Dani podjednako dube na glavi kao i na guzici. Ovdje je i sve drugo Neka te prate sve ove vrline Ti nikada nisi zastajao za savremenim Pratio te je dobar glas među tiho tišim i glasno glasnijim Nadvikivao si se za vlastitim recitovanjem sebe. Biti među ljudima je kao biti sam u šizofreniji Sva ta kakofonija ustupaš korak dva iz autizama samo da bi napravio korak više Koristan rad vučeš kao hronični bronhitis. Između ostalog ovdje je i sve drugo Što je preostalo i tu je pored igle ako ne nađeš kraj lokomotive Na ovoj hrpi je sve od nemila pa do gomile nedraga tovari i tovari, koje nisam stigao da sortiram baš pod konac. Oznake: Književnost, lektira, literatura, lira, lirika, poetika |
18.08.2021., srijeda
Opšte dobro
|
Opšte dobro Viskoznost moga raspadanja, pamučnost moga truljenja, izvajana rđa, okoštala slina, snažne utvrde plesni, čvrsti temelji buđi... dan se rađa. Mili dan kao vulkanska lava a od iskri pakla, kaže: "Uđi." "Kako si?" "Hvala, opšte sam dobro." I nije da mi da nego mi ne da. O, evo mi jedna kandža meda! O, evo mi jedna čađ kristala! I kristalna čađa! Dan se, dan se rađa! Ovaj dan je glup. Ovaj dan je glup. Ometa moju radnju življenja. Ovo vreme uopšte nema pojma, prepuno je kalendara. Sledeći put ću se začeti u ljusci oraha i plivaću poput Nojeve barke, ti se začni u kokosovom orahu i budi mi brat. Kraj je zajeban Pravedno je, Bog svakom živom biću da priliku da opravda svoje postojanje. Ljudi to slabo shvataju pa ne žive dostojanstveno, u ljubavi i milosrđu. Mi se smenjujemo u prolaznosti da bi svako od nas imao priliku da učini što više dobrih dela. Na kraju, kad se sve sabere i oduzme, nećemo pobediti, jer je kraj zajeban. Treba da se bude dobar, treba da se smogne volja da se odbaci volja za moći, i smogne snage za volju za pomoći. Zadrhtim k'o jasika kad pomislim kako je život inače divan a mi samo ga bezveze upropaštavamo. Koka ili kokoš Ne lažem, ne pijem i ne pušim, ne kradem - tiho živim svoj svetački život. Od sunčevih zraka ispletem sebi svaki dan novi oreol. I onako, više za sebe, pitam se šta starije je: koka ili kokoš? Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika, lirika |
Navrat-nanos zbrda-zdola
|
A ja sam reklo bi se kliše: pogađam stativu, šutiram prečku, stojim u ofsajdu. I mislim se u sebi: baš sam ovo svoje navrat-nanos uradio nekako zbrda-zdola. Prosperitet progresa I ja sam za to da sav svet bude u miru. I ja sam za to da sav svet doživi napredni prosperitet progresa. Ali, to mislim tek od podne; u ranim popodnevnim satima, posle ručka kad po stolu ostaje rasut,poput zveke oružja po svetu, moj najsjajniji escajg, zlatni, upotrebljen i ovaj put u borbi protiv gladi. Mislim i o tome kako suva krpa na dnu mora pronađe zakrpu. Ona sasvim isceđena od života, na takvom dnu, i u tolikoj dubini studeni i tami, i pod tolikim pritiskom, pronađe svoju zakrpu. Krpa uvek pronađe zakrpu, ako ništa - krvave zagnojene zavoje. Trgovina, Entertejment, Smrt Niko se ne može vratiti i pokupiti svoje jučerašnje tragove kao suvo opalo lišće koje pokupi čistač u parku u kasnu jesen. Karavani, karnevalske povorke, i pogrebne povorke. i redovi slova, i reči, i rečenica. Sve isto. Trgovina, Entertejment, Smrt. A to na koži, te tetovaže - one izbijaju poput sećanja. Pirsing na nosu, obrvi, stidnom mestu klinovi su i okovi kojih nikad nismo oslobođeni. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Šorc
|
