Ne umanjuj ljepotu poeziji, svu njenu nježnost tananost i lepršavost. Čovjek živi po tajni, fina patetika postojanja, na se za se suze liti. Dirljivost prolaznosti, slatka i nenametljiva teatralnost, šeprtljavost ona jedna fina. Fina naivnost, zanosi, nevinost i ozbiljnost naših tragičnih sudbina. Intimo ukusno osjetimo naša bića... Hodim Hodim za svjetlom u svojoj tuzi. Svjetal hodim za svojim danom. Imamo samo jednu priliku svaki put Možda da napravimo što točno po priručniku prilika da budemo bolji od svega što znamo. Slijedim srce gdje ga sam vodim Svjetal hodim za svojim danom. Hodim za svjetlom u svojoj tuzi. Imamo samo jednu priliku svaki put Otpuhnuti prašinu s albuma gdje čuvamo slike svog života. Problem birokatije Aplicirao sam ti svoja osećanja kao sve formulare za stalni radni posao, minimum iskustva.Nisam imao neku vezu, interesnu sveru osim čistog entuzijazma da prihvatim odgovornost. Stajala si druge strane kao iza stakla, ljubazna i večna kao red pred šalterom, i ženstvena. Mistična poput birokatrije. Pitala si da li sam upotpunio uplatnice našeg odnosa? Pitao sam te za odrednice..., za stupce, pratio sam tvoje direktive. Predao sam ti dušu. Ti si kao lepezom, onim manirom zatvorila kartonom onu arkadu jer znaju u Sali promaje da pušu. Ostali smo blokirani negde na pola puta fascikle, rekla si da mogu da te nazovem. Revijalno i posle signala: „Glavni Arhivator Čvarkov“ kažem da te volim. I pitam: „Imal šta?“ Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika, lektira |