ALEN ALISPAHIĆ
22.08.2021., nedjelja
Večno besmrtna
|
Dah-nedah Dišeš svoje umjetno disanje, svoje umetnute boce s kisikom. Šuma se i dalje skriva iza stabla, stablo će o prvi zid da udari krošnjom poput obezglavljenog čovečanstva, glavom. Na dalekovodu oblaci režu vene neba, ptice izigravaju strukturu, pesnik izigrava strukturu društva. Tupe ivice papira pilaju jednako kao i hrapavo grlo, ova belina je bila tvoj jastuk i kruna od trnja, krošnja i šešir. I sve si na šešir i u šešir sve je u krošnju i iz krošnje. Na kraju si postao svestan da si proces: udahni-izdahni. Dah-nedah. Inkubator. Inkuba. Intubator. Truba. Mrazno umjesto mazno Osuđen sam Od bogova da punim Danaide bez dna Dok kao Emina sa ibrikom u ruci prosipaju Iz šupljeg u prazno. „A šta ako je mrazno, A šta ako snijeg napada?“, to se ja Sad pitam. „Ako snijeg napada na behar, na voće?“ Večno besmrtna Jutros je pred mojim vratima nevino osvanuo Optimizam sreće. To se retko sreće da pronađu se tako krpa i zakrpa, i popune šupljine polupanim lončićima, da onaj žedni otpije gutljaj vode sa svojih diogenskih dlanova. Iz daljine godina već svetli moj lik kao fokus, kao pouzdano zaleđe, umjetnost me čini jačim nego što pretpostavljam. Na mojim usnama tvoj okus kao hokus-pokus - Čuj, preparandus!? To mi više liči na neko lajanje na mesec. I ima samo smrt zvezda, ali nema smrti onako uopšte, i ima Život, i ima još Ljubav večno besmrtna. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