Sve stvari presvlačić u futrolu. Izlaziš iz ormana u dres kod. Široko rasprostranjena kostimografija i konfekcijski brojevi. Hoćeš li konačno prihvatiti kako si uniformirano lice. Pomalo obojeni program i škola ti je usmjerena ideološki su ti zatamljene ružićaste naočale. Snove si smjestio u pidžamu A sportski duh pjesme skratio si u šorc. Notes Da budem dovoljno opušten kao saglasnost. Mir je sudionik u svakoj spoznaji koju postignemo o sebi i o drugima. Budi društven kao rukovanje sa osmijehom, i jedan pošten zagrljaj. Društven kao kompletan svoj poetski opus. Ne moraš biti društven kao kompletna kolektivna svijest. Ne može se reći da su tvoje pjesme montiran proces. Čista iskonstruisanost i tehnike manipulacije, ne. Svi znaju kako su ti pjesme istinska meditativnost, potraga za istinom, metafizički odobren trenutak nadahnuća koji je srećom ostao zabilježen. Osjećajno Nešto iz moga dnevnoga štaba. Nešto sa moje prijavnice. Moje namjere nisu popločane paklom a dobre su ko hljeb. Nešto iz moga školskog plana i programa: zašrafio sam ideološku matricu. Zazidao sam svoje pionirske pogone: još jedna cigla na zidu. Moja portirnica je kamp kućica. Htio sam da vidite moje dobre rezultate. Nešto iz moje šire perspektive i neke dijelove mog homemaide života. Kao da se cijelo vrijeme pod nogama mota put staza kroz koje sam provodio svoje vrijeme. „Ovo može zrno a može biti sjeme“, mislio sam tako. Nešto iz moje meditacije. Nešto osjećajno. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika, lektira |
Orfej
|
Mene svet ne zanima. Tu sam da mu ostavim nešto što će mu pomoći da lakše podnese svoj kraj. Tu sam da mu svaki dan kažem: Baj! Tu sam da spasem njegovu prolaznost u svom oplakivanju samoga sebe, moj život će se opravdati ako će ih moja prolaznost boleti. Zato ja i pišem, pišem da se pošteno isplačem i oplačem za života. Nije to sramota. Vezujemo se snagom leptir-mašne, a ja sam dokazao da činovnik može umreti jedino u činovnikovoj smrti i to samo činovničkom smrću. U dugom i teškom samooplakivanju svih žena koje vole, koje su volele i koje će voleti, može se, takođe, spasti od prolaznosti. Kad čuju da sam umro, negde nekad, neka zastanu na tren, neka izgovore samo ove oproštajne moje stihove: Odlazim, ako se osvrnem i pogledam iščeznuću. Živi život ovaj dok si živ Živi život ovaj dok si živ. Vreme prolazi, i sve je prolazno. Pogled na svet otvara mi oči u tački na zidu, svet živi u mikroskopu, a sateliti su mikroskopi vanzemaljaca. Mi smo samo mala praška u svemiru a planete se, inače, gurkaju u celom svemiru kao Sizif kad gura kamen. Naši kamenčići u cipeli sizifovski guraju naše tabane korak po korak. Beže od svoje Ahilove pete koja im je stalno za petama. Ovaj je život gorak. Samo ponekad je život malo sladak. Ali treba da se živi dok si živ. Vidim te u roli Sve što se našlo izvježbanom oku A danas imam i važnija posla Danas me čeka dnevni raspored unutar mjesečnog proricanja Okvirno to je i otprilike, sezonski je uveliko. Vidim da si istreniran kao današnjica Pretpostavljam da si čisti aktualni trenutak Danas ne znam šta bih prije, imam i važnijeg posla Nekako gledam svoj posao kao nešto čemu sam predan, volim to što radim. Odigrao si scenu vidim te u roli Rastrčao si se na milion smjerova Otišao si u sto, sto hiljada pravaca Rasplinio se kao na sparinu. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Startne pozicije
|
