ALEN ALISPAHIĆ
18.09.2021., subota
Nekako izvodim ovo rutinski
|
Tačno je, moguće, izvodim ovo rutinski No ne izvodim, što se ono kaže, štaveć Rutinski je pola posla Posvećenost je čak i više. Nisu ovo karafeke, nekako mi uspjeva da plasiram rutinski Jer donekle su ovdje lingvistička posla Svako najbolje misli na svom maternjem jeziku Poetika moja nije došla niotkuda. Ne znam baš je li ili nije li pala sa neba Padaju ti misli na svakakve glave Ako si blagoslovljen osobito talnetiranim darom Možda nisi znao šta da radiš sa sobom Na šta misli da baciš. Eeeeeej, prste kroz kosu provlačim u trenutku. Sa koje stane izlazi Sunce Pomjerimo se sada sasvim malo u stranu. Neka i drugi vide to što vidimo mi. Ohrabrujmo uvijek klimanjem glavom a osmijeh je velikodušan. Ako misliš da sam ja ovo osmislio da tebi bude lakše a meni uglavnom čista savjest to tek je pola istine. Lanci uspomena kao neki ram uokvire se kao bore: pogledat ćemo sa koje strane izlazi Sunce. Neka ga traže na općim mjestima. Kao što je opća tvoja dobrota. Nema tu niti malo defitizma. A ima čega ima. Loše navike ćemo još i pobijediti: vidiš da te nisam u samom početku opisao obično. Rascvjetan si preko cijele kolektivne svijesti. Otkrivam te u zajedničkom kruženju energije u prirodi. Trud se, takođe, vrlo cijeni. Jednostavno jutrošnja pjesma Gledaš sa svijetle strane. Ispod podočnjaka nalazi se duša. Ispod kapaka sakupljeni horizonti. Dobro je da nisi malodušan. Sva sreća pa si nepokolebljiv u prostodušnosti. A koliko znam ponekad si i jednostavniji. Jednostavno si, što bi se reklo, take it easy. Dobro je da nisi sitničav. Ovako i kišne dane u aprilu vidiš kao sunačene dane. I jesu, zapravo. To ne pada garež minulih vremena. To te umiva narednih dvadest godina 33 ako hoćeš tvoje nove mladosti on the Route 66. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
