Ne umanjuj ljepotu poeziji, svu njenu nježnost
tananost i lepršavost.
Čovjek živi po tajni, fina patetika postojanja,
na se za se suze liti.
Dirljivost prolaznosti, slatka i nenametljiva
teatralnost, šeprtljavost ona jedna fina.
Fina naivnost, zanosi, nevinost
i ozbiljnost naših tragičnih sudbina.
Intimo ukusno osjetimo naša bića...
Hodim
Hodim za svjetlom u svojoj tuzi.
Svjetal hodim za svojim danom.
Imamo samo jednu priliku svaki put
Možda da napravimo što točno po priručniku
prilika da budemo bolji od svega što znamo.
Slijedim srce gdje ga sam vodim
Svjetal hodim za svojim danom.
Hodim za svjetlom u svojoj tuzi.
Imamo samo jednu priliku svaki put
Otpuhnuti prašinu s albuma
gdje čuvamo slike svog života.
Problem birokatije
Aplicirao sam ti svoja osećanja kao sve formulare
za stalni radni posao, minimum iskustva.Nisam imao
neku vezu, interesnu sveru osim čistog entuzijazma
da prihvatim odgovornost.
Stajala si druge strane kao iza stakla, ljubazna i večna
kao red pred šalterom, i ženstvena. Mistična poput
birokatrije.
Pitala si da li sam upotpunio uplatnice našeg odnosa?
Pitao sam te za odrednice..., za stupce, pratio sam tvoje
direktive.
Predao sam ti dušu.
Ti si kao lepezom, onim manirom
zatvorila kartonom onu arkadu jer znaju u Sali
promaje da pušu.
Ostali smo blokirani negde na pola puta fascikle,
rekla si da mogu da te nazovem. Revijalno i posle signala:
„Glavni Arhivator Čvarkov“ kažem da te volim.
I pitam: „Imal šta?“
Post je objavljen 23.08.2021. u 08:04 sati.