Poznajem stvari kao da sam startao od nule Ništa nisam sebi prišio kao svoje Sve je bilo vezano za mene kao moj grb Moje boje bile su moj kolorit. Stvari me prepoznaju iako samo malo znaju stvarnog mene Ništa nisam pridodao kao da sam se okoristio Sve je bilo vezano kako sam koristio Priordnu nadarenost a nije da sam prefarbana ličnost. Osebujnost je osoba koja je istančanija i intuitivnija Takve su joj jednostavo startne pozijcije i predispozicija, dar je zasigurno vrsta blagoslova Nemoj proklinjati, još manje se služiti primitivnim lukavstvom. Dovoljno si, i bez toga, šarmantan. Pall Mall Nisam video da prolaze godine, video sam samo da prolazim kao dati rok, stvari su ostajale staklene, bol trajna kao plastika. Radujem se svom postojanju, niko se još tako svom postojanju radovao nije, veselim se svakom božjem danu mog života. Samo kad sklopim oči, samo tad, tog trena, javi se neopisiv žal. Ranije bih, u vreme kad je pušenje bilo popularno, zapalio Pall Mall. Nešto zamislio Pričao sam joj kako ću jednoga dana i ja umreti i kako sam i ja samo smrtan čovek i nisam besmrtan junak i da to je tužna moja sudbina. Plakala je dok sam joj govorio o svojoj tužnoj sudbini, plakala je zbog toga što mene više neće biti. I ja ću nestati i proći, i ona je plakala. I ja sam je tapšao po ramenu i tešio i bodrio da ostane jaka. Proklela je život taj, tad, koji ne može da bude večan u srcu jednoga čoveka, rekla je i da sam duša od čoveka, a duše bi barem trebalo da žive Večno Zauvek. Plakala je na mom ramenu neutešno. A ja sam se bio nešto zamislio Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Jambolije
|
Probaj gdje god da sjedneš sjesti na jambolije. Nosi ih sa sobom i podastri u svakoj prigodi, sjećaj se onog vremena. I obavezno zaboravljaj propuštene prilike: drvljem i kamenjem na katran i perje. Čopor je linčovao rulju. Hajka je nabasala na razularene horde. Gomila je zbir mnoštva ili pojedinca koji u sebi sadrži gomilu. Kojem su istresli sve na kamaru. Saberi se kao i svaki pametan čovjek. Ja sam evo kompletirao svoj sastav. Ličnosti pjesme. Propusnica Otvaram pjesmu kao otvoren prijelom Čitaš me kao pretresno vijeće Izbočine sa strane više su zastranjenje Otvorene karte iz prve su ruke. Zapetljana crijva jedne peripetije Hirurški precizna rečenica realizma, zato je oštar zarez Groznica ili liječi ili je izlječiva Sepsa te tjera na preispitivanje logike krvi i tla. Zgarišta su kad su posut pepeo i prah Ili raznesen dim u zvjezdanu prašinu Postignuta je evidencija birokratske izrasline koja potvrđuje. Strip-šlager Ponekad jutro podrugljivo poluosvane. Gledajući na tebe da svi vide jesi li bižuterija ili puni sjaj. Čeka te pred izlogom tvoje neispavanosti da vidi nakit tvoga umora. Možda ćeš tek sad uronuti u dan kao u umivanje ili ćeš pažljivo odškrinuti vrata svoga ormana. Stajat ćeš ispred jutra kao špageta u špageti westernima. Odskočit će i podne na sparinu. Moguće je da će dan da zađe prema suncu kako spada. Ili, vjerovatno, prema prvoj birtiji sa oblakom iznad glave u kojem nije ni zapitan niti je nezapitan šta to radi u ovoj strip hitpjesmi. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika |
Mlitavost
|
Mlitav sam kao rano jutro. Sredina dana i rano predvečerje. Mlitav sam, ponešto, i između uobičajenih termina. Moj životni moto je uredu. Moj smisao života je netaknut. Postignuti elan drži tempo. Ja sam mlitav na svoj način. Ja tu svoju mlitavost činim onako na svoj način. Možda bih trebao biti mlitav na tvoj način. Možda bi to bio čak i bolji način. Mislim kako sad dolazi ova sredina dana i da omlitavio sam. Praktično mlitav sam nizašta. Pa ni pjesmu čak da završim. Izlazim Izlazim iz svoje čahure kao nepokriven tendom. Izlazim iz ove kabanice ravno u otvorene rajfešluse. Otvaram se kao polje pred razdraganom djecom koja više-manje vole-ne vole trčkarati. Ali, Sunce se otvara kao polje i raspakuje svoje zrake po poljani. Izveo sam na čistac svoje zabune. Zbunjenost je na vidik izvela mene. Ravno je do mora na mom položaju. Izvirujem kao glavica kupusa ispod kapi rose