GOLDEN CLASSIC COLLECTION - Alan Johnny Allen 1.100 Alen Alispahić, pjesnik, Ljubav.Mir.Bolji dani. Čiča-Gliša 5 The House of Rising Sung Deda Žorž Cvr!ka Pije Sprajt Histerija žene 2 Osam Šezdeset 8-60 Rock and roll, i dr. kućne potrebštine vol. 1 Refreni za publiku 2x između strofa i 3X i dva puta po 4X Pop-shop Fakt Prevedeno sa engleskoga Textdžinica kod Alena Izvod Iz Matična Knjiga Pjesama Onako. Pomalo, onako. I Ja Sam Tebe Bodrio Kao Lav Dobivam na penale Alenčić Versijatrija Fusnote To su takve pjesme Sad je sve jasno Timski duh.Timski duh. Timski duh. Coffe Break To možda samo tako misliš, ali ne misli ni ja Dežurni dispečer Ovaj Rekao Bih Tačno Da Mislim Štaznam Dovoljno je

ALEN ALISPAHIĆ

21.08.2021., subota

Vaza


Pišem razgovijetno premda nisam
suviše opterečen sobom.
Pišem bez fusnota.
Jer čovjek se, možda, sam nad sobom, ponekad,
zamisli.
Primjećujem kako se mijenjam.
Primjećujem kako se i ne mijenjam baš.
Jer držim do svoga stila i prepoznatljivosti.
Držim da sve dok čovjek čita može
i da se zapita, ponekad, o stvarima.
Pišem posvećeno.
Premda se ne unosim u to kao nekom u lice.
Pojave na svjetskoj sceni ovdje umjesto dva
suprostavljena lica radije su vaza.


Bono Vox


Johnny-To sam ja!
Moja Azra to je najgore.
Ovo je mali grad. U njemu sve se zna.
A kada sve znaš kao da i ništa ne znaš
jer baš bezveze je kad si indiskretan.
Cinkariš strofu po strofu,
upireš prstom u svoj lik.
Predstavljaš se tu i tamo.
I kad si poslijednji put obrijao bradu i brkove
kako bi ličio na Pankrte.
To što ti fraze na pamet vrte
nije završna tvoja riječ.
Oklijevaš sa porukom generaciji.
Nisi glasnogovornik jednog vremena
samo želiš biti na dobrom glasu,
što bi rekli bono vox.

Povjerenja

Čuo sam mnogi cinizam.
Ja nikad ne bih mogao biti pantomimičar.
Najbolje se vide, koliko god se srkivali, ljudi
iza scene.
Koga sam mogao savjetovati i savjetovao sam ga
da ne bude frontmen.
A ako sam se držao po strani
ne znači kako nisam imao preglednost.
Nisam vukao konce,
ali baš lijepo sam tkao ove ćilime.
Ako je neko želio tapiseriju
morao ju je sam pustiti na grudima.

Možeš potom


Ne mora sve da te razdvaja od svega.
Povezao si i neke konce.
Opleti i po kolu.
Budi veseo kao tvoja priroda.
Ništa ne mora biti razlog da se udaljavaš
od ovih predivnih ljudi: ruka ruci
paniću kolariću.
Poskoči jednom.
Poskoči dva puta.
Poskoči i tru puta i poljubi kakvu do sebe
mladu.
Možeš, potom, još dugo nakon kolo utihne i
raziđe se, i završiš sa ovom pjesmom,
odmarati se
u hladu.


Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, potika


- 23:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.