Sav sjaj diktira baština snalaženja. Izričito potreban komšijski partijski kadar. Šarm je tek dio tvoga dvorca. Misao je bez kolebanja lebdjela kao svrgavanje sa vlasti. Događa se nova poetika. Pada, upravo, završna poanta. Uspostavlja se vlada novog stiha. Uzdrman je tvoj kabinet kao poslije socijalnih potresa u zemlji. Odlikuju ti se grudi, dekoriraju prsa, otkrivaš svakoga dana svoje vijekovne životne prostore. Dišeš punim prstima. Šepure ti se reveri, uzdiže kragna uronjena leptir mašna u sferu dnevne tačke. Time talasaš atmosferu. Okrećeš i valjak sudbine. Dotjeruješ stanište kao sasvim prirodno. A imaš i pametnijega posla: tačku presjeka i nacrt konačnog izgleda pečata zakucane daske u glavi. Dobro držanje Uporno čupaš repe bez korjena. Osvanuše i četiri zlatna glinena goluba Amorova strijela kroz srce Ahilove pete. Tu negdje se, tu i tamo, dobro držiš. Vladanje ti se ističe: uhvatio si se za korisno i poučno. I tek malo da sit si i napojen. Ni empatija ti nije izuzetak nego je po pravilu pravilnika. Kako si samo tužan i sam i čežnje pun za iskrenom ljubavi pravih žena. Epicentar amortizera Ako si sastavljen od epicentara. A ujedno si amortizer stvari. Zatežeš odnose kao krila šatora kako bi unutra moga relaksirati inkuluzivnost. Meditiraj. Slično kad si čisto onako nekonvencionalan. U startu, dakle, odustani od naprezanja. Mudrost se često shvata kao preokupacija kao udubljenost u solucije. Ako si skonto niotkud, nisi objasnio nikako. I niko nema pojma šta je pisac recitovao: eto vidiš kako svi sad misle sa zrnom soli na šalu i pošalicu, i kako si pametan kad hoćeš-nećeš. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, poetika |