okupan u rasolu novog dana. Izlječen od kisline i žgaravice. Propagande Ispran mozak posjeduje informacije, zadržava odnos sebstva u kojem je iskakuliran. Ako je pjesma privatna stvar osjećajnost je nekako javni doživljaj. Sve se drži na svojoj rafi. Drže se konci u svojim rukama. Drže se lutke na svojim koncima. Držiš korak sa vremenom. Držiš vrijeme sa korakom. Iscjeđen čvrst orah. Pokazao je skrivena njedra duševnosti. Dugo si skrivao ljušturu a pokazivao suštinu. Umiješ lice kao da ispiraš mozak. Informišeš sredinu, simoblično više. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Odsjaj sakoa kad su takvi bili, ili ne izlaze iz mode
|
Siv si kao raznolikost koja te ne veseli. Kao kad držiš primat u 50 nijansi sive bez, sivkaste. Stopio si se niti u svjetlost niti u tamu Niti si duh prošlosti niti elan. Dakle, nisi polet pa da si siv kao odsjaj sakoa Kad su ti i takvi modeli bili vrlo u modi. Danas je retro i vintage pa me i ne čudi ako si to prekrojio od dede ili bake. Puko je i mađar samo si naopak kao kroz prizmu sjećanja. Ne kao Neven među Suncokretima više kao Neven među Žarama. To i ja kažem; postoje još oker, bedž, i nešto kao ona hrđavo onako ona niti crvena zagasitožuta niti smeđkastonarađansta. Slatka pesmica Sve što stvarno znaš o meni to je tako malo. Ne hvalim se svojom dobrotom jer to bi bilo šupački, zato tako malo znaš o meni. Ali, razmisli da li bi čovjek kao ja mogao da bude loš. Samo Cane iz Partibrejkersa, koliko znam, na ovom svijetu rođen je loš. Mnogi se rehabilituju, postanu bolji od svih nas, bolji ljudi od čovječanstva svih najboljih i najplemenitih ljudi. Razmisli, imaj dobre volje. Imam je i ja i kreni kreni prema meni jer kad su jednog mlađanog momka pitali s kim bi mijenjao svijet on je jednoj lijepoj nasmješenoj djevojci rekao: S tobom!, I ona se slatko postidjela. Ustao tačno Prvorazredni značaj drugorazredne misije trećerazrednih špekulacija: ujutro si ustao tačno tad kad ne privlačiš pažnju. Ne treba ti dodatno došaptavanje. Nosiš svoje poklopljene uši kao kad-tad. Kad-tad ćeš dovršiti svoje nedovršene rukupise. Nemaš taj magnetizam koji bi te priljubio uz frižider. Ponekad si stvarno cool kao ohlađena rana. Nisi ni pretenciozan, Daleko si od grandioznosti. Nikakva si ti atrakcija. Samo malo gledaju tvoja posla koja ti nazivaš svojom lirikom. jom lirikom. Oznake: Književnost, literatura, lirka lektira, lira, poetika |
Događaj
|
Postoje moji zakoni prirode, moja priroda je pitoma kao i današnji dan. Sezonski gledajući idealna je i pozitivisti će utvrditi kako su otud ovako blagi okusi recitiranja. Postoji zakoni prirode, prirodna je zakonitost ova ili ona, to je sigurno, nešto se pomiće iako se za većinu stvari može reći da su u svojem pohodu. U kretanju je sklad i haotičnost, kako da sredim misli pitao sam se na početku svoje karijere. Nekako mi se motivska cjelina raspada pred očima, iako u isto vrijeme narasta jasno viđenje šire slike. Obuzima me lirski treptaj iako me je preplavio val emotivnosti pa je svaki doživljaj proživljen događaj. Značajnije Ako se danas odlučiš za nešto. To nešto može biti koliko važno koliko nevažno ako si se odlučio za drugo nešto. Ponešto odluči ponešto je odlučeno po nečegemu se, zbog nečega, predomišljaj. Ako odlučiš danas nešto, ako znaš šta je nešto a šta ništa šta je, konkretno, tebi to nešto. Odlučio sam pokuštati pisati još bolje, i da od mene bude nešto. Još uvijek to nije nešto, moje bolje nešto više. Dobro je da sam danas to odlučio, dan prije od sutra dan. Možda kasnije nego dan ranije ali to je zato jer sam zbog sibolike čekao baš ovaj datum 23.8.2020. Kao da to bude baš nešto. U izvjesnom pogledu značajnije. ref: U izvjesnom pogledu značajnije 3x ref. Možda kasnije nego dan ranije ali to je zato jer sam zbog sibolike čekao baš ovaj datum 23.8.2020. Kao da to bude baš nešto. 2x ref: U izvjesnom pogledu značajnije 3x Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Ova neće stići da me ostavi
