ALEN ALISPAHIĆ
26.09.2021., nedjelja
Smrt
|
Smrt Ovdje su negdje tvoje vreće pijeska Smrvljene kao i ostatak čekića Bojim se kako si drobio u prazno, zamahivao forsirano Mora da tu su negdje popločane Sve naše dobre namjere i skrivene misli Zdrobljen grom i pakao, proklet bio, ponor strmoglavljenost staza i puteva bez revolucije U prazan prostor gurnut kao vjetar Još ti stoji besmisao, a Midhat se taman budi kad i ja Započinje dan iz osmatračnice Iako nije pjesnik zapisuje inventar brojno stanje spisak kao pred ulazak u grad pred raciju: izbrojani zalogaji, točni koraci i kretnje kao da je smrt Vlak bez glave Na ovaj način moram diskutirati Nekako sa teme na temu Dolaziti odakle nisam Prolaziti šta sve jesam Pretpostavljam da nas debata neće odvesti nigdje Odvuće nas na zelenu stranu Izaciti nas totalno iz kolosijeka Bit ćemo kao vlak bez glave Koji izgleda poput sanki u snijegu Građanina Kejna Šta sve nisam prolazio Moram prolaziti i kroz sve što jesam Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
22.09.2021., srijeda
Misle kako sam ostao bez ambicije
|
Misle kako sam ostao bez ambicije Iritiraš nas kao iz sve snage. Sve su ti snage grupirane kao jedna. Umjetnost je slobodna od potvrđivanja. Skoro ništa ne dokazuje osim što ima onih koji to razumiju. Misle kako sam ostao bez ambicije. Sa takvoga drveta samo takav plod se rađa. Sa onakvoga drveta onakav rod i otpada. Rasipanje je kao rasute snage koje možeš vidjeti posvuda, i po polju i kao rasute misli koje nisu koncetrirane jednostavno u isti fokus pod istu pažnju. Ako si, s toga, začepljen do grla Ne pokazuješ volju Pokazuješ samo čvrstu voljnu nevoljnih momenata Istakni ono što je relativno Relativno je, zapravo, prilično toga ali ti moraš reći kad je dosta. Objedinjenje karijere Povećava se standard. Raste proizvodnja. Isplati se producentski rad. Ništa ja ovo nisam postigao preko noći. Ništa ni ti nisi postigao preko dana. Oko čega se sve nisu lomila koplja kao štapići za uši. Ja sam od onih koji čačka samo TV- kanale. Ništa ja ovo nisam postigao iz vedra neba. Sve je ovo postignuto kroz dugogodišnje praćenje vremenske prognoze. Ako sam postigao objedinjenje. Onda je to od danas do sutra. Tajne crte prelistavanja Okreni se dobro očuvanoj poruci brod u boci. I ova će pjesma biti, takoreći, prelistana strana. Šta si zadržao samo za sebe? Nekome si rekao, sigurno, tajne svijeta. Šta si imao? Kolaž blijedih dana u ispijena rumena jutra. Nešto tek u crtama, nisi rekao otvoreno u slikama i prilikama. Rekao si sve i uvijek i samo otprilike. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
20.09.2021., ponedjeljak
Svojatao si svoje neotuđivo pravo
|
Svojatao si svoje neotuđivo pravo Pobrao su svu pamet svijeta, nemoj misliti kako te nisu uhvatili na djelu. Pokupio si svu mudrost nabrzaka, uz to kažem pobrao si i sve simpatije, i to nije ostalo nezapaženo. Na duže staze praviš se još gluplji. Sve je to stvar okruženja opkoljen si kontekstima. U svakoj zasjedi komad veći. U svakoj hajci vrebaju te značenjima, neponovljiv nesvakidašnji kao prirodni resursi. Privlači ih k tebi ono što odavno nisi uspio od sebe odbaciti Nisi odbacio dio sebe ili čak ogromnu većinu sebe tako da te ogromna većina sa zanimanjem prati onako kako si se privukao uz sebe, i počelo je tako. Art plasirano Ovdje dobro počneš imaš preglednost Tranzicija nije loša tako da ne treba mnogo kako bi napravio reputaciju To su sve fini dodiri kao i rezonatno odjmeren i upućen efekt. Poetika je pobočni motiv koji ne prelazi outliniju Opisujući, recimo i oblake na horizonte, sunce, ili nešto doista nježno Na onom pozicionom djelu sad libero značenja pass šire slike iz kompozijcije u poredak. Postigao si i skok igrom, ubacio si frazu tačno, što se kaže pospremio je plasirano. Tačno je evergreen, nogometnim riječnikom rečeno eurogol. Tačno je, što se kaže, tehničku dotjeranost i umjetnički dojam. Kada nebo zasuzi Razotkrivaš tajnu kao ona tebe. Ustremljen si i na dobar razlog. Oko tebe te sve podrazumijeva. Podrazumijevaš i ti njih. Uklopio si "takođe" i "uistinu". Sklopio si dogovor sa uobičajenim raspoloženjem i stalno prisutnom ravnodušnošću. I razonode je bilo tu. A danas je, vidiš, i sam petak. Ovo, ipak, još uvijek može proći, prohodnost. Stagniraš i dalje u svojoj protočnosti. Uspravan kao rora koja sadrži vrijednosti vertikale svoga dimnjaka. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika, lirika |
Olimpijski leon
|
