Sa slova na slovo kao s brda na brdo
Svakom riječju kao da ti se vraćam
a pobjesnio sam kao Max.
- Kako da ispravim to što misliš da sam Ljaks…
I obični prdo.
Od slova do slova ko od tačke A pa do tačke Be
i uz ovo Be nikad ne spomenut Je…
Rastajemo se mi, vjeruj nije mi lako…
zar da budeš vječno nesretna?
Slovo po slovo sa zuba na zub
cijedi se slina, kapa riječ:
„Slušaj mala, dobivam na penale
u životu, pa i ovaj meč…“
Oh!
Prolaznost me vraća iz svojih daljina.
Ponoć je već.
Pola pola
Nije daleko mir samoubice od mira nirvane.
O, ti koji si se rastužio nedjeljom ujutro pred TV – om,
lasom bi hvatao brodove u lavoru.
Pingvini popadaše sa lijane.
Koza Nostra indijanskih kasti.
Hvataš bumerang čipkastim rukavicama.
Polucilindar daje hlad nad kimonom.
Gle, došao si ovom a krenuo onom!
Kada si punio džem u palačinke bilo je kao da umotavaš
u tepih Kleopatru.
Zaledio šumu a kresnuo da potpališ vatru.
Nije daleko truba od frule kojom mamiš zmiju iz turbana.
Jedini si koji u Sodoku rješavaš jednadžbe svemira.
Usamljena žena
Jutros kad sam pomaknuo zavjesu
pomislio sam da sam načinio pokret rukom
kao da mašem.
To me je uplašilo.
Ustao sam i vratio zavjesu na mjesto.
„Kako si glup!“, pomislio sam,
„Opet je bilo kao da mašeš“
Za par minuta na vratima je zvonila
usamljena žena.
Post je objavljen 23.08.2021. u 07:58 sati.