|
Gledam nedozrelu devojčicu kako joj se razmazao sladoled oko usta i lepi se za ruke i setih se svih plačnih žena koje su me, razmazane šminke oko očiju, ostavljale… Neće joj umesto ovog sladoleda dirljivo curiti i penušati sline u jecaju i grču, kad bude govorila da se to vidi, da ona zna, da to ne može podneti, da nismo jedno za drugo… „Ona neće stići da me ostavi“, pomislim. „Ova to neće stići...“ Mnogo bolje Ja sam plazio jezik da ga protegnem od reči koje nisam želeo reći. Onaj koji je napisao najviše knjiga, taj se najviše narugao. Na ulici tražim čošak, najbolji ugao. Preko puta mene drolje. Našao sam najbolji ugao a čini mi se da bi nas dvoje, ona s druge strane ceste što me gleda i ja, izgledali kao par mnogo bolje. „Vidiš da nema ništa bolje od čiste jasnoće“, pomislim. Sve već hoću i sve me već hoće. Razanajem prepoznatljivost Možda se nisam trebao distancirati. Možda je potrebnije ostvariti razliku. Tačno se razaznajem od pogleda iz aviona. Vidljivo sam to ja u odnosu na perspektivu. Držeći stalni raskorak uz vaš mimohod. Možda je potrebnije ostvariti prepoznatljivost. Tačno se vidjelo da nisam ja ako me nije tu. Tamo gdje sam ja oduvijek je, čini se, izgledalo tako. Otkad si crna ovca otad je bijelo stado. Otkad si ljubičica bijela sva omladina je crna mačka preko puta. Otkad si crna žuć bijeli si manchmelow. Ideš uz čaj kao kocka bijelog šećera uz crn toz kafe sa zamišljenom željom. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
17.08.2021., utorak
Miljejić
|
Dovoljno je da dvadeset minuta nepokretan sedim i već će prostrti miljejić na moju glavu. Sedela je i ruho vezla. Čekala me. Prstom se na vreteno ubola. Dovoljno je da dvadesetak minuta nisam strpao potkošulju i već ju je obrubila čipkom. Čekala me je. I od čekanja poludela. Nemarna žena Ona još nije posekla deblo pored puta u koje se trebaš zabiti jedne večeri, dok pijan budeš vozio. Ne voli te dovoljno da predoseti kako nećeš imati snage izvući se iz automobila koji bude goreo. Ona je nemarna žena. Na kojem si mestu, tačno, zeznuo stvar? Nisi od onih koji su pokušali prevariti naciju. Možda dva-tri puta svega da si opsovao demokraciju. Naslonjen laktom, tu malo iznad, naglo se prenuvši iz razmišljanja, zgulio si kožu. Kome bi poverio svoju partijsku dužnost? Kome ustupio ložu? Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Suština svih stvari
|
Nagomilaš kamenje kao karte, eto ti bunker, eto ti kule. Oblaci zakrpe poderano nebo, sunce ti vraća u vidu zraka odapete strele. Pet podzida i nekoliko hektara šume. Voda je ta u bazenu zatrovana. Žaba na lokvanju. Poljubac na krasti. Niko te neće oterati iz dvorca. Tamo si se sakrio kao vetar u krošnje. Šta ćeš učiniti sa svojih sedam ruku? Šta si mogao učiniti sa svojih devet ovčjih glava? Ja ne odgonetam samo suštinu stvari. Ja odgonetam suštinu svih stvari. Jezik palaca u tegli. Grlom u jagode Od sveg puta samo putni trošak Dolinom suza do doline senki I ćošak Bole ga ćoše Svi kao Eva u raju grlom u jagode Ja stao po strani K'o grom iz vedra neba Britka misao nad glavom jedva povezuje konce Nad njom promena klime Leta i zime Grlom u jagode Dolinom senki Kao tačka na kraju rečenice Jenki Na vrhu pagode Brada mudraca Izlazak po novine i cigarete je pohod. Poslepodne, ruke mi izašle iz kukova (ne iz ramena) da mogu lakše zagrliti svoja muda. Tako ih mogu rastezati gore-dole kao mudrac bradu. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