Kao oblak u tvojoj kafi Punim plućima kao punom parom I svaki novi dan bit će znak ako ne uporna singalizacija Dimi se oblak u tvojoj kafi Brdo se iza brda javlja Puši se kao kad razilazi se magla Vrelo je ozareno čelo ali cool je elan Jutarnje izmjene režima na sve Ostatak će dokusuriti Zadaj da ne bi dirigovao Punim plučima kao direktiva o diktatu Diši totalitarno duboko, izdahni usput ali ne sipljičavo kao aparat u službi koji revnosno ne obnaša svoju povjerenu mu funkciju Olimpijski duh Brže-bolje kao snažniji je jači. Kao jači je i u jeku moći a alfa je ti je kao da si trofej lično. Brže-bolje uz snagu koja kontroliše sve. Moć je uvijek negdje na vrhuncu. A znaš li ti šta je vrh vrhova? I još jedom: Znaš li ti šta je to vrh vrhova? Oh, to je moćni top-pik! To je čak iznad karo. To je preko herca. Sve što utrefiš kao kartu tref, nisi valja ni morao pogađati. To na vrhu brda vrba mrda. Pretpostavka znanju nimalo ne koristi. Gdje si upro kažiprstom tu si taman i naciljo. Sredstvo ti je opravdalo cilj. Odapet si kao papak. Bon u metafizici Ciljna grupa ciljni predmet obrade. Plemenski otpadak izrodio je familiju. Curiš kao informacije, bon u metafizici podudaran. Činjenično apstraktan apstraktno činjeničan. Fikcija je stvarna predstava metafizike. Svijest je podjednako važna kao i snovi. Jer da kojim slučajem nije tako sasvim sigurno bilo bi onako. Tamo a ne tu. Ovamo a ne onamo. Racionalno relativiziraj sistemski kostur, palpitaciju nerva živoga tkiva. Okupi rod kao društvenu zajednicu, ti sam ostani i dalje država. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika |
19.09.2021., nedjelja
Postavio bih te u osobnu istinu
|
Uvijek je kako znaš i umiješ i kad se dovijaš na sve načine Vrzmamo se kao da je na sve strane kao da je sve posvuda Mimoilaziš se postepeno ili se raspravljaš preko dodirnih tačaka. Raskorak su zalutale koračnice Sve je to tako zamršeno ako nije jednostavnije da to ne može biti. Imaj i petlju kao umotana klupka, ovdje si da sve zaviješ u priču. Postavio bih te u osobnu istinu ali je nemam Uvijek ima nešto što ne znam i ne umijem ili nemam Ili, neću čak i kada moram Nemam čak i kada imam, ne umijem čak ako umijem Ne znam čak ako dobro znam. Propustiš detalj Historiju izmišljaš kao po zasluzi. Možda se trebaš organizovati u cjelinu. Ako i propustiš koji detalj, ipak do kraja odrecituj usmenu predaju. Ima i himna. Svaki dan je otvoreno partnerstvo. Ući ćeš ti i u novi dil. Pružimo hiljadugodišnje pupčane vrpce pipaka i gledajmo odakle se vedri. Možda se sada vedri još od juče. No ti na neki način započni vlastito rasvjetljavanje. Razvedri se prvo djelimično potom toplo i sunčano. Druželjubivo sjaj kao kapljica rose. Jedinka Poneki se unesu u analize kao u lice. Panorama iz kuloara tu iza ugla. Sad znaš da je univerzum mali poput mitomanija. I šta sa tim registrom poredaka koji ti je vladao u različitim vremenima u različitim stihovima. Tvoja privatna globalizacija širi vidike. Interesne sfere izbjegavaju suvišno: sad znaš da je univerzum mali poput laprdanja u prazno, ni politikinstvo ti nije jača strana. A nisi takav da odaješ ko ovdje piše populistički. Kružok je mjera svih stvari. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
18.09.2021., subota
Nekako izvodim ovo rutinski
|
Tačno je, moguće, izvodim ovo rutinski No ne izvodim, što se ono kaže, štaveć Rutinski je pola posla Posvećenost je čak i više. Nisu ovo karafeke, nekako mi uspjeva da plasiram rutinski Jer donekle su ovdje lingvistička posla Svako najbolje misli na svom maternjem jeziku Poetika moja nije došla niotkuda. Ne znam baš je li ili nije li pala sa neba Padaju ti misli na svakakve glave Ako si blagoslovljen osobito talnetiranim darom Možda nisi znao šta da radiš sa sobom Na šta misli da baciš. Eeeeeej, prste kroz kosu provlačim u trenutku. Sa koje stane izlazi Sunce Pomjerimo se sada sasvim malo u stranu. Neka i drugi vide to što vidimo mi. Ohrabrujmo uvijek klimanjem glavom a osmijeh je velikodušan. Ako misliš da sam ja ovo osmislio da tebi bude lakše a meni uglavnom čista savjest to tek je pola istine. Lanci uspomena kao neki ram uokvire se kao bore: pogledat ćemo sa koje strane izlazi Sunce. Neka ga traže na općim mjestima. Kao što je opća tvoja dobrota. Nema tu niti malo defitizma. A ima čega ima. Loše navike ćemo još i pobijediti: vidiš da te nisam u samom početku opisao obično. Rascvjetan si preko cijele kolektivne svijesti. Otkrivam te u zajedničkom kruženju energije u prirodi. Trud se, takođe, vrlo cijeni. Jednostavno jutrošnja pjesma Gledaš sa svijetle strane. Ispod podočnjaka nalazi se duša. Ispod kapaka sakupljeni horizonti. Dobro je da nisi malodušan. Sva sreća pa si nepokolebljiv u prostodušnosti. A koliko znam ponekad si i jednostavniji. Jednostavno si, što bi se reklo, take it easy. Dobro je da nisi sitničav. Ovako i kišne dane u aprilu vidiš kao sunačene dane. I jesu, zapravo. To ne pada garež minulih vremena. To te umiva narednih dvadest godina 33 ako hoćeš tvoje nove mladosti on the Route 66. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Volter