Vitalna pitanja
|
Skrenimo pažnju na vitalna pitanja. Saberi potrošnju mojih ugljikohidrata, proteina, masti, ptičijega mlijeka Kružiš li i ti vodu u prirodi? Ili je samo mutiš li mutiš? Pofatao se celulit po tvojoj svečanoj odori. Po tvojoj svili i kadifi. Deponuješ rezerve u celofane, kapa ti sa skafandera. Nije da ne preporučujem neke preparate. Evo i katalog tretmana da budeš kao brend. Sačuvaj izvornost, priroda je resurs kao tlo pod nogama. Budi vitak kao slamka za spašavanje, a budi nadmen samo kao šlauf. I održi se na površini kao hodanje po vodi. Visibaba Istrošen si kao okopnio snijeg. Na mjestu si gdje je zima i proljeće na historijskom minimumu. Hoće li te utješiti ako ova pjesma bude prva visibaba? Možda si iscrpljen od zamorenih ljudi. Oslabio si kao prvi plan. Držiš se nekako kao plan B. Možda ti treba cjelokupna revizija? Sa prvim izdancima uvedi i rekonstrunkciju. Pomladi kao reliksir misao prvoj visibabi. Puna jedra Napisao sam puna jedra. Vihore pomaci kao zastave. Dobar vjetar u plućnim krilima duše. Ponekad si ispunjavao uslove. Ponekad upitnik. Ispunio si se kao obećanja. Obećavao si kao ispunjenja. Stres je takva akumulacija nekanalisane artikulacije. Možda onaj koji ne mašta baš toliko ili ne racionalizira najviše ima blokadu čakri. Zato uvijek imaj u kući slatki limun i kiselo grožđe. Oznake: Književnost, literatura, lirika, poetika, lektira |
Ima te previše
|
Sjedio je za šankom i čitao neke dnevne novine, a ona je upala u kafe sva razbarušena i kaže: ”Ima te previše!!! Ima te previše ujutro kad se budim! Ima te previše u bilo kojem poslu kojeg radim! Ima te u popodnevnom mom odmoru! U popodnevnom mom odmoru ima te najviše! Znaš li ti da je popodnevni moj odmor trebalo biti rezerviran samo za mene, zaboga, znaš li to, znaš li ti to! Ima te u predvečer, ima u kasnu večer, u noći te ima! Itekako te u noći ima! U mojim dugim noćima. U mojim dugim noćnim satima. Nekad zastanem i ispustim nešto iz ruku, nekad kažem neku riječ koja drugom koji je sluša nema smisla. Sve se ionako odnosi na tebe! Onda se pitam: ’Jesam li ja nešto rekla?’ I jesam, rekla sam, evo rekla sam: 'Ima te previše!!!' Ima te previše!!!“ Pre – vi – šeee!!! On je samo gledao u nju, naivnim pogledom, i smiješio se očima, i misli u sebi kako sad da ga ubije Bog ne bi znao da je ikad išta ikom skrivio. Ona kao da je čula njegovu misao nastavi:”Ti me ne znaš, možda u prolazu si me vidio. Ti nisi mogao znati, prirodno, ali ti nisi ni gledao kad sam te gledala. Uvijek dostojanstven, i pristojan si, prijatna je svaka slika tebe, a nisi ni slutio moju naklonost. Takva sam ja, nikad ti se ne bih odala, umijem to prikrivati, umijem to zadržati u sebi, i zadržavala sam dosta dugo, dugo to već traje, i ti ne bi nikad saznao, i ne znaš koliko te već traje, predugo traje, oh, da traje, traje, mali, odveć dugo, cijelu vječnost i čak i da si se pitao ti nikad ne bi ni saznao, ali kažem: ‘Ima te, ima te ima, ima te, ima te, jebem ti mater, ima te... previše…!!!’ On nije znao šta da odgovori, bio je zbunjen i gledao ju je. Sviđala mu se. Ona mu se baš svidjela. Ona je stajala pred njim. Sad kad mu je sve rekla osjećala se malo postiđeno, vraćala se iz one dobro poznate opijenosti ćula u stvarni svijet, i prilično je prestrašena u išćekivanju onoga što će se dogoditi. Nakon nekog vremena šutnje i samo tako obostrano radoznaloga gledanja, bez misli, i oboje su malo otupljene svijesti, on je obuhvati oko struka, a ona istupi korak bliže njemu. Sad su im tijela bila jedno uz drugo, i on joj svoj obraz položi uz obrazm, onda odmičuči je malo, on joj svoju glavu položi na grudi, a ona jednom rukom privi njegovu glavu sebi igrajući se resicom njegovog uha. Šutjeli su dosta dugo. Onda on progovori po prvi put otkad mu je prišla: „Dobra si. Nisi loša. Uopće ne. Uopće nisi loša.“ Ona samo duboko uzdahnu, kako i ne bi, ogroman teret joj je nestao, i provuče mu drugu svoju ruku kroz kosu, odsutna. Oznake: Književnost, literatura, lektira, poetika |