|
Sunce okrećemo na našem roštilju zajedno sa ćevapima. Do kraja, i veče će se predozirati mrakom. Jezici nam paraplegičarski, istačkani i isprugani kao kravate. Prsti tvoje šake kao milion jajašaca rasipaju se po meni. Jedino otkriće koje na svetu priznajem imunitet je organizma. Očni kapci kao iznošene potkošulje na štriku, obrve kao flasteri: Izgubio se moj optimizam. Ostala tvoja kandida. Zašto smo krivi? Dole u dubini ribe još ispijaju more. Na obali pletene korpe i nasukana torpeda. Ja te vidim samo otraga, ne vidim spreda. Šta nam to ne da? Tuga je otrcani kaput od čoje na koji se kao žvaka razlepi radost pa posivi i pocrni. Niko se nama više ne divi, i kad sam izašao na ulicu nisi rekla: „Zima je, ti se ogrni“. Zašto smo krivi? Gore na natkasni još stoje tvoje pilule za spavanje. Po sobi zgužvane novine i mrve. U stanu ja ne gledam u tebe više, gledam u kurve. Odgovorno autorstvo Ja sam prešao faze, cikluse, i predispozicije. Ušao u štošta, koješta, dašta i tako to. Nema veze, svako mi je slovo čvor, a tačka novo čvorište. Misao je samo da bih im zbrisao, zgodna ko godina rodna. A ja tutanj na Rtanj. Biljni čajevi, vazdušna banja, oporavak od promaje, između šuplje između prazne priče. Ja sam prešao faze kad te se ništa ne dotiče, stabilna si ličnost ispred šaltera, dobar si u pregovorima sa TV ekranom. U dodirom sa hranom otoplio si odnos a frižider je iskuliro. Pažljivo si i rime biro, nisi zloupotrijebio svoje djelo u dnevno-političke svrhe. Nisi psovao s balkona na vladu, gajio si cvijeće, nadu. Bio dostojan u ljenjosti, ženu sokolio u radu, nisi se žalio, mitingovao, još manje si se hvalio portretom ljubavnika u mladosti i pokojom švaleracijom. Ako ti se posrećilo. Sazrio si. Vidno. Ovo je tvoj prvi dan odgovornog autorstva. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
17.09.2021., petak
Otvoreno pismo Blogu.hr njegovim blogerima i Dnevnik.blog
|
Poštovani, I dragi drugari, već dugo sam ovdje pišem, među tako velikim brojem blogera, mislim čak najstarije blog platforme blog.hr i zaista najbolje u u Regiji. Ima Worldpress ali ovaj je savršeno najjednostavniji za kreiranje a u isto vrijeme i napregledniji, osim toga kao što sam rekao i nekako, vidim to po izdovjenim naslovima, i razmišljanjima, najprogresivniji, literarniji, arističkiji zaista naj naj naj. Želio bih, prije svega sve pozdraviti, ovdje ja samo pišem svoje pjesmice, pretpostavljam da volite moje pjesmice koje pišem, pročitam neku lijepu kao što rekog liriku ili tako preporučeno ali i znam za neke blogove i slično. Sve je to lijepo zamišljeno, raja je skroz okej ovdje su, opet kažem napredne ideje, otvoren prostor, dobro to izgleda. Ja i ne pravim neku reklamu, mislim da me dosta poznajete, pozdravljam ako ima mojih školskih prijatelja, naravno kolega umjetnika, eventualno sugrađana, mislim na Dolinu Lašve a kada sam bio u Novom Sadu tada je bilo lijepo upoznavati i Slavonce. Dalmatinci su posebna priča a naravno da ovdje imamo i blogere iz Regije. Neko je novinar neko je na TV kako u Republici Hrvatskoj tako u Bosni i Hercegovini neko je samo Barba ili se možda bavi biciklizmom, štaznam. Pomalo stignem pratiti malo više u susjednim državama mada mi, kako sam naveo najviše zanima nekoliko youtube kanala Zavičajnih tako da to pogledam ako ne gledam nogomet. Sad je, izgleda sve prešlo na Arenu i Supernovu tako da na Telemachu ne možemo pratiti, malo šta, vrlo malo, ako dogodine ne prebace i Premiership i Bundesligu. To što se tiče mojih sportskih aktivnosti pa se pogleda onaj hajlajts što se kaže. Nisam hito mnogo, ne bih dužio nešto eto da ne bude da nakon ovoliko vremena nisam sjetio se u svom mjesecu horoskopske Djevice nekako sjetiti se svih ovih godina naše uspješne suradnje. Hvala još jednom i vama želim i dalje uspješan rad kao i sebi ovaj Route 66. |
Pod dojmom
|
Pogled je snažan kao karikatura Odavde takođe konceptualiziraš stvari Sve ovo vrijeme jednako je neustrašivo Kao i njegove karte na stolu. Imaš više volja za životom od volja za moći Više voliš ljubavni život od života jednog neuspjelog političkog analitičara Pjesnik nisi samo po vokaciji Po prirodi stvari si pjesnik, po tome koliko značiš. Pripadati sebi je kao kad pripadaš kompletnoj zamišljenosti Kako se zamišljaš ili kako se realiziraš Umjetnički postupak kao tehnička dotjeranost Još uvijek si pod dojmom da bi o tome govorio. Rekovalesentna tekovina Izvlačiš iz sebe atome snage Molekularan si kao prirodni sastav Elementaran si kao prvo i osnovno Nemoj nikad da zračiš odviše nuklearno. Zrači vedro kao da nisi iscrpljen Nisi snužden do kraja snužden si od samoga starta Tako da si usput regenerativan kao rekreacija Proces rekovalescencije ti je tekovina. Uzoran si kao, na prijemjer, pokazatelj vrijednosti Uzevši u obzir predstavljaš ono što je, između ostaloga predstavljao svaki od nekih finih dostignuća Evergreen ti se i sada spominje, pa i kroz recitacije U prigodnim prilikama. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Lako dolaženje do ideja
|
Lako dolazim do ideja: jutro sa pupoljcima. svježina koja te zapljusne kao umivanje lica. Sam ne možeš osim kada nećeš. Lakše mi je sada. Lakše sam i ranije dolazio do ideja. Suština je nešto što u što se razumiješ. Sam si u ono u šta pronikneš. Svi se mi okrećemo prema fokusu. Svi smo mu u središtu aktivizma. Možda ne treba dramiti. Možda treba sve dramatizovati. Lako dolazim do ideja. Kiša je u toku dana, prešla preko moga zalijevanja cvijeća. Spavao sam zapljusnut u san kao umivanje jastuke u oblake meke. Sad sam se probudio i vidim da dovde sam stigao sa pjesmom. Možda trebam nastaviti sa još kojim stihom. Možda trebam ostaviti neka stoji kako stoji i otići skuhati kafu, jaču. Možda se trebam vrati u krevet dok se nisam rasanio. Dokaz Svijest ti dolazi kao savjest Kao da isparava i vraćava se poput sparine Uporna ja kao naslage Dovoljna je prisutna kao pitanje skorog razrješenja. Svijest je dokaz postojanja ali i sve između Samo iskustvo ti govori da ne vjeruješ Osim onom što si ti i tvoja vjera Ostalo je sve podsvijest a to je varljivo. To je deiluzija i nije dokazivo Ovo je jedini validan čin argumentacije Ovo je jedino sredstvo i jedini metod ispunjenja bivstva i jestva Ovo je saznanje da je moguća spoznaja. Preovladavajuća duševnost puna smiješka Smiješ se kao iz daleka Kao iz žamora razgovjetno Osmijeh je produžen u krilaticu Vjerovatno neki optimizam za narednih sedam dana. I smiješkaš se dok se smiješ Oči su ti pune kikotanja Zdravlje je jedini ljekovit način Jer razumu je potrebno optimizma u zalihama kao i osjećajnosti, ukupno uzveši. Za sve, za sebe, za svakoga koji je dobre volje Plemenitih nastojanja Smiješ se između ostalog i zbog smisla za humor I ogromna duševnost preovladava nad svojim suprotnostima. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
15.09.2021., srijeda
My way
|
I tražim, put kojim se ide, glat, kao u Hamide. I put sveopšte solarizacije koju pale ruke Lucije. I da tako stignem u nove osvite sveta koje budi Sabaheta. I koračam vitak kao vita Jela, ozarenog čela. I bude mi samo dana bela što ono donosi nam Izabela. I na kraju, na kraju svoga puta, kad se sumira MY WAY i kad siđem sa bine kao sa Sabine, i bude duši prosto, i kažem sebi: Ale, hej, ali frankly, nemaš tu šta da snatraš ili sinatraš - Al, sve si DID IT rahat kao ispod vela što bejaše rahat Rahela... I tražim, put kojim se ide, glat, kao u Hamide... Na tvojoj strani To će ostati na tvojoj strani. Na mojoj strani, daleko, od tvoje stranputice, nije pogled u stranu. To zauvijek će ostati, pa izgleda, tvoje mišljenje. Moje mišljenje nema mnogo veze s tim. Mišljenja sam, a ponešto od toga i ovdje koristim priliku izložiti, kako se pitamo je li sporno neosporno. Neosporno je, svakako, znači kako nas takve, dakle, zapitanosti mogu nagnati na daljnju mogućnost čiste spoznaje. I to u što vjeruješ, kao i ja koji vjerujem da to u što vjeruješ u sve naše nade, ne oskrnavi pritom ljubav koja je, ja mislim, jednako ako ne i važnija. To će zauvijek ostati, čini se, samo jedno od mišljenja. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Legenda o Homeru, Judi, Borhesu, Danilo Kišu
|
Ruke Linije dlanova ovih ruku izbijaju na svakom kamenu. Izbijaju na svakom zidu. Prsti umrlih mrse naše tame, u njihovim jagodicama zgužvana neba. Isprepletene u zagrljaju čine korenje zemlje. Pružene izrastaju kao krošnje. Zgnječen mi dodir u stisnutoj šaci. Legenda o Homeru, Judi, Borhesu Teško je živeti u vremenu očekujući čas koji će da te izda, no ja ga ljubim, ljubim taj čas kao Judu, u njemu svoju prolaznost. Ponekad je teško biti veći od ljudi. Gotovo je nemoguće odreći se ljubavi prema svojoj sujeti. Svim srcem ljubim svoju sujetu, ljubim je kao bližnjeg svoga. Legenda o Homeru, Homerov lik u skulpturama, slepi starac, onako slep bio, a sav svet u Ahilov štit ureljefio i ulaštio. Precizan je on bio, čak dotle da vidi kako skakavac - jok, slagat ću... ama opet… ček… jest baš na Šćitu... je, je na Šćitu miče brkom, i to desnim Horhe Luis Borhes: "Govorim u ime veličanstvene ironije Boga koji mi je odjednom podario osamsto hiljada knjiga i slepoću". Treba da se zaokruži životni put. Ne treba da se bude na život ljut. Na Ahilovom štitu počiva slepi bes, a to znači da na svetu vladaju samo bes i sunce na nebu koje baca svetlost na sve to, na nas, na našu tamu, izvodi