16.08.2021., ponedjeljak
Prečica
|
S kolena na koleno putuje moja misao s guza na guz, i peva bluz. Bore puze s kraja moje guzice na kraj moga čela, limfni čvorovi i zadebljanja vena gmižu jednako po telu. Samo čekam kad će rutavost moje ove guzice, meni preći na leđa. U mojoj glavi kao glava u torbi kao rogovi u vreći kao u muzeju cirkusi stoje svi moji započeti poslovi. Ko sam? Šta sam? Kuda idem? Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira |
Bespredmetno
|
Ionako nisam verovao ničemu. Nikome se nikako nisam nadao. Ćutao sam i promatrao. Promatrao sam ljude, prirodu i svemir. Promatrao sam i ženske, ako se to uopšte može uzeti kao neko polazište za neko iole ozbiljno naučno razmatranje, guzice. Čudio sam se svakom čudu. Zabezeknuo se nad svakom tajnom. Zamislio sam se ja, i ja sam stavio prst na čelo, zapitao sam se ja. Nisam razmišljao o tome da li se moja čovečja sudbina pokazuje neispravnom, uopšte nisam razmišljao. Nisam razmišljao o tome da li se moja čovečja sudbina pokazuje bespredmetnom. Anestezija Po ćoškovima moje sobe, u njihovu paučinu, zapleli se sunčevi zraci, a i sunce u mom prozoru, na nebu, liči na pauka koji plete svoju mrežu svetlosti, svoju suncočinu. Kao vrh žaoke zaboden sam u krevet, ali duhom lebdim po sobi kao zrno prašine u Sinanovoj tekiji. Ako se zamrsim u te mreže postaću opet žaoka u duhu i svojim ubodom paralizovaću tkanje tananih paukovih niti u lavirinte. Zidovi odavno u mojoj sobi stoje skamenjeni kao dvorani na dvoru Trnoružice. I stvari mi u sobi spavaju pod dubokom anestezijom, otvorene za upotrebu kao pacijent na stolu. Zidina Od vedrog noćnog neba istorija je iscrtala portrete. I svi su, zapravo, slike duše Doriana Graya. Povlačim linije od zvezde do zvezde, i jagodice prsta utisnem. Zvezde kujem svojim likom, zvezde mi samo bacaju prašinu u oči. Bljesak je mrlja svetlosti, zrak po zrak sunca težak poput poluge zlata zida dan. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Novosadsko trojstvo
|
Pođem u šetnju Juče Danas Sutra Pozdravljam se sa sugrađanima, neznanim i znanim Roditelj Odrasli Dete Stanem, pozdravim se sa svojim školskim Nad Ja Ja Id Osluškujem zvuk oba zvona, i tišinu sinagoge Otac Sin Duh Sveti U Dunavskom parku na klupi zapalim cigaretu Nebo Zemlja Had Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, poetika |
Zlatna jabuka
|
Zahvataš formu kao šaku vode. Svakim danom sve se više ocrtavaš. Nadam se da si posložio kockice. Polako se dovodiš u red. Sad si vlastita tjelesna težina. Ne nosiš više tuđe breme. Sada si isto vlastito pljunuto izdanje. Nisi nešto na što bi trebao da ličiš. Provukao si se nakako između i pored. Dohvatio si svoju zlatnu jabuku crvenu kao med. Ispunio si turbulencije unutrašnjom spoznajom. Spokojstvom si osnažio i ostale članove. Almir Moja taktika nije bila da nastupim kao špica u udarnim terminima. Najlakše se širi nedoumica. Kako, od toliko verzija, da sklopim neku verziju. Nešto, ipak, dopišem - tu. Nešto, za svaki slučaj, dostavim - tamo. Nešto kao ostavim, zaboravim kao - tu i tamo. Imam dobroga prijatelja Almira. Gledat ću da se konsultujem sa njim koja bi najbolja poetna išla uz ovu sadašnju taktičnu notu. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika, lektira |