besne gliste. Misli da je kruna s modne piste. Možda je sve to kao odbrambeni gard, kao odbrambena garda, možda je sve to radi biste. A to nije dobro. Zbog toga i ja lutam, podebljavam liniju olimpijskog svog smisla, treba da učinim blještavijim svoj oreol nad glavom. Nije, ako u čarapama istrčim, besan, na ulicu, mlatarajući pesnicama, to gospodski. Dobra i pravedna dela Nebo - pokrivač iz kojeg mi vire stopala i glava. I ja se samo okrećem na jednu ili na drugu stranu, a zemlja je postelja, i počešem levim palcem desni taban, a počešem i desnim palcem taban levi... I još se onako malo počešem, i ruke pod glavom, i gledajući svemir mislim ja: "Velika su i čudesna dela tvoja. Pravedni su i istiniti putevi tvoji, Alene, Kralju, Legendo, ko da doista ne slavi ime tvoje, jer ti si jedini svet. Zato će svi narodi doći i pokloniti se pred tobom, jer su se očitovala tvoja pravedna dela: jedeš i spavaš, malo se i probudiš, pa protegneš se, jedeš i spavaš, ponekad i guziš..." Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Na uzici
|
Gužva slika na mojim jagodicama prsta, ja stavim prst na čelo i utisnem si portret. Linije na mojim dlanovima ispletu mi lik ako samo oborim glavu i položim lice na njih. Sveobuhvatan kao poklopac šerpe ležem u postelju kao na bosanski lonac, koja sam to princeza ako i dalje teram mak na štrik. Obesim ti sve mačku o kozin lažni rog. Rep izraste na čelu a rog na guzici, važno je da sve zajedno držiš na uzici Navrat-nanos zbrda-zdola A ja sam reklo bi se kliše: pogađam stativu, šutiram prečku, stojim u ofsajdu. I mislim se u sebi: baš sam ovo svoje navrat-nanos uradio nekako zbrda-zdola. Mahne repom Ker dođe, onjuši, popiški se, sva mu muka ode niz moje gležnjeve - mahne repom. I kao što ta repa bez korena veselo maše repom, a tamo negde dok vetar mrsi kosu nečije drage, vijore zastave. I ja se nešto mislim da se ovaj moj nos, ovoliki koliki je, nikad neće zavijoriti. A odsvud propuh, ubi me promaja s Karpata. Drži se on čvrsto kao ručka uz ostatak kofera, kao ruka uz taj kofer ako pretpostavimo da je, a garant jest, vezana lisicama, a koferprepun para. I zalud bio ponor pakla, zalud vatra groma, drži se on čvrsto, klisurina, kao svetlo uz svetlo čelo, kao neokaljano uz čist obraz. A ker mahne repom. A ja za njim mašem ušima. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
14.09.2021., utorak
Nema sumnje
|
Je li stvarno nedokazivo dokazano Ili nije dokazivo nedokazano. Relativiziranje je apsolutno samo ako je univerzalno. Apsolutno u svojoj univerzalnosti ne sadrži bilo koju drugu formu relativizacije, ono, s toga , nužno je i dogma. Ono tvrdnja je, dakle, istina i istina i samo istina. Dakle, ono samo po sebi je dokazano ujedno je nedokazivo jer na ovom nivou i na ovom području u ovi sferama niko se nikom ne dokazuje. Gadno otupeo cirkular Razumem cepanicu što stvara frž. Od prve sam ukapirao drvo za ono njegovo tetoviranje godovima. Razgovarao sam sa grmljem, starim šporetom što se u grmlju šćućurio. Potok koji je pored tekao meni je rekao da nismo mi naselili obale nego su reke došle za nama, kao delfini. One su došle za nama, razigrane, kako bi se sa nama družile. To me je podsetilo da ne zaboravim sebe u gomili ni gomilu u sebi. Ko zna, možda ja i više nisam za to!? Možda sam neupotrebljiv za tu stvar!? Možda sam zarđao strug!? Ja sam možda gadno otupeo cirkular!? Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
12.09.2021., nedjelja
Razdoblje ljetnje, toplo i blago dugo i, samo da znaš
|
Ostani prepoznatljiv kao dugo toplo ljeto Izađi iz promjene godišnjih doba Faborizuj najprije april i takav ostani sve tamo do pred sam kraj novembra. Neka prelazi između aprila i maja, između maja i juna, juna i jula, jula i augusta, augusta i septembra Septembra i oktobra, oktobra i novembra budu blagi i diskretni, nježni kao jedno ugodno razdoblje, generalno jedna dobra klima, vedro ozračje koje dolazi i iz tvoga osjećanja kao takvoga. Osjećaj se prijatno u svojoj koži dugog toplog ljeta. Ostani zauvijek dijete Zlatnog ljeta Ne zaboravi na toplinu ljudskih odnosa čak i kada naglo okrene na zimu Ostani prepoznatljiv kao svijetli primjer kojeg Sunce svakog dana daje kroz vedro nebo i onako drago plavičasto gdje dugo držiš glavu u oblačićima. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Kod žena me najviše privlače sise
|
Privlače me žene koje znaju kako da ih nose Ruke su stvorene da budu pune Muške ruke su stvorene da se napune sisama Pusti da te dovršim kao gozbu! Dopusti da te pljesnem koji put! Izvrgni ruglu smežuranost i penzionersku Rasejanost Popljujmo zajedno izboranost i celulit Zadavimo strije u stiskanju Biću pažljiv s ugrizima dojenčeta Napumpavam priču kao tebe samu U tvojoj nagosti najjasnije otkrivena želja Da budeš posedovana Drugačije ne vrediš Ti si rasipnička tek kad se u grču skupljaš Cela tek kad te rastrgam Izmičeš da bi se vratila 105 Dopusti da ti uklonim krvne podlive novom Strujom strasti Smela si tek kad si u strahu Oslobođena si tek kad te potpuno osvojim I savladam Poneka modrica te krasi kao rujanska zrelost Pusti da te dovršim kao gozbu! Bolje da to budem ja nego starost. Majstor i Margarita Celu sedmicu nismo izašli iz kreveta. Zaboravili smo i da postojimo od opušaka, dosade i zgužvanih limenki piva. Seks je bio slab. A onda zvono na vratima. „Ko je?“ „Majstor.“ „Kakav Majstor?“ „Majstor, jarane! Moram pogledati plinske cijevi za narednu grijnu sezonu.“ „O, zar je već jesen“, pomislim. Ušao je i vidio ju golu kako spava. Predveče me je zvono trgnulo iz dremeža I pomislio sam: „Ko je sad?“ Čuo sam je kako se dere iz hodnika: „Jesi li ti ovo, majke ti, naručio Margaritu?“ Uživaš u prizoru Kada s balkona, na ulici, u trgovini, dok voziš, vidiš ženu kako mazi muža, kažeš: „Svaka može biti ’nak’a. Svaka može biti bez trna ruža“. Ne pogađam često tvoje želje mada mi se njuške iskrevelje u ogledalu u izlogu u retrovizoru od pristanaka. A onda me vidiš u ogledalu, u izlogu, u retrovizoru. Uživaš u prizoru. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, lirika, poetika |
Odavanje priznanje u korektnom i fer odnosu
|
Dolaziš iz dobrih namjera vrlo si pošteno htjenje Ukazuješ se kao čestitost i na čistini i kroz maglu Krotak si kao plemenitost, vrlina je iznad svega A moć je održati je kao svoj karakter. Ličnost je istančana duboko uronjena u istinske vrijednosti Spoznao si lijepo i poučno nastojiš tako da te skromnost krasi Dokazi si u finoći istančanosti jasno jako pravedan i orjentiran ka ispravnom načinu življenja. Suštinski si prirodan kao dar blagoslovljen Ja to ne bih mogao poricati jer bi to očito bilo prenaprenguto Vidjela bi se odmah sva moja ispraznost podcrtali nedostaci Mislim da ovo je iskren i fer odnos dobroga čovjeka i ne tako lošega čovjeka, realnoga koliko može biti koji odaje priznanje. Na pola koplja Ne želim da se nahladiš tu na pola koplja Ne navlači nazeb a kloni se i virusa i drugih teških oboljenja Ono što ti leži na grbači što ti lomi kosti onečišćuje krv tišti grudi Savjesti ne da nikako pred zrcalo. Ne želim, ne daj Bože, da progoni te zloduh Ovo je sam demonski krajolik i vražija su posla Ono što te žiga sljepoočnice, peče kao rana u trbuhu, isisava snagu do malaksalosti, u vrućici tjera na bunilo mnoge bi na isti način zbunilo. Zapinješ u bodljikavu žicu, hrđa ti nagriza kičmeni stup Ne želim da te uhvati kašalj u lancima hladan beton od udara u dno, svijest ti počiva kao mrtva usta koja ne govore. Svaku noć Svaku noć pre nego što legnem svučem svoje hlače i složim ih, uredno, preko stolice. Košulju svučem i okačim je, fino, na ofinger. Sebe potom zakačim, pristojno, na udicu. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, poetika, lirika |
11.09.2021., subota
Podravka
|
Cilj opravdava naciljanost. Korak si od distanciranja, nadomak rezultatima narodnoga kola. Po svoj prilici kola su vesela jer: „Zdravo! Živo!“ „Živo i tebi! Zdravlja i veselja.“ Kriva percepcija je kifoza. U njoj kriva predstava koju zovemo spondiloza. Kompletno si nakrivljen kao podbočen lakat u rebra drugoga. I tako vas pamti trenutak nepažnje. Vječito ti nešto upada ispred reda. Na začelju kolone Sudnji je dan. Zato budi temeljan i ne pomjeraj se dalje od principa. A Sudnji dan kao i svaki drugi samo u kojem nema Tužilaštva ni Ustavnoga Prava. No bude li ti sudila koža. Ako ti bude sudila vlastita guzica. Oslovi li te tvoj jezik na tvom maternjem jeziku. Ako ti bude sudilo svako tvoje opravdanje. Najzad, ako je ovo savjest, moralno potkusurivanje. Slomljena duša je u letargiji kao kost u longeti. I ako more ima strukturu onda je Jadransko more, u ovom tržišnom svijetu, Podravka. Oznake: Književnost, literatura, lira, lektira, lirika, poetika |
Dogma
|
San Sinoć sam sanjao tesan klanac. Sanjao sam kako me je zatrpalo kamenje. Prenuvši se u prirodnom strahu i znoju oslušnuo sam noć - nikog nisam čuo da zbog mene vrišći. Osedelo Sunce u Mesec Ona žuta izlučevina savesti u ušima zatrpala mi sluh. Prerastaju me nokti i dlake krivice. Misao zjapi dograđena u svome mauzoleju ruševina. Osedelo Sunce u Mesec nad tim ruševinama, s neba je pao zlatni plašt dana. I ispod tog zlatnoga plašta zlatna put dana, naborala se, rascvetavaju se njeni crni podlivi, a to je noć konačno svime ovladala. Dogma Sad je korak jednoličan, prekoračuje zaljepljene žvake - pale oblake. Prekoračuje ličnu historiju, sve fleke svjetske historije kao da će na travnjak najljepšeg vrta, ali će u baru. I to kad bara se nakupi kad kiše razliju fildžan svoje čemeruše neba. Nisam nepovjerljiv prema vedrinama kiše, plavetnilu kiše i raznoraznim raznobojnostima plavetnila venila krošnji listompadanih. Vjerujem da estetika ima svoj smisao da nije isprazni dekor da bi pizdio tek onako na scenografiju. Možda nisi ni motivisan da osuziš možda si samo jesenje inertan. Možda si i nesvesno pod uticajem populizma sveopće nametnute lirske demagogije i dogme pjesmiciranja. Možda samo treba dovršiti za danas cilj hodanja-vodanja. Vodanja-hodanja svoje face. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