Ja otvorim usta
|
Ja otvorim usta Ja otvorim usta A ne znam da li hoću govoriti pevati Ili zevati Ili da pojedem zalogaj Ili gutljaj popijem Ja raširim ruke A ne znam da li hoću zagrliti Ili poleteti njima Dole u beskrajni ambis Ja potrčim A ne znam idem li to u susret Ili bežim Ja osetim vazduh u plućima A ne znam udišem li to dah života Ili izdišem svoj zadnji Čudesna evolucija Gmizao sam jer sam imao stomak za to, a orahe iz nedara skrivao sam pod pazuhom čistim kao u žabe. Mislio sam i o tome da zmiju niko nikad nije bacio na leđa. Kasnije sam skupo prodao svoju krokodilsku kožu, nadao sam se da ću od toga imati barem cipele od krokodilske kože, a ženi moći da kupim tašnicu od krokodilske kože. Ronili su krokodilske suze prijatelji moji, gušteri i zmije, kad sam im ja pričao o tome razjapljenih čeljusti. Pričao sam im i o tome da se vuk presvukao u jareću kožu, tako i ja mogu u ljudsku tesnu kožu. Bilo je vremena još od ere reptila da se odlučim hoću li nositi krila – sad više ne mogu da postanem anđeo a, eto, nisam zmaj. Tajna su vrata podzemnih voda Sve se o mene oglušilo k’o top, jedino me čuje gluvo doba noći. Tišina u solarijumu mraka dobija ten. Sluh u zavežljaju vlage nikako da uključi fen. Pa ipak, misli su mi drage. Prostiru se kao glogov kolac celom dužinom zaboden u vampira. Ne pije vode da mi podzemne vode piju vodu s dlana, moje rane im zato ližu so s ruku, pružene su da ispune volju. Glas svira nemo žubor, reč ljudsku, bolju. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, poetika |
Vijadukt
|
Golo slovo napenalilo se u pesmi kao nudist na plaži kad se napenali. Ćudljiva pesma dlaku menja, niz dlaku – uz dlaku. Niko se više ne ogrne pesmom kad prolazi kroz život kao što su onomad ruski pesnici izlazili iz Gogoljevog Šinjela. Ona viri kao devica ispod vela, a ima onih koji su ostali u uvodu opisujući ekser na zidu i nikad nisu završili njegov podroban opis pa su posle, umesto o ekser na zidu, okačili penkalo, kao kopačke, mačku o rep koji, u pojedinim slučajevima, ima predispoziciju vijadukta. Niđe veze Sloboda je izmišljena da ju volja sapne! Prazno je izmišljeno da ismeje pucanj! Sav sam svoj svet stvorio od svemirskog otpada. Tu i tamo ukrao sam i pokoju rečenicu iz knjiga. Gde je poginuo hrabri moj mineral? Gde su svladali moje vitamine? Kroz koju je saksiju cveća potekao Amazon? Stub ili greda redovno mi na večeru dođu. A dragon krvi moje podgrejava pasulj od juče. Da zazovem muzu ili bar Puškina na dvoboj? Cepiš, dlačiš, bestidno se drapaš! – Jer što da glumim uzdah Parsifala? Moje zaustavljene i pocrnele oluje na koži drugi zovu madežima. Da li je emocija kila i po patlidžana? Da li je ljubav podgrejan pasulj od juče? Kad je vidim kažem: Ostala si uvek ista! Kaže mi: Ostao si uvek glista. Demanti Spuštam očne kapke kao poklopce šahta. Očni kapci mi sklopljeni kao sklopljen ugovor. U njima zraci sunca nestaju kao poslednje kovanice zlata… Ovaj put ne mislim ništa o svetu, mislim se kad će plata. Kad sam išao rano jutros na pijacu da pazarim jednu tikvicu, a moja žena baš voli tikvice, i 200 grama faširanog mesa, a ja tako volim da pojedem faširanog mesa, gledam u zelenoj, svežoj i finoj salati, kapljice vode caklile se svud po njoj, svežanj novčanica, hiljadarki. U tom trenutku nisam mogao da se složim sa jednim piscem koji je napisao jednu knjigu a naziv te jedne knjige je sledeći: „Jebo sad hiljadu dinara“. Oznake: Književnost, lektira, literatura, lira, poetika |