Novosadska hronika
|
Ne treba ulaziti u motive kao u spratove zgrada. Izlaziti iz izvidnica, prolaziti pored straža u svakodnevnu pratnju. Prati te pogled na tvoj lik i djelo. Prati te dobar glas. Ponekad ti broje klikere u glavi kao što se uvijek pitaš u radiju koliko ima malih ljudi. Gluh si kad te ogovaraju unutarnji glasovi, no čuješ glasove zavičaja. I duhove davnina. Možda da još i spominješ kule i gradove, ali Travnik je tvoj visoki položaj utvrđena podsvijest. Vidiš kako su svi tvoji prijatelji zajednički od prvoga dana od A do Ž posvetili ti se, i podržali te kako bi postao svjestski poznati pisac. Travničku hroniku više ne možeš napisati. Ali, napisao sam Novosadsku hroniku gdje je svaki dan proveden sa vama dva dana novosadskih sjećanja. Čovjeka čovjek Pažljivom analizom utvrđeno je kako nema koristi Utvrđeno je da od toga nema ništa Nema hljeba u tome, jednostavno rečeno Na prazno te hvata zlatna groznica. Pa ostani onda zlata vrijedan Jednostavnije rečeno ostani dobar kao hljeb Od toga uvijek bude nešto kao od čovjeka čovjek i čovjeku čovjek. Uzajamna korist dobra je iako međusobno napravljene štete nisu. Pa preporučuj onda i koristoljublje kao i u općem dobru Sebičan si samo na svoj način Samodopadan si odlikovno vrlo si razlikovan Ostani onda dijamant ili draguljarnica, duša draga. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
10.09.2021., petak
Naizust
|
Učiš formu kao zadate oblike ionako ispunjavaš formalnost površan kao dužnost ili diktat. Kao ispeglane košulje u koje možeš uviti prsa u stomak ili sažeti srce u sitna crijeva, dok ti krvotok podriguje želudačnu kiselinu. Učiš protokolarno, kao što to reće jedan iz medicinske službe Uglavnom u najvećem redu i miru. Nema većega od reda i mira osim ako sve nije anarhija, koja ukljućuje građanski neposluh i masovna okupljanja disperzije. fusnota: Disperzija može značiti: Diperzija čestica • disperzija (optika) (lat. dispersio: rasap, raspršenje, rasipanje), u optici, je razlaganje složene (na primjer bijele) svjetlosti na boje zbog ovisnosti indeksa loma o valnoj duljini svjetlosti koje nastaje prilikom refrakcije, ogiba (interferencije), totalne refleksije i drugo. Zračenje veće valne duljine (na primjer crveno) lomi se slabije od onog s kraćom valnom duljinom (na primjer ljubičasto), jer je indeks loma obrnuto razmjeran valnoj duljini. • disperzija (kemija), u kemiji, je raspršenje čestica jedne tvari u drugoj, dvofazni sustav koji se sastoji od vrlo sitnih čestica jedne faze (disperzna faza) fino raspršenih u drugoj, kontinuiranoj fazi (disperzno sredstvo). Prema veličini čestica disperzne faze razlikuju se grube, koloidne i molekularne disperzije. Moguće su disperzije čvrstih čestica u plinu (aerosol, na primjer prašina, dim), u kapljevini (suspenzija, otopina) i u krutini (na primjer čestice čađe u gumi); disperzija kapljevine u plinu (aerosol, na primjer magla) i u kapljevini (emulzija, na primjer mlijeko); disperzija plina u kapljevini (pjena) i u krutini (takozvana čvrsta pjena, na primjer pjenasti polistiren). • disperzija (matematika), u matematici, u teoriji vjerojatnosti i teoriji pogrešaka disperzija slučajne veličine (znak s2), je veličina koja brojčano opisuje varijabilnost (raspršenje) podataka, definirana kao srednja vrijednosti slučajne veličine od njezine srednje vrijednosti (matematičkoga očekivanja): gdje su: x1, x2, … xn pojedini elementi skupa koji sadrži je n elemenata. (standardna devijacija). [1] Pomak je tačka u kojoj pretjerano ne odmičeš, zavisi zapravo. Možda si prešao sve granice ili pomjeraš granice u futroli ili u uniformi kao ispeglane košulje zamotane u zgužvanu strogo povjerljivu celjudilju koju ćeš pojesti, ako te uhvate, naizust. ref: Nema većega od reda i mira osim ako sve nije anarhija, koja ukljućuje građanski neposluh i masovna okupljanja disperzije 2x Kao ispeglane košulje u koje možeš uviti prsa u stomak ili sažeti srce u sitna crijeva, dok ti krvotok podriguje želudačnu kiselinu. ref: u futroli ili u uniformi kao ispeglane košulje zamotane u zgužvanu strogo povjerljivu celjudilju koju ćeš pojesti, ako te uhvate, naizust. 3x Onda samo publika: Učiš protokolarno, kao što to reće jedan iz medicinske službe Uglavnom u najvećem redu i miru. 3x ili dok ima snage dok se ne umori... Osećanje potencijala Osećam da mogu da nadrastem drvo. Da moja krila budu rakete. I kad govorim o svom karakteru i da ekologija tu predstavlja nešto. Istina je subjektivna kao konj ili kao zvezda koja baca ti prašinu u oči. A taština je egocentrična i želim da nada i vera, paradoksalno, preteraju u ovoj žurci života. Skupa sa ljubavlju. Znam da će i tad biti onih koji će da govorkaju da ja opet orgijam. Ali, želim da kao topla letnja kiša nakon žege prijam. Ili, obrnuto: nakon dugih i dosadnih kiša kao sunce vedro da prijam. Jer ja osećam da mogu da nadrastem nebodere metropola. I da moje rakete budu zastave nacija što lepršaju na vetru. Kako mi posle ne bi rekli: „Ništa nisi učinio za mir u svetu i spokoj čovečanstva jebivetru!“ Rezulat i po Dupe ti viri iz kretnji kao pakleni plan. Pokretljiv si i dodatno, mobiliziran u svakom aktivizmu. Koga pretekneš prvi do jabuke Pa pretrči i ostale sve dalje do Onoga prije nego će stići do djevojke. Ko umije njemu dvije. Za njega dva puta više. A svaka čast i tebi i svako svaka čast. Dakle, postiži samo rezultate i po. I to ne samo na lijepe oči, i sa kondicijom na nivou. Pa, iako si pripravan u refleksnom luku Čime ne dozvoljavaš iznenađenja Zapet kao strijela iz petnih žila. Napet kao strune razapete između gudala što je našlo da ih gladi. Nisu rašokane Budi zabrinut manje kao zrno graška. Budi manji od neprikosnovenosti u vlastitoj misli. Suzi se poput sezonskog sniženja: budi 20 do 60 % (od sto) na popustu kao na raspolaganju. Raspolaži samo sa onim što imaš. I, naravno, sa onim što ćeš svakako naći u drugoga. Tvoje ideje nisu preuske ali nisu preširoke. Svaki razgovor je tematiziran kao tapete. Štiti se argumentacijom, prezervativima, i jorganom po glavi štiti se realnim pogledima i irealnom relativizacijom Otkad si naišao na tvrde orahe nisi više ni tako koštunjav niti si osobito jezgrovit Rasplinjuješ se kao kad si shvatio stvar. Oznake: Književnost, literatura poetika, lirika, lira, lektira |
Braon
|
Sad ne osjećam više tamnu stranu Mjeseca Tamna je izvikana kao bilo ko u sred bijela dana Boje nemaju značenja osim ako nisu ispolitizirane Ali, boje nisu beznačajne. Kod mene je uvijek: „Živjela Nova godina!“ More je u djetinstvu bilo crveno ili zeleno, pa tek onda plavo. Crno kao nafta. „Vuk je zelen“ pročitao sam kod Branka Ćopića. Evergreen je izašao na zimzelenu granu. Duga je ravnopravnost samo ako prođeš ispod nje. Pored nje su zastave duginih boja i bodre te kao crvena plava žuta u svojoj temeljitosti ognja krvi vode i zraka, Sunca i zlata, braon očiju. Mikalo Ja sam pojedinost sasvim izostavljena I jedino tako nastavlja da govori za sebe Ispravno kao snalaženje u svemu Tvoje je ja vjerovatno i moje Mi. Ma ko? Mikalo! U pojedinim trenutcima činimi se kako su to samo pojedine slike pojedinih parova, grupa, ili pojedinih masovnih brda, zamisli, slika u pojedinim dijelovima svijesti, podsvjesnoga ili svemira. Ispravno kao redefinisanje u pojedinim voljnim momentima Pojedine me stvari ne dotiču, uopće Pojedina stanja me dovode do ludila Premda sam osjećao pripadnost tvome ja koje, vjerovatno je, i moje Mi. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
09.09.2021., četvrtak
Kao i ono tvoje prvobitno neznanje
|
Prije nego se odrediš I određenje tvoje postne putanja Prije nego usmjeriš u jednom smjeru ili različitim pravcima istog smisla Ili si znao od početka kao i na početku. Kao i ono tvoje prvobitno neznanje Ali, ne možeš pričati o onome što ne znaš Zato možeš govoriti od samoga početka ako ne znaš o iskonu Ili, praiskonskom, znao si sa prvim početcima. Zato nemaš šuplje priče Svaka ti je tačno i na mjestu Postoje bespuća bez perspektive Ali, određenja su u nekom ispunjenju kao praznina radi praznine suprostavljena umjetnosti radi umjetnosti. Pisano je Između svih tih ispraznih riječi ispisano je Ponekad ćutnja prelije govorkanja kao potop. Uglavnom se prirodno izlijevaš ili u svoje tokove ili u kalup. Pokušavajući reći nešto vjerovatno sam postigao: bilo šta. Pisano je: piši kao što ti se ponekad stvarno ne svjedoči o vremenu i dobu ili ponekad bi stvarno ostavio trag postojanja. Ne zveči mi ovo zvučanje ne ide posve niti na pištanje Pisano je: piši kao što, naposlijetku, ispada da je tako ili nemoj pisati ako se pokaže. A pokaže li se kako si u pravu, upravu si može i da se iskaže nepokazano i neprokazano Pisano je: iako je ovo nečitko nije nepisljivo i to smo dosada duboko smislili i našvrljali u svom umovanju. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, lektira, poetika |
